Odbor za suradnju s gospodarstvom i regionalni razvoj Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (HATZ), u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, Inovacijskim centrom Nikola Tesla i Fakultetom elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu organizirao je okrugli stol pod nazivom „Reforme u visokom školstvu – nova radna mjesta u nepredvidivoj budućnosti“.
Moderator Okruglog stola bio je prof. emer. Nedjeljko Perić, predsjedatelj Odbora za suradnju s gospodarstvom i regionalnu suradnju HATZ-a i ravnatelj Inovacijskog centra Nikola Tesla (ICENT). Na okruglom stolu govornici su bili predstavnici državne uprave Irena Bačelić i Lana Lukačić (Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike), gospodarstva doc. Ivan Bahun i dr. Siniša Marijan (KONČAR – Elektroindustrija i KONČAR – Institut za elektrotehniku), prof. Darko Huljenić (Ericsson Nikola Tesla) te dr. Antonija Mršić-Radas, (Rimac Automobili) i akademske zajednice prof. Gordan Gledec i prof. Mislav Grgić (Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu), sučeljavajući na taj način sve sastavnice triple helixa.
Osnovni cilj Okruglog stola bio je kompetentno raspraviti načine kako približiti znanost primjenama. Njegovi posebni ciljevi bili su: (1) ukazati, još jednom, na značaj i nužnost reformi u visokom školstvu; (2) ukazati na smjer kako osposobljavati naše studente za izazove koje nam donosi budućnost, kojoj često pridodajemo atribute nepredvidivosti i neizvjesnosti. Ulazimo u vremena digitalnih transformacija koje rezultiraju novim proizvodnim, organizacijskim, poslovnim i komunikacijskim modelima. Tehnologije, posebice digitalne i zelene, postaju ključnim čimbenikom razvoja i gospodarstva i društva.
Sadašnja gospodarska slika Hrvatske, uvjetovana dugogodišnjim/desetljetnim ne dobrim gospodarskim politikama, i sada još ovovremenom pandemijom koronavirusa, nije nimalo zavidna. Stoga je nužno poticati i unaprjeđivati sve oblike razvoja nacionalnih sposobnosti za rast našega gospodarstva. Hrvatska treba izgraditi svoj suvereni politički i gospodarski ekosustav.
Jedna od bitnih sastavnica tih ekosustava jest ljudski kapital koji može konceptualno i apstraktno promišljati i graditi put prema ostvarenju hrvatske razvojne vizije te koji je sposoban novostvorena znanja usmjeravati na primjene. Hrvatski ljudski kapital nije zanemariv i treba ga respektirati, ali i „staviti u pravu funkciju“. Ljudski kapital u pravilu se stvara u obrazovnim institucijama koje trebaju pratiti trendove razvoja struka i potreba gospodarstva i razvoja društva. Provode li obrazovne institucije, posebice sveučilišta i veleučilišta, svoju ulogu odgovorno?
Na Okruglom stolu istaknuto je da postoji značajan nesklad između ponude i potražnje na tržištu rada u Hrvatskoj, u dobroj mjeri uvjetovan sve jačim utjecajem digitalne transformacije i potrebom za novim radnim vještinama radnika. Digitalizacija i digitalne tehnologije već su transformirale mnoga radna mjesta i poslove, čemu je značajno doprinijela i recentna pandemija. Iako će nove tehnologije rezultirati otvaranjem novih radnih mjesta, mogle bi rezultirati i brojnim poremećajima, jer će određeni broj radnika morati promijeniti karijeru. Ne smijemo bježati od činjenice da se procjenjuje da bi u svijetu u sljedećem desetljeću moglo izgubiti posao oko 800 milijuna radnika od kojih bi se oko 375 milijuna moglo uspješno prekvalificirati. Stoga se aktivnim politikama reformi obrazovanja, posebice visokoškolskog, trebaju osigurati kompetencije i vještine koje će jamčiti dugoročnu i održivu zapošljivost te konkurentnost na tržištu rada, što uključuje stvaranje kulture cjeloživotnog obrazovanja.
