Je li budućnost tekstilne industrije već skrojena?

Za Universitas portal pišu dr. sc. Kosjenka Laszlo Klemar, muzejska pedagoginja i prof. dr. sc. Ana Sutlović, Tekstilno-tehnološki fakultet

---

Participativni kulturno-umjetnički projekt „Skrojene budućnosti?“  voditeljice Kosjenke Laszlo Klemar bio je usmjeren na osnaživanje osoba 54+ kroz sudjelovanje u programima osmišljenim s ciljem pružanja znanja, informacija i aktivnosti na temu tekstilne industrije.

Tekstilna industrija u Hrvatskoj nekoć je zapošljavala više od 100.000 ljudi, većinom žena iz ruralnih krajeva. Otvaranjem tvornica, i tekstilnih škola u sklopu tvornica, ženama su omogućeni zapošljavanje, zarađivanje vlastitog novca i određeni stupanj emancipacije. Premda je posao tekstilnih radnica oduvijek bio sve, samo ne lagan, rad u tvornici imao je, uz redoviti mjesečni prihod, i drugih prednosti. Tvornice su brinule o zdravlju radnica te su se poticali druženje, odlazak na godišnji odmor u tvornička odmarališta, ali i obrazovanje i sudjelovanje u kulturnim aktivnostima. Svijest o tome da kultura pripada čitavom društvu, a ne samo “eliti”, bila je snažno prisutna. Stoga je i većina velikih tekstilnih tvornica, osobito u vrijeme procvata tekstilne industrije (sedamdesetih godina 20. stoljeća), vodila računa o uključivanju radnica u različite kulturne sadržaje. Posebice se poticalo čitanje, pa je tako gotovo svaka tvornica imala knjižnicu, a pojedine i više njih, u kojima su radnice-i mogli besplatno posuđivati knjige. Osnivana su različita kulturna i umjetnička udruženja, organizirala su se gostovanja kazališnih grupa, koncerti klasične glazbe, večeri poezije… Kulturni sadržaji bili su za vrijeme rada tvornica sastavni dio života radnica. Njihovim gašenjem taj sadržaj radnicama postaje nedostupan ili teško dostupan.

Participativni program projekta „Skrojene budućnosti?“ bio je osmišljen s ciljem “obnavljanja” raskinute veze između umjetnosti/kulture i radnica. Temeljio se na suvremenim praksama participativne umjetnosti koje ukidaju poziciju pasivnog promatrača i uključuju “publiku” u kreativan proces stvaranja umjetničkog djela. U fokusu je bila razmjena znanja između radnica i umjetnica/ika, pri čemu se godinama zanemarivano i degradirano znanje o procesima rada revaloriziralo te uz sjećanja o radnim uvjetima i radničkoj svakodnevici postalo umjetničkim sadržajem.

Poticanje i bilježenje sjećanja i znanja radnica (i radnika) o radnim procesima, uvjetima rada i radničkoj svakodnevici ima i veliku dokumentarnu vrijednost. Ta su sjećanja ključno polazište ne samo za istraživanja povijesti tekstilne industrije u Hrvatskoj već i raznih drugih društvenih istraživanja, naročito onih fokusiranih na rod, rad, procese i posljedice deindustrijalizacije. Stoga je u okviru projekta nastao i audioarhiv, koji je, uz prikupljene predmete i fotodokumentaciju iz ugaslih tekstilnih industrija, postao dijelom fundusa Tehničkog muzeja Nikola Tesla te time ostao sačuvan i dostupan budućim generacijama.

U promišljanju budućnosti tekstilne industrije u Hrvatskoj važni su uspostavljena suradnja i partnerstvo na projektu sa Sveučilištem u Zagrebu Tekstilno-tehnološkim fakultetom, jedinom znanstvenoistraživačkom i nastavnom institucijom na polju tekstilne tehnologije u Hrvatskoj. Suradnja je važna i u tematiziranju i općih (globalnih) tema i problema suvremene tekstilne industrije u okviru projektnih aktivnosti: ekologije, rodne podjele rada i automatizacije. Tekstilna industrija trenutno je drugi najveći zagađivač na svijetu (odmah iza naftne industrije), zbog potrošnje velikih količina vode i emisija ugljičnog dioksida. Također, masovna proizvodnja diktirana suvremenim trendom “brze mode” i jeftine odjeće ima za posljedicu gomilanje ogromnih količina tekstilnog otpada. Jeftina odjeća podrazumijeva i jeftin rad. Većinu tekstilnih radnika čine žene, koje zbog siromaštva i nemogućnosti zapošljavanja u drugim sektorima rade u lošim (često i po život opasnim) uvjetima za minimalnu plaću. Premda su “sweatshops” (Charles Kingsley,1850) fenomen koji se danas primarno veže uz “zemlje Trećeg svijeta”, istraživanja udruga i sindikata okupljenih oko međunarodne mreže Clean Clothes Campaign pokazala su da su uvjeti rada u brojnim tekstilnim tvornicama zemalja koje su prošle ili prolaze proces tranzicije, uključujući i Hrvatsku, daleko od idealnih.

Sve su to teme i problemi koji su se propitivali kroz niz projektnih radionica, velikim dijelom realiziranih u suradnji s Tekstilno-tehnološkim fakultetom, ali i kroz umjetničke radove izložene na projektnoj izložbi u Tehničkome muzeju Nikola Tesla.

Sastavni je dio projekta i internetska stranica koja donosi povijesni pregled tekstilne industrije u Hrvatskoj, kratke tekstove o najznačajnijim tvornicama, bogatu digitaliziranu fotoarhivu te tekstove koji teoretiziraju važne društveno relevantne teme. Ona je i ključni element održivosti projekta nakon njegova završetka, u smislu trajne web-platforme o tekstilnoj industriji.

Cilj projekta “Skrojene budućnosti?” nije bio ponuditi odgovore, već potaknuti na promišljanje i djelovanje. Je li budućnost tekstilne industrije skrojena ili još uvijek možemo nešto učiniti da je promijenimo?

---

Naziv projekta: Skrojene budućnosti?

Nositelj projekta: Tehnički muzej Nikola Tesla (TMNT)

Partneri: Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-tehnološki fakultet (TTF)

Autorice projekta: Kosjenka Laszlo Klemar, Julija Gracin

Ukupna vrijednost projekta: 547.246,02 HRK

Iznos koji sufinancira EU: 465.159,117 HRK

Razdoblje provedbe projekta: srpanj, 2018 – srpanj, 2019.

Kontakt osoba: Kosjenka Laszlo Klemar, kosjenka.laszlo.klemar@tmnt.hr

---

Izvori:

https://skrojene-buducnosti.eu/

https://www.facebook.com/Skrojene-budu%C4%87nosti-368666070375831

https://ec.europa.eu/esf/main.jsp?catId=46&langId=en&projectId=4060&fbclid=IwAR0BVUEPWPooGA5Ul952Dp0xU5MjLyeGJRmZ8ULVBOuB86MC4nkTIifskg4