Razgovor s povodom: Intimno partnersko nasilje i pandemija COVID-19
Znanstvena monografija „Intimno partnersko nasilje i pandemija COVID-19“ objavljena je kao e-knjiga i dostupna je u otvorenom pristupu na digitalnom repozitoriju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Razgovaramo s autoricama, prof. dr. sc. Irmom Kovčo Vukadin i izv. prof. dr. sc. Anjom Mirosavljević
U izdanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objavljena je znanstvena monografija Intimno partnersko nasilje i pandemija COVID-19 autorica prof. dr. sc. Irme Kovčo Vukadin i izv. prof. dr. sc. Anje Mirosavljević.
U monografiji je sustavno, znanstveno i strukturirano obrađena tema o intimnom partnerskom nasilju (IPN) kako bi bila korisna profesionalcima koji se bave tom temom u raznim sektorima i na raznim razinama: istraživačima IPN-a, praktičarima koji rade sa žrtvama i nasilnim partnerima, studentima pomagačkih i srodnih zanimanja, kao i široj javnosti zainteresiranoj za ovu temu (s obzirom na sve veći javni interes za fenomen IPN-a i često iskrivljen javni diskurs o toj temi). Također, objašnjen je fenomen IPN-a u svoj njegovoj složenosti te su prikazane mogućnosti prevencije, intervencije i potrebnih promjena u pristupu tom pitanju.
Znanstvena monografija objavljena je kao e-knjiga i dostupna je u otvorenom pristupu na digitalnom repozitoriju ERF-a: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:158:098343
Monografija je svojevrstan nastavak istraživačke aktivnosti projekta Hrvatske zaklade za znanost – Život u doba bolesti COVID-19 – socijalne implikacije za sigurnost i dobrobit ranjivih skupina u Europskom kontekstu (IP-CORONA-2020-04-2086), u kojem je prva autorica ove publikacije bila suradnica. Glavni cilj te projektne aktivnosti odnosio se na dobivanje odgovora na pitanje što se zaista događalo sa žrtvama intimnog partnerskog nasilja i stručnjacima nevladinih organizacija koje pružaju pomoć i potporu žrtvama tijekom i netom nakon pandemije bolesti COVID-19.
RAZUMIJEVANE PRIRODE I POSLJEDICA INTIMNOG PARTNERSKOG NASILJA
Za dobivanje odgovora na to pitanje osmišljena su dva istraživanja: 1. istraživanje sa žrtvama intimnog partnerskog nasilja i 2. istraživanje sa stručnjacima nevladinih organizacija koje se bave žrtvama nasilja. Tijekom istraživanja, upitnik koji se primjenjivao u istraživanju sa žrtvama intimnog partnerskog nasilja, prilagođen je i za opću populaciju.
Glavni rezultati istraživanja objavljeni su kao radovi (Kovčo Vukadin, 2022; Kovčo Vukadin i Mirosavljević, 2022).
– S obzirom na činjenicu ograničenja opsega radova u časopisima, činjenicu da su neki rezultati ostali neobjavljeni, i prije svega, potrebu da napišemo cjelovitiji tekst na temu intimnog partnerskog nasilja s posebnim osvrtom na učinke pandemije, odlučile smo se za pisanje ovakve publikacije. Krenule smo s idejom da napišemo tekst na temu intimnog partnerskog nasilja tijekom pandemije, no s vremenom smo, pretražujući objavljene publikacije na temu intimnog partnerskog nasilja na hrvatskom jeziku, shvatile kako (bar prema našim spoznajama) ne postoji publikacija pisana na hrvatskom jeziku koja bi na sveobuhvatan način obradila ovu temu koja uistinu zaslužuje veliku pozornost. Zbog toga smo odlučile proširiti naš fokus, nastojeći pitanjima aktualnog razumijevanja prirode i posljedica intimnog partnerskog nasilja, kao i temeljnim značajkama društvenog odgovora na ovaj problem, dati odgovarajući prostor na način sintetiziranja ili barem isticanja nekih značajnijih znanstveno utemeljenih spoznaja i provjerenih dobre prakse – poručuju autorice.
