Sveučilište u Zagrebu i dalje među 500 najboljih na svijetu

Na ‘Šangajskoj listi’ objavljenoj u kolovozu, u okviru rangiranja Academic Ranking of World Universities (ARWU), jedino je hrvatsko sveučilište, čime je opet prepoznato kao međunarodno izvrsno i kompetitivno …

Važan čimbenik koji hendikepira hrvatska sveučilišta u postizanju kompetitivnosti je sustav financiranja javnih sveučilišta. Uz to što je ulaganje države u znanost, gledajući u okviru zemalja zapadne civilizacije, iznimno nisko, postojeći sustav temeljnog financiranja znanstvene i umjetničke djelatnosti temeljen je na financiraju objave pojedinačnih članaka.

Kada se govori o ovome rangiranju, potrebno je istaknuti da je Šangajska lista prvi put objavljena 2003. godine s ciljem objektivne usporedbe kineskih sveučilišta s američkima i upravo je ta motivacija uzrokovala da se prilikom rangiranja koriste isključivo objektivni indikatori koji se prikupljaju iz izvora neovisnih od samih sveučilišta. Naime, rangiranja sveučilišta mogu se podijeliti na dvije skupine – ona koja prikupljaju podatke od sveučilišta i ona koja ih prikupljaju iz vanjskih izvora. Sustavi koji prikupljaju podatke od sveučilišta su u pravilu obuhvatniji i bogatiji informacijama, ali su s druge strane i nepouzdani, dok sustave koji samostalno prikupljaju podatke odlikuje značajno bolja objektivnost i kredibilitet. Šangajska lista svoj status zahvaljuje upravo objektivnosti.

Kriteriji kojima se vodi šangajska lista postavljeni su vrlo visoko. 30% težine ocjene odnosi se na alumne i osoblje sveučilišta koji su dobitnici Nobelove nagrade i Fieldsove medalje. Daljnjih 20% težine ocjene odnosi se na broj visoko citiranih znanstvenika prema listi koju objavljuje Clairvate Analytics. Od hrvatskih znanstvenika na toj je listi prof. Anet Režek Jambrak s Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sljedećih 20% težine ocjene na Šangajskoj listi odnosi se na broj radova objavljenih u časopisima Nature i Science u periodu od 2015. do 2019. godine. Znanstvenici sa Sveučilišta u Zagrebu u tom su periodu objavili 18 članaka u ovim prestižnim publikacijama. Posljednja dva indikatora odnose se na ukupan broj članaka objavljenih u bazi Web of Science (20%) te na uravnoteženje svih indikatora s obzorom na broj zaposlenih (10%).

Među najboljima u čak 14 kategorija

Kada se detaljnije pogledaju rezultati po pojedinim područjima, na nedavno objavljenom GRAS rangiranju koje se publicira u okviru “Šangajske liste”, Sveučilište u Zagrebu rangirano je među najboljima na svijetu u 14 kategorija. Od toga se posebno ističu kategorije prehrambene znanosti i tehnologija i menadžment u turizmu, u kojima je rangirano među 200 najboljih svjetskih sveučilišta, u veterinarskoj je znanosti rangirano među najboljih 300, a u znanosti o energiji, medicinskoj tehnologiji i farmaciji među najboljih 400 na svijetu. Od ostalih hrvatskih sveučilišta, na ovom se popisu pojavljuje samo Sveučilište u Splitu, rangirano u dva područja. Od sveučilišta u okruženju samo je Sveučilište u Beogradu rangirano na istoj poziciji kao i Sveučilište u Zagrebu, dok je Sveučilište u Ljubljani na poziciji između 501. i 600. mjesta.

