Novi Pravilnik o vrednovanju studijskih programa donosi nekoliko ključnih promjena

Priredila izv. prof. dr. sc. Anamarija Musa

U kontekstu recentnih promjena u zakonskoj regulativi u sustavu visokog obrazovanja i znanosti koja je nastupila 2022. donošenjem i stupanjem na snagu dvaju ključnih novih zakona – Zakona o visokom obrazovanju i znanosti (NN 119/22) i Zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti (NN 151/22; ZOK) Sveučilište u Zagrebu u postupku je izmjene i donošenja svojih općih akata kojima se implementiraju zakonske odredbe i sustav osiguravanja kvalitete dodatno unaprjeđuje u skladu s ciljevima Sveučilišta i njegovom društvenom ulogom.

U rujnu 2023. Rektor prof. dr. sc. Stjepan Lakušić formirao je četiri radne skupine za četiri opća akta i to dva nova akta koja bi trebala zamijeniti dosadašnje pravilnike kojim se uređuje sustav osiguravanja kvalitete te postupak vrednovanja studijskih programa, te dva nova pravilnika kojima se po prvi puta na razini sveučilišta uređuju dvije izuzetno važne teme  – priznavanje neformalnog i informalnog učenja i cjeloživotno obrazovanje. Radne skupine bile su sastavljene od predstavnika Odbora za upravljanje kvalitetom Sveučilišta, odgovarajućih radnih skupina te stručnih i zainteresiranih nastavnika sa sastavnica. Na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 14. svibnja 2024. nakon provedenog postupka donesena su dva opća akta – Pravilnik o postupku vrednovanja studijskih programa te Pravilnik o priznavanju prethodnog neformalnog i informalnog učenja, dok je za Pravilnik o cjeloživotnom obrazovanju završeno savjetovanje s javnošću te se njegovo donošenje očekuje u srpnju. Pravilnik o sustavu osiguravanja kvalitete u završnoj je fazi izrade, s planom donošenja u rujnu 2024. U širem smislu, sustav kvalitete na Sveučilištu upotpunjuju i drugi akti koji su ili usvojeni (Pravilnik o studiranju, svibanj 2024.) ili u postupku izrade odnosno donošenja (Pravilnik o doktorskim studijima; Pravilnik o izvannastavnim aktivnostima; Pravilnik o priznavanju inozemnih visokoškolskih kvalifikacija).

Posebnosti novog postupka vrednovanja studijskih programa

Novi ZOK koji je stupio na snagu 30. prosinca 2022. unio je značajne novine u sustav osiguravanja kvalitete na visokim učilištima. Glavna promjena odnosi se na gubitak samoakreditirajuće uloge sveučilišta odnosno preuzimanja postupka inicijalne akreditacije studijskih programa u ruke Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) kao i određene promjene u pristupu vrednovanju te standardima i kriterijima vrednovanja. U tom smislu, dosadašnji postupak koji je bio uređen Pravilnikom o postupku vrjednovanja studijskih programa sveučilišnih preddiplomskih, diplomskih i integriranih te stručnih studija Sveučilišta u Zagrebu iz 2016. u prijelaznom je razdoblju tijekom 2023. i do stupanja na snagu novog pravilnika bio dorađen uputama i smjernicama Senata i Odbora za kvalitetu.

Pravilnikom se uređuju načini i postupci priznavanja prethodnog neformalnog i informalnog učenja u svrhu upisa na studij, napredovanja kroz studij ili za osobne potrebe

Radna skupina od 14 članova kojom je predsjedavao prof. dr. sc. Goran Vlašić s Ekonomskog fakulteta, a koju su činili i predstavnici Radne skupine za studijske programe te Povjerenstva za poslijediplomske specijalističke programe, i drugih stručnjaci sa sastavnica, uz koordinaciju nadležnih prorektora izv. prof. dr. sc. Anamarije Musa i prof. dr. sc. Dubravka Majetića, izradila je nacrt Pravilnika o postupku vrednovanja studijskih programa vodeći se pri tome, osim obvezama koje proizlaze iz novog ZOK-a, potrebom za većom fleksibilnošću studijskih programa, osobito u pogledu bržih i jednostavnijih promjena u izbornim kolegijima, jačanja samostalnosti, ali i odgovornosti sastavnica pri osuvremenjivanju akreditiranih studijskih programa te aktivne suradnje sa Sveučilištem, pojednostavljivanja i skraćivanja trajanja postupka vrednovanja izmjena i dopuna studijskih programa, a uz povećanje same kvalitete studijskih programa.

