Izravnim večernjim letom, očarana noćnim svjetlima grada Dubai, stigla sam na odredište. Bio je kraj travnja 2022. godine. Odmah sam shvatila da ukoliko nemaš automobil, ne možeš obilaziti ni središte ovog velegrada, a kamoli obilaziti sve one udaljene zanimljivosti i znamenitosti uključujući druge gradove Ujedinjenih Arapskih Emirata. Na sreću, ovdje živi i radi kolegica, veterinarka Ivana koja je ponudila prijevoz i dio organizacijske pomoći za moj kao i uvijek pretrpani raspored tijekom putovanja. S obzirom na to da je trenutno studentica na poslijediplomskom specijalističkom studiju na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uredno smo dogovorile odraditi dio praktične nastave na pčelinjaku u njenom kraju. Zanimljivo, kako li je raditi na pustinjskom pčelinjaku? Promatrajući nepoznati grad iz taksija, vozeći se prema hotelu, razmišljala sam kako je to uopće moguće i što zapravo jedu pčele okružene uglavnom ili visokim zgradama, ili pustinjskim pijeskom. Putovala sam s dvije prijateljice pčelarke i kolegicom profesoricom s kojom sam sudjelovala na Svjetskom veterinarskom kongresu, te obavila svoje pozvano predavanje vezano uz mikrobiom crijeva medonosne pčele uslijed različitih tehnologija prihranjivanja pčelinjih zajednica.
Rano ujutro uzbuđeno nas je ispred hotela dočekala Ivana s velikim terenskim vozilom kojim smo udobno putovale naredna tri dana. Prvi dan nadobudno smo isplanirale razgledavanje šume mangrova koje kad cvatu ovdje predstavljaju jednu od glavnih medonosnih izvora hrane za pčele, a usput nam je prema glavnom gradu Abu Dhabi. Svakako se isplatilo voziti nekoliko sati i po izrazito vrućem travanjskom danu prošetati stazama iznad šume mangrova. To su šume rijetkih stabala raznih vrsta mangrova (porodice Rhizophoraceae, Verbenaceae i Sonneratiaceae), koje su vrlo otporne na sol morske vode, a rastu u plitkim obalnim područjima koja zahvaćaju mijene plime i oseke, ili pak muljevita riječna ušća. Zanimljivo je vidjeti isprepleteno dišno i potporno korijenje iznad površine plitke vode, kao i prateći vrlo specifičan životinjski svijet. Nastavile smo prema centru gdje smo razgledale prostrani Louvre muzeja, čarobnu džamiju Sheikh Zayed i oazu dostojanstva Wahat al Karaman.Večer smo završile susretom s bivšom studenticom poslijediplomskog specijalističkog studija zagrebačkog Veterinarskog fakulteta koja tamo živi i radi, te razmijenile informacije o nevjerojatno različitim životnim stilovima.
INTENZIVNA URBANIZACIJA
Iako smo se u hotel vratile kasno, već rano ujutro vozile smo se kroz pustinju i vidjele nekoliko stada slobodnoživućih deva uz cestu, a da bismo obišle Ivanino radno mjesto u privatnoj veterinarskoj Klinici za životinje Lehbab koja sadrži i bolnicu za sokolove, te vlastite uzgoje golubova koji sokolovima služe kao hrana. Svakako je bilo nevjerojatno i prije toga nezamislivo kako izgledaju bolnički odjeli za pojedinačne i to vrlo vrijedne ptice. Tu sam se uz prvo iskustvo držanja sokola malo prisjetila studentskih dana i rada s nama egzotičnim životinjama poput zmija i kornjača.
Nastavile smo prema sjedištu jedine Pčelarske udruge u UAE koja okuplja uglavnom profesionalne pčelare i malobrojne hobiste s ciljem međusobne razmjene znanja i vještina kao i podizanja svijesti šire javnosti o značaju pčela u svakodnevnom životu. Razgledale smo njihove prostore za edukaciju i urbani pčelinjak.
Inače, na tim tropskim prostorima prirodno obitava patuljasta medonosna azijska pčela Apis florea. Sitna, svega 7 do 10 milimetara dugog tijela, prsište joj je šire od glave, ali izrazito lijepa pčela intenzivnih boja koja živi u zajednicama kao slobodnoživuća divlja pčela. Zajednice čini najviše do 5 000 članova. Tijekom posjeta jednom od urbanih pčelinjaka imala sam prilike vidjeti i držati gnijezdo izgrađeno na grani, odrezano i stavljeno u jednostavnu kutiju u dvorištu, no pčelar veli da ju nije moguće duže zadržati. Jednostavno pčele odlete, nekad nakon nekoliko dana, nekad nakon dva do tri tjedna no ostave red saća ispunjen finim medom. Za tu vrstu pčela karakteristično je da mogu preživjeti temperature zraka i više od 50 °C. Grade jednostavno gnijezdo sastavljeno od jednog reda saća okruglastog oblika koji postavljaju u grmlju ili nižem drveću, no stalno su izložene predatorima. Kao obranu od štetnika, primjerice mrava, nanose ljepljivu masu biljnih smola po grani oko gnijezda. Zbog stalne intenzivne urbanizacije ova pčelica stalno gubi velike površine mogućih prirodnih staništa. Ako u vrijeme rojenja nekome pčele dođu u dvoriše, vrt, balkon stanovništvo uglavnom ne poznaje njihovu ugroženu situaciju u prirodi te pozovu službu za njihovo uklanjanje. Trenutačno članovi pčelarske udruge surađuju sa zakonodavcima i odjelom za zaštitu okoliša, da bi im pružili legalnu zaštitu.
