Profesor Bruno Ćurko radi na Odsjeku za učitelje Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu. Od 2007. stalni je voditelj hrvatske delegacije i član Međunarodnoga žirija na Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi. Član je nekoliko uredništava znanstvenih časopisa, a od 2014. godine i izvršni urednik Metodičkih ogleda: časopisa za filozofiju odgoja. Od 2014. do 2017. obnašao je ulogu tajnika krovne europske organizacije za filozofiju za djecu – SOPHIA —The European Foundation for the Advancement of Doing Philosophy with Children.
Osnivač je i tajnik znanstveno-stručne Udruge Mala filozofija i suautor programa i projekata navedene Udruge. Član je projektnoga menadžmenta, sukreator edukativnih materijala i projektne dokumentacije u više od deset EU projekata koji su povezani s etičkim obrazovanjem, kritičkim mišljenjem i ranim odgojem djece. Izlagao je na više od četrdeset znanstvenih skupova u Hrvatskoj, Europi i Aziji. Znanstvene je radove objavljivao u nizu časopisa u Hrvatskoj, Brazilu, Sloveniji, SAD-u, Armeniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji itd. Osim toga, član je nekoliko organizacijskih odbora znanstvenih konferencija.
Među brojnim znanstvenim interesima, ističu se područja etičkog obrazovanja, kritičkog mišljenja, filozofije s djecom i metodike nastave filozofije. Uz sve navedeno, radi kao rock novinar za Soundguardian.com skoro deset godina. Objavio je već 6 autorskih i 3 uredničke knjige. Krajem prošle godine postao je predsjednik Hrvatskoga filozofskoga društva, a početkom ove godine izdao je interesantnu knjigu “Mediteranski armerun”. Ukratko, poticaja na razgovor s Brunom Ćurkom izazito je puno.
Ljubav prema dalmatinskoj baštini potaknula vas je na stvaranje “Mediteranskoga armeruna”. Možete li objasniti izvore inspiracije za ovu knjigu?
– Inspiracija ili možda bolje reći poticaj za “Mediteranski armerun” je želja da se sačuva što više uspomena na Mediteran kakav je nekad bio i kakav na pojedinim mjestima još uvijek jest. Kroz izvrsne Stipine fotografije (litrate) sačuvan je vizualni dio, kroz priče (letere) sačuvana su znanja i legende. Kroz cijeli koncept Armeruna sačuvana je uspomena. Smatram kako smo u ovu ‘živu’ knjigu, u Armerun uspjeli udahnuti duh Jadrana, stare Dalmacije, Mediterana. Ipak smo mi Mediteranci, koji na poseban način poimamo ovu blagodat u kojoj smo se rodili i u kojoj živimo.
Knjiga nudi spoj zanimljivih tekstova i izvrsnih fotografija, ali od čitatelja traži i angažman, interaktivna je. Možete li opisati proces nastajanja i koncepciju knjige?
– Stipe Surać i ja već neko vrijeme surađujemo u manjim i većim projektima. Udruga “Mala filozofija” i Hrvatska mreža za Mediteran, 12. listopada 2016. godine organizirali su događaj nazvan “Različitost je bogatstvo Mediterana”. Uz radionice o Mediteranu s učenicima osnovnih i srednjih škola, u Kapetanovoj kuli u Zadru organizirali smo izložbu fotografija “Rastočeno vrime – Legende Mediterana” Stipe Suraća. Tu sam za katalog izložbe napisao legende za četiri Stipine fotografije, a Marko Gržan je to grafički lijepo dotjerao. Činilo nam se kako je to odličan katalog. Tu nam se rodila ideja da napravimo knjigu po sličnom konceptu. Skoro dvije godine smo razrađivali koncept, a onda pet-šest mjeseci svakodnevno radili na dotjerivanju koncepta i same knjige. Moram napomenuti kako je, nogometnim rječnikom rečeno, u 80. minuti u igru ušao Tonko Sardelić, koji nam je svojim savjetima i uređivanjem knjige pomogao finalizirati Armerun, onakav kakav je i ugledao svijetlo dana. Uz sve navedeno, u knjizi se nalazi i igra naslovljena “Lavur za kapetane iz naslonjača” uz interaktivnu kartu koju je naslikao Mirko Ćalušić. U igri se nalazi 51 pitanje, povezane s 50 pojmova/priča u knjizi. Jedno pitanje je skriveno. Jedno od pitanja je i koja je najubojitija morska životinja. Ako ste dobro pročitali knjigu, znat ćete kako je to morski konjic. Onda okrenete na stranicu knjige gdje je priča i slika morskog konjica, pronađete geografsku koordinatu i utipkate je u svoj GPS. A ako vam se ne da upisivati koordinate, okrenete kartu, pronađete QR kod pored morskog konjica, skenirate ga svojim mobilnim telefonom i otkrijete gdje je fotografija uslikana. Uz broj morskog konjica na karti upišete Morski konjic, Vrsar. I tako 51 put dok ne ispunite cijelu kartu. Ovo je spoj starog Mediterana i suvremenih digitalnih tehnologija. Igra dodaje još jednu dimenziju Armerunu, a to je edukacija. Ovakav koncept je nešto novo i originalno (cjelokupni Armerun, kao i pojedine inovacije u njemu), tako da smo trenutno u postupku zaštite koncepta Armeruna.
