Varaždin je jedan od najčišćih hrvatskih gradova, a Varaždinci su jako svjesni važnosti čuvanja okoliša. Od malena se u obiteljima o tome priča i svi su skupa vrlo zainteresirani da im grad bude čist, zelen i očuvan.
Rekao nam je to Hrvoje Meaški, dekan Geotehničkog fakulteta na obilježavanju Svjetskog dana zaštite okoliša koji su upravo u Varaždinu organizirale tri sastavnice Sveučilišta u Zagrebu čiji odsjeci djeluju u ovome gradu. Geotehničkom fakultetu pridružili su se Tekstilno-tehnološki fakultet i Fakultet organizacije i informatike.
U prekrasnome parku Šetališta Ivana Pavla II organizirali su cjelodnevno događanje kako bi zajedno sa sugrađanima proslavili zdravlje okoliša svog grada, županije, domovine, ali i cijele planete.
Svjetski dan zaštite okoliš u svijetu se obilježava još od 1974. godine.
Okupljeni studenti i njihovi nastavnici sa sva tri fakulteta predstavili su posjetiteljima svoja istraživanja, odnosno ulogu pojedinca u zaštiti okoliša. Djeca i mladi su se kroz razne edukativne sadržaje, interaktivne kvizove i eksperimente upoznavali sa zaštitom okoliša. Osim toga, ovo je ujedno bila i prilika maturantima da pobliže upoznaju navedene fakultete i odluče nastaviti obrazovanje u Varaždinu.
Kroz eksperimente, makete i promotivne materijale predstavljene su tehnologije pročišćavanja zraka i voda, zaštite tla, ponovne uporabe različitih vrsta otpada te primjena informacijskih tehnologija u zaštiti okoliša. Održane su i interaktivne eko pitalice u kojima je bilo moguće osvojiti i nagrade, a posjetitelji su se mogli odmoriti na dekicama posebno izrađenima za ovu priliku.
PREOKRENUTI NEGATIVNE TRENDOVE
Geotehnički fakultet posebno se ponosi svojim studijem Inženjerstva okoliša, istaknuo je dekan Hrvoje Meaški. Stoga je, kaže, fakultet poželio Svjetski dan zaštite okoliša obilježiti vani, u ovome prekrasnome parku, u čijem se uređenju može prepoznati to opredjeljenje i visoka svijest o čistome i čišćem okolišu.
– Ova je šetnica samo jedna od zelenih oaza u gradu, gdje znamo da rado borave djeca i školarci, koji su nam na ovome obilježavanju dragi gosti. Pogotovo najmlađi, jer kažem, o čistome okolišu se u Varaždinu uči od malih nogu, a tako bi trebalo biti u svim sredinama. Na fakultetu i akademskoj zajednici je da ukaže na važnost očuvanja okoliša, na opasnosti od prevelikog industrijskog otpada, na prikladno odlaganje zaštitnih maski uslijed pandemije, dodaje naš sugovornik.
Dekan napominje da studentima Geotehničkog fakulteta nude širok spektar znanja koji je vezan uz očuvanje okoliša, a kroz razne projekte i interdisciplinarne vježbe mogu i sami vidjeti koji je ljudski utjecaj na okoliš. Primjerice, bave se očuvanje voda i potoka, dok se u suradnji s gospodarskim subjektima bave pročišćavanjem zraka uz pomoć novih gumenih obloga na dječjim igralištima. Geotehnika se bavi i sanacijom otpada.
– Nadam se da kao planet nismo prošli point of no return, da još uvijek negativne trendove možemo preokrenuti, te naš planet, naš dom učiniti čišćim za generacije koje dolaze. U Hrvatskoj smo imali smo „sreću“ što kod nas nije bilo velike industrijalizacije, kao u nekim zapadnim zemljama, no dakako, o okolišu valja brinuti na globalnoj razini, zaključuje dekan Geotehničkog fakulteta.
Na štandu Tekstilno-tehničkog fakulteta zatekli smo skupinu studenata koja je od ostataka kožnih materijala izrađivala ukrase odnosno privjeske za ključeve. Sami studenti, budući tehničari odjevne tehnologije, otkrili su nam da na TTF-u uče kako iskoristiti što više materijala, da bi u proizvodnji ostalo što manje ostataka, otpada. A ono što ipak ostane, da se dobro i adekvatno zbrine. I naši mladi sugovornici nadaju se da za Zemlju još ima nade.
S time se slaže i njihova profesorica, asistentica na TTF-u Franka Žuvela Bošnjak:
– Djeci i drugim posjetiteljima pokazujemo kako se materijali koje koristimo u tekstilnoj industriji, naročito koža, mogu primijeniti i pretvoriti u nešto drugo osim odjeće. Tekstil je prisutan svugdje, od materijala koji se koriste za tlo, filtera za zrak, područje je primjene široko. Koža se isto koristi kao izolator, kao filter. Pokazali smo i što se sve može napraviti od runa vune, što je tek nedavno počelo biti poticano u Hrvatskoj. Može se koristiti kao gnojivo, a mi smo ovdje napravili mali cvjetnjak gdje smo lavandu i ružmarin oblikovali u gredice od vune.
Dekanica TTF-a Anica Hursa Šajatović rekla nam je da u tekstilnoj industriji postoje razni prerađivački procesi, od bojadisanja, tiska do oplemenjivanja i njege tekstila, pa je potrebno dobro pročišćavati otpadne vode nakon proizvodnje. U tome se kao filteri također koriste tekstilni materijali, pa tekstilna industrija danas sve više čini zatvoreni krug koji na kvalitetan način štiti okoliš:
– Moram pohvaliti naše studente koji su tijekom pandemije osmislili sjajan projekt izrade zaštitnih maski od materijala bojanih prirodnim bojama. Time su pokazali visoku razinu svijesti i očuvanju ljudskog zdravlja, ali i cijele planete, stoga mislim da je na ponos svima nama što je TTF aktivni sudionik obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša.