Na preporuku Odbora za upravljanje kvalitetom i uz odluku rektorskog kolegija prijedlog Pravilnika upućen je u javno savjetovanje u trajanju od 30 dana (od 29. veljače do 29. ožujka 2024.) putem kojega su sve sastavnice imale priliku komentirati i dati svoje primjedbe za poboljšanje sadržaja akta. Ukupno je zaprimljeno 70 primjedbi, od čega 6 opća komentara i 64 primjedbi na konkretne članke od kojih je prihvaćeno u cijelosti ili djelomično njih 43 (61,43%).  Pravilnik je po prihvaćanju na Odboru za upravljanje kvalitetom i uz suglasnost Odbora za statut prihvaćen na sjednici Senata 14. svibnja te stupio na snagu 23. svibnja 2024. pa je tako po objavi pripadajućih obrazaca započeta puna primjena novog zakonskog okvira i sustava vrednovanja studijskih programa.

Novi Pravilnik o vrednovanju studijskih programa donosi nekoliko ključnih promjena. Prvo, u odnosu na vrste postupaka, njime se uređuje postupak interne inicijalne akreditacije studijskih programa, izmjena i dopuna studijskih programa koje su u nadležnosti Sveučilišta i one u nadležnosti sastavnica, kao i vrednovanje sveučilišnih izbornih kolegija te periodičnog praćenja studijskih programa na Sveučilištu u Zagrebu. Za navedene postupke pripremljeni su i odgovarajući obrasci koji u slučaju inicijalne akreditacije koja je uređena ZOK-om upotpunjuje obrasce AZVO-a. Drugo, navedeni pravilnik pokriva sve vrste studijskih programa osim doktorskih studija – prema njegovim odredbama provodi se vrednovanje sveučilišnih i stručnih prijediplomskih i diplomskih, sveučilišnih integriranih prijediplomskih i diplomskih, stručnih kratkih te sveučilišnih specijalističkih studijskih programa, što je novina u odnosu na dosadašnji nedostatak uređenja postupka za specijalističke programe. Treće, razrađena je i institucionalna podrška, pa tako postupke vrednovanja na Sveučilištu provodi Odbor za upravljanje kvalitetom, uz podršku dvaju radnih skupina, i to Radne skupine za prijediplomske, diplomske, integrirane i kratke studije i Radne skupine za specijalističke studije (ranije Povjerenstvo za specijalističke studije), a u postupke su uključeni Odbor za proračun te vijeća područja, kao i rektorski kolegiji i na kraju Senat Sveučilišta. Četvrto, detaljno je razrađen postupak interne inicijalne akreditacije studija kao postupak kojih prethodi postupku inicijalne akreditacije studija koji provodi AZVO, a kojim se osigurava formalna ispunjenost pretpostavki za inicijalnu akreditaciju te ispunjavanje posebnih uvjeta koji su utvrđeni novim Statutom Sveučilišta. Interna inicijalna akreditacija započinje podnošenjem zahtjeva predlagatelja studija (sastavnice) Sveučilištu i završava odlukom Senata pri čemu ne uključuje recenzentski postupak na samom Sveučilištu. Zahtjev za inicijalnu akreditaciju studija podnosi sastavnica putem Sveučilišta i ono je aktivno uključeno u postupak pred AZVO.  Peto, izmjene i dopune studijskih programa koje ne podliježu postupku inicijalne akreditacije više se ne mjere udjelom (postotcima) izmijenjenih ECTS bodova, nego vrstom i sadržajem izmjena, a dijele se na izmjene i dopune u ingerenciji Izvoditelja (sastavnice), izmjene i dopune u ingerenciji Sveučilišta (nositelja studija), a koje ovisno o opsegu izmjena mogu uključivati i recenzentski postupak, te izmjene i dopune koje utječu na upis u Upisnik studijskih programa. Šesto, predviđene su i posebnosti akreditacije združenog studija domaćeg i inozemnog visokog učilišta u skladu s europskim pristupom akreditaciji združenih studija prema kojem takvu akreditaciju može provesti bilo koja agencija koja je upisana u Europski registar agencija za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European Quality Assurance Register for Higher Education – EQAR) što ujedno znači da je i sama agencija akreditirana u skladu sa standardima kvalitete. Sedmo, uvode se i druge novine kao što je pojmovnik osnovnih pojmova za lakše razumijevanje i tumačenje odredbi Pravilnika odnosno obveza vođenja evidencije o svim izmjenama i dopunama pri izvoditelju studija (sastavnici).

