Ocjene nisu presudne – važnije je da djeca i učitelji budu sretni u školi!
Ekskluzivno za Universitas govori Lilja M Jónsdóttir, profesorica emerita Sveučilišta na Islandu, koja je profesionalno kroz svoju dugogodišnju karijeru obrazovala gotovo sve danas aktivne učitelje na Islandu
Naša djeca možda nisu najbolji po znanju i ocjenama. Štoviše, tu su negdje, oko prosjeka. Međutim, sigurno spadaju među najsretnije đake na svijetu, jer i djeca i učitelji jednostavno vole boraviti u školama…
Sažetak je ovo i sukus kvalitete islandskog obrazovnog sustava, kako ga opisuje Lilja M Jónsdóttir, profesorica emerita University of Iceland u Reykjaviku, u ekskluzivnom razgovoru za Universitas. Naime, nedavno sam imao priliku posjetiti ovaj nevjerojatni otok-državu te upoznati detaljno njihov sustav odgoja i obrazovanja, shvatiti kako pristupaju učenju i poučavanju, načinima napredovanja i realiziranju kurikuluma.
Kada mi se pak pružila prilika razgovarati s profesoricom Jónsdóttir, objeručke sam je prihvatio. Zašto? Jer je ova umirovljena profesorica kroz svoju dugogodišnju karijeru obrazovala gotovo sve danas aktivne učitelje na Islandu.
UČITELJICA UČITELJA
Profesorica opće pedagogija, poznavanja društvenih znanosti i teorije kurikuluma ima 72 godine, te je još uvijek aktivna, držeći predavanja i tečajeve. Kako za domaće prosvjetne djelatnike, tako i Erasmus tečajeve. Poput ovog kojem sam imao prilike, barem kao gost, prisustvovati.
Govori nam kako je diplomirala kao učiteljica na tadašnjem Islandskom sveučilištu za obrazovanje (Iceland University od Education – IUE). Svoju profesorsku karijeru započela je u školi koja je u to vrijeme bila neovisni odjel Islandskog sveučilišta za obrazovanje. Bila je to laboratorijska, eksperimentalna škola, zvana The Training School. Smatrana je tada jednom od dvije najnaprednije škole na cijelom Islandu.
A profesorica Jónsdóttir je u njoj bila uključena u mnoge inovativne programe. Jedna od stvari koja je proizašla iz njenog podučavanja tamo bio je priručnik koji je napisala za praktičare i studente nastavnika o planiranju učenja temeljenog na projektima (Project Based Learning 1996. godine).
Budući da je ta škola bila Vježbaonica, uvijek su dolazili studenti-učitelji na praksu. Polovica nastavnika u toj školi također je imala položaj na IUE-u kao svojevrsni majstori-učitelji ili učiteljski treneri, koji ne samo da su preuzimali studente-nastavnike u svojim učionicama, već su njihove dužnosti uključivale i predavanje kolegija opće pedagogije na IUE-u, povezivanje prakse s teorijom.
Nakon deset godina podučavanja u toj eksperimentalnoj školi, naša sugovornica postaje certificirani „učiteljski trener“. I radila je na poslovima edukacije budućih učitelja cijelo desetljeće. Potom je otišla na magisterij Sveučilištu u Torontu, u Kanadi. Kada se vratila, postaje docentica, prvo na Islandskom sveučilištu za obrazovanje, a kasnije na spojenom i preimenovanom University of Iceland.
– Dakle, od sada već daleke 1988. godine podučavam studente-učitelje, za rad u obveznom osnovnom obrazovanju, koje je namijenjena djeci od šest do 16 godina. Predavala sam opću pedagogiju, učila studente kako poučavati u razredu, kako upravljati razredom, kako urediti učionicu, kako pripremiti nastavni plan i program. Obuhvatno znanje o kurikulumu i nastavi, odnosno kako osmisliti i pripremiti jedno, a realizirati drugo.
Najjača strana našeg sustava definitivno je fleksibilnost. Prilagodljivost. Sloboda svake škole i svakog učitelja. Smjernice našeg nacionalnog kurikuluma dopuštaju mnogo fleksibilnosti i slobode. I većina njih tu fleksibilnost znaju iskoristiti
To su njene dvije specijalnosti, na kojima je izgradila karijeru te svoje znanje, vještine i kompetencije uspješno prenijela, kao što smo rekli, na gotovo sve danas radno aktivne učitelje Islanda. Buduće prosvjetare profesorica Jónsdóttir pripremala je i za praktičnu nastavu te bi ih redovito posjećivala u školama gdje su radili te mentorirala odnosno evaluirala njihov rad.
