Rasplesani studenti KIF-a na europskom vrhu

U moru dobrih vijesti sa Sveučilišta u Zagrebu nikako ne smijemo zaboraviti istaknuti i onu punu plesa i ritma dolazi s Kineziološkoga fakulteta. Naime, njihovi studenti Patricia Požgaj, Antonia Šćepanović i Noa Lilih nastupili su na Europskom seniorskom prvenstvu u akrobatskom rock’n’rollu u mađarskoj prijestolnici Budimpešti. I zasjeli na tron.

Patricia s partnerom Valeriyem te Antonia i Noa kao drugi par nastupili su u seniorskoj kategoriji Main Class Contact Style te ostvarili izvanredne rezultate. Patricia je osvojila 2. mjesto i naslov europske doprvakinje, a Antonia i Noa pobijedili su i obranili naslov europskih prvaka!

Sve troje studenata Kineziološkoga fakulteta članovi su zagrebačkoga Akrobatskoga rock’n’roll kluba MEGARock, gdje redovito treniraju te stječu vrhunske plesne kompetencije, potrebne da pokore konkurenciju i postanu najbolju u Europi.

„Kineziološki fakultet je za mene bio jedini izbor jer je sport dio mog života od malih nogu, vidim se u ulozi trenera, profesora tjelesne i zdravstvene kulture i želim naučiti više o tom području“, govori za Akademski list Patricija Požgaj, studentica treće godine smjera Kineziologija.

Da odmalena voli šport dodaje i Noa Lilih, student četvrte godine smjera Rekreacija, i priznaje da se u njegovu životu KIF kao cilj pojavio vrlo rano, na početku osnovne škole.

Antonia Šćepanović ističe da je nekako oduvijek „bila u sportu“, voljela ga je pratiti i kao gledateljica, pa joj je Kineziološki fakultet bio jedna od prvih opcija. Upisala se na sveučilišni studij, i na drugoj je godini faksa.

Kada se javila ljubav prema akrobatskom rock’n’rollu i zašto?

PATRICIA: Ljubav prema akrobatskom rock’n’rollu se javila jako spontano u 5. razredu osnovne škole. U školu su nam došli plesači akrobatskog rock’n’rolla i kad sam vidjela taj ples, odmah sam znala da i ja želim biti kao te cure. Najviše su me se dojmile akrobacije velikih parova, ali i šareni kostimi puni šljokica. Glazba je bila brza, puno toga se događalo u kratkom vremenu i vidjela sam sebe u tome.

NOA: Ljubav prema akrobatskom rock’n’roll-u javila se dosta rano. Bio sam na treninzima i sam mi se sport jako svidio i tako je sve krenulo.

ANTONIA: Odmalena sam voljela plesati pa su me roditelji upisali na akrobatski rock’n’roll i od tada sam ga zavoljela.

Koliko je teško trenirati ovakvu vrstu plesa, koliki dio otpada na ples, a koliki na akrobacije?

PATRICIA: Ja bih rekla da je svaka vrsta plesa na svoj način teška, ali smatram da je ovakva vrsta plesa teška jer zahtijeva mnogo skokova, brzih okreta, koordinacije i sinkronizacije, pazeći na dojam koji isto utječe na ocjene. U našoj Main Class Contact Style kategoriji imamo dva plesa, dvije koreografije. Jedna koreografija je samo ples, koji se pleše samo u finalu. Druga koreografija je akrobatski dio i sastoji se od šest akrobacija koje su povezane plesom i pleše se u svakoj rundi i u finalu. U ovoj koreografiji većinski dio zauzimaju akrobacije.

NOA: Akrobatski rock’n’roll je prilično zahtjevan sport s obzirom na to da obuhvaća i ples i akrobatiku. U seniorskim kategorijama, u kojima smo sada, na akrobatiku odlazi malo više treninga nego na ples.

ANTONIA: Vrlo je teško i zahtjevno. Pola treninga nam otpada na akrobatiku, a drugih pola na ples i figure.

Je li teže trenirati akrobatski rock ili, primjerice, latinoameričke plesove?

PATRICIA: Kao što sam rekla, svaka vrsta plesa je posebna i ima drukčije tehnike koje se moraju trenirati i imaju posebnu težinu, a budući da se nikad nisam bavila latinoameričkim plesom, stvarno ne želim govoriti o području koje mi nije poznato.

NOA: Oba su sporta zahtjevna na svoj način.

ANTONIA: Latinoameričke plesove nisam nikad trenirala, ali svaki ples je zahtjevan na neki svoj način.

Koje su vam pjesme najdraže za plesanje? Možda neka Elvisova, kralja rocka?

PATRICIA: Nemam najdraže pjesme za plesanje, trudim se na svaku pjesmu uživati, pogotovo zbog međunarodnih natjecanja na kojima sve do finala plešem na pjesmu koja dođe, nema biranja, svaka runda je drukčija pjesma. Ali da, naravno da mi je draže čuti pjesmu koju vrtimo na treninzima jer me podsjeti kako sam na treningu dobro otplesala na tu pjesmu i dodatno mi da samopouzdanje da odradim program kako treba.

