Poboljšanje zdravstvene skrbi na hrvatskim otocima

Međunarodna znanstveno-kulturna manifestacija Lošinjski dani bioetike kontinuirano, uz internacionalnu i nacionalnu dimenziju, naglašava lokalnu dimenziju bioetičkih problema te potiče znanstveno-stručne i javne rasprave o njima u lokalnim zajednicama, a ove je godine to bila problematika zdravstvene skrbi.

Tako je tijekom ovogodišnje međunarodne znanstveno-kulturne manifestacije 23. Lošinjskih dana bioetike u Malom Lošinju održan okrugli stol „Zdravstvena skrb na otocima“. U raspravi su sudjelovali: Ana Kučić, gradonačelnica Grada Malog Lošinja, Branko Lakner, liječnik opće/obiteljske medicine i dugogodišnji voditelj ispostave Doma zdravlja Primorsko-goranske županije u Malom Lošinju, Iva Muškardin Erdec iz ispostave Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije u Malom Lošinju, Senka Stojanović, epidemiologinja iz ispostave Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije u Malom Lošinju, te Renata Žugić, ravnateljica Lječilišta Veli Lošinj. Okrugli stol moderirala je Đula Rušinović-Sunara, liječnica i specijalistica kirurgije, koja je u svome radnom vijeku djelovala ne samo u različitim ambulantama i u ekstremnim okolnostima (kao liječnica dragovoljka tijekom Domovinskog rata), nego i na otocima, uključujući Lošinj i Cres, a na otoku Drveniku Velom u splitskom akvatoriju, s kojega potječe, danas i živi.

Globalni izazovi i problemi zdravstvene skrbi na poseban se način prelamaju na izoliranim lokalnim razinama, gdje se po zahtjevnosti u Hrvatskoj ističu otoci jer u Hrvatskoj ima više od pedeset naseljenih otoka. Usprkos tome, o ovoj se temi rijetko raspravlja i rijetko ju se sagledava iz perspektive šire zajednice. Tijekom  okruglog stola postalo vidljivo koliko je upravo ta činjenica važna zapreka za rješavanje brojnih teškoća specifičnih za otoke.

Dojmljive prezentacije pozitivnih i negativnih iskustava zdravstvenih radnika s otoka Lošinja i gradonačelnice Maloga Lošinja prisutna je publika upotpunila svojim doprinosima, i to  ne samo u raspravi, nego i u stvaranju zajedničkih zaključaka skupa.

Na temelju brojnih preporuka za nadopunu legislative, unapređenje edukacije, iskorištavanje pozitivne prakse te pronalaženje novih praktičnih rješenja, sudionici Lošinjskih dana bioetike donijeli su zaključak će da radna skupina, sastavljena od sudionika okruglog stola, u najskorije vrijeme formulirati te nadležnim tijelima i  ustanovama u području zdravstva uputiti Zahtjev za poboljšanje zdravstvene skrbi na hrvatskim otocima i formiranje posebnog tijela pri Ministarstvu zdravstva sa zadatkom definiranja mjera i načina njihove provedbe u svrhu postizanja što veće kvalitete i što boljih uvjeta zdravstvene zaštite na svim naseljenim hrvatskim otocima.

Premda su neki problemi zajednički svim otocima, treba uzeti u obzir specifične situacije pojedinih otoka kako u pogledu napučenosti i prometne povezanosti, tako i u pogledu kadrovske i infrastrukturne opremljenosti zdravstvenih službi.

Pozitivna praksa s otoka Lošinja pritom može poslužiti kao dobar, pa čak i odličan primjer za neka organizacijska i praktična rješenja, dok su teškoće s kojima se susreću i na otoku Lošinju jasan pokazatelj kako je neophodno stvoriti nacionalnu strategiju razvoja zdravstvene zaštite, u koju će biti jasno ugrađena rješenja za ova specifična područja, jer tzv. jednaki kriteriji otočko stanovništvo u startu diskriminiraju i stavljaju u podređeni položaj, kršeći temeljna ustavna prava kako otočkog stanovništva, tako i zdravstvenih radnika koji im pružaju zdravstvenu skrb.

Zahtjev za poboljšanje zdravstvene skrbi na hrvatskim otocima i formiranje posebnog tijela pri Ministarstvu zdravstva bit će upućen prije svega Ministarstvu zdravstva, ali također Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije te Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, zatim svim zdravstvenim komorama (Hrvatska liječnička komora, Hrvatska komora medicinskih sestara, Hrvatska komora primalja, Hrvatska komora zdravstvenih radnika, Hrvatska komora medicinskih biokemičara, Hrvatska komora dentalne medicine, Hrvatska ljekarnička komora, Hrvatska komora fizioterapeuta, Hrvatska psihološka komora), svim obrazovnim ustanovama koje  sudjeluju u obrazovanju zdravstvenih radnika (fakulteti, veleučilišta, srednje škole), Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (nacionalna razina i županijske ispostave u priobalnim županijama), Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (nacionalna razina i županijske ispostave u priobalnim županijama), Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu (nacionalna razina i županijske ispostave u priobalnim županijama), te domovima zdravlja svih priobalnih županija.

Za Akademski.hr napisao Jan Defrančeski