I tako protekla tri desetljeća. Stoga je jasno da boljeg sugovornika o specifičnostima islandskog sustava odgoja i obrazovanja nisam mogao pronaći.
FLEKSIBILNOST I SLOBODA
Kada je pitamo koje su glavne karakteristike odnosno najjače i najslabije točke islandskog obrazovnog sustava, naša sugovornica spremno odgovara:
– Najjača strana definitivno je fleksibilnost. Prilagodljivost. Sloboda svake škole i svakog učitelja. Smjernice našeg nacionalnog kurikuluma dopuštaju mnogo fleksibilnosti i slobode. I većina njih tu fleksibilnost znaju iskoristiti. Učitelji stvarno koriste tu slobodu da isplaniraju svoju nastavu i tjedni rad.
Kao i Hrvatska, i Island ima usvojeni nacionalni kurikulum, a onda svaka škola mora pripremiti svoj kurikulum. Dakle, to je obaveza svake škole, da iz nacionalnog kurikuluma izvedu svoj, školski. No, na Islandu je u njemu zacrtan jedino ishod učenja. Primjerice, ako je zacrtano da dijete na kraju razred nauči nešto o Francuskoj revoluciji, učitelj ima svu slobodu svijeta da to postigne. Kvizovima, igrom, filmovima, kako god. Bitno je da dijete zna što je Francuska revolucija i zašto je do nje došlo.
– Naravno, naš sustav nije savršen. Nema dovoljno mogućnosti pomoći onim učenicima koji imaju psihičke i socijalne probleme svih vrsta, što utječe na njihovo ponašanje. Nemamo dovoljno jak sustav podrške za njih. Mislim da nam je to stvarno najslabija točka. Zatim, naravno, imamo puno izbjeglica i novih Islanđana koji ne govore islandski. Može biti i do 20 posto učenika u razredu koji ne govore islandski. Što je potpuno novi izazov za naš obrazovni sustav; kako učiti islandski kao strani jezik za djecu!
Problem je, dakle, s poznavanjem jezika. Islandski je zaista težak jezik, u što sam se osobno uvjerio. A od jedne učiteljice sam čuo da roditelji imaju problem jer im djeca ne govore islandski. Međusobno razgovaraju na engleskom. Iako žive na Islandu godinama i godinama. Profesorica Jónsdóttir mi pojašnjava:
– O, ne, oni znaju govoriti islandski. Posebice rođeni Islanđani, ali vrlo često među sobom radije govore engleski. Smatraju to nekako cool i stoga islandska djeca prilično dobro govore engleski.
A kako je biti učitelj na Islandu? Nije tajna da su Hrvatskoj imamo izvrsne učitelje, koji vole svoju profesiju. Ali imaju osjećaj da su nekako na marginama svega. I što se tiče plaća, i socijalnog statusa… Čini se da u Hrvatskoj svi „bolje znaju“ kako poučavati i što raditi u učionici od samog učitelja.
Iznenadilo me je stoga čuti da je slično i na dalekom Islandu. Tamošnji učitelji također su potplaćeni i nedovoljno cijenjeni u društvu. Međutim, naša je sugovornica vječni optimista, sigurna da će se to kad-tad promijeniti Kaže u šali, ne bih bila profesorica četiri desetljeća da u to ne vjerujem:
– Učiteljska profesija mora predvoditi te promjene. Također, kvalitetnije obrazovanje nastavnika može doprinijeti promjeni ovakvog stava. Struktura obrazovanja nastavnika na Islandu prošla je kroz česte promjene te smo dobili petogodišnji magistarski program 2008. godine. Zatim je 2013. stvoren kolegij od 25 ECTS bodova koji je uključivao nastavu prakse u cijelom semestru, zajedno s tjednim radom na sveučilištu. Potom je 2019. uspostavljena plaćena praksa tijekom završne godine programa obrazovanja učitelja i nastavnika, koja je uključivala cjelogodišnji kolegij od 35 ECTS temeljen na prethodnom kolegiju. Rad na kolegiju sastoji se od rasprava u kojima studenti profesori kritički razmišljaju o svojoj nastavi, kombiniraju teoriju s praksom i praksu s teorijom, pričaju priče iz svojih učionica i dobivaju savjete od svojih kolega studenata – i naravno nas, nastavnika ovog kolegija. Budući da sam i sama sudjelovala u tim reformama, znam koliko su sadržaj i organizacija ovog tečaja korisni za studente nastavnike i njihovu nastavu. To im je dalo samopouzdanje, pa i povećan statusu studenata-nastavnika nakon što uđu u nastavničku profesiju kao potpuno kvalificirani učitelji.