U knjizi je obrađeno 50 pojmova, a znamo da ih dalmatinski kulturni krug nudi na tisuće… Može li se reći da je knjiga svojevrstan sociološki presjek dalmatinske sredine? Po kojem su ključu odabrani pojmovi i možemo li se nadati nastavcima?
– Tako je, pedeset pojmova (letera) i 167 fotografija (litrata). Armerun je dvojezičan (hrvatski i engleski). Možda je Mediteranski armerun najbolje opisan kao art brevijar mediteranske ikonografije. Ili kako možete pročitati u samoj knjizi “Mediteranski armerun je simboličan prostor drevne povezanosti morskih i uzobalnih bića, mirisnog bilja i krajobraza s običajima i svakodnevnim poslovima Mediteranaca.” Vaša tvrdnja “sociološki presjek dalmatinske sredine” drži vodu, to jest još jedna dimenzija Armeruna. Može se dosta toga zanimljivog iščitati iz ove “žive” knjige. Kad malo bolje promislim, knjiga promovira i usklađeni život ljudske životinje s prirodom, životinjama, biljkama. U procesu kreiranja Armeruna, mi smo odradili više od sedamdesetak pojmova, tako da već imamo skoro polovicu materijala za nastavak… Više možete vidjeti na www.armerunbooks.com
Sveučilišni ste profesor filozofije, a velik značaj dajete i filozofskoj edukaciji najmlađih pa ste izradili i filozofske slikovnice. Možete li malo opisati aktivnosti na tom planu?
– Više od 11 godina se bavim filozofijom za djecu. Odradio sam više od 1000 autorskih radionica s djecom (od vrtićke dobi do srednjoškolaca) i to u većini europskih zemalja (izuzev Luksemburga, Poljske, Portugala, Cipra, Kosova i Albanije), ali radio sam s djecom i u Kini i Južnoj Koreji. Sudjelovao sam u desetak EU projekata koji su kao cilj imali razvijanje programa, kurikuluma usko vezanih uz rano etičko obrazovanje, kritičko mišljenje i filozofiju s djecom. Tu su i filozofske slikovnice. Prva slikovnica (u koautorstvu s kolegom Matijom Škerbićem) “Filozofija – ma što pak je to? 13 priča o antičkim filozofima” dobro je prihvaćena od roditelja, djece, učitelja, knjižničara, baka, djedova… Nadam se da će uskoro svjetlo dana ugledati i “Filozofija – ma što pak je to? 13 priča o hrvatskim filozofima”. Udruga “Mala filozofija” i dalje radi u tom smjeru… Uz to, studenti na Filozofskom fakultetu u Splitu su u prilici izabrati kolegije “Kritičko mišljenje” i “Filozofija s djecom”.
Veliki ste ljubitelj životinja i zaljubljenik u rock glazbu. Kao i ljubav prema dalmatinskoj baštini i te ste interese obrađivali i znanstveno i publicistički… Opišite način na koji povezujete “hobije” i znanstveno-stručni rad.
