Oduševili svijet bespilotnom letjelicom

Toni Čobanov, student Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, predsjednik je Aerotehničke udruge Split (AUS), koja iz godine u godinu postiže zavidne rezultate na natjecanjima diljem svijeta i mogu se pohvaliti mnogim nagrada. Uz studij i angažman u udruzi naš sugovornik u slobodno vrijeme bavi se i suđenjem rukometnih utakmica te volontira u Crvenom križu Split.

– Udruga je osnovana krajem 2017. na temelju rada završnog zadatka nekoliko entuzijastičnih studenata. Nakon ostvarenog zadatka ekipa je ostala na području aerotehnike, te je svojim radom i postignućima uvelike zainteresirala studente. Trenutni fokus razvoja letjelice temelji se primarno na natjecateljskim zahtjevima uz koja se provode razna testiranja i razvoj, i elektroničkog dijela i strojarskog i programerskog dijela. Kako su godine prolazile, znanje, a uz njega, i rezultati su se nizali te se glas o AUS-u proširio, što je dovelo do najveće zainteresiranosti studenata u 2020./21. godini, priključivanja čak 35 novih kandidata ekipi.

Trebali ste ići na natjecanje u Ameriku, ali je, nažalost, odgođeno. Koliko dugo ste se spremali za natjecanje i je li to poremetilo vaše planove?

– Što se tiče AUVSI SUAS natjecanja u Americi zbog globalne pandemije koronavirusa natjecanje je, nažalost, odgođeno za kasniji datum, ali to nas nije omelo u radu. Sve su financije namijenjene za AUVSI SUAS ​natjecanje preusmjerene u drugo, zamjensko natjecanje u Turskoj, na koje se planiramo prijaviti, kao i za unaprjeđivanje opreme laboratorija te dogradnju avionike. Iako natjecanje u Turskoj nije toliko poznato ni zahtjevno kao AUVSI SUAS, ciljevi su ostvareni. Natjecanje se nije održalo, ali svi prijašnji zahtjevi uz dodatne promjene pravilnika i misija zajedno s novima inkorporirani su u natjecanje za 2021. godinu. Organizatori svake godine dodatno zakompliciraju misiju novim zahtjevima i uvijek prate tehnološke trendove.

Kako funkcionira cijelo natjecanje?

– Natjecanje se sastoji od tri faze. Prva je izrada dokumenta “Technical Design Report” u kojem tim prilaže svoja tehnička rješenja za uspješno odrađivanje misije zadane na početku sezone te limite i sigurnosne uvjete istih, kao i analizu alternativa u dizajnu. Druga faza je predaja dva videouratka. Prvi se zove “Flight Readiness Review” u kojem tim predstavlja realizaciju svojih tehničkih rješenja navedenih u Technical Design Reportu, testira razvijene komponente i radi samoprocjenu svojeg rezultata na zadanoj misiji. Drugi videouradak je neprekinuta snimka jednog leta kao dokaz da je letjelica funkcionalna, sigurna za let i da član tima može upravljati njom. Treća faza je odrađivanje zadane misije na terenu. Održava se u mornaričkoj bazi NAS “Patuxent River”, u saveznoj državi Maryland, glavnoj bazi za eksperimentalni razvoj, letove i testiranja na istočnoj obali SAD-a, i traje pet dana.

Prvoga dana se održava uvodno predavanje u kojem se objašnjavaju sva pravila i procedure na terenu i dobiva se iskaznica za ulazak u bazu. Iduća tri dana timovi obavljaju misije u bazi. Prije odobrenja za let letjelica mora proći sigurnosnu provjeru. Nakon toga timu nije dozvoljeno raditi na letjelici bez odobrenja suca. Zadnjeg dana je ceremonija proglašenja pobjednika, po kategorijama i ukupno na svečanoj večeri.

Do sada ste sudjelovali na mnogim natjecanjima. Koje je najviše utjecalo na vas i na kojem ste ostvarili najbolje rezultate?

– Prisustvovali smo raznim natjecanjima do sada, ali natjecanje u Americi je zaseban kalibar. Na natjecanju se susrećemo sa svjetski poznatim imenima tipa MIT, Technion, Cornell, Sapienza… Znajući to ekipa se uvelike motivirala te prihvatila izazov. U 2018. godini bili smo 33. od 69 prijavljenih timova, a u 2019. ostvaren je duplo bolji rezultat, odnosno18. mjesto od 75 prijavljenih, te smo proglašeni najboljim europskim timom u 2019. godini natjecanja. Uz sama postignuća dodijeljene su dvije posebne nagrade “Dawn Yeager Tenacity Award” koja se dodjeljuje u slučaju vrhunske snalažljivosti i izvrsnosti timskog rada.

