Predstavljamo pjevačke zborove Učiteljskoga fakulteta

U hodnicima Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu glazba se ne čuje samo iz učionica predviđenih za nastavu Glazbene kulture. Ona dopire iz dvorana za probe, iz svečanih prostora uoči akademskih obilježavanja, iz spontanih studentskih druženja. Na trima odsjecima – u Zagrebu, Petrinji i Čakovcu – pjevački zborovi nisu tek dodatak studiju nego njegov živi, zvučni produžetak.

U Zagrebu, na središnjem odsjeku Učiteljskoga fakulteta, Akademski pjevački zbor UFOVCI okuplja studente različitih studijskih godina i studijskih smjerova. Probe se često održavaju nakon napornih predavanja, kada se umor osjeti i u glasu i u držanju. No, već nakon nekoliko zagrijavanja i prvih zajedničkih tonova atmosfera se mijenja. Netko tko je toga dana odgovarao na kolokviju, sada pažljivo sluša sopran do sebe; netko tko se žurio s jedne obveze na drugu, sada usklađuje disanje s ostatkom zbora. U tom zajedničkom dahu nestaje natjecateljski ton studentske svakodnevice i rađa se osjećaj pripadnosti. Nastupi na svečanim događajima i susretima akademskih zborova za mnoge su studente trenutci ponosa – ne samo zato što predstavljaju Fakultet, nego zato što svjedoče vlastitom napretku i zajedničkom radu.

Sličan se prizor može zateći i na Odsjeku u Petrinji. Studentski pjevački zbor Magistri Petrinienses dio je identiteta petrinjskoga studija. U gradu koji njeguje snažan osjećaj zajedništva, zborsko pjevanje prelazi granice fakultetskih zidova i postaje dio lokalnih kulturnih događaja. Studenti ondje ne uče samo intonaciju i višeglasje; uče odgovornost. Ako jedna dionica izostane, osjeti se praznina. Ako netko ne nauči svoj glas, cijela se skladba mora vratiti korak unatrag. Upravo u toj međuovisnosti krije se jedna od najvažnijih lekcija budućeg učitelja: razred je zajednica u kojoj svaki pojedinac doprinosi ukupnoj slici.

U Čakovcu, na sjeveru Hrvatske, Djevojački zbor Odsjeka njeguje poseban senzibilitet. Uz standardni zborski repertoar, nerijetko se poseže i za skladbama koje odražavaju lokalnu i nacionalnu glazbenu baštinu. U sredini u kojoj je tradicijska pjesma duboko ukorijenjena u identitet zajednice, pjevanje postaje i čin očuvanja kulturnog nasljeđa. Studentice koje danas uvježbavaju višeglasje, sutra će u svojim razredima i vrtićima prenositi iste melodije novim naraštajima, svjesne da pjesma nije samo nastavna jedinica nego dio kolektivne memorije.

Glazba u studentskome životu ima višestruku ulogu. Ona je rasterećenje u trenutcima kada se obveze gomilaju, ali i prostor u kojem se razvijaju vještine, važne za profesionalni put. Pjevanje traži koncentraciju, disciplinu i spremnost na suradnju. Uči slušati – ne samo vlastiti glas nego i glas onoga pokraj sebe. Uči kako prihvatiti pogrešku i pretvoriti je u priliku za napredak. Uči kako stati pred publiku, nositi se s tremom i iznijeti ono što se dugo pripremalo.

Za buduće učitelje i odgojitelje iskustvo pjevanja odnosno korištenja svoga glasa ima dodatnu težinu. U razredu ili vrtićkoj skupini glas je osnovno sredstvo rada. On može smiriti, potaknuti, usmjeriti. Učitelj koji je prošao zborsku disciplinu zna kako kontrolirati dah, kako jasno artikulirati, kako ritmom i intonacijom privući pažnju djece. Još važnije, zna kako stvoriti osjećaj zajedništva. Zajedničko pjevanje u razredu briše razlike, potiče suradnju i stvara ozračje sigurnosti.

