Perspektive hrvatskih sveučilišta u razvoju znanosti

Prije nešto više od mjesec dana objavljena je tzv. Šangajska lista, odnosno službeno Academic Ranking of World Universities (ARWU). Na ovoj je listi Sveučilište u Zagrebu, kao jedino sveučilište iz Hrvatske, pozicionirano u kategoriji 601.-700. mjesta. Šangajska lista smatra se jednim od najprestižnijih rangiranja jer se od više od 30.000 sveučilišta na svijetu samo 2000 njih kvalificira za rangiranje, od kojih 1000 najboljih ulazi na listu. Sam proces rangiranja neovisan je o sveučilištima, odnosno podaci o sveučilištima prikupljaju se iz vanjskih izvora, tako da ova lista nije podložna manipulacijama u podacima koja se pojavljuju u drugim rangiranjima.

Temeljne su grupe kriterija koje se koriste za rangiranje sveučilišta broj alumnija i znanstvenika koji su dobitnici Nobelove nagrade ili Fieldsove medalje, broj znanstvenika koji su na listi visoko citiranih znanstvenika koju objavljuje Clairvate, broj radova objavljenih u časopisima Nature i Science i radova indeksiranih u SCI-Expanded i SSCI bazama, te ukupna produktivnost po znanstveniku.

Pri analizi indikatora koji dovode do toga da neko sveučilište ostvari visoku poziciju na Šangajskoj listi potrebno je sagledati kriterije kao što su oni koji se pojavljuju iznimno rijetko, poput Nobelovih nagrada ili pozicije na listi visoko citiranih znanstvenika i onih koji su pod većim utjecajem sveučilišta poput produktivnosti u znanstvenim časopisima. Znanstvena produktivnost u najvećoj je mjeri definirana nacionalnim “znanstvenim ozračjem” i raspoloživim resursima. U Hrvatskoj su najproduktivnija sveučilišta javnog karaktera, koja su po svojoj prirodi fokusirana na vrlo širok obuhvat znanstvenih područja, uključujući i ona u kojima veliki broj publikacija nije uobičajen (npr. humanističke znanosti), kao i ona koja nisu komercijalno atraktivna, ali su nužna u kontekstu nacionalnih potreba. Međutim, ovo nije specifično za Hrvatsku, jer i u drugim državama sveučilišta razvijaju područja koja su iz pozicije Šangajske liste neatraktivna, ali možemo uočiti veći broj sveučilišta koja se pojavljuju na Šangajskoj listi u odnosu na Hrvatsku. Primjerice, Austrija na listi ima 13 sveučilišta, od kojih je sedam među najboljih 500 sveučilišta na svijetu. Zbog toga je fokus sa strukture obuhvata sveučilišta potrebno pomaknuti na dostupnost resursa.

Izdvajanja u znanost u Hrvatskoj su već niz godina vrlo niska i kada se gleda relativni udio (posto BDP-a) i kada se gleda apsolutni iznos investiranja u znanost.

Sagledano u kontekstu Europske unije, Hrvatska za znanost izdvaja tri puta manje sredstava od prosjeka EU27. Detaljnija analiza pokazuje kako je ovaj indikator iznimno važan za plasman sveučilišta na listama. Kada se broj sveučilišta među najboljih 500 na Šangajskoj listi normalizira s obzirom na broj stanovnika pojedine zemlje, pokazuje se iznimno visoka povezanost s investicijama u znanost. Znanost je u punom smislu riječi globalna aktivnost i u vrlo je rijetkim područjima ograničena na djelovanje unutar nacionalnog konteksta, tako da se pri sagledavanju investicija ne može govoriti o različitim ekonomskim standardima zemalja. Upravo je dostupnost resursa za provođenje istraživanja, ljudske resurse i publiciranje rezultata ono što omogućuje razvoj znanosti. U Hrvatskoj je već gotovo deset godina aktualan sustav financiranja znanosti koji je u određenoj mjeri utemeljen na rezultatima sveučilišta. Tako sveučilišta (i instituti) dobivaju sredstva na temelju broja objavljenih radova, pri čemu je strateški cilj povećavati produktivnost, ponekad i nauštrb kvalitete radova. U pravilu to znači da će u konačnici ukupno financiranje istraživačkog rada biti otprilike 11.000 kuna godišnje po znanstveniku, što će uključivati i samo provođenje istraživanja, publiciranje, predstavljanje na konferencijama i drugo. Kako je prosječna cijena objave znanstvenog rada u otvorenom pristupu, što znači da čitatelji ne moraju plaćati pristup radu, oko 2000 eura, jasno je da se ovdje radi o sredstvima koja su u punom smislu riječi simbolična, odnosno radi se o sredstvima kojima nije cilj da se ostvare rezultati, nego da se pokažu investicije u znanstveni rad.