NOA: Draži mi je moderniji rock’n’roll. Volim i mikseve modernih pjesama prilagođene akrobatskom rock’n’rollu.

ANTONIA: Najdraže pjesme za plesat su mi miks pop pjesama, ali naravno Elvis je među dražima.

Kakvu glazbu inače slušate u slobodno vrijeme? Samo rock ili ima i malo drukčijega melosa u vašim slušalicama?

PATRICIA: U slobodno vrijeme slušam različitu glazbu. Najčešće strano i domaće. Glazbu s treninga izbjegavam jer ponekad toliko puta čujem jednu pjesmu da mi dosadi i ne mogu ju više slušati određeno vrijeme.

NOA: Najčešće slušam američki rap, ali i druge žanrove ako su pjesme dobre.

ANTONIA: Slušam svu vrstu glazbe, a najdraži mi je je pop.

Što je važno odnosno presudno da bi netko bio dobar u akrobatskom rock’n’rollu?

PATRICIA: Važno je uživati u onome što radiš, jer samo odraditi ili preživjeti nije cilj. Naravno, kao i u svakom sportu, potrebna je visoka razina spremnosti, mentalna snaga, dobra tehnika. Obzirom da je naš sport subjektivan, smatram da dojam ima veliku ulogu u određivanju ukupne ocjene.

NOA: Red, rad, disciplina i odricanje.

ANTONIA: Vrlo važna karakteristika je ritmičnost, upornost, trud i odricanje.

Koliko je ples uopće raširen među vašom generacijom? Plešu li studenti i studentice danas?

PATRICIA: Mislim da ples nije toliko popularan u mojoj generaciji, ali čini mi se da su studenti i studentice na našem fakultetu čak zainteresirani za ples. Na fakultetu imamo predmet Ples, na kojem se obrađuju klasični i tradicionalni plesovi pa na nastavi studenti plešu.

NOA: Dosta je raširen, s obzirom na to da na faksu imamo kolegij Ples. Nadam se da i moji kolege plešu.

ANTONIA: Smatram da je ples dosta rasprostranjen, a na našem faksu se svako upozna s plesom na trećoj godini.

Kako usklađujete plesne s obvezama na fakultetu? Pretpostavljam da su pripreme za natjecanja dosta intenzivne, a treninzi česti.

PATRICIA: Usklađivanje obveza nije toliki problem zato što nam je nastava većinom u jutarnjim satima do popodne, a treninzi navečer. Najveća prepreka kod usklađivanja plesa i fakulteta je prevelika želja za uspjehom i davanjem sto posto sebe u oboje, zbog čega ponekad dođe do preopterećenosti. Treninzi su nam četiri puta tjedno po dva i pol sata otprilike, pred važnije natjecanje ili više natjecanja u kraćem razdoblju pripreme su jako intenzivne, treneri se trude složiti treninge da smo spremni za natjecanja, ali da u procesu ne izgorimo prerano.

NOA: Nije lako, ali mi fakultet izlazi u susret, profesori su puni podrške, pa se može sve uskladiti.

ANTONIA: Na faksu nam svi profesori izlaze u susret te nam to olakšava i pomaže u studiranju i bavljenju sportom, a pripreme su česte i dosta zahtjevne.

Jeste li očekivali baš ovakvu „žetvu medalja“ u Budimpešti?

PATRICIA: Iskreno, očekivala sam dobar rezultat, no da ću postati viceprvakinja Europe ‒  nikako. Na natjecanju je bila jako dobra konkurencija i znala sam da neće biti lako. Ovo mi je bio prvi međunarodni turnir s novim partnerom pa je postojala i dodatna trema, no treneri su tu bili odlična podrška cijelim putem. Očekivala sam da će Noa i Antonia obraniti naslov prvaka, bez obzira na njegovu ozljedu, jer su stvarno bolji od svih, ali da ću ih ja pratiti, stvarno je bilo iznenađenje za mene.

NOA: Radili smo i pripremali smo se u tom smjeru, i sretni smo što se na kraju sve posložilo ovako.

ANTONIA: S obzirom na količinu uloženog treninga, truda, napora, nadali smo se uspjehu, ali ne ovako velikom.

---

Kratki odmor pa povratak treninzima

Nagrađeni plesači s KIF-a nakon ljeta kreću s pripremama za povratak u drugi dio sezone, gdje ih očekuju svjetski kupovi u Švicarskoj i Francuskoj, u studenom svjetsko prvenstvo u Velikoj Gorici i završnica svjetskoga kupa za kraj sezone u prosincu. Što se tiče hrvatskih natjecanja, očekuju ih još 2. i 3. Kup Republike Hrvatske.

---

Gdje se vidite za desetak godina?

PATRICIA: Nakon diplomiranja definitivno planiram ostati u Hrvatskoj, htjela bih se zaposliti kao trenerica u svojem sportu ili kao kondicijska trenerica u profesionalnom sportu.

NOA: Vidim se u Hrvatskoj, radeći kao osobni trener.

ANTONIA: Za desetak se godina i dalje vidim u sportu i da radim u struci.