– Ha,ha, ha. Sve je to dio mog identiteta. Nastojim spojiti, koliko se to može, stvari koje me zanimaju, vesele i raduju. Philosophia vero omnium mater artium. Filozofija je i živa, razvija se i istražuje. Zanimljivo je filozofski promatrati suvremene umjetnosti kroz prizmu filozofije umjetnosti, ali i ostalih filozofskih disciplina. Prvi članak o rock glazbi, bolje reći o omiljenom heavy metalu,”Glam rock identity”, objavio sam, zajedno s kolegicom Ivanom Greguric još 2012. u knjizi Chuck Klosterman and Philosophy (Open Court). Nakon toga smo kolegica Greguric i ja uredili knjigu “Novi val i filozofija” (Jesenski i Turk, 2012). Već neko vrijeme zajedno sa armerunašem Stipom radim na jednom projektu vezanim uz heavy metal. U Centru za integrativnu etiku Filozofskog fakulteta u Splitu, kolega i prijatelj Josip Guć me je ‘zarazio’ kulturnom animalistikom i djelom profesora Nikole Viskovića. Tu sam spojio životinje i metal glazbu i evo u listopadu prošle godine održao sam zapaženo predavanje “Animals and Creatures in Moonspell Poetry” na znanstvenoj konferenciji”Gothic today” (Business School, Manchester Metropolitan University).
Jeste li zadovoljni položajem svojih disciplina, filozofije i (bio)etike u hrvatskoj znanosti i društvu općenito? Kako vidite njihov značaj za razvoj našeg društva?
– Ovo je teško pitanje. Zadnjih nekoliko godina u javnom prostoru se apsolutno favorizira STEM područje, a minimalizira se važnost humanističkih znanosti. Neupitna je važnost STEM-a, ali isto tako, neupitna je i važnost humanističkih znanosti. Imam jednu radionicu s klincima o poštovanju, a jedno od pitanja za raspravu je “Je li važnija matematika ili poštovanje?” U svakoj izvedbi radionica, nakon rasprave djeca dolaze do ovakvog zaključka: “Važna je matematika, ali bez poštovanja ništa ne bi mogli učiniti”. Kako bi izgledalo društvo bez humanističkih znanosti, samo uz STEM? Imali bi samo ljudske robote, koje bi se osposobljavali za rad, no koji ne bi promišljali o svijetu i svemu onome što nas okružuje. Ne tvrdim kako ne trebamo STEM, dapače itekako ga trebamo, kao što trebamo i društvene i humanističke znanosti. Položaj filozofije pa i (bio) etike u društvu i nije toliko loš, ali se svakako trebamo truditi da bude bolji.
Nedavno ste izabrani za čelnika Hrvatskog filozofskog društva. Koji su vaši planovi na toj, idejno odgovornoj funkciji?
– Prvenstveno je čast dobiti povjerenje članova HFD-a, a biti njegov predsjednik je velika odgovornost. Hrvatsko filozofsko društvo je izuzetno aktivno, mislim da je to strukovno društvo koje je s kvalitetom i kvantitetom aktivnosti daleko najutjecajnije društvo i to ne samo na ovim prostorima. Sjetimo se samo redovitih skupova kao što su Godišnji simpoziji HFD-a, Dani Frane Petrića (s dva simpozija), Dubrovačka međunarodna konferencija o sanskrtskim epovima i purāṇama, Lošinjski dani bioetike, Mediteranski korijeni filozofije… Časopisi Filozofska istraživanja, Synthesis philosophica, Metodički ogledi… Uz to i biblioteka “Filozofska istraživanja”, “Zbornici”. Sve to funkcionira i u boljim i u lošijim danima. Prvenstveno mi je cilj pomoći da sva ta produkcija nastavi svojim tijekom. Kako sam tek preuzeo funkciju, još je rano govoriti o konkretnim učincima, cilj mi je možda raditi na dodatnom povezivanju s društvima i kolegama iz Europe i svijeta, kao i dodatno raditi na domaćoj i inozemnoj vidljivosti društva.