Nadaju se da će ova monografija poslužiti kao vrijedan izvor za dublje shvaćanje kompleksnosti problema intimnog partnerskog nasilja studentima pomažućih i drugih relevantnih profesija, znanstvenicima, kao i praktičarima (policijskim službenicima, državnim odvjetnicima, sudcima, socijalnim pedagozima, psiholozima, socijalnim radnicima, liječnicima, stručnjacima iz organizacija civilnoga društva i drugima), ali i svima drugima koji se u svom radu i životu susreću s intimnim partnerskim nasiljem.
– Kada čovjek istražuje ovu problematiku, shvati da je nasilje, naročito nasilje u obitelji i intimno partnersko nasilje, pojava koja nikad neće biti iskorijenjena. Da je to nešto što je sastavni dio bilo kojeg društva, i dok postoji društvo na ovakav način, dok postoje međuljudski odnosi, intimni odnosi, postojat će određeni dio tih odnosa koji su nažalost okarakterizirani nasiljem, otvorenim i prikrivenim manipulacijama, ucjenama, prijetnjama. Nema jasnih dokaza ni jednostavnih objašnjenja kako to da neki ljudi normalno žive, imaju normalne odnose koji su puni poštovanja prema drugoj osobi, a postoji određeni broj ljudi koji zapravo smatraju da iz nekih razloga imaju pravo nešto svoje nametati drugoj osobi s kojom su tako najintimniji, znači partneri. Takvo je ponašanje jednostavno dio specifičnosti određenog broja ljudi – upozorila je profesorica Irma Kovčo Vukadin.
Uveli smo zakonsku definiciju femicida i valjda očekujemo da ako napišemo nešto na papir, da će to doprinijet smanjenju problema?! Nažalost, neće
– Irma Kovčo Vukadin
“NOVO NORMALNO” I ZATVORENOST U KUĆAMA
Učestalost takvih oblika ponašanja eksponencijalno se povećala kada je nastupila pandemija bolesti COVID-19. Poglavito se povećalo intimno nasilje u odnosima. Ljudi su bili „prisiljeni“ biti zajedno, kod kuće, i posljedice takvog „novog normalnog“ osjetile su brojne obitelji.
– Gubitak radnih mjesta, nemogućnost zapošljavanja, dakle direktno ugrožavanje egzistencije za određeni broj ljudi svakako je pridonijelo pojavi frustracija, i onda je dio tih ljudi izlaz iz tih frustracija vidio u nasilnom ponašanju ili pogoršavanju već postojećeg nasilnog ponašanja – dodaje naša sugovornica.
Zanimalo nas je zbog čega je ljudima tijekom pandemije bilo toliko teško biti zajedno da je to rezultiralo povećanom stopom nasilja. Prema mišljenju profesorice Anje Mirosavljević, nisu sve vijesti tijekom COVID-a bile toliko crne, odnosno međuljudski su se odnosi razvijali u dva smjera.
– Dio ljudi je govorio tijekom pandemije, a i danas to rado ističu, da su se tijekom tog perioda „novog normalnog“ ponovno zbližili s obitelji, zbližili sa svojom djecom, međusobno kao partneri. Puno su više vremena prevodili zajedno, počeli se baviti raznim aktivnostima, poput vrtlarstva. Zvuči smiješno, ali je to vrlo zdrava aktivnost. Nažalost, dio ljudi osjetio je posljedice pandemije i pogoršanja odnosa. Ljudi koji možda i inače imaju problema ili žive u životnim situacijama koje su frustrirajuće ili teške, krenuli su smjerom pogoršanja napetosti, psihičkog pa i fizičkog nasilja. Dakle, usmjerenost jednih na druge, na zatvorenost u krugu obitelji, imala je za rezultat i ove traume o kojima pišemo u knjizi, a o kojima se ne govori dovoljno.
