Novim Statutom osuvremenjuje se pogled na smjer i dinamiku razvoja Sveučilišta

Sveučilište u Zagrebu na svojoj je 6. redovitoj sjednici u ak. god. 2022./2023., održanoj 21. ožujka 2023., s 57 glasova za usvajanje Statuta, četirima protiv usvajanja Statuta i s trima suzdržanima, od ukupno 70 glasova senatorica i senatora u sveučilišnom Senatu, nakon punih 18 godina od donošenja zadnjega važećega sveučilišnoga Statuta, donijelo novi Statut Sveučilišta u Zagrebu.

Povodom donošenja novoga Statuta razgovarali smo s predsjednikom Povjerenstva za izradu Nacrta statuta Sveučilišta u Zagrebu (dalje: Povjerenstvo) prof. dr. sc. Antom Jukićem, dekanom Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, članicom Povjerenstva Heli Hajdić Nikolić, dipl. iur., glavnom tajnicom Sveučilišta, članicom Povjerenstva iz reda studenata Brunom Bandulom, studenticom Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta, i koordinatorom Povjerenstva prof. dr. sc. Tiborom Pentekom, prorektorom za organizaciju, infrastrukturni razvoj i ljudske potencijale Sveučilišta.

Dana 22. listopada 2022. na snagu je stupio novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (dalje: ZVOZD) kojim je propisano da, između ostalih, i hrvatska javna sveučilišta u roku od šest mjeseci moraju svoje krovne opće akte uskladiti s ZVOZD-om. U akademskim se krugovima već neko vrijeme mogu vrlo često čuti promišljanja da ZVOZD nije najbolji, da u njegovu izradu nisu bili uključeni svi dionici u sustavu visokoga obrazovanja i znanstvene djelatnosti itd. Kakvo je Vaše mišljenje o novom ZVOZD-u?

PENTEK: ZVOZD, kakav god on u pogledu svoje kvalitete i primjenjivosti bio, trenutačno je na snazi i svi na koje se on odnosi moraju ga kao legalisti primjenjivati, pa tako i Sveučilište. Kako je to najčešće sa svim zakonima, tako je to i s ZVOZD-om: neki kažu da je to izuzetno kvalitetan i dobar zakon, neki pak da je tek prosječne kvalitete, a ima i članova akademske zajednice koji smatraju da je ZVOZD prilično nekvalitetan zakon, u čijoj će primjeni biti puno problema.

Ja bih se priklonio ovoj drugoj skupini kolegica i kolega, mišljenja sam da je ZVOZD zakon osrednje kvalitete te da ima određeni broj manjkavosti i nedostataka koje će tek njegovom primjenom doći do punoga izražaja. U prilog navedenom govori i činjenica da je već nekoliko tjedana nakon što je ZVOZD stupio na snagu, Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske (dalje: Ministarstvo) moralo izdati nekoliko mišljenja i uputa zbog niza pravnih praznina, nedorečenosti i proturječja.

Treba vrlo ozbiljno početi razmišljati o meritornom noveliranju ZVOZD-a, i to u što skorije vrijeme. S obzirom na to da razloge manjkavosti i nedostataka u ZVOZD-u zasigurno treba tražiti i u neuključenosti relevantnih dionika u postupak njegova donošenja, pri čemu ovdje posebice mislim na najveće hrvatsko javno sveučilište koje bi zbog svojega iskustva, veličine, know-howa, ali i statusa predvodnika u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj, zasigurno moglo pomoći u podizanju kvalitete i primjenjivosti ZVOZD-a u svakodnevnom životu i radu, svakako u postupak donošenja izmjena i dopuna predmetnoga Zakona treba uključiti relevantne i meritorne dionike te saslušati ili bar razmotriti njihove prijedloge.

Kao koordinator Povjerenstva, prorektore Pentek, sigurno nam možete meritorno odgovoriti zašto je Senat Sveučilišta jednoglasno donio odluku da se ide u izradu potpuno novoga Statuta, a ne u izmjene i dopune postojećega, odnosno samo u njegovo usklađivanje s ZVOZD-om? Je li to bila, govoreći post festum, dobra ili loša odluka, odnosno je li donošenje takve odluke bilo na neki način i svojevrstan rizik koji su članice i članovi Senata, Uprava Sveučilišta, a napose Povjerenstvo, preuzeli na sebe?

PENTEK: U izradu novoga Statuta, a ne u izmjene i dopune postojećega, ponajviše se krenulo zbog stava Uprave da u novi Statut treba implementirati svoju viziju i osuvremenjeni pogled na smjer i dinamiku razvoja Sveučilišta u sljedećih desetak godina, na njegovu afirmaciju kao vodeće intelektualne pokretačke snage hrvatskoga naroda, ali uz istodobno snažno očuvanje njegove tradicije, digniteta i beskompromisno inzistiranje na autonomiji.

Dijelom se u izradu novoga Statuta krenulo i zbog izraženih problema s primjenom dosadašnjega Statuta, na što je Odbor za statutarna pitanja Sveučilišta godinama upozoravao u svojim godišnjim izvješćima o radu. Naime, proteklo je 18 godina od donošenja tada aktualnoga Statuta pa je posve razumljivo da mnoga njegova rješenja više nisu bila ni prikladna ni životna.