Uz opisane divlje pčele tu žive i uvezene europske medonosne pčele kojima se pčelari uglavnom u košnicama od polistirena koje bolje štite zajednice od velikih vrućina. Svake godine nanovo, na ovo područje uvozi se 95% pčelinjih matica i oko 500 000 paketnih rojeva, kao osnovu proizvodnje pred aktivnu pčelarsku sezonu. Pčele se dovoze uglavnom iz Egipta, Omana i Jemena. Uglavnom to su Apis mellifera carnica i Apis mellifera ligustica, Buckfast te australske linije pčelinjih zajednica, ali najnoviji trend je i uvoz Saskatraz pčela iz Kanade.
Međutim, europska medonosna pčela ne može preživjeti iznimno viske ljetne temperature i tada masovno ugibaju od vrućine. Naravno, uz vrućinu prisutni su i negativni utjecaj nametnika i štetnika kao i nedostatak hrane u prirodi, ali i potpuno nepoznavanje pčelarskih tehnologija i praksi. Vrlo rijetki pčelari ipak prevoze pčelinje zajednice u brdovito i nešto hladnije područje Hatta gdje uz pravilnu i pravodobnu prihranu i apitehničke mjere kontroliranja varooze zajednice mogu preživjeti. U tom području planira se pokrenuti selekcijski program za uzgoj takozvane „The Dubai Breed“, pčele koja bi dala dobre prinose i bila sposobna podnijeti lokalne klimatske prilike uz primjenu uzgojnih pčelarskih praksi.
Najčešći predatori i štetnici nad pčelama su ptice pčelarice, mravi, noćni leptir mrtvačka glava (Acherontia atropos), Geckos gušteri i voskov moljac. Od ekonomski značajnih bolesti pčelinjih zajednica probleme čine varooza i nozemoza, američka gnjiloća pčelinjeg legla i sporadična pojava vapnenastog legla. Ipak i unatoč značajno manjem medonosnom potencijalu može se očekivati prosječnih pet kilograma meda po košnici godišnje.
POSJET LOKALNIM PČELINJACIMA
Istog dana obišle smo centar grada, prošetale marinom, pogledale atrakcije otoka Blue waters, i naravno, iskoristile najbolji foto point uz zgradu Madinat Jumeirah – Dubai te uz atraktivne vodoskoke prošle uz najvišu zgradu na svijetu – Burj Khalifa (829,8 m). U tek otvorenom Muzeju budućnosti – neobično lijepoj elipsoidnoj zgradi na sedam katova i 77 metara visine, sa stalnom izložbom o tehnologijama budućnosti bilo je iznimno zanimljivo. Naravno, i tamo sam pronašla pčele i povezane teme. Najaktualniji dio meni je bila ogromna soba ispunjena 3-D modelima različitih vrsta života na Zemlji. Bila sam sretna da sam pronašla pčele, bumbare i druge korisne kukce oprašivače. Toga dana posjetile smo najveći natkriveni vrt leptira na svijetu, smješten u entomološkom muzeju u kojem je izloženo više od 50 živih vrsta leptira te ukupno više od 1 500 izložaka suhih preparata različitih vrsta iz cijeloga svijeta, a moguće je proći kroz prostorije u kojima žive i lete živi leptiri atraktivnih boja. Zgrada se sastoji od deset specijalnih kupola za kontroliranje uvjeta klime kako bi leptiri bili potpuno zaštićeni od vremenskih čimbenika. Mnogobrojni posjetitelji mogu se fotografirati sa živim leptirima, a najzanimljivije dio je mogućnost promatranja metamorfoze gusjenice u leptire. Vrlo blizu smješten je nevjerojatan Dubai Miracle Garden – najveći vrt na svijetu u kojem bez obzira na godišnje doba cvate preko 150 milijuna biljaka u prekrasno dizajniranom dvorištu na 72 000 m2 prostora. Naravno posjetile smo i drugi po redu među najvećim akvarijima na svijetu u kojem živi više od 33 000 životinja, a od čega 400 velikih morskih pasa i raža.