PRITISCI RODITELJA I KAKO IH RIJEŠITI
Veliki problem u hrvatskom obrazovnom sustavu je i pritisak roditelja, koji ponekad misle da znaju bolje, pa vrše pritisak na učitelje da im djeca dobiju veću ocjenu. Afera „Daj 5“ sve nas je osvijestila da ti pritisci stižu i s najviših političkih razina.
Naša djeca osjećaju da u školi puno nauče, iako se to ne odnosi konkretno na neki predmet, na matematiku, jezike ili društvene znanosti. Već puno uče o međusobnom poštovanju, suradnji, toleranciji, usvajaju društvene vještine zbog ćega će biti sretni(ji) u životu
I to je jedna sličnost između hrvatskog i islandskog obrazovnost sustava. Međutim, „gore“ se sustavno radi na tome, a buduće učitelje već se tijekom studija priprema na sve što ih čeka jednom kad samostalno uđu u razrede. U kolegiju s 35 ECTS bodova, kojeg je profesorica Jónsdóttir spomenula, roditeljska i obiteljska pitanja su Jedna od tema koja se temeljito obrađujU, gdje studenti i nastavnici raspravljaju i pronalaze načine za rješavanje svih vrsta budućih poteškoća i pritisaka:
– Rezultati našeg istraživanja pokazuju da je taj tečaj vrlo uspješan. Jedna od stvari koju su sudionici, budući prosvjetari, pohvalili je to da su naučili kako se rješavaju roditeljski pritisci odnosno kako kvalitetno komunicirati s roditeljima. Druge teme koje se istražuju na tečaju i koje se tiču roditelja su, na primjer, briga o djeci, zlostavljanje djece, uznemiravanje – i kako se nositi s tim problemima. Dakle, u ovom se tečaju pokušavamo dotaknuti svih stvari s kojima se učitelji stvarno svakodnevno suočavaju u svojoj nastavi. Zatim studenti-učitelji ta znanja nose na svoju praktičnu nastavu i vraćaju se na tečaj svaki tjedan, kako bi kritički razmislili o tome.
Pred kraj našeg razgovora dolazimo na temu, s kojom sam i počeo tekst. O kompetencijama, znanjima i ocjenama islandske djece. Profesorica emerita Lilja M Jónsdóttir otkriva da se taj uspjeh kreće oko prosjeka, ali to nije previše bitno. Važno je nešto drugo:
– Pri svjetskome smo vrhu kada je riječ o dobrobiti učenika i studenata. Čini se da vole školu i čini se da je većina njih sretna u školi. Osjećaju da puno uče, iako se to ne odnosi konkretno na neki predmet, na matematiku, jezike ili društvene znanosti. Već puno uče o međusobnom poštovanju, suradnji, toleranciji, usvajaju društvene vještine zbog ćega će biti sretni(ji) u životu. A onda su sretni i naši učitelji. Stoga, lijepo je biti školarac na Islandu!
SVAKO DIJETE JE BITNO
Jedan od nepisanih postulata islandskog sustava odgoja i obrazovanja je stara uzrečica „Potrebno je selo da bi se odgojilo dijete“. Pitamo našu sugovornicu za komentar:
– Toga smo itekako svjesni. Mislim, malo nas je, svega oko 350 000 na cijelome Islandu, i svako dijete je bitno. Živimo na otoku i bili smo prilično monolitni donedavno. A većina nas je vrlo sretna što imamo djecu, što ih odgajamo. S djecom se općenito dobro postupa na Islandu. Ponekad se kaže da su sva djeca – naša djeca, svi studenti su – naši studenti.
O SVOJOJ PROFESIJI
Nikad nisam požalila što sam izabrala ovo zanimanje, ovu profesiju. Naravno, bilo je i teških trenutaka u ovih 40 godina. Ali većinu vremena bilo je vrlo ugodno i lijepo. Ovo je nevjerojatno kreativna profesija. Uvijek govorim da je ovo profesija u kojoj možeš biti kreativan koliko god želiš. Dakle, imaš puno slobode i mnogo fleksibilnosti da budeš ono što stvarno želiš. Zato moram reći da mi je bila privilegija raditi na polju koje me zanimalo i ispunjavalo, kako profesionalno tako i osobno, ljudski!