Kada je za donošenje bilo koje odluke u životu potrebna dvotrećinska većina, to je uvijek prilično zahtjevno i velik je izazov, svojevrstan test povjerenja i potpore za predlagatelja. I ovoj je Upravi Sveučilišta donošenje novoga Statuta bio svojevrstan, ne mali i ne jednostavan test povjerenja i potpore. Usudim se kazati da je Uprava taj test položila s ocjenom vrlo dobar. Ocjenu odličan mogao bih dati tek da je Statut donesen s 90 i više posto glasova svih članova Senata; mi smo Statut donijeli s oko 81 posto glasova. Od 2005. godine, kada je dvotrećinskom većinom donesen prednik novoga Statuta, nijedna Uprava Sveučilišta nije prošla ovakav test ocjene legitimiteta, povjerenja, kvalitete dosadašnjega rada, kvalitete rektorova programa, ali i vjere u ispunjavanje temeljnih odrednica toga programa.

Što se tiče rizika u pogledu donesene odluke o izradi potpuno novoga Statuta, ja bih rekao da je ta odluka prije svega bila mudra, potom hrabra, a tek na kraju, kako Vi kažete, čak i pomalo rizična.

Mudrost članica i članova Senata proizlazi iz prepoznavanja prijeke potrebe izrade novoga krovnoga općega akta našega Sveučilišta, s obzirom na to da je u trenutku donošenja odluke aktualan Statut Sveučilišta u Zagrebu, donesen 2005. godine, u mandatu rektorice prof. dr. sc. Jasne Mencer. Taj je Statut doživio tri izmjene i dopune, i to 2009., 2015. i 2017. godine. Samo je izmjena i dopuna iz 2015. godine bila ozbiljnijega karaktera, a ostale dvije izmjene i dopune bile su više-manje “kozmetičke” naravi.

Hrabrost članica i članova Senata pak proizlazi iz njihove svjesnosti o zahtjevnosti posla kakav izrada novoga Statuta svakako jest, ali dodatno i iz iznimno kratkoga, realno i objektivno govoreći prekratkoga, vremenskoga roka za kvalitetnu realizaciju posla koji nas je čekao.

Rizik u pogledu donesene odluke Senata proizlazio je iz vjerojatnosti da novi Statut neće moći biti donesen na vrijeme te da posljedično ni sastavnice neće moći svoje statute na vrijeme uskladiti s njime niti s ZVOZD-om.

Poštovani profesore Jukiću, Vi ste bili predsjednik Povjerenstva i sigurno ste bili najodgovornija osoba za poštovanje roka u okviru kojega je Povjerenstvo, uzimajući u obzir sve faze rada na donošenju novoga Statuta, moralo posao privesti kraju. Mislite li da je rok od samo šest mjeseci za izradu novoga Statuta ‒ od 22. listopada 2022. do 22. travnja 2023., u što treba ubrojiti oko 15 dana božićnih i novogodišnjih blagdana, bio dovoljan?

JUKIĆ: Svakako je riječ o roku koji je objektivno prekratak. No, poštujući objektivno prekratak rok za izradu novoga Statuta koji smo imali na raspolaganju, Sveučilište je, želeći donijeti kvalitetan i moderan Statut, angažiralo sve potrebne resurse da se taj posao obavi optimalno i u roku, da javna rasprava o Statutu bude široka i iscrpna (pokazalo se da je uistinu takva i bila), da Povjerenstvo ne bude tijelo pro forma, nego da se svim članovima Povjerenstva omogući uvid u svaku pojedinost u pojedinoj fazi izrade Statuta i u raspravu o tome (što je postignuto), da se čitava javna rasprava transparentno objavi i, naposljetku, da se postigne takva kvalitativna razina Statuta da na sjednici Senata bude, po mogućnosti, donesen konsenzusom ili velikom većinom glasova što je i postignuto, naime Statut je donesen s više od veću od 80 posto glasova.

Istina je da je Sveučilište u javnoj raspravi bilo izloženo kritici da je 16-dnevni rok za javnu raspravu prekratak. I mi se slažemo da bi duži rok bio puno prihvatljiviji. No, ZVOZD-om je za usklađivanje statuta sa Zakonom utvrđen rok od samo šest mjeseci. Sveučilište je, posljedično, bilo prisiljeno iznaći onaj rok za javnu raspravu koji je unutar tih šest mjeseci bio najduži mogući kako ne bi ugrozio postupak pravodobnoga donošenja Statuta.

Tko je sve činio Vaš tim odnosno Povjerenstvo, kako su birani njegovi članovi, jesu li svi članovi bili dovoljno kompetentni i na koji je način Povjerenstvo radilo?

JUKIĆ: Senat je 25. listopada 2022. na svojoj 1. redovitoj sjednici u ak. god. 2022./2023. donio jednoglasnu odluku da se krene u izradu novoga, a ne u izmjene i dopune postojećega Statuta, te je imenovao Povjerenstvo za taj posao.

