Na svijetu muca 1 posto stanovništva

Iako se drugoga tjedna u svibnju u nekim državama obilježava tjedan svjesnosti o mucanju, u Hrvatskoj se zadnjih godina raznim aktivnostima za podizanje svjesnosti obilježava Međunarodni dan svjesnosti o mucanju 22. listopada kada se o mucanju najviše i govori.  Smatra se da u svijetu muca više od 80 milijuna ljudi, no mucanje je još uvijek tema o kojoj kolaju brojni mitovi. Neke smo pokušali razbiti u razgovoru s izv. prof. dr. sc. Anom Leko Krhen s Odsjeka za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Profesorice Leko Krhen, možete li nam za početak pojasniti što je to mucanje?

Iako prvi zapisi o mucanju potječu još iz drevnog Egipta i ono je bilo predmet istraživanja brojnih znanstvenika, jedinstvena definicija mucanja još ni danas ne postoji. Svi mi ponekad ne govorimo potpuno glatko/tečno, odnosno kad govorimo dodajemo „uh“ ili „ovaj“ ili više puta ponavljamo riječi ili glasove. Prva asocijacija na mucanje većini ljudi bio bi govor koji karakteriziraju ponavljanja, ubacivanja ili zastoji, nešto poput:  “Ja-ja-ja ovaj jaaaa želim k-k-k-kavu”.  To su netečnosti u govoru.

U govoru osoba koje mucaju može biti prisutno više različitih vrsta netečnosti, pa tako osobe koje mucaju mogu ponavljati dijelove riječi, produžavati glasove ili im može biti teško izgovoriti riječ. Prilikom govornih pokušaja, kod mucanja se nerijetko mogu uočiti različiti pokreti lica ili tijela te često može biti prisutna i napetost. Valja napomenuti kako je mucanje puno više od samih govornih netečnosti koje slušatelji lako uočavaju, sastavni dio mucanja su i različite emocije od straha i srama do anksioznosti.

Koji su uzroci? Je li mucanje nasljedno?

Točni uzroci mucanja još su nepoznati, ali većina istraživača danas smatra da mucanje uključuje razlike u moždanoj aktivnosti koje ometaju proizvodnju govora. Kod nekih ljudi sklonost mucanju može biti naslijeđena. Iako je ometanje govora ponekad izazvano emocionalnim ili situacijskim čimbenicima, mucanje je u osnovi neurološke i fiziološke, a ne psihološke prirode.

Kada se ono javlja?

Ono se najčešće javlja u predškolskoj dobi, najviše oko treće godine te 5% sve djece prolazi kroz razdoblje mucanja u trajanju od najmanje šest mjeseci. Do kasnog djetinjstva kod tri četvrtine djece mucanje će se povući, a kod 1% djece mucanje ostaje dugotrajni problem.

Na svijetu muca 1 posto odraslih, odnosno oko 80 milijuna ljudi. Mucanje se može javiti postupno i pojačavati kroz vrijeme ili se može naglo pojaviti.  Poznato je da se mucanje javlja tri do četiri puta češće kod muškog spola, iako je kod djece omjer 2:1.

Brojke koje spominjete dosta su visoke, kakav utjecaj mucanje ima na komunikaciju i općenito na društveni život?

Jakost mucanja uvelike varira među ljudima koji mucaju. Također može varirati kod iste osobe iz dana u dan i ovisno o govornoj situaciji. Izgovaranje vlastita imena i razgovor s autoritetima može osobi koja muca biti posebno teško. Za neke ljude umor, stres i vremenski pritisak mogu povećati njihovu sklonost mucanju. Vrlo često sugovornici žele pomoći osobama koje mucaju tako što završavaju riječi i/ili rečenice umjesto njih, da ih usporavaju ili prekidaju, da im govore da se opuste i slično što zapravo ima suprotan učinak, odnosno još dodatno otežava komunikaciju osobi koja muca. Kada se osobe koje mucaju osjećaju prisiljenima skrivati svoje mucanje, ono općenito postaje jače. Neke osobe koje mucaju ponekad će pokušati izbjeći mucanje praveći pauze prije riječi, zamjenjujući riječi i ubacujući fraze kao što su “znaš”, “pa zapravo”, “hm” itd., kad god očekuju trenutak mucanja. Kao rezultat toga, osoba može stvoriti lažni dojam da je neodlučna, nesigurna ili zbunjena. Vrlo često djeca u školi žele sakriti mucanje pa izbjegavaju odgovarati na postavljena pitanja što vrlo često rezultira dobivanjem lošijih ocjena koje nisu odraz njihovog stvarnog znanja. Mnogo djece i odraslih osoba koje mucaju često se susreće s predrasudama, zadirkivanjem i nerazumijevanjem okoline.