Pandemija je utjecala na nasilje na način da je podigla razinu stresa, te je za dio ljudi npr. povećala ekonomsku nesigurnost, pojačala neugodne osjećaje poput nesigurnosti, anksioznosti, ali i zatvorila žrtve s nasilnim partnerima radi restriktivnih mjera, ograničila je rad službi koji pomažu žrtvama
– Anja Mirosavljević
PAPIR NE RJEŠAVA PROBLEM
Što nakon objave ove knjige, očekuju li autorice neke pozitivne promjene, budući da se i same slažu da su u nas brojni zakoni, propisi i pravilnici, nacionalni planovi i strategije samo „mrtvo slovo na papiru“?
– Pitanje nasilja u obitelji, onda i nasilja u intimnim odnosima, stvar je zapravo filozofije i tolerancije društva. Mi smo sada jedna od rijetkih država koja je uvela posebnu inkriminaciju ‒ femicid, odnosno teško ubojstvo ženske osobe. Što je dosad sprječavalo sudce da počinitelje ovakvih ubojstava kažnjavaju teškim sankcijama? Ništa. Sada imamo zakonsku definiciju femicida i valjda očekujemo da ako napišemo nešto na papir, da će to doprinijeti smanjenju problema?! Nažalost, neće. Ova zakonska norma primjenjuje se kada je nečiji život već izgubljen. Moramo se zapitati što ovo društvo daje na raspolaganje ljudima u problemu. Koje im usluge mi kao društvo nudimo? Koju pomoć? Postoje određene usluge, ali su one nedostatne i nedovoljno promovirane. Postavlja se pitanje usluga koje država omogućuje partnerima s problemima u odnosima koji nisu takve naravi da nužno podrazumijevanju primjenu određenih formalnih postupanja s pravnim posljedicama. Postoje privatna savjetovališta koja su skupa i većini osoba s takvim problemima nedostupna, upravo zbog te skupoće. I onda se čudimo kada se desi neko zlo – zaključuje profesorica Kovčo Vukadin.
PROMJENE U NASILNIM PONAŠANJIMA NAKON UVOĐENJA MJERA ZA SUZBIJANJE PANDEMIJE (OŽUJAK 2020.)
Uvođenje mjera za suzbijanje pandemije u ožujku 2020. značajno je utjecalo na svakodnevni život građana. Ograničeno kretanje, rad od kuće, zatvaranje škola i smanjen društveni kontakt stvorili su nove okolnosti koje su, prema dostupnim podatcima, utjecale i na obrasce nasilnog ponašanja. Istraživanje provedeno na uzorku od ukupno 257 žena analiziralo je promjene u različitim oblicima nasilja – fizičkom, psihičkom, ekonomskom i seksualnom – te u prijetnjama nasiljem. Od ukupnog broja sudionica istraživanja, njih 94 iskazale su da su doživjele bar jedan od analiziranih oblika nasilja.
Fizičko nasilje: kod četvrtine ispitanika zabilježen porast
Na pitanje o promjenama u doživljenom fizičkom nasilju (udarci, guranje, čupanje kose, bacanje predmeta) odgovorile su ukupno 62 sudionice. Većina sudionica (62,9 %) navela je da je situacija ostala ista, a njih 6,5 % izjavilo je da se nasilje smanjilo. Međutim, zabrinjava podatak da je 24,2 % sudionica prijavilo porast fizičkog nasilja, a 6,5 % da su ga doživjele prvi put tijekom pandemije.
Prijetnje nasiljem: gotovo trećina bilježi porast
Od 57 sudionica koje su odgovorile na pitanje o prijetnjama fizičkim nasiljem ili nanošenjem zla njima i njihovim bližnjima, 31,6 % navodi da su se prijetnje povećale. Kod 56,1 % stanje je ostalo nepromijenjeno, a njih 3,5 % prijavilo je smanjenje. Također, 8,8 % sudionica izjavilo je da su se s prijetnjama susrele prvi put u razdoblju pandemije.