Članovi četrnaesteročlanoga Povjerenstva, oni s pravom glasa, koji su svi redom dali izniman doprinos konačnoj inačici novoga Statuta, bili su: prof. dr. sc. Slavko Orešković, dekan Medicinskoga fakulteta, prof. dr. sc. Ivica Kisić, dekan Agronomskoga fakulteta, prof. dr. sc. Ivan Koprić, dekan Pravnoga fakulteta, prof. dr. sc. Ante Bilić-Prcić, dekan Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta, prof. dr. sc. Dražen Balen, predsjednik Vijeća prirodoslovnoga područja, izv. prof. art. Davor Švaić, dekan Akademije dramske umjetnosti, izv. prof. dr. sc. Ivan Šimović s Pravnoga fakulteta, Heli Hajdić Nikolić, dipl. iur., glavna tajnica Sveučilišta, i Bruna Bandula, studentica Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta i predstavnica Studentskoga zbora Sveučilišta u Zagrebu.

Bez prava glasa, ali s velikim doprinosom u radu Povjerenstva, sudjelovali su: izv. prof. dr. sc. Ivan Milotić s Pravnoga fakulteta, predsjednik Odbora za statutarna pitanja, u funkciji savjetnika Povjerenstva, te Luka Jurdana, dipl. iur., i Tatjana Klarić Beneta, mag. com. croat., iz stručnih službi Rektorata, koji su bili stručna i administrativna potpora radu Povjerenstva. Rad Povjerenstva koordinirao je prof. dr. sc. Tibor Pentek, prorektor za organizaciju, infrastrukturni razvoj i ljudske potencijale Sveučilišta.

Pri izboru članova Povjerenstva vodilo se računa o ravnomjernoj zastupljenosti svih područja, potom o kompetencijama i iskustvu izabranih članova, a posebice treba istaknuti da je u radu Povjerenstva sudjelovalo pet pravnika: trojica profesora s Pravnoga fakulteta, glavna tajnica Sveučilišta i pravnik iz stručnih službi Rektorata.

Statut je naposljetku ipak pravni akt, pa je logična ovolika zastupljenost stručnjaka pravne struke u Povjerenstvu.

Svaka pojedinost Statuta razmotrena je i raspravljena na sastancima Povjerenstva jer se nastojalo tekst pojedinih stavaka i članaka Statuta unaprjeđivati dok god se ne postigne potpuno suglasje među svim članovima Povjerenstva.

Poštovana glavna tajnice Sveučilišta, gospođo Hajdić-Nikolić, koliko je komentara na prijedlog Nacrta Statuta Sveučilišta u Zagrebu pristiglo putem savjetovanja s javnošću, koliko je bilo adresata i na što su se pristigli komentari najčešće odnosili?

NIKOLIĆ: Savjetovanje s javnošću je bilo otvoreno 16 dana, od 31. siječnja 2023. do uključivo 15. veljače 2023. Zaprimljeno je 625 komentara koja su poslala 53 adresata. Prosječan broj komentara po pojedinom adresatu iznosi 11,79. Na 25 članaka Nacrta Statuta nije zaprimljen niti jedan komentar. Nakon analize svakoga komentara, istomu je pridružen status odgovora, a na svaki zaprimljeni komentar, koji je dan u traženoj formi, napisan je argumentiran odgovor.

Statistika provedenoga savjetovanja bila je sljedeća: prihvaćeni komentari – 134 (21,44 %), djelomično prihvaćeni komentari – 58 (9,28 %), neprihvaćeni komentari – 190 (30,40 %) i komentari primljeni na znanje – 243 (38,88 %). U kategoriju “komentari primljeni na znanje” uvršteni su svi komentari koji ili nisu bili dani u skladu s Uputama za sudjelovanje u savjetovanju, ili nisu bili komentari ili iz nekog drugog razloga nisu mogli biti svrstani u jednu od ostale tri kategorije.

Analizizajući pristigle komentare po poglavljima Nacrta Statuta, uključujući i preambulu te dodatne/općenite komentare (koji se ne mogu povezati ni s jednim poglavljem) imali smo sljedeće rezultate: a) preambula – 5 komentara, b) poglavlje 1. Opće odredbe – 75 komentara, c) poglavlje 2. Sveučilišna tijela – 209 komentara, d) poglavlje 3. Sastavnice, ustrojbene jedinice i pravne osobe Sveučilišta – 69 komentara, e) poglavlje 4. Studenti – 54 komentara, f) poglavlje 5. Studij – 60 komentara, g) poglavlje 6. Zaposlenici – 90 komentara, h) poglavlje 7. Znanstveni, umjetnički i stručni rad – 1 komentar, i) poglavlje 8. Imovina i poslovanje Sveučilišta – 27 komentara, j) poglavlje 9. Javnost rada i poslovna tajna – 4 komentara, k) poglavlje 10. Prijelazne i završne odredbe – 14 komentara i l) dodatno/ostalo – 17 komentara.

Analizirajući pristigle komentare po člancima Nacrta Statuta možemo izdvojiti 18 članaka s najvećim brojem komentara (to su članci s 14 i više komentara): a) članak 27. Senat i njegov sastav – 30 komentara, b) članak 18. Izbor rektora – 18 komentara, c) članak 29. Ovlasti Senata – 18 komentara, d) članak 16. Rektorove ovlasti – 16 komentara, e) članak 52. Dekan i njegove ovlasti – 16 komentara, f) članak 19. Razrješenje rektora – 14 komentara, g) članak 65. Studentska prava i obveze – 14 komentara i h) članak 80. Izvođenje nastave na daljinu u iznimnim i u posebno opravdanim slučajevima – 14 komentara (brojevi članaka odnose se na brojeve iz Nacrta Statuta koji je dan u savjetovanje, a ne na brojeve članaka iz završne inačice Statuta).