Kako bismo ove rezultate stavili u širi kontekst, potrebno ih je analizirati iz različitih perspektiva. Najprije, “Šangajska lista” u početku je napravljena u želji da se na objektivan način kompariraju kineska sveučilišta s američkima. Upravo stoga visoka pozicija na ovoj listi predstavlja priznanje za Sveučilište u Zagrebu, budući da po najstrožim kriterijima pripada najboljim sveučilištima na svijetu. S druge strane, sasvim je opravdano pitanje zašto rezultat Sveučilišta u Zagrebu nije bolji, kao i zašto na ovoj listi nema drugih hrvatskih sveučilišta. Sveučilište u Zagrebu, kao i druga hrvatska sveučilišta, suočeno je s mnogim ograničavajućim okolnostima. U prvom redu, gotovo su sva sveučilišta u Hrvatskoj javna, što znači da je njihova uloga isprepletena s interesima niza aktera te da je njihova temeljna zadaća visoka izobrazba u cilju zadovoljenja nacionalnih potreba. Stoga je logično da će se na javnim sveučilištima provoditi i programi koji nemaju znanstvenu atraktivnost, ali su iz pozicije hrvatskoga društva nužni. Upravo iz ovoga razloga nije moguće, niti bi bilo poželjno, da se javna sveučilišta orijentiraju tako da maksimaliziraju konkurentnost i međunarodnu poziciju. Kod privatnih je sveučilišta logika sasvim drugačija pa simogu dozvoliti da nude samo one programe koji će biti kompetitivni (ili im biti isplativi). Postoji dovoljan broj svjetskih primjera trenda povećanja kompetitivnosti koji u biti zagovara transformaciju sveučilišta iz centara za učenje u profitne centre. To za posljedicu ima smanjivanje broja programa u područjima umjetnosti, humanističkih i društvenih znanosti. U 2015. godini japanski je ministar obrazovanja poslao pismo nacionalnim sveučilištima u kojem je tražio da ona poduzmu aktivne korake za ukidanje društvenih i humanističkih znanosti ili njihovo preoblikovanje sukladno društvenim potrebama. Najprestižnija japanska sveučilišta (Tokyo i Kyoto) ovu su inicijativu odbila smatrajući je degradirajućom i antiintelektualnom. Drugim riječima, iz pozicije sveučilišta u Hrvatskoj, međunarodni rang ne smije postati najviši prioritet. Sveučilište u Zagrebu kao najstarije i najveće hrvatsko sveučilište od svojih početaka tradiciju i uspješnost gradi na sinergiji različitih područja znanosti i umjetnosti, što je i jedan od temeljnih razloga njegove međunarodne prepoznatljivosti.

Uspjeh usprkos nepovoljnom okruženju

Drugi čimbenik koji hendikepira hrvatska sveučilišta u postizanju kompetitivnosti je sustav financiranja javnih sveučilišta. Uz to što je ulaganje države u znanost, gledajući u okviru zemalja zapadne civilizacije, iznimno nisko, postojeći sustav temeljnog financiranja znanstvene i umjetničke djelatnosti temeljen je na financiraju objave pojedinačnih članaka. Osim gotovo nevjerojatne nelogičnosti da se u umjetničkom području financiraju isključivo objavljeni znanstveni članci, sustav financiranja napravljen je tako da honorira produktivnost znanstvenika u velikim kolaboracijama, a demotivira stvaranje istraživačkih timova unutar institucija. Tako će se jedan rad kojeg znanstvenik objavi u kolaboraciji s 5000 autora s drugih institucija brojati kao jedan cjeloviti rad, jednako kao i rad koji objave tri autora s iste institucije. Posljedica ovog sustava je da se honoriraju aberacije, jer u pojedinim slučajevima radovi s preko 1000 autora čine i do 20% ukupne godišnje produktivnosti pojedinih institucija u Hrvatskoj. Temeljni problem koji to povlači jest rasipanje proračuna jer on nije fokusiran na to da se znanstvenicima koji imaju kapacitet i potencijal biti znanstveno produktivni omoguće uvjeti za provođenje istraživačkoga rada. Također, devijacija koja je napravljena u sustavu financiranja izdavanja nacionalnih znanstvenih časopisa, što je naročito došlo do izražaja zbog potpuno pogrešne politike MZO-a, bivše ministrice i bivšeg državnog tajnika za znanost u posljednje četiri godine, dovodi do sve težih okolnosti za njihovo izdavanje, čime je ugrožen, ne samo status časopisa u međunarodnim citatnim bazama, a što je ključan kriterij “Šangajske liste”, već dovodi i do zatiranja onih znanstvenih tema koje nisu lako objavljive u međunarodnim časopisima, ali su izrazito značajne za hrvatsku kulturu i nacionalni identitet. Valja uz to napomenuti da je ukupno financiranje znanstvenog i istraživačkog rada, u što je prema nezakonitom tumačenju sada već bivše uprave Ministarstva znanosti i obrazovanja uključeno i izdavanje časopisa, otprilike 11.000 kuna godišnje po znanstveniku, što je ispod (ili “izvan”) svakog razumnog okvira.

