Među brojnim epidemiolozima i liječnicima svih medicinskih područja, tijekom proteklih godinu dana veliki obol borbi u borbi protiv pandemije koronavirusa dali su djelatnici Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dosadašnji dekan prof. dr. sc. Marijan Klarica istaknuo je nedavno za Universitas kako je vrlo ponosan na svoje kolege, naročito mlade studente, te je u jednoj rečenici poručio: Uloga MEF-a u doba pandemije je neprocjenjiva.
Slaže se s time i novoizabrani dekan zagrebačke Medicine prof. dr. sc. Slavko Orešković, koji dodaje da je pandemija proteklih godinu dana poremetila naš život u svim sferama. Zdravstveni sustav se prvi našao na udaru pandemije te je bilo potrebno u vrlo kratkom vremenu organizirati rad i zbrinjavanje pacijenata, a istovremeno ne narušiti postojeću zdravstvenu skrb:
– Ponosan sam na svoje kolege s fakulteta koji su vrhunski stručnjaci te su bili na prvoj liniji borbe protiv ove bolesti. Isto tako sam ponosan na naše studente koji su kroz stotine sati volonterskog rada pokazali zrelost i humanost te bili na raspolaganju zdravstvenom sustavu. To je samo znak da ih vode načela humanosti zbog kojih su izabrali medicinu kao svoj životni poziv, govori novi dekan Medicinskog fakulteta.
Slavko Orešković redoviti je profesor u trajnom zvanju u Katedri za ginekologiju i opstetriciju, a zaposlen u Klinici za ženske bolesti i porode Medicinskog fakulteta i KBC-a Zagreb u Petrovoj, gdje ujedno i obnaša funkciju Predstojnika Klinike
Kako je došlo do vaše kandidature za dekana Medicinskog fakulteta?
Budući da se sadašnjem dekanu prof. dr. sc. Marijanu Klarici približavao kraj drugog mandata te se po našem statutu više ne može kandidirati, unatrag godinu dana se počelo razmišljati o novom dekanu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Zadnjih šest godina sam bio predsjednik Povjerenstva za izbor znanstvenika, nastavnika i suradnika našeg fakulteta te je tako velik broj nastavnika upoznao moj rad. Uspostavio sam zajedno sa svojim suradnicima jasne kriterije napredovanja, a sa sadašnjim dekanom sam imao izvrsnu suradnju. Upravo je prof. Klarica, zajedno sa svim članovima Dekanskog kolegija, dao potporu mojoj kandidaturi. Osim toga, velik broj mojih kolega nastavnika koji su poznavali moj način rada i vođenja Klinike za ženske bolesti i porode su me i poticali na kandidaturu. Uvjerio sam se da je dosadašnja uprava Fakulteta na čelu s prof. Klaricom uspješno vodila Medicinski fakultet te sam se u cilju nastavka tog kontinuiteta odlučio kandidirati za dekana. Na raspisani javni natječaj sam se jedini prijavio te je Fakultetsko vijeće, nakon provedenog postupka tajnim glasovanjem sa 65 glasova od 66 članova Vijeća, izabralo mene za sljedeće mandatno razdoblje.
ZADRŽATI UGLED I PREPOZNATLJIVOST
Možete li se sjetiti, kada ste prvi puta osjetili ljubav i interes prema medicini, kada ste odlučili medicinsku struku izabrati kao svoj životni poziv?
U gimnaziji sam počeo razmišljati o svom budućem pozivu. Zanimali su me prirodni predmeti (kemija, fizika, biologija) koji su bili bitni za studij medicine. Uvijek sam volio pomagati ljudima te sam zaključio da je medicina ono što bih ja mogao raditi. S ovim dugogodišnjim kliničkim iskustvom koje imam, nikad zbog toga nisam požalio jer sam kroz svoj rad pomagao ljudima, ponekad u njihovim najtežim trenutcima te sam se cijelo vrijeme vodio etičkim i humanim načelima.
Koji su najvažniji segmenti vašeg dekanskog programa? Što će biti prvi, a što najvažniji potezi vašeg mandata?