Tri zbora na trima odsjecima tako pričaju istu priču različitim glasovima.

U Zagrebu, Petrinji i Čakovcu studenti ne uče samo kako podučavati glazbu, nego kako živjeti njezine vrijednosti. Uče da sklad nastaje iz različitosti, da je tišina jednako važna kao i ton, i da najljepši akordi nastaju onda kada se pojedinci usude slušati jedni druge.

U tome se, možda, skriva i najvažnija poruka njihova budućeg poziva: odgoj i obrazovanje, poput zborske pjesme, uspijevaju samo kada svi dišu zajedno.

---

ZAGREB: Akademski pjevački zbor UFOVCI (voditeljica Diana Atanasov Piljek)

Akademski zbor Učiteljskoga fakulteta UFOVCI osnovan je 1996. godine (krajem ove godine obilježava 30. obljetnicu) te je ujedno izborni kolegij pod nazivom Zborno pjevanje. Zbor je osnovala maestra Diana Atanasov Piljek.

Članovi akademskoga zbora UFOVCI uglavnom su studenti različitih studijskih programa Učiteljskoga fakulteta, ali i studenti drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je kolegij uvršten u izborne kolegije na razini Sveučilišta. Nekoliko alumna izrazilo je želju ostati suradnicima zbora i dolaze na probe premda su završili svoje studije, pa zbor trenutačno ima 76 članova. Vesele ih scenski izričaji u koje uvode i koreografiju.

Repertoar zbora čini klasična zborska literatura, tradicijska glazba Hrvatske i ostalih zemalja, prilagodbe pop i jazz klasika. Repertoar bira voditeljica, uz dogovor s umjetničkim savjetom zbora.

Zbor je godinama sudjelovao na Smotri akademskih zborova Sveučilišta u Zagrebu ‒ Festa Choralis (HGZ), nastupao u koncertnim dvoranama grada Zagreba kao što su KD V. Lisinski i Glazbeni zavod, i na pozornicama centara za kulturu Ribnjak i Trešnjevka. Snimio je nosač  zvuka I to smo mi (2002.). Ističemo organizaciju i nastup na Susretu akademskih pjevačkih zborova fakulteta koji obrazuju i odgajaju buduće učitelje i odgojitelje u Republici Hrvatskoj (2024.), gostovanje na sveučilištima Zadar, Osijek, Gospić, Dubrovnik i Skoplje (Makedonija) i na međunarodnim znanstveno-umjetničkim konferencijama u Zagrebu i Subotici (Srbija). Zbor redovito održava koncerte humanitarnog karaktera (Humanitarko ‒ Postani nečiji anđeo, Advent Sveučilišta u Zagrebu) i nastupa u domovima za starije i nemoćne. Prigodnim programom obilježava sva važnija događanja Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Dan fakulteta, obljetnice, božićne predstave i predstavljanje knjiga).

Iznimno su ponosni na njihove tri glazbeno-scenske predstave: Wind of change, Srećko i Tajne s tavana. U dvjema su članovi zbora autori tekstova i glazbe te režije, produkcije, scenografije i kostimografije, a izvođene su u Zagrebu, Dubrovniku, Zadru, Osijeku, Skoplju i Subotici. U tijeku je rad na četvrtoj autorskoj predstavi.

Probe se održavaju svake srijede tijekom akademske godine, a protječu u dobrom raspoloženju te u radnom i prijateljskom ozračju. Netom prije nastupa probe su učestalije i traju duže. 

Umjetničkom odgoju današnjega sustava odgoja i obrazovanja ne prilazi se dovoljno ozbiljno i odgovorno. Bolje i sigurnije mjesto umjetnosti, tradicije i kulture u sustavu reflektiralo bi se na obrazovanije, svjesnije i humaniziranije društvo. Djeca koja su odmalena izložena kulturi, umjetnosti i tradicijskim vrijednostima kao svakodnevici, razvijaju se, odrastaju i žive u bogatijem i plemenitijem okružju koje će oblikovati njihove svrsishodnije i ispunjenije živote.