OTVARANJE AKADEMSKE ZAJEDNICE JAVNOSTI
Dekanica FOI-a Nina Begičević Ređep presretna je bila što su najradosniji posjetitelji ovog događaja bili baš mališani varaždinskih vrtića. Begičević Ređep također ističe da je upravo u ovome gradu svijest o okolišu na visokoj razini, što se može samo poboljšati ovakvim otvaranjem akademske zajednice javnosti.
– Iskustva koje ovdje djeca dobivaju, ti eksperimenti kojima im pokazujemo kako svijet oko nas funkcionira, za mališane te dobi su neprocjenjiva. I vjerujem da će im ove poruke ostati u trajnome sjećanju. A za starije posjetitelje, školarce i studente pripremili smo kvizove znanja, poglavito o načinima zbrinjavanja otpada, kako bi i oni kroz igru i zabavu naučili nešto vrlo korisno i konkretno. U svemu tome koristili smo suvremene informatičke alate, koje su pak pripremili djelatnici našeg fakulteta te su tehničari FOI-a svim su prezentacijama davali informatičku podršku.
Poseban gost obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša bio je rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras. Izrazio je zadovoljstvo ujedinjavanjem fakulteta u zajedničkoj, hvalevrijednoj misiji. Varaždin je mjesto, napomenuo je rektor, u koji je moguće privući veliki broj studenata iz drugih krajeva Hrvatske. Što zbog kvalitete studijskih programa i smještajnih kapaciteta, ali i zbog visoke razine osviještenosti o problematici očuvanja okoliša i življenja u skladu s prirodom.
– Važan je ovo događaj za sve uzraste. Zadaća je Sveučilišta da stvaramo osviještene učitelje i predškolske djelatnike, koji pak onda odgajaju i obrazuju „budućnost naše budućnosti“. Našu djecu. I tu djecu formiraju u odgovorne građane. Ovo je prilika da djelujemo pozitivno i da tu djecu od malena navikavamo na zdravi način života i čuvanja okoliša. Varaždin nije toliko velik kao Zagreb, samim time je i problem onečišćenja manji nego u metropoli, no unatoč tome treba raditi svakodnevno na podizanju svijesti. Sveučilište je svakako prvi zaštitnik okoliša i promotor zdravih, zelenih gradova. To pokazuje i naš ulazak u veliku alijansu UNIC – Europskog sveučilišta postindustrijskih gradova.
Učimo, dakle, jedni od drugih kako živjeti u postindustrijskom svijetu i kako svijet učiniti zdravijim, ugodnijim mjestom, poručio je rektor Boras.
Putovanje kapljice vode
Lucija Plantak, stručna suradnica na projektu “Upravljanje krškim priobalnim vodonosnicima ugroženima klimatskim promjenama (UKV)” djeci i zainteresiranim prolaznicima demonstrirala je putovanje jedne kapljice vode u okolišu:
– Simuliramo isparavanje vodenih površina. Para ulazi u hladniji zrak, koji predstavlja led iznad posude, a potom s lakom za kosu simuliramo oblake. Na njih se hvataju čestice vodene pare i onda gledamo kako se kondenzira i pada natrag u posudu, kao kiša u prirodu. Nakon toga pokazujemo kako se voda kreće kroz šljunak i pijesak te kako djeluje na tlo, tamo gdje imamo vegetaciju i zeleni pokrov, odnosno tamo gdje je krš i kamenjar, rekla nam je Lucija. Sami smo se uvjerili da su djeca bila oduševljena ovim pokusom i prezentacijom.
Bogatstvo ovčje vune
Docent TTF-a Željko Knezić za djecu je osmislio igru tkanja, gdje oni sami rukama tvore tkalački stan. Želio je time popularizirati tradiciju ručnog tkanja koja je kod nas značajan dio baštine, ali je zadnjih godina pala u zaborav:
– Zadnjih 30 godina radim na tome, surađujem s 80-tak hrvatskih udruga, od Konavla do Baranje, zaslužnih što ručno tkanje još uvijek živi. Pomažem im u pisanju projekata, ali ih potičem da njeguju svoje izvorno tkanje.
Knezić je ujedno stručnjak za proizvodnju i tretman ovčje vune. Iako Hrvatska ima puno ovaca, kaže da se kod nas vuna slabo koristi jer se ovce uzgajaju prvenstveno radi mesa i mlijeka. Pa je ta vuna zapravo teret, otpad. Stoga se krenulo s posebnom edukacijom uzgajivača ne bi li im se pokazalo da je ovčja vuna pravo bogatstvo:
– Usmjeravamo ih da počnu uzgajati posebne pasmine ovaca. Samim time dobili bi vunu visoke kvalitete koja bi bila dobro iskoristiva. Zadnjih godina kroz određene projekte radimo na zbrinjavanju te vune. Nemamo dovoljno ljudi koji znaju kvalitetno „ošišati“ ovcu. A dodatan problem je što su praonice vune jako skupe; u Hrvatskoj je čak i zabranjeno pranje vune. Tako se događa apsurd da hrvatsku ovčju vunu moramo prati negdje u inozemstvu, da bi potom u Hrvatskoj napravili tepih ili neko drugo tkanje. To pokušavamo promijeniti.