U više od sto godina postojanja Medicinskog fakulteta u Zagrebu, prvi sam dekan koji je pisao plan i program u kojem su prioriteti saniranje i obnova fakulteta nakon razornog potresa te organizacija nastave i rada u pandemiji bolesti COVID 19. Moj će prvi zadatak biti nastavak obnove razrušenog fakulteta kako bi svi objekti dobili veću protupotresnu sigurnost, a na onim mjestima gdje se zgrade moraju rušiti, sagradit ćemo nove objekte koji će jednim dijelom služiti znanstveno istraživačkim djelatnostima, a druge dijelove ćemo namijeniti različitim kliničkim djelatnostima. U isto vrijeme nastava i rad fakulteta moraju biti organizirani tako da studenti mogu u potpunosti savladati svoje nastavne programe, a da se pritom pridržavamo svih protuepidemijskih mjera. Sadašnji dekan prof. Klarica je zajedno s cijelom upravom odradio veliki posao kako bi se odmah pokrenula obnova. Organizirao je nastavu i rad fakulteta u uvjetima pandemije i osigurao financijsku stabilnost kako bi se pokrenuli radovi. Upravo će on, kao član mog Dekanskog kolegija, imati status posebnog savjetnika kako bismo nastavili započete aktivnosti. Vodit ćemo brigu o izvođenju nastave te poticati da ona bude što kvalitetnija. Brinut ćemo o studentima i njihovim aktivnostima, znanstvenom radu, međunarodnoj suradnji i svim segmentima koji su bitni za normalno funkcioniranje fakulteta. Medicinski fakultet mora zadržati ugled koji je imao i do sada kako bi ostao i dalje prepoznatljiv u svijetu. Da bismo ostvarili te ciljeve, izabrao sam prodekane koji su vrhunski stručnjaci, nastavnici i znanstvenici koji su garancija da ćemo to i ostvariti.
Ginekologija, opstetricija, porodništvo su vaša uža specijalizacija, ako sam dobro shvatio. Kakvo je stanje u toj struci što se hrvatskih liječnika tiče; gdje biste kompetencije i znanja naših liječnika svrstali u usporedbi s kolegama iz inozemstva?
Specijalist sam ginekologije i porodništva skoro trideset godina, a subspecijalist uroginekologije. Smatram da hrvatski ginekolozi i porodničari po kvaliteti rada i rezultatima ne zaostaju za svojim kolegama u visokorazvijenim zemljama. To se odnosi na rad ginekologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao i na rad bolničkih liječnika iz područja fetalne medicine i opstetricije, humane reprodukcije, ginekološke onkologije i uroginekologije. Moje kolegice i kolege rade vrlo profesionalno i humano svoj posao koji nije lagan, a s ciljem da naša struka bude na svjetskoj razini. Da bismo to održali, mora postojati trajna edukacija i entuzijazam liječnika i ostalog medicinskog osoblja, ali isto tako i odgovarajući prostorni uvjeti i vrhunska oprema u što treba kontinuirano ulagati. Moramo pronaći načine da zadržimo naše mlade liječnike u Hrvatskoj, da tu ostanu raditi jer je to jedini način da se naša medicina dalje razvija i bude na svjetskoj razini kako bismo imali vrhunsku zdravstvenu zaštitu.
Treba još dosta raditi na poboljšanju preventivnih programa, podići svijest o važnosti redovitih ginekoloških pregleda jer se jedino tako bolest otkriva u ranoj fazi kada je moguće izlječenje
Gdje vidite prostora za napredak – u više stručnih usavršavanja, boljoj opremljenosti naših bolnica…?
Liječnički poziv zahtijeva cjeloživotno obrazovanje i usavršavanje. Mlade liječnike treba poticati da odlaze u svjetske centre izvrsnosti kako bi se educirali te stečena znanja primijenili našim pacijentima. Mislim da je ulaganje u edukaciju osnova za bolju zdravstvenu zaštitu, ali ne treba zaboraviti da naše zdravstvene ustanove moraju ići u korak sa suvremenom medicinom, a to mogu samo ako imaju vrhunsku opremu u adekvatnom prostoru.