PJEVAČI O SEBI:

Nina Franulović: – Dolazim s otoka Korčule te sam se odlučila upisati na Učiteljski fakultet jer mi je cijeli život bila želja biti učiteljica i prenositi znanje djeci. Zboru sam se priključila zbog ljubavi prema glazbi, pjevanju i zajedništvu. Sudjelovanje u zboru mi je donijelo mnoga prijateljstva, iskustva, putovanja.

Antonia Galijanić: – Dolazim iz Zagreba, a na Učiteljski fakultet upisala sam se jer vjerujem da je učiteljski poziv jedan od najplemenitijih, ispunjen odgovornošću, ali i velikim smislom. U zbor sam se uključila s ciljem da unaprijedim svoje pjevačke sposobnosti, ali i da upoznam nove ljude. S vremenom je zbor postao puno više od izbornog kolegija. Dao mi je osjećaj pripadnosti, pomogao mi da ojačam samopouzdanje i obogatio moj život brojnim novim prijateljstvima. Akademske i zborske obveze uglavnom uspješno usklađujem.

Emanuel Grbac: – Dolazim iz Brodskog Drenovca. U zbor sam se uključio potaknut pričama prijateljice o zajedništvu, brojnim aktivnostima i pozitivnoj atmosferi koja ondje vlada. Sudjelovanje u zboru obogatilo je moje studentsko iskustvo i dalo mu dodatnu vrijednost. Osim toga, zbor smatram jednim od najzabavnijih kolegija, koji mi često uljepša dan. Iako ponekad nije lako uskladiti sve akademske i zborske obveze, trud i organizacija uvijek se isplate.

Za buduće učitelje i odgojitelje iskustvo pjevanja odnosno korištenja svoga glasa ima dodatnu težinu. U razredu ili vrtićkoj skupini glas je osnovno sredstvo rada

---

ČAKOVEC: Djevojački zbor (voditelj Tomislav Cvrtila)

Djevojački zbor Odsjeka u Čakovcu osnovan je 2001. godine u sklopu tadašnje Visoke učiteljske škole u Čakovcu. Zbor je osnovan radi promicanja zborskog muziciranja kao sastavnog dijela profesionalnog i umjetničkog razvoja budućih učitelja i odgojitelja, poticanja glazbene osjetljivosti te aktivnog sudjelovanja studenata u kulturnom životu zajednice, uz njegovanje i valorizaciju međimurske glazbene baštine i opusa skladatelja toga kraja.

Inicijativu za osnivanje zbora pokrenuo je profesor Franjo Lovrec, viši predavač kolegija Glazbena kultura. Zbor su vodili Branimir Magdalenić, Dragica Karolina Šimunković, Senka Bašek, a danas ga vodi Tomislav Cvrtila:

– Zbor trenutno okuplja četrdeset i pet članica. Repertoar se oblikuje u skladu s umjetničkim i pedagoškim ciljevima zbora, a odabire ga voditelj u suradnji s pjevačicama, potičući pritom njihovu aktivnu uključenost i razvoj glazbene odgovornosti.

Zbor redovito sudjeluje u protokolarnim i svečanim događajima Fakulteta i Odsjeka u Čakovcu te nastupa na manifestacijama od lokalnog i županijskog značaja. Kontinuiranim radom i promišljenim repertoarom razvija prepoznatljiv izvođački izraz te ostvaruje zapažene nastupe u različitim koncertnim i javnim prigodama.

Pjevački zborovi na Učiteljskom fakultetu nisu samo izvannastavna aktivnost, nego prostor u kojem se znanja o glazbi pretaču u neposredno iskustvo. To je osobito važno za studente i studentice koji nemaju prethodna glazbena iskustva, potrebna za ovu profesiju. Budući učitelji i odgojitelji zborskim pjevanjem razvijaju glazbene kompetencije, ali i vještine koje su ključne za njihov budući rad, poput osjećaja za pravilno intoniranje i izvođenje u metru, osjetljivosti za grupnu dinamiku, odgovornost prema zajedničkom cilju, slušanje drugih i izražavanje vlastite kreativnosti. Poznato je da je glazba snažan pedagoški alat u radu s djecom jer potiče emocionalni razvoj, socijalne odnose i osjećaj pripadnosti. U tom smislu, studenti koji aktivno sudjeluju u zborskom radu, poslije mogu češće, sigurnije i slobodnije koristiti glazbu u svojoj odgojno-obrazovnoj praksi.