Psihičko nasilje: najveći zabilježeni porast
Psihičko nasilje, koje uključuje psovanje, vrijeđanje, omalovažavanje, ponižavanje, zabranu kontakta s bliskim osobama, uništavanje osobnih stvari i kontroliranje kretanja, pokazalo je najveći porast. Od 73 sudionice, njih čak 39,7 % navodi da se psihičko nasilje povećalo. Gotovo polovica (47,9 %) smatra da je ostalo isto, a 9,6 % bilježi smanjenje. Manji dio sudionica (2,7 %) doživio je psihičko nasilje prvi put tijekom pandemije.
Ekonomsko nasilje: stabilno, ali s primjetnim rastom
Podatci o ekonomskom nasilju, poput uskraćivanja sredstava za život, zabrane zapošljavanja ili oduzimanja financijskih sredstava, dobiveni su od 60 sudionica. Većina (66,7 %) navodi da nije bilo promjena, a njih 20 % prijavljuje porast. Smanjenje je zabilježilo 5 % sudionica, a 8,3 % doživjelo je ovaj oblik nasilja prvi put.
Seksualno nasilje: četvrtina ispitanika prijavljuje porast
Na pitanje o seksualnom nasilju (prisiljavanje na neželjene seksualne aktivnosti) odgovorilo je 37 sudionica. Njih 24,3 % navodi da je došlo do povećanja, 56,8 % da je stanje ostalo isto, a 10,8 % bilježi smanjenje. Za 8,1 % sudionica ovo je bio prvi susret s takvim oblikom nasilja tijekom pandemije.
Zaključak
Rezultati upućuju na to da su mjere izolacije i ograničenog kretanja znatno utjecale na porast određenih oblika nasilja, posebice psihičkog, ali i fizičkog, seksualnog, te na porast prijetnji nasiljem. Iako većina sudionica navodi da je stanje ostalo nepromijenjeno, udio onih koje su doživjele porast nasilja nije zanemariv.
Ovi podatci naglašavaju važnost pravovremenog prepoznavanja i sustavne potpore žrtvama nasilja, osobito u kriznim situacijama koje dodatno otežavaju pristup pomoći i izlazak iz nasilna okružja.
Kreiranje učinkovitih odgovora na buduće krize
Istraživanje profesorica s Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta omogućilo je stjecanje uvida u iskustva stručnjaka zaposlenih u organizacijama civilnog sektora koje se bave IPN-om u Hrvatskoj o tome kako je pandemija utjecala na njih, njihov rad i njihovu organizaciju. Rezultati idu u prilog postojećoj literaturi o utjecaju pandemije na stručnjake i načine prilagodbe organizacija na pandemijske uvjete života i funkcioniranja.
Kao i u drugim zemljama, pandemija je stvorila brojne izazove, ali i prilike i mogućnosti na individualnoj i organizacijskoj razini. Organizacije i stručnjaci prilagodili su svoj rad i razvili strategije potpore i pomoći klijentima, uključujući prelazak na e- i hibridni rad. Rezultati upućuju na snage, resurse i posvećenost stručnjaka da pruže najbolju moguću skrb, potporu i pomoć svojim klijentima, unatoč brojnim teškoćama i izazovima. Razumijevanje iskustava i doživljaja stručnjaka te prihvaćanje njihove perspektive o utjecaju pandemije mora biti sastavni dio kreiranja učinkovitih odgovora na buduće (javnozdravstvene) krize.
Na temelju rezultata istraživanja, u knjizi su ponuđene jasne smjernice i preporuke za stručnjake, organizacije koje se bave IPN-om i formalni sustav (Vladu i njezine agencije, kao i tijela regionalne i lokalne samouprave) radi što kvalitetnije potpore i pomoći žrtvama IPN-a u uvjetima javnozdravstvene krize, pandemije i kolektivne traume.
