Pčelarski putopisi profesorice Veterinarskog fakulteta

Pozivnom dragih kolega profesora sa Sveučilišta veterinarske medicine i farmacije u Košicama za sudjelovanje na konferenciji BeeConnected u njihovoj organizaciji, kao pozvani predavač uvodničar, počele su pripreme za putovanje i novu pčelarsku priču. Znanstveni skup bio je namijenjen razmjeni najnovijih rezultata i njihove interpretacije između profesora,  istraživača, znanstvenika, znanstvenih novaka, studenata doktorskih – specijalističkih – diplomskih studija, te veterinare Slovačke i Češke. Bila je to dobra prilika za druženje s kolegama, dogovaranje zajedničke suradnje, ali i upoznavanje novih ljudi koji se primarno bave pčelama i pčelarstvom. Moje predavanje pod naslovom Challenges in modern beekeeping are influenced by environmental factors and managing practices obuhvaćalo je suvremene pristupe pčelarenju u doba nepredvidivih i često nepovoljnih meteoroloških prilika, prijenosu novih nametnika na područje Europe kao i utjecajima primjenjivanih biosigurnosnih i preventivnih mjera na pčelinjacima. Nastojala sam, a prema reakcijama publike i provedenom raspravom, mislim da sam u tome i uspjela, zaintrigirati prisutne za aktualnu pčelarsko – veterinarsku tematiku i sigurnu proizvodnju hrane za pčelinje zajednice i čovjeka.

Naime, izlaganje se sastojalo od upoznavanja i rasprave o temama doktorskih radova koje sam posljednjih godina uspješno mentorirala.  Nakon uvodnog dijela predavanja koje je uvijek vezano za podsjećanje na važnost pčela za proizvodnju hrane i održivost bioloških sustava u prirodi, nadovezala sam se na suvremene načine proizvodnje (apiturizam, apiterapija, praćenje statusa zdravlja okoliša biosenzorima – pčelama i pčelinjih proizvodima) koji svakako daju dodatnu vrijednost klasičnim plodovima pčelarenja.

HOTELI ZA PČELE I DRUGE KUKCE

Od čimbenika koji uvijek utječu na zdravlje i jačinu pčelinje zajednice spomenula sam primarno stanje promatrane zajednice obzirom na mikrobni sastav u košnici, stupanj invadiranosti nametnikom grinjom Varroa destructor, razinu higijenskog ponašanja i otpornosti prema određenim uzročnicima bolesti. Zatim, govorila sam o učincima životne okoline pčelinje zajednice i nizu okolišnih čimbenika. Primjerice, geografski položaj, biljna rasprostranjenost i raznolikost, gubitak biljnih staništa zbog degradacije okoliša i propadanja – prestanka bavljenja stočarstvom, razvijenost poljoprivredne proizvodnje i uporaba  pesticida i drugih agrotehničkih pripravaka. Nemoguće je ne spomenuti veliki utjecaj čovjeka i primjenu niza pčelarskih praksi i općenito načina gospodarenja pčelinjih zajednicama i pčelinjakom. Naime, izuzetno bitna stavka za pčelarenje je pčelarevo znanje i iskustveno stečena vještina, osjećaj za upravljanje pčelinjakom, te primarni pčelarevi prioriteti i interesi. Dosad navedeni utjecaji svakako se u mnogočemu preklapaju i uvijek su višestruki pa ih kao takve moramo i promatrati: prehrana, dostupnost i raznolikost prirodne hrane za pčelinju zajednicu; zakonodavni okvir za poljoprivrednu proizvodnju i gospodarenje zemljom; te primjenjivane biosigurnosne mjere i provedba zakonskih odredbi za praćenje, kontroliranje i suzbijanje zaraznih bolesti pčela.

No, krenimo ispočetka. Po dolasku u Košice posjetila sam Sveučilište veterinarske medicine i farmacije gdje sam primljena na sastanku u Rektoratu, a potom obišla prostore toga visokoga učilišta vezane uz pčele i pčelarstvo. Tako sam prvo obišla njihov edukativni pčelinjak na kojem su smještene pčelinje zajednice, oprema i pribor za pčelarstvo. U studijskom programu postoje obvezni i izborni predmeti vezani za biologiju i bolesti pčelinjih zajednica, a obrađuju i neizostavni dio veterinarskog javnog zdravstva.