Kratko kupanje u Perzijskom zaljevu s pogledom na visoke zgrade s pješčane plaže kao posute školjkama brzo smo završile, jer su mene čekale dogovorene obveze posjeta lokalnim pčelinjacima. Prvo smo posjetile urbani pčelinjak u blizini. Dočekao nas je pčelar Oliver koji u svom dvorištu drži 40- tak zajednica medonosne pčele, ali i meni veliko iznenađenje drži i patuljaste pčele A. florea. Od silnog uzbuđenja da ću vidjeti meni novu vrstu pčele zaboravila sam i na zaštitno odijelo i na rukavice. Saće s leglom prihvaćeno na grani i prekriveno sitnim odraslim pčelama bili su položeni u otvorene drvene kutije, a ja sam golim rukama primila granu s gnijezdom te izvadila da pokažem prisutnima. Pčele su bile mirne ali ipak su letjele naokolo dok sam ja spremno i mirno čekala da me kolegica fotografira. Onako sitna jedna pčela mi je ušla u nos, jedva sam je izvadila i to bez uboda. Meni je dan bio ispunjen pravim pčelarskim zadovoljstvom. Naravno da smo nakon razgovora uz čaj i lokalni med razmijenili iskustvene prakse i informacije o medonosnom potencijalu toga uglavnom pustinjskoga kraja, i naravno dio vremena posvetili edukaciji o prepoznavanju bolesti i mogućim tehnologijama za lakše preživljavanje pčelinjih zajednica u nepovoljnim okolišnim uvjetima. Zanimljivost koju nam je pčelar otkrio da će sljedeće godine pčelama u košnice postaviti klima uređaje jer je to primjerice potpuno uobičajeno u pasjim kućicama. Prema riječima pčelara porijeklom iz Francuske koji uzgaja pčelinje zajednice i pomalo matice koje prodaje zainteresiranim za pčelarstvo, a pritom nudi zabavne i edukativne programe o biologiji i značaju pčela te usluge mentoriranja o pčelarenju, proizvodi isključivo organski med. Med je na tržištu skup i mora biti skup, jer ako to nije, nije riječ o pravom medu. Na poziv skuplja rojeve autohtone patuljaste pčele i stavlja ih u jednostavne otvorene kutije s primarnim razlogom njihova očuvanja.
Naravno da smo uz razgovor pregledali nekoliko zajednica europske medonosne pčele, a meni posebno drago i jednu košnicu neobičnog polukružnog oblika. Pokazao nam je kako postavljaju posebne kalupe za proizvodnu meda u saću koji je tamo uglavnom kružnog oblika i pakiran u staklene posude. Vidjele smo i niz drugačijih i vrlo inovativnih načina pakiranja meda sasvim neobična za naše podneblje. Budući da on u dvorištu zaljeva bilje i travu, izgleda kao prava oaza za pčele. Košnice su složene uvijek ispod neke nadstrešnice ili pokrova u sjeni da se ublaži učinak izravnog sunca i vrućine. Glavne medonosne paše čine već spomenuta stabla mangrova, sidra (biljka čije je trnje činilo krunu Isusa Krista tijekom križnoga puta), samara, ghafa, te autohtoni Spicy flower prilagođen pustinjskim uvjetima, a dobar izvor hrane pčelama.
NEVJEROJATNO SKUP MED
Nakon ovog prekrasnog iskustva i razgovora odlučile smo voziti par sati do pčelinjaka na planinsko-brdsko područje Hatti. Posjetile smo Hatta Honeybee Garden okružen planinama Al-Hajar na kojem su zasađene stotine medonosnih stabala i uokolo smješteno 300 pčelinjih zajednica, i to uglavnom u natkrivenim dijelovima vrta kako bi se ublažilo posljedice vrućine izravnog sunca. Inače, to je prvi specijalizirani prostor u prirodi Bliskog Istoka koji nudi edukativne obilaske, radionice i samostalno stjecanje vještine rada sa zajednicom da bi posjetiteljima prikazao zanimljivi svijet pčela. Vodič nas je nakon obveznog propisnog odijevanja u zaštitno pčelarsko odijelo proveo kroz dijelove muzejskog pčelinjaka s prikazanim tradicionalnim košnicama, mladim zasađenim stablima medonosnog bilja i dijelu pčelinjaka s popratnim kućicama za vrcanje i skladištenje meda i voska. Naravno, jedva sam dočekala priliku da krenemo s otvaranjem zajednica i na moje traženje zapala me zajednica egipatske pčele (Apis mellifera lamarckii) koja je zapravo vrlo slična europskim podvrstama medonosne pčele. Po tijelu imaju srebrnkaste dlačice na području prsišta te svijetle bakreno žute s crnim obrubljene kolutiće na području zatka. Zanimljivo je da ne skupljaju propolis, a niti istjeruju trutove iz košnice pred zimovanje. Iskoristila sam priliku sa studenticom odraditi praktični dio nastave tako da smo se poprilično dugo zadržale u „pregledima“. Ipak, zajednice su značajno slabije od zajednica europskih podvrsta u proljeće.
Nakon toga obišle smo i njihov dućan s pčelinjim proizvodima gdje me iznenadilo koliko različitih pakiranja meda imaju u ponudi. Osobno mi je bilo interesantno primijetiti da med nude u klasičnim bocama različitih veličina što na našim područjima nije uobičajeno. I med je nevjerojatno skup, te ga jako puno uvoze s različitih dijelova svijeta. Tim lijepim pčelarskim doživljajem završila je moja Dubaijska priča.
Zajedno čuvajmo pčele!