O odnosu gospodarstva i akademske zajednice i značaju poticanja studenata na poduzetništvo za Universitas smo porazgovarali s prof. Nedjeljkom Perićem, ravnateljem ICENT-a i moderatorom Okruglog stola:
– Sve reforme, pa i reforme obrazovanja, imaju za cilj gospodarski prosperitet i unaprjeđenje društvene zajednice na dobrobit čovjeka. Ovaj izazov s kojim se sučeljavamo ontološki je kompleksan, posebice kada imamo u vidu niz realnih ograničenja i prepreka. Potrebna je brža i učinkovitija komunikacija u trokutu gospodarstvo – akademska zajednica – javna uprava, radi boljeg razumijevanja prisutnih ograničenja i prepreka. A neka od naših akutnih i/ili kroničnih i međusobno povezanih stanja u visokoškolskom obrazovanju su: (i) stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja je niska (u 2019. godini 33,1 %, EU-27 40,3 %); (ii) broj novoupisanih studenta u tercijarno obrazovanje je u padu, a broj nepopunjenih mjesta na visokim učilištima u porastu (2018./2019. 1: 0,82, čime je u 2019. godini 11.341 mjesto ostalo nepopunjeno); (iii) razlozi za prethodno su pad broja učenika, slabiji interes za visoko obrazovanje u Hrvatskoj i povećanje broja učenika koji nisu položili obvezni dio državne mature (time upisne kvote postaju gotovo nebitan podatak); (iv) snižavanje upisnih kriterija na nemalom broju visokih učilišta te upitna kvaliteta ulaza u visoko obrazovanje što u konačnici rezultira ili odustajanjem od daljnjeg studiranja (dropout) ili lošom kvalitetom završenih studenata.
Kako adekvatno povezati tri navedene dimenzije – gospodarstvo, sveučilište i javnu upravu?
– Naše gospodarstvo, posebno proizvodno, svoj bi opstanak i održivi razvoj trebalo temeljiti na kontinuiranom razvoju vlastitih proizvoda i proizvodnje te poticanju inovacija za što je potrebno kontinuirano usvajanje novih znanja i vještina te praćenje tehnoloških trendova, sve spregnuto s akademskom zajednicom. U protivnom, naša će akademska zajednica obrazovati stručnjake (posebno one iz tehničko-tehnološkog područja) za potrebe drugih, što širom otvara vrata našim vrhunskim stručnjacima za odlazak iz Hrvatske ili za njihov rad za dobrobit drugih.
Imamo li primjere dobre prakse na koje se možemo ugledati?
– Na sreću, izgrađuje se svijest o potrebi šire i dublje suradnje akademske i poslovne zajednice uz podršku institucija vlasti. To se potkrepljuje nekim primjerima pozitivnih praksi koje doprinose kvaliteti obrazovnih sveučilišnih procesa, a koji ublažuju nesklad između ponude i potražnje na tržištu rada u Hrvatskoj. Današnji inženjer treba biti specijalist u određenom užem stručnom području (lat. Ingeniosus), ali od njega se nerijetko traže i šire kompetencije kako bi se istovremeno mogao nositi s multidisciplinarnim složenim tehničkim i društvenim izazovima. Dakle, inženjer treba biti dovitljivac. To je FER prepoznao i tragom toga pokrenuo je i pokreće niz dodatnih studentskih programa (neformalno obrazovanje) kao nadogradnju tradicionalnim oblicima obrazovanja i stjecaja vještina. Jedan od njih je Program studentskog poduzetništva u Centru karijera FER-a (SPOCK) kojim se želi poticati studentsko poduzetništvo među zainteresiranim studentima Sveučilišta u Zagrebu. Nakon uspješno pokrenutog programa SPOCK (2015.) uspostavljen je 2020. sličan program (Startup Bootcamp), u organizaciji FER-a i ICENT-a, za studente, profesore, istraživače i znanstvenike hrvatskih visokih učilišta.
Jeste li zadovoljni angažmanom studenata u programima poticanja poduzetništva?