Bila sam iznenađena brigom koju polažu za izgradnju i postavljenje hotela (gnjezdilišta) za divlje pčele i druge kukce, a narednih dana boravka u Košicama sam se u to još više uvjerila. U dvorištu sveučilišta postavljeno je nekoliko umjetnih staništa izrađenih od različitih prirodnih materijala s ponuđenom vodom u njihovoj blizini. Obilazak sam nastavila u Klinici za egzotične životinje u kojoj rade kolege profesori koji uz svoje nastavne obveze brinu o pčelinjaku i podučavaju biologiju i bolesti medonosne pčele. Sljedeći dan ujutro dočekala me delegacija mojih poznanika iz Slovačke i Češke, a nakon razgovora sam održala predavanje.

Kao što sam prethodno spomenula odradila sam tematiku kvantitativnog određivanja neonikotinoida u različitim materijalima iz košnice i na uzorcima skupljenim na više od 20-tak lokacija na prostoru Republike Hrvatske Zanimljivo je da su neonikotinoidi utvrđeni u svim vrstama uzoraka, no najveći broj uzoraka kao i koncentracije nađene su u fermentiranom peludu – cca. 24%, medu u saću – cca. 22%, a najmanje u izvrcanom medu – cca. 9%.

KONTROLIRANJE BOLESTI

Zatim sam govorila o učincima primjene probiotičkog pripravka EM® za pčele, a na terapijske, biokemijske i imunološke pokazatelje odraslih pčela, njihove hemolimfe i pčelinjeg legla. Najzanimljiviji zaključak koji samo izvukli iz rezultata nakon kvalitativnog i kvantitativnog određivanja mikrobnog sastava crijevnog sadržaja prihranjivanih pčela bio je da se mikrobiom crijeva pozitivno mijenja te značajno povećava koncentraciju bakterije Snodgrassella alvi, a koja pak intenzivno smanjuje negativne učinke glifosata. Time bi se dalo naslutiti da preventivna uporaba EM® – a za pčele djeluje kao probiotička zaštita od okolišnih pesticida kojima su pčele učestalo izložene tijekom letne aktivnosti.

Sljedeća tema bila je prerada voska do satnih osnova metodom lijevanja i dugotrajnog hlađenja, odnosno učinkovitost njene primjene na koncentracije esencijalnih i toksičnih elemenata. Zaključeno je da prva faza obrade voska, koja uključuje sve korake – od otapanja voštanih blokova, homogenizacije, sterilizacije i taloženja u trajanju od 24 sata, do stvaranja novih satnih osnova, zadovoljavajuće pročišćava vosak od toksičnih elemenata.

Nakon toga prešla sam na značaj dijagnostike i kontroliranja bolesti pčela. Zanimljivi su rezultati provedenog istraživanja gdje smo utvrđivali kompleks virusnih uzročnika bolesti (virus akutne pčelinje paralize, virus polagane pčelinje paralize i virus izobličenih krila) u zajednicama medonosne pčele i slobodno živućih bumbara, a u odnosu na klimatske promjene. Prema dobivenim rezultatima divlje pčele su u većoj opasnosti zbog povećanja ekstremnih temperatura i oborina uzrokovanih klimatskim promjenama, a što kod njih može dovesti do povećane prevalencije virusa. Završila sam učinkovitošću mjera završne dezinfekcije nakon klinički vidljive i potvrđene bolesti američke gnjiloće primjenom komercijalnih dezinficijensa.

Naravno, s obzirom na to da dolazim s Veterinarskog fakulteta i bila sam u gostovanju na visokom veterinarskom učilištu, morala sam naglasiti važnost veterinarstva u pčelarstvu. Pri tome važno je znati da su pčele životinje koje zaslužuju veterinarsku njegu kao i ostale životinje, a uvijek u okviru takozvanog Jednog zdravlja. Bitno je istodobno čuvati zdravlje životinja, ljudi i okoliša!