Jednim od važnih uspjeha zbora smatram činjenicu da se svake godine uspije pripremiti barem nekoliko višeglasnih, najčešće troglasnih skladbi. To je osobito zahtjevno s obzirom na to da većina članica prije dolaska u zbor nije imala prethodna pjevačka iskustva niti se sustavno bavila glazbom. Upravo taj proces, od početnog upoznavanja s vlastitim glasom do sigurnog sudjelovanja u višeglasju, predstavlja značajan pedagoški i umjetnički iskorak.

Također, velikim uspjehom zbora smatram i njegov kontinuitet te stabilan identitet koji se gradio tijekom svih godina djelovanja. Brojni nastupi na svečanim i kulturnim događanjima, kao i zapažena izvođenja na manifestacijama šireg značaja, rezultat su sustavnog rada i predanosti članica.

PJEVAČI O SEBI

Petra Jakop: – Dolazim iz jednog malog sela Donja Višnjica. Studentica sam četvrte godine Učiteljskog fakulteta, Odsjek Čakovec. Pjevanje je moja velika ljubav i ja sve radim uz pjesmu. Jednostavno drugačije ne mogu. Upravo zbog toga bila sam oduševljena kada sam otkrila da na našem fakultetu postoji djevojački zbor. Odmah sa se upisala, i to je moja najbolja odluka. Članice zbora, kao i odličan voditelj, odmah su me prihvatili i istinski uživam na svakoj probi i nastupu. Uvijek se trudim da budem na svakoj probi iako to nije uvijek baš lako uz brojne akademske obveze. Obožavam svaku našu probu jer je ona meni kao antistres terapija. Kroz svaki zajednički otpjevani stih postajemo sve više povezani i stvaramo prijateljstva za život.

Lorena Hosni Lajtman: – Dolazim iz grada kulture, predivnog Varaždina. Studentica sam druge godine Učiteljskog fakulteta, Odsjek Čakovec. Volim putovati, istraživati svijet i upoznavati nove kulture. Zbor kao izborni kolegij za mene predstavlja mjesto kreativnosti, spontanosti, zajedništva i opuštanja. Studentski život ponekad je stresan, a upravo mi pjevanje pomaže da pronađem balans u svakodnevnim privatnim i akademskim obavezama. Uz rad i trud, planiranje s dozom spontanosti za mene predstavlja ključ uspjeha. I najvažnije za kraj, zbor za mene predstavlja prijateljstvo. Mnoga prijateljstva stekla sam upravo na zboru te se nadam da će neka potrajati doživotno.

Ana Briški: – Dolazim iz Svetog Ivana Zeline. U zbor sam se uključila jer volim pjevati i pjevanjem se bavim još od osnovne škole. Glazba je oduvijek važan dio mog života i kroz zbor imam priliku dodatno razvijati svoj talent. Zbor mi u studentskom životu znači opuštanje, nova prijateljstva i bijeg od svakodnevnog stresa. Smatram da me sudjelovanje u zboru obogaćuje kao osobu i pomaže mi u osobnom razvoju. Sve akademske i zborske obveze uspijevam uskladiti dobrim rasporedom vremena i organizacijom. Kada imam jasan plan, mogu kvalitetno obaviti sve zadatke i pritom uživati u onome što volim.

