Ples kao lijek nakon pandemijskog izvanrednog stanja

Tradicionalnim predstavljanje recentnih bioetičkih izdanja završio je prvi dan 20. po redu Lošinjskih dana bioetike. Iako održano u večernjim satima, nakon napornog radnog dana skupa, predstavljanje je privuklo velik broj sudionika. Na ovoj reviji bioetičkoga izdavaštva bilo je predstavljeno devet knjiga iz Hrvatske, Srbije i Švicarske, što je samo uži izbor iz bogate bioetičke knjiške produkcije. Knjige su na zanimljiv način predstavili Tijana Trako Poljak, Luka Janeš, Jan Defrančeski, Odilon-Gbènoukpo Singbo, Lino Veljak, Katica Knezović, Ivica Kelam, Josip Guć, Hrvoje Jurić i Miloš Marković.

Ujedno je obilježena trideseta obljetnica izlaženja hrvatskog časopisa Socijalna ekologija kao časopisa koji je bio jedan od ključnih faktora u nastanku i razvoju bioetike u Hrvatskoj i Jugoistočnoj Europi.

Drugi dan Lošinjskih dana bioetike prošao je u znaku brojnih predavanja od kojih svakako valja istaknuti Ivu Rinčić koja iznijela svoj osvrt na šest desetljeća etičkih povjerenstava, zatim Ivu Džinića, dekana Fakulteta hrvatskih studija, koji je raspravljao o poveznicama integrativne bioetike i kulturologije, dok je Darija Rupčić Kelam govorila o ranjivosti i otporu.

Počeli jubilarni, 20. Lošinjski dani bioetike

Kelam, docentica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, održala je možda i najintrigantniju radionicu ovogodišnjeg skupa na Lošinju. Naime, plesna radionica „Ples sjena“ bila je uvodna odnosno pokazna radionica terapije plesom i pokretom. U ovoj se radionici, u mraku dvorane B, uz samo sjaj džepne lampe i sjene plesača na zidu, radilo na osnaživanju osobnosti i tijela:

– Koristili smo se elementima terapije plesa i pokreta radi poboljšanja emocionalne, kognitivne, tjelesne i socijalne integracije individue kroz razvijanje osjećaja za grupu i za Drugoga te razvijanje osjećaja povjerenja i prihvaćanja, rekla je nam je Darija Rupčić Kelam.

Odilon-Gbènoukpo Singbo s Hrvatskog katoličkog sveučilišta raspravljao je o bioetičkom tematiziranju tzv. algoritmičke civilizacije. Kako objašnjava, razne informatičko-digitalne paradigme posredstvom umjetne inteligencije nužno mijenjaju tradicionalno-filozofsko-teološko poimanje čovjeka. Svugdje su algoritmi koji reguliraju, utječu te ponekad upravljaju životima. Odnos prema zbilji – točnije, prema istini – prolazi kroz metamorfoze:

–  U toj algoritmičkoj civilizaciji »istinito« i »ispravno« nameću se, ali po tehnokratskoj logici posredstvom rezultata koje posreduju pametni strojevi. Nameće se pitanje o čovjekovu mjestu u takvoj civilizaciji, karakterističnoj po novom tehno-ekonomskom mentalitetu i po pristupu ljudskom životu kao skupu biopredmeta podložnih proizvodnji, artificijalizaciji ili komercijalizaciji. Koja je znanstvena istina o ljudskoj prirodi u epohi u kojoj se ne događaju samo promjene, nego je i sama epoha promijenjena? Ljudska je priroda često shvaćena po logici homo fabera s uskom koncepcijom koja je čas biologizam, čas antropologizam, čas sociologizam, a čas tehnologizam, smatra Singbo.

Docent Filozofskog fakulteta i saborski zastupnik Nino Raspudić održao je predavanje pod nazivom „Pandemijski paternalizam i izvanredno stanje“ u kojem je razmatrao ključne bioetičke i biopolitičke probleme koji su isplivali na površinu za vrijeme pandemije COVID-19. U tom smislu, poseban je naglasak stavio na pandemijski način odlučivanja zato što je, prema njegovim riječima, Stožer civilne zaštite suspendirao uobičajene demokratske procese. Razmatrao je Agambenovu teoriju izvanrednog stanja kao paradigme vladanja u suvremenoj politici, te njegov doprinos raspravi o pandemijskim politikama vezanim uz COVID-19.

– Ujedno se može pretpostaviti da će doći do trajnijeg narušavanja odnosa između liječnika i pacijenta te povećanja otpora pacijenata prema liječnicima što, uz očite zdravstvene posljedice za pojedinca, može negativno utjecati i na društvo u cjelini, odnosno na mogućnost suzbijanja neke buduće pandemije i bilo kakvog zajedničkog zdravstvenog društvenog odgovora na kriznu situaciju, poruka je Raspudićeva izlaganja na 20. Lošinjskim danima bioetike.

Ovogodišnja studentska radionica organizirana je u suradnji s Udruženjem studenata filozofije i Odsjekom za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tema 17. po redu izdanja Radionice je bila »Sloboda i zdravlje«. Usmjereni na bioetičke aspekte odnosa morala i slobode, odnosno etike i zdravlja, studenti su se okupljali po parku uz more gdje su upriličili dinamične diskusije o temama »Cyber Suicide« i »Spolnost i zdravlje«.

Ovogodišnja Studentska bioetička radionica okupila je pedesetak studenata i studentica sa Sveučilišta u Zagrebu (Filozofski fakultet, Fakultet hrvatskih studija, Pravni fakultet, Medicinski fakultet, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Akademija likovnih umjetnosti), Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku (Filozofski fakultet) i Sveučilišta u Zadru (Odjel za filozofiju). Navedenu raznolikost dodatno naglašava činjenica da je riječ o studentima i studenticama filozofije, kulturologije, etnologije i kulturne antropologije, klasične filologije, anglistike, indologije, fonetike, sociologije, psihologije, pedagogije, demografije, prava, edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti, medicine i umjetnosti.

Drugi dan Lošinjski dana manifestacije završio je sa stilom, koncertom braće Teofilović, koje se, s pravom, smatra glazbenom atrakcijom europskog i svjetskog ranga. Svojim autentičnim interpretacijama glazbene i poetske baštine južne Srbije, Kosova, Makedonije, Bosne i Dalmacije podcrtali su kulturno-umjetničku dimenziju Lošinjskih dana bioetike i skupa sa sudionicima skupa proslavili 20. obljetnicu ove manifestacije.