AktualnoKomentariNovostiProjektiStudentiZnanost

Nazaustavljivi pad broja djece: Primjećuje li to itko osim nastavnika i ravnatelja?

Nikad manji broj prvašića i višegodišnje crne demografske trendove za Universitas portal komentira doc. dr. sc. Marin Strmota s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta

Iz godine u godine početkom školske godine uvijek nanovo posveti se malo medijske pažnje i najvećem hrvatskom problemu, izumiranju stanovništva, i to u najdramatičnijem prikazu u vidu pada broja novoupisanih školaraca. Nakon višedesetljetnih „žalopojki“ više generacija demografa i stotine medijskih reportaža o demografskom propadanju Hrvatske teško je povjerovati da će i ovaj pad upisanih prvašića biti nešto više od odabrane prolazne novinarske priče u odabrano vrijeme manjka aktualnih dnevno političkih tema.

Prirodno kretanje Rh, 1948.-2020.

Nazaustavljivi pad broja djece: Primjećuje li to itko osim nastavnika i ravnatelja?

Izvor: DZS, Statistička priopćenja, Prirodno kretanje

Republika Hrvatska bilježi prirodnu depopulaciju (veći broj umrlih od rođenih) od 1991. godine otkada nije zaustavljena već naprotiv ona ubrzava. U razdoblju od 1991. do 2000. g. u Hrvatskoj je umrlo 55.417 ljudi više nego se rodilo. U sljedećih deset godina, od 2001. do 2010. g. taj pad je iznosio 95.047. Posljednjih deset godina, od 2011. do 2020. prirodnim padom Hrvatska je izgubila rekordnih 141.707 stanovnika. Ukupno u 30 godina to je smanjenje od 292.171 ljudi.

Prošle godine u Hrvatskoj je broj rođene djece pao ispod 36 tisuća i na toj razini će biti i ove godine, u par stotina djece gore dolje. Potrebno je napomenuti i da se krivo pretpostavljalo da će pandemija i zatvaranje u stanove pridonijeti oporavku nataliteta.

Upravo suprotno, kako i u drugim razvijenim zemljama tako i u Hrvatskoj pandemija kao dodatni čimbenik nesigurnosti radnog mjesta, primanja i zdravlja otegotno je djelovala na odluku o zasnivanju ili širenju obitelji.

Jedan od rezultata – manje učenika

Nazaustavljivi pad broja djece: Primjećuje li to itko osim nastavnika i ravnatelja?
doc. dr. sc. Marin Strmota

Ukoliko se osvrnemo na kretanje broja rođenih utoliko nam je jasniji trend upisa djece u škole. Osim prirodnog pada Hrvatska je svjedočila i snažnom iseljeničkom valu u višegodišnjem razdoblju po ulasku u Europsku uniju u kojem je prema inozemnim statistikama iselilo oko 300.000 stanovnika. Kada sve to zbrojimo jedna od najbolnijih jasno vidljivih posljedica navedenih demografskih procesa jest pad broja djece, kako one nerođene tako i one odseljene i rođene u inozemstvu[1].

Ove godine prema neslužbenim brojkama broj novoupisane djece bi se trebao kretati oko 35 tisuća, i svakako ćemo bilježiti značajan pad upisanih u školsku 2021./2022. godinu jer se upisuje malobrojnija generacija. 2011., 2013. i 2015. godine bilježili smo pad u prosjeku 2000 manje rođene djece u odnosu na prethodnu godinu.

Ukupan broj djece u školskoj godini kontinuirano opada. Ako pogledamo samo zadnjih 10 godina, broj učenika u osnovnim školama smanjio se za 40 tisuća, s 350.000 na 310.000 učenika. Također sličan pad je i u srednjim školama, u kojima je 2010. godine bilo oko 180.000 učenika, a danas ih je oko 145.000.

Usporedba demografskih procesa s ostalim zemljama – utjeha ili?

Često se u pokušaju pravdanja loših demografskih trendova pravi površna usporedba s ostalim europskim, naročito zapadnim zemljama. Pad fertiliteta koji već dugo prati europsko društvo odavno je zakucao na sve javne sustave koji se temelje na međugeneracijskoj solidarnosti. Ipak u europskom društvu prema demografskim pokazateljima Hrvatska se nalazi među 5 najugroženijih zemalja u Europi (ali i svijetu). Zadnjih godina Hrvatska je imala i ukupni pad (ukupan broj stanovnika), i prirodni pad (veći broj umrlih od rođenih) i negativni migracijski saldo (više odseljenih od useljenih). Velika većina zemalja ne može se „pohvaliti“ takvim negativnim demografskim procesima.

Nazaustavljivi pad broja djece: Primjećuje li to itko osim nastavnika i ravnatelja?

Osim pražnjenja školskih klupa, navedeni demografski trendovi sa sobom nose brojne izazove poput preopterećenog mirovinskog i zdravstvenog sustava, neravnoteže na tržištu rada, nedostatne skrbi za starije i nemoćne.

Sve već poznato zar ne? Veliki su to izazovi koji zahtijevaju dugoročne strategije jer takva su i demografska kretanja. Hrvatskoj je potrebna dugoročna strategija demografskog razvoja čija će okosnica biti simbioza odgovorne gospodarske i jasne socijalne politike, naročito one spram mladih, djece i obitelji. Po stoti put…

[1] Prema podacima njemačkog registra, u razdoblju od 2014.-2020. u rastućem trendu, u Njemačkoj se rodilo 15.200 djece s hrvatskim državljanstvom.

Povezani članci

Back to top button