---

PETRINJA: Magistri Petrinienses (voditelj Tihomir Prša)

Zbor Magistri Petrinienses izborni je kolegij u sklopu redovitoga studijskog programa Učiteljskog fakulteta – Odsjeka u Petrinji. Primarna je uloga zbornoga pjevanja vokalno obrazovanje budućih učitelja i odgojitelja, odgoj za zajedničko muziciranje te upoznavanje zborske literature. Zbor sudjeluje na važnim događajima Učiteljskoga fakulteta te u kulturnim manifestacijama u gradovima Petrinji, Sisku i Zagrebu, od kojih se posebice ističu Dani Mate Demarina te Sveučilišna smotra zborova Festa Choralis. Repertoar zbora temelji se na umjetničkoj (klasičnoj) i tradicijskoj glazbi te obradama popularnih pjesama.

Dugogodišnji voditelj zbora bio je profesor Stjepan Rupčić. Zborom su potom ravnali profesorica Ivanka Novosel, prof. dr. sc. Katarina Koprek, Karlo Ivančić, mag. mus., doc. dr. sc. Jelena Blašković Galeković i Iva Mihelić, prof. Zbor trenutačno vodi Tihomir Prša, pred.

Zbor ima pedesetak članova, a nastava kolegija organizirana je utorkom u sklopu redovite satnice u trajanju od dva sata. Vježbe pjevanja provode se na klasičan način: upjevavanjem, učenjem i spajanjem dionica skladbe te tumačenjem umjetničkog konteksta pojedinog djela.

Premda se stječe dojam da se u današnjem sustavu odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj nedovoljno cijene kreativni predmeti, oni će u budućnosti biti to cjenjeniji što se društvo, zbog tehnološkoga napretka, bude više udaljavalo od umjetničko-duhovne komponente koja je nužna za ljudski integritet. Konkretno, u povezanosti s pjevanjem u zboru, to se očituje kao zajedničko, stvarno, a ne virtualno iskustvo. Zborsko je muziciranje dvosmjerno: ono jednako oduševljava, raduje i tješi izvođače i slušatelje, koji tako postaju dionici glazbene umjetnosti.

PJEVAČI O SEBI

Marta Gloc: Dolazim iz Gline i prva sam godina učiteljskog studija u Petrinji. Kao osoba koja je tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanje pohađala crkveni i školski zbor te koja pjevanje smatra najdražim i najljepšim hobijem, upisati zbor kao izborni kolegij bila mi je vrlo jasna odluka. Osim velike ljubavi prema pjevanju, zbor sam upisala i zato što želim poboljšati svoje pjevačke sposobnosti i upoznati nove ljude koji imaju slične interese kao i ja. Uz učiteljski poziv, želja za budućnost mi je baviti se i pjevanjem na crkvenim vjenčanjima. Akademske i zborske obveze usklađujem lako jer smatram da kada radiš i odabireš ono što doista voliš, obveze se pretvaraju u malene korake prema ostvarenju velikih snova.

Natali Barac: – Dolazim iz Karlovca. Studentica sam druge godine učiteljskog studija na Odsjeku u Petrinji. Glazba je sastavni dio mog života od djetinjstva; plešem, sviram i pjevam te kroz nju pronalazim način izražavanja sebe. Zbor za mene nije samo kolegij, već prostor u kojem se isprepleću emocije, kreativnost i zajedništvo. Kada nešto istinski volim, uvijek uspijem pronaći vrijeme za to, a zbor je upravo jedno od takvih mjesta. Ondje vlada ugodna i pozitivna atmosfera – dobra ekipa, međusobno poštovanje, puno smijeha i vedrine, što svaki susret čini posebnim i ispunjavajućim iskustvom.

Antonio Kaiser: – Živim u Velikoj Gorici i student sam pete godine Odsjeka u Petrinji. Cijeli život se bavim čuvanjem narodnih plesova i pjesama, zato mi je zbor bio idealan izbor za spajanje akademskog i umjetničkog poziva. Nastojim planirati svoje vrijeme kako bih jednako kvalitetno ispunjavao studijske zadatke i redovito sudjelovao na probama. Zbor mi pomaže da se rasteretim od studijskih obveza, a istovremeno me motivira da budem još uspješniji u akademskom dijelu. Pjevanje u zboru pruža mi osjećaj zajedništva, pripadnosti i kreativnog ispunjenja.