Novom procedurom vrednovanja nastoji se osigurati maksimalna razina kvalitete svih studijskih programa koji su predmet vrednovanja, uključujući i specijalističke programe koji imaju znatan razvojni potencijal, a pojednostavljenje i ubrzanje procedura (2 mjeseca za internu inicijalnu akreditaciju pri Sveučilištu, prije upućivanja zahtjeva AZVO-u, koji ima zakonsku obvezu postupak provesti u roku od 90 dana; 3 mjeseca za postupak izmjena i dopuna na Sveučilištu) trebalo bi omogućiti fleksibilnost te efikasnu i brzu prilagodbu i studijskih programa potrebama tržišta. Načelno pojednostavljenje postupaka ima za cilj potaknuti sastavnice na izmjene i dopune kao i uvođenje novih programa u skladu s ciljevima i standardima nastavnog procesa te kvalitete studiranja studenata kao i stalno mijenjajućim društvenim potrebama. Ujedno, Odbor za upravljanje kvalitetom i radne skupine za pojedine vrste programa organizirat će posebne radionice za sastavnice (prodekane, voditelje studija, sve zainteresirane nastavnike) kako bi na odgovarajući način predstavile novi pravni okvir za postupke vrednovanja te olakšalo sastavnicama pripremu dokumentacije i sam postupak.

Priznavanje prethodnog neformalnog i informalnog učenja kao poticaj studiranju 

Priznavanje prethodnog neformalnog i informalnog učenja koje je stečeno izvan programa formalnog obrazovanja jedna je od ‘vrućih’ europskih tema kojima se nastoji potaknuti različite oblike učenja te cjeloživotno obrazovanje, kao i uključivanje u programe formalnog obrazovanja onih koji su iz nekog razloga iz njega privremeno bili isključeni. Naime hrvatskim je zakonima već utvrđena obveza uređenja ovog pitanja – Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN 119/22) u čl. 57/6 propisuje priznavanje kompetencija stečenih izvan studija koje su uvjet za upis na studij, dok Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (NN 22/13, 41/16, 64/18, 47/20, 20/21) u čl. 15/3 propisuje da se postupak prijave, priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja na razini 6 HKO-a i više uređuje općim aktima visokih učilišta. Uz nacionalne propise, doneseni su brojni dokumenti usvojeni na razini Europske unije, posebice  Preporuke Vijeća EU-a i Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG), čija je posljednja inačica objavljena 2015., a koji potiču visoka učilišta na priznavanje prethodnog učenja. Slijedom navedenoga, Sveučilište je prepoznalo potrebu za reguliranjem navedene tematike, a s ciljem uspostavljanja postupaka za priznavanje prethodnog neformalnog i informalnog učenja i osiguravanja usklađenog postupanja na sveučilišnoj razini.

Radna skupina za izradu nacrta Pravilnika o priznavanju prethodnog neformalnog i informalnog učenja koju čine predstavnici Odbora za upravljanje kvalitetom, Radne skupine za studijske programe te predstavnici sastavnica, a kojom je predsjedao prof. dr. sc. Goran Đukić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje te koordinirala prorektorica izv. prof. dr. sc. Anamarija Musa pripremila je nacrt Pravilnika polazeći od osnovnih načela u priznavanju prethodnog učenja utvrđenih Smjernicama za priznavanje prethodnog učenja u sustavu visokog obrazovanja Ministarstva znanosti i obrazovanja objavljenom 2024. godine. Te smjernice ističu kao ključna načela pravo svake osobe na obrazovanje, pravo osobe na priznavanje stečenih kompetencija (znanja, vještina/umijeća i sposobnosti, odgovornosti i samostalnosti), pravednost i jednak pristup formalnom obrazovanju, transparentnost (npr. unaprijed propisani ishodi učenja i način utvrđivanja njihove stečenosti i/ili razvijenosti), visoka razina profesionalizma (sa strane provoditelja priznavanja stečenih kompetencija, bez obzira na to radi li procjenu analizom dokumentacije i/ili utvrđivanjem stečenih kompetencija provjerom ishoda učenja) te visoki etički standardi visokog učilišta i korisnika prava na priznavanje ishoda učenja. Na preporuku Odbora za upravljanje kvalitetom i uz odluku rektorskog kolegija prijedlog Pravilnika upućen je u javno savjetovanje u trajanju od 30 dana (od 29. veljače do 29. ožujka 2024.) putem kojega su sve sastavnice imale priliku komentirati i dati svoje primjedbe za poboljšanje sadržaja akta. Ukupno je zaprimljeno 7 primjedbi, od čega 2 opća komentara i 5 primjedbi na konkretne članke i stavke koje su u potpunosti prihvaćene (100 %). Pravilnik je po prihvaćanju na Odboru za upravljanje kvalitetom i uz suglasnost Odbora za statut prihvaćen na sjednici Senata 14. svibnja te stupio na snagu 23. svibnja 2024.