Razgovor za posao može biti najteža govorna situacija s kojom će se osoba koja muca ikada susresti. Mucanje će vjerojatno biti najgore. Stoga se stupanj jakosti mucanja na razgovoru ne bi trebao koristiti za predviđanje kako će osoba zapravo komunicirati u poslovnom okruženju.

Može li se trajno prestati mucati?

Unatoč znanstvenim otkrićima u našem znanju o mucanju, još uvijek ne postoji pouzdano, istraživanjem potkrijepljeno rješenje za mucanje koje djeluje postojano, tijekom vremena, i za sve osobe koje mucaju.

Mnogi pojedinci imaju koristi od različitih oblika logopedske terapije i od grupa podrške koje u Hrvatskoj nažalost gotovo da i ne postoje. U međuvremenu, istraživači eksperimentiraju s elektroničkim uređajima, lijekovima i drugim još uvijek neprovjerenim tehnikama i alternativnim tretmanima.

Nerealno je očekivati da će bilo kakvim tretmanom mucanje potpuno nestati. Unatoč uobičajenim mitovima, ne postoji terapija, uređaj ili lijek koji je učinkovit cijelo vrijeme ili za sve ljude koji mucaju. Metode za koje se čini da koriste nekim pojedincima možda neće biti učinkovite za druge, a recidivi su česti. Kontrola mucanja je dugoročan proces koji počinje prihvaćanjem vlastitog mucanja i zahtijeva dosta strpljenja i razumijevanja.

Susrećete se s brojnim korisnicima u Nastavno-kliničkom centru Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Postoji li rješenje za ovaj problem?

Ne postoji univerzalno i jednostavno rješenje za mucanje, no ljudi koji mucaju mogu lakše naučiti govoriti, osjećati se bolje u vezi sebe i svojih govornih vještina te mogu naučiti učinkovitije komunicirati.

Iako ne postoji univerzalno prihvaćen tretman za mucanje, većina logopeda bi se složila da rana intervencija igra ključnu ulogu. Kada se kod malog djeteta identificira potencijalno mucanje, treba ga uputiti logopedu na sveobuhvatnu procjenu.

Istraživanja pokazuju da što se ranije počne s logopedskom terapijom, manja je vjerojatnost da će mucanje potrajati i u odrasloj dobi. Rano rješavanje netečnosti također će pomoći djetetu da se nosi s negativnim emocionalnim reakcijama, napetostima i izbjegavanjem govornih situacija koje mogu pogoršati mucanje. Mnogi programi rane intervencije također pružaju podršku roditeljima/skrbnicima.

Djeca školske dobi, adolescenti i odrasli također mogu imati koristi od logopedske terapije. Za te je osobe tretman osmišljen kako bi im pomogao naučiti kontrolirati svoje mucanje kako bi manje ometalo njihovu komunikaciju. Provođenje odgovarajuće terapije također može povećati njihovu tečnost govora i poboljšati njihovo samopoštovanje i samopouzdanje kako bi mogli slobodnije i učinkovitije komunicirati. Osim individualne logopedske terapije, osobe koje mucaju mogu pohađati i grupnu terapiju koja može biti vrlo korisna za osobe koje mucaju jer im nudi različite mogućnosti poput stjecanja novih iskustava u razumijevanju mucanja, dijeljenja vlastita iskustva s drugim osobama koje mucaju i još brojne druge. S ponosom i radošću mogu reći da se u našem Nastavno-kliničkom centru Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta od veljače provodi grupna terapija. Osim grupne terapije, potrebno je spomenuti i grupe samopomoći koje nažalost nisu zaživjele u Hrvatskoj iako osobama koje mucaju mogu pružiti ključne informacije, poticajno okruženje i zajednicu za osobe koje mucaju. Prednosti pohađanja grupe za podršku uključuju mogućnost stjecanja novih perspektiva o tečnom govoru, slobodnog govora bez osuđivanja i pomoći drugima da razumiju svoje mucanje.

Je li svaka terapija uspješna?

Teško je odgovoriti na ovo pitanje, uspjeh svake terapije za osobu koja muca ovisi o njenim individualnim ciljevima, osjećajima i stavovima prema mucanju.

Ono što je najvažnije, uspješna terapija trebala bi pomoći osobama koje mucaju da prevladaju negativne osjećaje, smanje stres povezan s govorom, sudjeluju u aktivnostima i poboljšaju ukupnu kvalitetu života.

I za kraj, možete li nam dati nekoliko savjeta kako mi možemo pomoći osobama koje se bore s mucanjem?

Zbog mucanja ne bi trebalo biti neugodno niti osobi koja muca niti sugovorniku. Možemo nabrojiti nekoliko savjeta koji će sudionicima olakšati komunikaciju: Slušajte pažljivo i pričekajte da osoba završi. Ne pokušavajte govoriti umjesto osobe ili dovršavati rečenice. Usredotočite se na ono što osoba govori, a ne na to kako govori. Govorite normalno na opušten način. Održavajte prirodan kontakt očima, čak i kada osoba muca.