Profesore Jukić, evo jednoga pitanja o samoj strukturi Statuta. Osim devet osnovnih poglavlja, u koja je sadržaj Statuta logično podijeljen, jedna je od sastavnica Statuta i njegova preambula. U preambuli je dosta detaljno opisana povijest Sveučilišta. Je li to uobičajeno za krovne opće akte sličnih/usporedivih institucija u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu? Što se iz preambule može iščitati, a što nije bilo napisano u starijim statutima Sveučilišta, odnosno koja je po Vama najveća vrijednost preambule Statuta?

JUKIĆ: Preambule su uobičajene u statutima usporedivih institucija u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu, ali je njihov sadržaj različit.

U preambuli našega novoga Statuta iznose se točni podatci i pruža se osvrt na činjenice koje su iznimno važne za razumijevanje današnjega Sveučilišta i njegove duge i bogate povijesti. Ipak, preambula zasigurno nije puka povijesna reminiscencija, nego razjašnjava mnoga važna pitanja koja su od praktične važnosti.

Primjerice, kako je i kada Sveučilište osnovano, tko mu je osnivač (a taj osnivač imenuje četiri od devet članova Sveučilišnoga vijeća, tijela koje nadzire rektorov i rad Senata, tijela kojemu rektor i Senat podnose godišnja izvješća itd.), o ulozi Sveučilišta, njegovim posebnostima i dr.

Čim se započelo raditi na Statutu, pokazalo se da su neke činjenice o Sveučilištu u dosadašnjim preambulama sveučilišnih statuta neprecizno protumačene, pa se novom preambulom željelo stvari razjasniti. Naposljetku, sadržaj preambule znakovit je i za uređenje autonomije Sveučilišta te za jasno razumijevanje težnje Sveučilište da bude funkcionalno integrirano.

Ovaj Statut, u odnosu na veliku većinu statuta ostalih javnih sveučilišta u Republici Hrvatskoj, ima još jednu posebnost. Naime, u nekoliko se njegovih početnih članaka prilično iscrpno piše o autonomiji i samoupravi Sveučilišta. Budući se priličan broj komentara u provedenom savjetovanju s javnošću, ali i u medijskom prostoru, odnosio upravo na autonomiju i samoupravu Sveučilišta, objasnite nam takav pristup pisanju Statuta u odnosnim člancima?

PENTEK: Ovako napisana pravila o autonomiji Sveučilišta zasigurno se prvi put pojavljuju u statutima Sveučilišta u Zagrebu, kojih je u njegovoj višestoljetnoj povijesti bilo mnogo. Takav čin detaljne obrade autonomije i samouprave Sveučilišta je rezultat trenutačne situacije i zakonskoga okvira koji, također prvi put u povijesti Sveučilišta, nije baš potpuno u skladu s jamstvima njegove autonomije.

Jamstvo autonomije Sveučilišta nikada do sada nije bilo predmet ovakve rasprave, jer se sveučilišna autonomija smatrala pripadajućom, prirođenom, neupitnom i od Sveučilišta nedjeljivom vrijednosnom kategorijom. Autonomija Sveučilišta temeljna je pretpostavka i jamstvo da Sveučilište jest i bude jezgra zdrave skepse, intelektualnih traganja, izvanšablonskih promišljanja, kritičkih propitkivanja i razmatranja, inovacija svih vrsta te da se sve navedeno na Sveučilištu može činiti slobodno, neuvjetovano, lišeno svih interesnih i političkih odnosa kojima to možda ne odgovara i, dakako, pritisaka koji to prate.

Statut upravo zbog složenosti pojma autonomije niti u jednom članku, stavku ili točki ne definira niti želi definirati sveučilišnu autonomiju, nego upućuje na niz akata koji su po pravnoj snazi iznad zakona, kao i na niz međunarodno priznatih dokumenata koji detaljno razjašnjavaju značenje pojma sveučilišne autonomije.

U javnom se prostoru već tijekom savjetovanja s javnošću, kada je prijedlog Nacrta Statuta postao dostupan i javnosti, ali i nakon donošenju Statuta, moglo čuti dosta rasprava o sastavu Senata Sveučilišta, a posebice se problematiziralo pravo glasovanja koje su novim Statutom u Senatu dobili prorektori, njih osmero. Zašto su prorektori dobili pravo glasovanja, pripada li prorektorima to pravo i možete li pretpostaviti kako će se to u budućnosti odraziti na rad Senata?

PENTEK: U ZVOZD-u je vrlo jasno rečeno da će sveučilišta sastav svojega senata urediti autonomno, svojim statutima. Dakle, sveučilišta su slobodna svoje senate urediti na način za koji smatraju da je najbolji za najučinkovitije funkcioniranje i senata i sveučilišta. Postoji ili je u bližoj povijesti postojalo nekoliko pristupa utvrđivanju sastava senata: od onoga minimalističkoga gdje senat čine samo čelnici sastavnica sveučilišta, rektor i eventualno prorektori, do onoga maksimalističkoga pristupa, kada uz prethodno navedene članove senata u njemu sjede svi članovi vijeća područja, predstavnici zaposlenika na nastavnim i suradničkim radnim mjestima, predstavnici studenata svih razina studija itd.