Putovanje sam nastavila posjetom prekrasnog botaničkog vrta smještenog unutar Univerziteta Pavla Jozefa Šafárika. Naime, uz iznimno dobar raspored i bogatstvo biljnih vrta u zatvorenom i otvorenom dijelu vrta obišla sam njihov edukativni prostor za obučavanje i informiranje o pčelama i pčelarstvu. Uz dugu poučnu stazu na kojoj su postavljene edukativne ploče sa sadržajima o medonosnom bilju, preko biologije, fiziologije i pčelinjih proizvoda pa do bolesti, postavljeni su i različiti tipovi (uglavnom tradicionalnih i autohtonih za njihovo područje) košnica s naseljenim pčelinjih zajednicama. Edukativni pčelinjak lijepo je dekoriran, a posebice se preko izložene opreme i pribora može osjetiti dah prošlosti korišten i u suvremenoj proizvodnji. Uz edukativni pčelinjak, nešto dalje u parku, naišla sam na veliki hotel za kukce također edukativnog karaktera. Gnjezdilište je izgrađeno od više različitih materijala, a s obzirom na to da je bio travanj, već su izlazile mlade zidarice – solitarne pčele iz roda Osmia. Stvarno se može opustiti uz šetnju vrtom gdje na više mjesta odiše na mogućnost učenja, ali i uživanja u pčelama koje zadovoljno zuje i obilaze novo otvorene cvjetove biljaka i drveća.

Sljedećeg dana otišla sam u mjesto Lučkovce na području sela Moravany koje mi je privuklo pažnju otvorenim „Živim pčelarskim muzejom“. Iako je udaljeno oko sat i pol vožnje autom svakako je vrijedilo obilaska. Dočekao me je vlasnik ovoga neobičnog pčelarskog muzeja te mi predstavio način rada muzeja i slovačkoga pčelarstva općenito. Veliki park na kojem je postavljeno mnoštvo edukativnih tabli na kojima su prikazani dijelovi opće biologije pčelinje zajednice, razmnožavanja pčela, te proizvodnje pčelinjih proizvoda. Najljepši prizor pružaju pčelama naseljene divovske drvene košnice koje prikazuju mlade ljude u tradicijskoj odjeći, kao i niz svetaca. U središnji dio postavljena je košnica Sv. Ambrozija, zaštitnika pčela i pčelarstva.

IZUZETNA GOSPODARSKA GRANA

Na istom otvorenom prostoru postavljene su i tradicijske, primitivne košnice koje su se upotrebljavale prije 60 do 70 godina i dalje u prošlosti. Također, uređena je drvena apiterapijska kućica ispred koje se nalazi red standardnih LR košnica. Nju redovito iznajmljuju korisnicima api-inhalacije koji dolaze uglavnom na anti-stres terapiju udisanjem zraka iz košnica te masaže s medom. Redovito održavaju mini-manifestacije za promociju pčela, pčelarstva i pčelinjih proizvoda gdje je degustacija različitih vrsta meda i proizvoda od meda glavni događaj.

Naravno da smo obišli lokalni proizvodni pčelinjak na kojem se uzgaja i pčelari s sivom pčelom (Apis mellifera carnica). Raspravili smo o uvjetima lokalnog pčelarenja, prisutnim medonosnim pašama i prosječnoj proizvodnji. Zanimljivo je da Slovačka ima važeće zakonodavne akte prema kojima je strogo propisana i obvezna registracija svake pčelinje zajednice i pčelara, praćenje-kontroliranje i suzbijanje bolesti provodi se uz obvezan nadzor veterinarskih službi i inspekcije, te pčelari uz obveznu rado donose uzorke odraslih pčela i drugih materijala iz košnice na ranu dijagnostiku bolesti.

Za kraj, može se zaključiti da slovački pčelari vole promovirati svoje pčele i pčelarstvo te ga smatraju izuzetnom gospodarskom granom. Postavljanjem brojnih staništa za divlje pčele pokušavaju održavati prirodnu bioraznolikost. Stalnom organizacijom znanstvenih i stručnih skupova održavaju dobru komunikaciju s primarnim proizvođačima i drugim dionicima pčelarskog sektora, a razmjenom i primjenom dobrih pčelarskih praksi poboljšavaju ukupnu proizvodnost.

Zajedno čuvajmo pčele!