Politički prostor hrvatske znanosti u posljednjih su 10 godina obilježile česte izmjene upravnih tijela u nadležnom ministarstvu i nedostatak konstruktivnog dijaloga dionika sustava.

U posljednjih je 18 mjeseci sustav dodatno napregnut zbog pandemijskih mjera, šteta izazvanih potresom na Banovini i zagrebačkom području, te je posljedično kapacitet za razvoj realistične i perspektivne strategije ulaganja u znanost smanjen, ali je potreba za redefiniranjem i kratkoročne i dugoročne strategije postala znatno veća.

U kratkoročnoj perspektivi, nedostatak sredstava doveo je do sve veće pojave fenomena tzv. piggyback science. Ovaj fenomen odnosi se na osiguravanje vlastite znanstvene produktivnosti uključivanjem u veće skupine gdje je udio većine članova minoran ili nikakav, ali su potpisani kao autori rada. Npr. znanstvenik prikupi podatke na nekoliko uzoraka, pošalje ih voditelju skupine i zauzvrat bude potpisan kao jedan od mnogo autora na znanstvenom radu. U ekstremnijim slučajevima samo članstvo u skupini donosi mjesto na popisu autora bez ikakvog doprinosa, a kolaboracije mogu doseći i više od 5000 ljudi. Nedostatak je ovog pristupa u tome što autor koji je član takve skupine ne proizvodi nikakav ili vrlo malen znanstveni doprinos, a istovremeno biva honoriran zbog naizgled visoke produktivnosti i ostvaruje sredstva iz državnog proračuna kao da je važan dionik znanstvene ideje na temelju koje je nastao znanstveni rad. Tako će npr. znanstvenik koji je član CMS kolaboracije koja ima više od 4000 članova u razdoblju od 2016. do 2020. biti autor na više od 600 znanstvenih radova, odnosno u razdoblju od pet godina on će privući financiranje iz državnog proračuna od preko osam milijuna kuna, a da znanstveni doprinos zapravo ne mora postojati. Sažeto, postojeći sustav financiranja znanosti motivira ovaj pristup koji iscrpljuje već vrlo oskudna sredstva i dovodi do značajnog gubitka originalne znanstvene produktivnosti.

U dugoročnoj perspektivi, treba napomenuti da je Hrvatska suočena s demografskim izazovima koji će imati značajne posljedice i na rad sveučilišta. Sustav sveučilišta u Hrvatskoj prilagođen je generacijama koje se ubrzano smanjuju, čime se otvara prostor za značajno restrukturiranje sveučilišta u budućnosti.

Ovaj je problem posebno istaknut jer se sa sličnim fenomenima susreću i sveučilišta u drugim državama EU-a, što dovodi do povećanja konkurencije uz istovremene najave dolazaka novih i vrlo kompetitivnih sveučilišta, poput sveučilišta Fudan (77. mjesto na Šangajskoj listi) u Mađarsku. Kako se ovdje radi o ustanovama koje imaju obrazovni i istraživački karakter, a čija je radna snaga iznimno specijalizirana, može se pretpostaviti da će se sveučilišta s nastavne u većoj mjeri orijentirati prema svojoj istraživačkoj komponenti kako bi se spriječio gubitak znanstvenog potencijala uz istovremeno investiranje u iskorištavanje znanosti za razvoj gospodarstva i drugih društvenih komponenti. Međutim, ako se postojeće stanje odnosa Ministarstva znanosti i obrazovanja i drugih dionika sustava nastavi u smislu održavanja statusa quo, možemo očekivati da će se demografski izazov preliti u odljev mozgova sveučilišnih kadrova, a posebno onih koji su najbolji, što će dovesti do devastacije hrvatskog visokoškolskog sustava.

Poučeni iskustvom država koje danas smatramo uspješnima, znamo da je razvoj znanosti dugoročan proces koji zahtijeva brižno planiranje. Uloga vlasti ne odnosi se samo trenutno stanje, nego i na razvoj sustava u budućnosti. Drugim riječima, događaji u znanosti kojima danas svjedočimo u manjoj su mjeri rezultat djelovanja ove vlasti, a u većoj djelovanja prošlih uprava resornog ministarstva. S druge strane, budućnost hrvatske znanosti u rukama je ove vlasti i o kvaliteti rada može se suditi prema ulaganjima u strategiju i dijalog nasuprot ustrajanju na pogreškama prethodnika.

---

Izvori:

Šangajska lista – https://www.shanghairanking.com/

Izdvajanje u istraživanje i razvoj u visokom obrazovanju u 2019. – EUROSTAT

Populacija u 2019. – EUROSTAT

BDP U EUR – EUROSTAT

Broj djece 4. r. SŠ – MZO

Broj rođene djece – DZS