Sveučilište u Zagrebu opredijelilo se za model koji smatra optimalnim i za funkcioniranje Senata i za upravljanje Sveučilištem, jer je Senat, uz ostala tijela definirana Statutom, jedno od tijela upravljanja Sveučilištem. Statutom definiran sastav Senata ne odstupa u bitnom od do sada važećega sastava Senata. Osim što je, u skladu s ZVOZD-om, a na što Povjerenstvo pri izradi Statuta ni uz najbolju volju i neslaganje s tom zakonskom odredbom nije moglo utjecati, udio studentskih predstavnika u Senatu smanjen s 15 na 10 posto, važnija i jedina promjena je ta da su prorektori, koji su i do sada bili članovi Senata bez prava glasovanja, dobili to pravo.

Često se problematizira pravo glasovanja koje su prorektori Sveučilišta u Zagrebu dobili u Senatu, a problematizira se i njihov broj, osam prorektora. Pokušat ću Vam najprije objasniti broj od osam prorektora našega Sveučilišta, a potom i pravo njihova glasovanja u Senatu utvrđeno novim Statutom. Analizirajući broj prorektora na svim javnim i privatnim sveučilištima u Republici Hrvatskoj, dolazimo do zaključka da Sveučilište u Zagrebu ima najveći broj prorektora. Stavljajući u korelaciju broj prorektora s brojem studenata ili s brojem zaposlenika na pojedinom sveučilištu, vidljivo je da na jednoga prorektora Sveučilišta u Zagrebu dolazi uvjerljivo najviše i studenata i zaposlenika, daleko više negoli na ostalim javnim i privatnim sveučilištima u Hrvatskoj (u odnosu na neka sveučilišta, to je i nekoliko puta više). Dodatno, Sveučilište u Zagrebu jedino je sveučilište u našoj zemlji čija je infrastruktura oštećena dvama potresima te se veliki dio infrastrukture nalazi ili u postupku cjelovite obnove ili je u pretpostupku.

U davanju prava glasovanja u Senatu svojim prorektorima Sveučilište u Zagrebu nije usamljeno, još su neka javna sveučilišta svojim prorektorima dala pravo glasovanja u senatu premda ga do sada nisu imali, no u javnom se prostoru ta odredba u statutu problematizira samo na Sveučilištu u Zagrebu.

Povučemo li paralelu između Sveučilišta i njegovih sastavnica, pa onda redom između Senata i stručnih fakultetskih i akademijskih vijeća, rektora i dekana te konačno prorektora i prodekana, njihova sastava, ovlasti, biranja itd., stvari će nam biti puno jasnije.

Prorektore je imenovao Senat na rektorov prijedlog, prorektori sudjeluju u radu obaju rektorskih kolegija, onoga u užem i onoga u širem sastavu, u kojima imaju pravo glasovati, a kroz koje, u redovitoj proceduri, prolaze točke dnevnoga reda sjednica Senata. Dakle, prorektori su već na neki način i ranije bili uključeni i u glasovanje na Senatu, a sada je to pravo glasovanja formalizirano. Dodatno, prorektori su, za problematiku iz svojih resora, uobičajeno izvjestitelji po pojedinim točkama dnevnoga reda na Senatu. Prorektori su osobe koje imaju svoj integritet, odgovornost, autonomnost u donošenju odluka, autoritet, stručnost i znanje, a kako su s obzirom na prirodu dužnosti koju obavljaju ponajbolje upoznati s točkama o kojima se glasuje na Senatu, zasigurno o istima mogu meritorno odlučivati.

U novom Statutu dosadašnji Sveučilišni savjet, kao sveučilišno nadzorno tijelo Sveučilišta i sastavnica, zamijenilo je Sveučilišno vijeće. Možete li nam pobliže objasniti kakvo je to tijelo, tko ga čini, koje su mu ovlasti i kakvo je Vaše mišljenje o Sveučilišnom vijeću?

PENTEK: Kako god se to nadzorno sveučilišno tijelo zvalo, moramo biti svjesni činjenice da je ipak riječ o tijelu Sveučilišta, doduše sasvim posebnom tijelu koje ima izraženu autonomiju djelovanja. Sveučilište je i u raspravama koje su prethodile donošenju novoga zakonskoga okvira isticalo potrebu za sveučilišnim tijelom koje će pridonositi kvaliteti, odgovornosti, pravilnosti i transparentnosti rada Sveučilišta u smislu njegovih nadzornih ovlasti.

Sveučilišno će vijeće imati osam članova, od kojih polovicu imenuje Sveučilište, polovicu njegov osnivač – Hrvatski sabor, a predsjednik se bira u složenijoj proceduri. Za sada imamo samo hipotetska pravila o tom sveučilišnom tijelu, no već će njegovo konstituiranje, provenijencija članova i njihove kompetencije biti znakoviti, a tek će rad Sveučilišnoga vijeća u sljedećem razdoblju pokazati njegovu pravu narav i agendu.

Bude li riječ o konstruktivnom, korektivnom tijelu Sveučilišta koje će uistinu biti samo i isključivo nadzorno, te će tako pridonositi optimizaciji Sveučilišta, Sveučilišno bi vijeće moglo biti vrlo važan čimbenik daljnjega napretka i razvoja Sveučilišta.