Svaka sastavnica ima obvezu donijeti pravilnik o priznavanju prethodnog neformalnog i informalnog učenja u skladu s Pravilnikom Sveučilišta ili uskladiti postojeći u roku od 6 mjeseci od njegova stupanja na snagu

Pravilnikom se uređuju načini i postupci priznavanja prethodnog neformalnog i informalnog učenja u svrhu upisa na studij, napredovanja kroz studij ili za osobne potrebe, pri čemu se priznavanje odnosi na prethodno učenje na razini 6 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) i više. Pravilnikom se razlikuju dva temeljna tipa učenja. Prvo, neformalno učenje (engl. Non-formal Learning) kao organizirana aktivnost učenja ima za svrhu svrha stjecanje i unapređivanje kompetencija za osobne, društvene i profesionalne potrebe. Ono se ne dokazuje se javnom ispravom, a može biti certificirano i necertificirano. Certificirano neformalno učenje završava stjecanjem isprave koja se temelji na vrednovanju ishoda učenja, odnosno skupova ishoda učenja kao potvrda stečenih kompetencija. Necertificirano neformalno učenje je ono koje završava bez vrednovanja ishoda učenja i za koje je izdana potvrda o pohađanju ili sličan dokaz o sudjelovanju u takvoj aktivnosti. Druga vrsta učenja je informalno učenje (engl. Informal Learning) je neorganizirana aktivnost stjecanja kompetencija iz svakodnevnih iskustava te drugih utjecaja i izvora iz okoline za osobne, društvene i profesionalne potrebe. Postupak priznavanja označava evaluaciju postignutog učenja, s ili bez provjere ishoda učenja, i potvrđivanja da je neformalno ili informalno učenje odgovara određenim uvjetima za upis ili napredovanje kroz studij, ili pak čisto za osobne potrebe. Postupak priznavanja u svakom slučaju ne može rezultirati stjecanjem cjelovite kvalifikacije.

Zahtjev za priznavanje može podnijeti pristupnik (koji upisuje studij), student ili druga zainteresirana osoba, uključujući onu koja ne namjerava uključiti u formalni program obrazovanja. Zahtjev se podnosi tijelu ili osobi nadležnoj za postupak priznavanja na sastavnici (za zahtjeve koji se vežu uz studijske programe koji se izvode na sastavnici) odnosno Sveučilištu (za studijske programe koji se izvode na Sveučilištu), i to na obrascu koji je sastavni dio Pravilnika, a koji osim navedenih, može sadržavati i druge podatke utvrđene općim aktom sastavnice odnosno Sveučilišta.

Sam postupak priznavanja uključuje nekoliko koraka: razmatranje zahtjeva i pripadajuće dokumentacije; utvrđivanje načina priznavanja na temelju dostavljene dokumentacije; provjeru ishoda učenja, ako je primjenjivo u konkretnom slučaju; donošenje odluke o zahtjevu i/ili izdavanje potvrde o stečenim skupovima ishoda učenja; mogućnost prigovora i postupanja po prigovoru.

U okviru postupka priznavanja provodi se priznavanje prethodno stečenih ishoda učenja, pri čemu se ocjenjuje usklađenost tih ishoda učenja s ishodima učenja akreditiranog studijskog programa. U slučaju kad se radi o certificiranom neformalnom učenju priznavanje prethodno stečenih ishoda učenja može se priznati automatski ili postupkom provjere (ispita), dok se za necertificirano neformalno i informalno učenje mora provesti postupak provjere ishoda učenja.

Svaka sastavnica ima obvezu donijeti pravilnik o priznavanju prethodnog neformalnog i informalnog učenja u skladu s Pravilnikom Sveučilišta ili uskladiti postojeći u roku od 6 mjeseci od njegova stupanja na snagu, kao i objaviti informacije o postupcima priznavanja prethodnog učenja na svojim mrežnim stranicama. Ujedno, dužna je voditi evidenciju o provedenim postupcima i o tome godišnje izvještavati Sveučilište.

Ovaj pravilnik trebao bi doprinijeti priznavanju različitih oblika stjecanja kompetencija, znanja i vještina, olakšati studiranje i napredovanje kroz studij, te je u svakom slučaju usmjeren na studenta i kvalitetu studiranja. S pravilnikom kojim se uređuje problematika cjeloživotnog obrazovanja trebao bi dodatno doprinijeti povezivanje sveučilišta s društvenim potrebama te mobilnost studenata između akademskog svijeta i tržišta rada. Planirane posebne radionice Odbora za upravljanje kvalitetom dodatno će unaprijediti i osigurati provedbu ovog Pravilnika.