Zanimljivo je kako u Europi nema sličnih natjecanja, što mislite zašto? Smatrate li da i ovdje ima mogućnost za pokretanje slične industrije?

– Nažalost, u Europi ne postoji veliki spektar natjecanja ovog tipa, ali postoji mogućnost u bliskoj budućnosti da mi organiziramo natjecanje u utrkama dronova ili tehničko natjecanje. Reljef i općenito klima u našim krajevima nudi idealno područje za održavanje natjecanja ovakvog tipa. Trenutno se vrše dogovori i logistika oko same organizacije i zahtjeva te se nadamo da će i to uskoro zaživjeti kao dodatni projekt udruge. Industrijski gledano, sigurno postoji potencijal, jer su besposadne letjelice budućnost u rješavanju određenih problema. Ali Europa u nekim aspektima, kao što je pravna regulativa upotrebe dronova, kasni za SAD-om, pogotovo razvijenijim azijskim zemljama, i ima daleko manja ulaganja u sektor. Svejedno, postoji nekoliko startupova u Hrvatskoj koji se bave zrakoplovnim segmentom i imamo kontakt s većinom, te redovno dobivamo najnovije informacije iz industrije.

Nedavno ste primali i nove članove, kakav je odaziv studenata te u kojim područjima tražite studente?

– AUS svake akademske godine vrši regrutaciju zainteresiranih studenata. Odazivi prijašnjih godina nisu bili preveliki, ali nakon ostvarenog vrhunskog rezultata te neumornog sponzoriranja i stavljanja AUS-ova imena na sva medijska područja od Facebooka i Instagrama preko radija i televizije, u 2020./21. godini javilo nam se 40-ak studenata. Trenutno smo u završnoj fazi regrutacije, u kojoj su ostali najzainteresiraniji studenti voljni raditi i razvijati besposadne sustave te jednog dana prenijeti znanje na nove generacije. Imamo malo drugačiji pristup radu, očekujemo veliku dozu samostalnosti, odgovornosti, discipline, vlastitih ideja, ali zauzvrat radimo s najaktivnijim studentima individualno, te ih pripremamo za rad u našem timu.

Tako se najbolje dolazi do vrhunskih rezultata, a ujedno je to i najbolja satisfakcija za same studente.

U udruzi imate i nekoliko profesora mentora, kao i bivših studenata. Kakva je vaša suradnja?

– Imamo tri mentora s FESB-a i više vanjskih suradnika koji nam pomažu u pronalaženju odgovora na probleme s kojima se susrećemo, te kroz svoje kontakte u akademiji i industriji pomažu nam da lakše pristupimo najnovijim tehnologijama. Osim toga, služe kao nepresušan izvor vitalnih informacija i odgovarajuće literature kako bi usavršili svoje znanje i vještine. Odnos studenta i mentora temelji se na prijateljstvu i “jednakim” pravima. Glavni cilj je povezati sve članove u udruzi kao jednake, bili to profesori/mentori ili studenti, svi skupa griješimo i svi skupa učimo.

Koju suradnju još možete istaknuti?

– Proteklih godina smo ostvarili i suradnju s drugim institucijama, kroz program Društveno korisno učenje s Ekonomskim fakultetom, te razne nastupe na izložbama, aeromitinzima i drugim događanjima.

Jedna od aktivnosti koju mentori izvode je i organizacija specijalne sekcije aeronautike na konferenciji SpliTech. To je počelo prvom međunarodnom radionicom aerotehnike krajem 2019., a u 2020. smo (virtualno) napravili prvu sekciju. Objavljeno je 14 znanstvenih i tehničkih radova, što je izniman uspjeh za prvu godinu održavanja.

Međunarodni partneri su nam Tehničko sveučilište u Košicama i njihov fakultet zrakoplovstva, zahvaljujući kontaktima našeg mentora Danijela Vukovića iz “Elevon tehnologija”. Tako su Slovaci i ove godine zemlja-gost na SpliTechu 2021., a naša sekcija nastavlja, nadamo se ovaj put i uživo u Bolu na Braču, od 8. do 11. rujna., i sa specijalnim izdanjem znanstvenog časopisa u izdanju MDPI Applied Sciences.

Prošle godine smo uspjeli otići i u Izrael, praktično zemlju koja je, ako ne izmislila, onda usavršila besposadne sustave do razine na kojoj su danas. Tamo su naši studenti prezentirali svoj rad na konferenciji IACAS, jednoj od najstarijih te tematike u svijetu. Ovim putem bismo zahvalili i našem prijatelju Tsoofu Joelsu s Technion Aerospacea na gostoprimstvu.