Statutom Sveučilišta predviđeno je osnivanje Gospodarskoga savjeta kao novoga savjetodavnoga tijela rektora, rektorskih kolegija i Senata. Možete li nam, profesore Jukiću, jer osim što ste predsjednik ovoga Povjerenstva, predsjednik ste i Povjerenstva za inovacije i transfer tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, objasniti koja je osnovna zadaća Gospodarskoga savjeta, tko su njegovi članovi i koje su mu ovlasti?

JUKIĆ: U ZVOZD-u se spominje mogućnost osnivanja Gospodarskoga savjeta na sveučilišnoj razini. Sveučilište u Zagrebu prepoznalo je važnost osnivanja Gospodarskoga savjeta iz mnogih razloga, a koji će svi redom doprinijeti boljoj suradnji Sveučilišta i gospodarskoga sektora u svim područjima djelovanja Sveučilišta. Rad Gospodarskoga savjeta bit će ponajprije usmjeren na unaprjeđenje rada Sveučilišta, njegovo pozicioniranje kao vodeće hrvatske visokoobrazovne i znanstvenoistraživačke institucije te na aktivno sudjelovanje u transferu znanja i tehnologija u gospodarstvo.

Članovi Gospodarskoga savjeta bit će predstavnici istaknutih pravnih osoba iz gospodarstva čija je djelatnost od interesa za rad, ostvarivanje misije i cjeloviti razvoj Sveučilišta.

Gospodarski savjet aktivno će sudjelovati: 1) u postupcima unaprjeđenja studijskih programa i nastavnih procesa, 2) u postupku utvrđivanja stvarnih potreba gospodarstva za stručnjacima koji se školuju na Sveučilištu, 3) u osmišljavanju i uspostavi zajedničkih aktivnosti u području istraživanja, razvoja, transfera znanja i tehnologije te u komercijalizaciji inovacija, 4) u programima uspostave inovacijskih centara, poduzeća i razvojnih poduzeća, 5) u razvojnim investicijama u infrastrukturu Sveučilišta namijenjenu zajedničkim aktivnostima, 6) u uspostavi zaklada, fondova i drugih oblika osiguravanja potrebnih financijskih sredstava, 7) u promicanju stipendiranja studenata, 8) u unaprjeđenju postojećega i predlaganju novoga zakonskoga i podzakonskoga uređenja radi unaprjeđenja suradnje Sveučilišta i gospodarstva i 9) u promidžbi rezultata suradnje Sveučilišta i gospodarstva.

U radu Povjerenstva sudjelovala je i Bruna Bandula, predstavnica Studentskoga zbora Sveučilišta u Zagrebu. Kako ste Vi zadovoljni radom Povjerenstva, odnosno prihvaćanjem mišljenja i stavova studenata koje ste Vi artikulirali na sastancima Povjerenstva. Jesu li studenti svih studijskih razina u poglavljima Statuta, poglavlje 4. Studenti i poglavlje 5. Studij, dobili sve što su željeli?

BANDULA: Voljela bih prije svega istaknuti kvalitetnu radnu atmosferu i komunikaciju sa svim članovima Povjerenstva koja je uvelike doprinijela učinkovitoj izradi novoga Statuta. Na sve upite i prijedloge koje sam iznijela temeljito je odgovoreno i razmotreno, raspravljene su praktične posljedice potencijalnih provedbi odredaba te su brojni prijedlozi, uz dodatne kvalitetne sugestije, usvojeni. S obzirom na iznimno kratke rokove, smatram da su navedena poglavlja kvalitetno izmijenjena kako bi se dodatno zaštitilo studente i omogućilo kvalitetnije studiranje, pri tome posebice naglašavam bolje uređenje članaka koji se tiču polaganja kolegija.

Kako komentirate smanjenje broja studentskih predstavnika u Senatu s 15 na 10 posto, što je definirano ZVOZD-om, pa je posljedično moralo biti ugrađeno i u Statut?

BANDULA: U bolonjskim priopćenjima s ministarskih konferencija Europskoga prostora visokoga obrazovanja (EHEA) svake se godine ističe važnost participacije studenata u procesima donošenja odluka. Mišljenje studenata iznimno je važno zato što smo izravni korisnici visokoga obrazovanja te imamo jedinstvenu perspektivu o mogućnostima njegova unaprjeđenja. U tim se priopćenjima kao vizija EHEA-a, između ostalog, navode studenti kao puni partneri i ravnopravni dionici. Shodno tome, posljednjih se godina u brojnim državama zagovara osnaživanje uloge i povećavanje zastupljenosti studenata u savjetodavnim, kao i u upravljačkim tijelima visokoga obrazovanja.

Smanjivanjem broja studentskih predstavnika na 10 posto Hrvatska se danas nalazi na dnu europske ljestvice s obzirom na zastupljenost studenata, a druge europske države mogu se pohvaliti zastupljenošću od 20 i 30 posto.

Čini se kao da je navedenom izmjenom poslana poruka, suprotna onoj iz priopćenja, da mišljenje studenata nije tako vrijedno. Ipak, važno je istaknuti i da sama brojčana zastupljenost nije temeljni čimbenik, već se u praksi mora ponajprije njegovati redovita komunikacija te suradnja sa studentima.

Isto smo pitanje uputili i glavnoj tajnici Sveučilišta.