Relativnost rangiranja sveučilišta

Vezano uz tu temu, potrebno je napomenuti i razlike u sustavu znanstvenih napredovanja. Nacionalna regulativa različito tretira različita područja znanosti pa je tako primjerice u društvenim znanostima zbog toga uobičajeno da se radovi objavljuju u kolaboracijama do tri autora. Posljedično će hrvatski znanstvenici u društvenom području imati manju ukupnu produktivnost od svojih kolega u drugim državama koji svoje radove objavljuju u većim kolaboracijama. Specifičnost hrvatskoga nacionalnoga konteksta je i u tome da su instituti u Hrvatskoj izdvojeni od sveučilišta kao neovisne institucije te je dominantan oblik rada na sveučilištima takav da gotovo svi zaposlenici u akademskom zvanju istovremeno izvode nastavu i obavljaju znanstvene radove. Ovime je njihova znanstvena produktivnost u najboljem slučaju 50% one koja bi se mogla očekivati od znanstvenika koji su u potpunosti posvećeni znanstvenom radu. Premda je to pitanje izvan opsega ovoga članka, treba napomenuti da je u nekim slučajevima odluka države da se instituti integriraju u sveučilišta dovela do skoka na “Šangajskoj listi” od 200 i više mjesta.
Naposljetku valja napomenuti i sve veći problem nepoštenih praksi koje se koriste na raznim sveučilištima izvan Hrvatske radi poboljšanja međunarodnog ranga. Osim već spomenutoga objavljivanja u masovnim kolaboracijama, pojavljuju se i različite druge prakse poput izravnog plaćanja znanstvenicima s drugih institucija da uz svoje ime navedu i afilijaciju institucije koja nije s njima izravno povezana.
Zaključno, ovogodišnji rezultat Sveučilišta u Zagrebu pokazuje da se ono svrstava u najprestižnija sveučilišta na svijetu. Kako bismo još unaprijedili ovaj status, potrebna je aktivnija suradnja državnih institucija s upravama sveučilišta s ciljem omogućavanja uvjeta rada usporedivih s razvijenim zemljama. U ovome trenutku, prema Round Ranking ljestvici, Sveučilište u Zagrebu je 79. na svijetu u produktivnosti s obzirom na dostupno financiranje, po čemu je bolje i od Harvarda, Yalea, Oxforda i mnogih drugih. Iako je ovo naizgled pohvalan rezultat, on nam zapravo govori o izrazito teškim uvjetima u kojima rade hrvatski znanstvenici. Uspjeh Sveučilišta u Zagrebu, koje je već godinama prepoznato na “Šangajskoj listi”, a u kontekstu navedenih ograničenja, snažan je indikator kvalitete, ali istovremeno i poticaj za državu da usmjeri adekvatne resurse i pruži podršku koja bi omogućila da i druga hrvatska sveučilišta postanu prepoznata, a Sveučilište u Zagrebu ostvari još bolji rezultat.