– Temelj uspješnom poduzetništvu su inovacije. Stoga je ICENT pokrenuo, u suradnji s FER-om, studentski program Imagine, Create, Innovate, koji ima za cilj uspostavljanje poticajne inovacijske atmosfere među studentima hrvatskih visokih učilišta i temelja za inovativnu ekonomiju već od njihovih studentskih dana, što predstavlja osnovu za kreiranje budućih profesionalnih karijera studenata. Do sada postignuti rezultati impresivni su. Naša su iskustva da izazovni timski projekti izrazito motiviraju mlade ljude i mijenjaju njihovu percepciju društva, stvarajući dodatnu pozitivnu društvenu energiju.
Programi imaju i dimenziju umrežavanja studenata?
– Upravo tako, svi navedeni i drugi programi smjeraju prema poticanju i stvaranju kreativnosti i inovativnost te analitičkom promišljanju studenata, ali i stvaranju kulture timskog rada, izgradnji komunikacijskih vještina i emocionalne inteligencije.
Što podrazumijevate pod pojmom digitalizacije koji se koristi toliko često da ga nije jednostavno jednoznačno definirati?
– Digitalizacija, kao skup različitih tehnoloških alata i pomagala za povećanje radne učinkovitosti te digitalna transformacija, kao metodologija za uspostavljanje novih procesa i odnosa u gospodarstvu i općenito u društvu, korištenjem novih digitalnih tehnologija, platforma su na kojima se zasniva razvoj današnje civilizacije. Važan potporanj u digitalizaciji industrije jesu digitalna inovacijska središta (DIHs, Digital Innovation Hubs) koja umrežavaju zainteresirane dionike s ciljem potpore poduzetništva, posebno malog i srednjeg, u izgradnji njihove spremnosti za prihvat digitalnih tehnologija. FER i ICENT zajedno su s partnerima inicirali osnivanje europskog digitalnog inovacijskog središta (EDIH) – CROBOHUB++, s vizijom da djeluje kao neprofitno središte s prepoznatljivim doprinosom na nacionalnoj i europskoj razini, koje je usredotočeno na sva tri ključna područja Digitalnog europskog programa (DEP): umjetna inteligencija, kibernetička sigurnost i računarstvo visokih performansi.
Imamo li i jesu li potrebni „posrednici“ između akademske i gospodarske zajednice?
– U tom kontekstu nužnima postaju organizacije za razvoj tehnologija (RTO, Research and Technology Organizatios), koje predstavljaju jaku sponu između akademske zajednice i gospodarstva. One predstavljaju svojevrsni interface između akademske/istraživačke zajednice i gospodarstva s važnom ulogom u provedbi strategije pametne specijalizacije (S3, Smart Specialisation Strategy). Kao takve, predstavljaju ključnu kariku u vrijednosnom lancu: akademska istraživanja – primijenjena istraživanja/inovacije – proizvodnja i komercijalizacija. Stvaranje vrijednosti i usmjeravanje rasta kroz vrijednosni lanac zahtjeva eksperimentiranje, istraživanje i pokušaje. To podrazumijeva da RTO-i posjeduju ključnu razvojnu infrastrukturu (razvojne laboratorije) za razvoj tehnologija i inovacija te njihov transfer u pojedine gospodarske sektore. Prema tome, RTO-i imaju veliki utjecaj na znanstvenu i tehnološku perspektivu, ali isto tako i na društveni i gospodarski razvoj. Ulogu hrvatskog RTO-a dugoročno treba preuzeti ICENT.
Koji su konkretni koraci za suočavanje s navedenim izazovima?
– Za potrebe usklađivanja kompetencija i vještina s potrebama gospodarstva i tehnološkog razvoja, ključno je razvijati mehanizme i alate praćenja i predviđanje budućih potreba tržišta rada i nove modele financiranja poticaja za razvoj vještina za zaposlene i nezaposlene. Tome će poslužiti i Portal za napredno praćenje tržišta rada i obrazovanja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