NIKOLIĆ: Nedjeljiv dio Sveučilišta, njegova bit, smisao postojanja i njegov identitet jesu njegovi studenti. Bez studenata pojam universitas nije održiv. Studenti su naš temelj! Prilikom iznošenju mišljenja zakonodavca u novom ZVOZD-u o smanjivanju broja studenata u Senatu s 15 na 10 posto, Sveučilište je izražavalo svoje snažno negodovanje. Zakonska su pravila u vezi s ovom temom potpuno jasna, pa je i u Statut unesena zakonom propisana odredba prema kojoj predstavnici studenata čine 10 posto od ukupnoga broja članova Senata, zaokruženo na prvi veći cijeli broj. Vjerujem da će studenti prepoznati sve aktivnosti Sveučilišta i bez obzira na svoj broj u Senatu aktivno sudjelovati, doprinositi radu u svim sveučilišnim tijelima u koja su izabrani, ili budu izabrani, donositi energiju koja je odlika mladosti i svojim radom činiti Sveučilište modernim, jačim, odgovarajućim za sve koji su se pronašli u našim studijima. Zadovoljan i sretan student temelj je našega društva, on je i moja i naša budućnost. U ovoj lijepoj zemlji studenti su naša dragocjenost.

Jesu li studenti imali još nekih dodatnih prijedloga koji na kraju nisu uključeni u novi Statut? Ako jesu, hoćete li ustrajati na njima i nastojati ih prvom prilikom uvrstiti u Statut?

BANDULA: Statut je kao temeljni dokument optimalno obuhvatio osnovna pitanja. Budući da je potrebno uskladiti ostale akte s novim Statutom, pozivam na važnost suradnje sa studentima u navedenim izmjenama. Uključivanje studenata posebice je važno u izmjeni Pravilnika o studiranju, kojim se detaljnije definiraju ključna pitanja za studente. Predlažem da se održi javna rasprava, izravno s cjelokupnom studentskom populacijom, kako bi se identificirali ključni segmenti iz sadašnjega Pravilnika koji se mogu unaprijediti, kao i načini na koje se odredbe iz Statuta mogu proširiti. Navedeno je posebice važno u vidu horizontalne mobilnosti unutar Sveučilišta te ispita i provjera znanja. Studenti smo istoga Sveučilišta, no često se tako ne osjećamo, a tome doprinose i različiti načini odnosno pravila studiranja. Smatram da bi dugoročno trebalo težiti unifikaciji na razini svih sastavnica i osnaživanju interdisciplinarnosti, odnosno da bi daljnje izmjena akata tomu trebale doprinijeti.

Javnost rada i poslovna tajna naslov je 9. poglavlja Statuta o kojemu se također dosta raspravljalo u medijskom prostoru. Vidite li u dvama člancima ovoga poglavlja nešto što bi moglo biti kontroverzno i/ili problematično?

PENTEK: U pravu ste, uz pravo glasovanja prorektora u Senatu i možda još samo nekoliko članaka Statuta, odredbe o javnosti rada i poslovnoj tajni o kojima se piše u 9. poglavlju Statuta iz nekog su razloga izazvale najveću pozornost u medijskom prostoru. S jedne mi je strane to razumljivo jer kada god je riječ o javnim institucijama koje se financiraju većim dijelom iz proračuna Republike Hrvatske, odnosno financijskim sredstvima poreznih obveznika, a javna sveučilišta to svakako jesu, javnost njihova rada, s naglaskom na pristup informacijama, uvijek je i zanimljiva i osjetljiva tema.

Prethodno navedeno posebice se odnosi na naše najveće, najutjecajnije i najstarije javno sveučilište s neprekinutim djelovanjem, na Sveučilište u Zagrebu. Ponekad je taj interes javnosti za Sveučilište u Zagrebu, po mome sudu, čak i neproporcionalan njegovoj veličini i utjecaju, i u negativnom i u pozitivnom smislu. No o tome možemo popričati nekom drugom prilikom.

S druge pak strane, ja u predmetnom poglavlju Statuta ne mogu pronaći ništa sporno, problematično, a pogotovo ne kontroverzno, jer su dva članka koja nose podnaslove Javnost rada i Poslovna tajna dobro odvagnut i izbalansiran izričaj većine onoga što u vezi s navedenom problematikom, a može se primijeniti na javna sveučilišta, postoji u pravnom poretku Republike Hrvatske. Iako nije napisano ništa ni novo ni neobično, opći je dojam dijela javnosti ponešto drukčiji, no čini mi se da je takav dojam ponajprije posljedica nedovoljnoga poznavanja pravila o javnosti rada, pristupu informacijama i poslovnoj tajni u Republici Hrvatskoj.

Dojma sam da se pažljivim čitanjem odredaba toga poglavlja te dubljim promišljanjem o njima može nedvojbeno razumjeti zašto je Sveučilište iz cjelokupnoga pozitivnoga odnosno pravnoga okvira Republike Hrvatske izdvojilo upravo navedene odredbe te ih izrazilo baš na navedeni način. Sveučilište iznimno dobronamjerno, konstruktivno, usudio bih se kazati s pruženom rukom suradnje i otvorena srca, pristupa svakom čimbeniku hrvatskoga društva, zalažući se za zakonitost, pravednost i transparentnost, no istodobno od svih ima pravo i obvezu tražiti uzajamnost glede prethodno navedenoga.