ZDRAVSTVENI ODGOJ JE POTREBAN SVIMA
Koliko su danas djevojke, žene svjesne svog zdravlja? Vode li više računa o svome zdravlju, u smislu recimo redovitih ginekoloških pregleda, nego prije 20, 30 godina?
Smatram da se svijest djevojaka i žena o čuvanju vlastitog zdravlja, pa tako i ginekološkog, poboljšala zadnjih 30-ak godina. Žene puno češće idu na redovite ginekološke preglede, informiraju se o svom zdravlju te su bolje educirane. Unatoč tome, treba još dosta raditi na poboljšanju preventivnih programa, podići svijest o važnosti redovitih ginekoloških pregleda jer se jedino tako bolest otkriva u ranoj fazi kada je moguće izlječenje.
Jedno se vrijeme intenzivno govorilo o uvođenju zdravstvenog odgoja, koji je u javnosti često nazivan i seksualni odgoj, ali je sve to skupa nekako palo u vodu. A cilj je bio upravo povećati svijest mladih o spolnome zdravlju, odgovornijem ponašanju… Treba li nam takav vid edukacije, odgoja, osvješćivanja u hrvatskim školama?
Zdravstveni odgoj je potreban svima, a pogotovo mladima. Edukaciju moraju provoditi stručnjaci koji će mladim ljudima na pristupačan način govoriti o spolnom zdravlju, o odgovornom ponašanju, posljedicama neodgovornog ponašanja te poticati svijest mladih o važnosti redovitih pregleda. Mislim da se zadnjih godina dosta o tome govori, da se situacija znatno poboljšala, ali na tome treba kontinuirano raditi.
Jesmo li se mogli više svi skupa paziti, da se korona baš ne razbukta toliko? Mnogi kritiziraju odluku da se otvaraju kafići i shopping centri, a istovremeno zatvaraju škole pa ispada da su najmlađi žrtve komocije ovih starijih, nazovi-odraslih.
Ovo je situacija koja nas je sve iznenadila jer se malo znalo o koronavirusu i posljedicama koje može izazvati. Smatram da je Vlada Republike Hrvatske pokazala odgovornost, prihvaćala je preporuke struke te postepeno uvodila mjere ovisno o epidemiološkoj situaciji, a istovremeno pazila na ekonomsku stabilnost države. Mjere koje su se donosile bile su učinkovite. Sve su se zdravstvene ustanove prilagodile novom načinu rada tako da se ne naruši ostala potrebna zdravstvena skrb. Odgovorno ponašanje ljudi prema uputama stručnjaka i cijepljenje stanovništva jedina su garancija da ova pandemija prođe.
Problemi zdravstvenog sustava nisu od jučer
Kako kao liječnik gledate na trenutni „kaos“ u zdravstvenom sustavu – dugovi veledrogerijama, nered u cijepljenu građana, pad platforme CijepiSe….?
Ne bih se složio da je u našem zdravstvenom sustavu „kaos“. Smatram da naš zdravstveni sustav dobro funkcionira ponajviše zbog entuzijazma ljudi koji u njemu rade i da je zdravstvena skrb za naše ljude dostupnija nego u nekim puno bogatijim zemljama. Upravo u kriznim situacijama, kao što je bio Domovinski rat, kao što je sada ova pandemija, vidi se važnost zdravstvenog sustava koji u usporedbi s drugima funkcionira jako dobro. Problemi zdravstvenog sustava nisu od jučer. On prije svega mora biti ekonomski održiv s jasnim pravima i obvezama osiguranika, jasnim kriterijima kod uvođenja novih metoda liječenja i lijekova gledajući prvenstveno njihovu učinkovitost, ali i nove troškove koji će nastati. Mora se poraditi i na boljoj organizaciji sustava na cijelom prostoru RH. Zdravstvo je prevažno i za njegovo rješavanje je potreban konsenzus svih kako bi se mogao provoditi usvojeni dugoročni plan razvoja koji će osigurati napredak zdravstvene struke i njegovu ekonomsku stabilnost.