Statutom su predviđene dvije kategorije počasnoga zvanja professor emeritus umjesto dosadašnje jedne kategorije. To su professor emeritus Sveučilišta i professor emeritus sastavnice. Možete li čitateljima objasniti razliku između tih dviju kategorija počasnoga zvanja professor emeritus?

NIKOLIĆ: Dosadašnje počasno zvanje professor emeritus, koje je na prijedlog sastavnica, nakon izvješća stručnoga povjerenstva koje je imenovao Senata, dodjeljivao Senat, ostaje svim našim profesorima emeritusima koji su u njega izabrani jer je riječ o njihovu stečenu pravu. To je uređeno u poglavlju 9. Statuta pod nazivom Prijelazne i završne odredbe (članak 141.).

Počasna zvanja professor emeritus Sveučilišta i professor emeritus sastavnice dvije su kategorije počasnih zvanja profesora emeritusa, a kako su kao takve predviđene ZVOZD-om, pronašle su, zasluženo, i svoje mjesto u Statutu. Temeljna razlika odnosi se na instituciju koja bira u pojedino počasno zvanje, a s obzirom na to različita su i statusna pitanja.

Profesora emeritusa Sveučilišta birat će Senat, a profesora emeritusa sastavnice, u skladu sa svojom autonomiji, birat će sastavnica na kojoj je profesor do umirovljenja bio zaposlen. Sveučilište će i za izbor profesora emeritusa sastavnice donijeti minimalna pravila koja će pristupnici za to počasno zvanje morati ispuniti kako bi se minimalno ujednačili pristup i izborni kriteriji na sve 34 sastavnice. Za izbor profesora emeritusa Sveučilišta, Sveučilište će donijeti pravila kojima će se urediti sva relevantna pitanja, uključujući i pitanje financiranja.

Novi Statut donesen je velikom većinom glasova članica i članova Senata, s više od 81 posto glasova. Kako ga Vi, kao predsjednik Povjerenstva, ocjenjujete? Hoće li novi Statut omogućiti daljnji razvoj Sveučilišta u željenom smjeru željenom brzinom u sljedećih pet do deset godina?

JUKIĆ: Svakako je u kontekstu legitimiteta Statuta važno da je donesen tako velikom većinom glasova članica i članova Senata. Međutim, trebamo osvijestiti činjenicu da je Statut ipak samo skup pravnih pravila i kao takav, ma koliko on bio dobar i kvalitetan, nije cilj nego samo svojevrstan alat – sredstvo za postizanje ciljeva. Statut je, dakako, i programski akt, on vrlo jasno izražava misiju, viziju, ciljeve te zadaće Sveučilišta u jednom srednjoročnom razdoblju, ali bez dosljedne, kontinuirane i pravilne primjene Statuta, bez međusobnog poštovanja, dobre vjere i kvalitetne suradnje među članovima akademske zajednice i najbolje će statutarno pravilo ostati tek mrtvo slovo na papiru.

Smatram da je novim Statutom postavljen vrlo dobar normativni okvir, da su udareni kvalitetni statutarni temelji, no za postizanje ciljeva zacrtanih u programu rektora prof. dr. sc. Stjepana Lakušića trebat će odraditi i poprilično posla koji je tek pred nama. U tom smislu pozivam sve dionike na suradnju, konstruktivnost, otvorenost i doprinos boljitku svekolike sveučilišne zajednice.

Iz pouzdanih izvora do nas je došla informacija o osnivanju neformalne skupine profesora koja ozbiljno razmišlja o osporavanju netom donesena Statuta. Možete li nam, prorektore Pentek, reći nešto više o tome.

PENTEK: U pravilu nerado komentiram neprovjerene informacije, informacije iz “provjerenih” ali neimenovanih izvora, informacije koje se prenose u kuloarima, odnosno informacije koje nisu potpuno vjerodostojne. Ipak, s obzirom na to da su informacije koje navodite došle i do mene, ali i s obzirom na važnost ove teme za Sveučilište, pa i šire, ovaj ću put učiniti iznimku.

Meni se ta priča, s obzirom na to da se kao njezini akteri spominju čak i dionici koji su bili aktivno uključeni u postupak donošenja Statuta, a čije su donošenje opetovano javno poduprli, čini gotovo nevjerojatnom, ali ne mogu reći i nemogućom. Iskustvo me uči da su i najnevjerojatnije stvari katkada moguće.

Postupak donošenja Statuta u svim je svojim fazama bio transparentan, uključiv, na najvišoj akademskoj razini, a sam je Statut rezultat rasprave, prožet je akademskom etikom i dobrom vjerom.

Sve odredbe Statuta zakonski su utemeljene, pravno održive, odmjerene, pažljivo odvagnute i naposljetku, ali ne manje bitno, donesene s više od 80 posto glasova svih članova i članica Senata. Statut predstavlja volju velike većine članova i članica Senata, ali i svih članova akademske zajednice Sveučilišta, što mu daje snažan legitimitet.

U skladu s navedenim, nezamislivo mi je i od koga, napose od članova akademske zajednice, očekivati predmetnu inicijativu. Ako je, hipotetski govoreći, do takve inicijative došlo, ili pak dođe, Sveučilište će zasigurno na najučinkovitiji način, svim svojim raspoloživim mehanizmima, u danom trenutku znati odgovoriti na izazove koji će se pred njega o tom pitanju postaviti.