Murali umjetnice i znanstvenice Melinde Šefčić uljepšavaju zidove bolnica i kaznionica

Umjetnost  nas oplemenjuje, nadahnjuje, propitkuje, pokreće i uzdiže prema dostojanstvu naše vlastite humane prirode. Umjetnost nas, jednako tako liječi, otklanja stres, daje osjećaj sigurnosti i dostojanstva, doprinosi mentalnoj i emocionalnoj ravnoteži. Umjetnica i znanstvenica doc. dr. art. Melinda Šefčić zna to vrlo dobro jer njezini murali pacijentima u prostorima KBC-a Zagreb, KBC-a Sestre milosrdnice, Klinike za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj te zatvorenicima u Kaznionicama u Lepoglavi, Glini i Požegi svakodnevicu čine ljepšom i ugodnijom, stvarajući osjećaj topline i sigurnosti. Posljednjih desetak godina vodi projekte kojima je glavni cilj rehumanizacija i reestetizacija institucijskih prostora, razvijajući interdisciplinarnu praksu na sjecištu umjetnosti, psihologije, zdravstva i društvene inkluzije s fokusom na polje „umjetnosti u svrhu zdravlja“.

Jesenski dan prepun kolorita koji odišu toplinom i spokojem iskoristili smo za razgovor s ovom svestranom umjetnicom i znanstvenicom o njezinim motivima, hrabrosti i ustrajnosti da umjetnošću mijenja svijet.

„Umjetnost ima snažnu moć da mijenja percepciju stvarnosti i stvara prostor pozitivne distrakcije. To je i polazište mojih projekata u bolnicama i zatvorima – pokazalo se da oslikani zidovi, boja i vizualni sadržaj mogu pacijente i korisnike u trenutku odvratiti od boli, stresa i brige. Na Rebru, u Klaićevoj bolnici i u KBC-u Sestre milosrdnice često smo bilježili komentare pacijenata i osoblja da im murali uljepšavaju dan, „odvlače misli“ ili stvaraju osjećaj sigurnosti i topline. Upravo je zato u sklopu mojih projekata i nastave izvedeno više od sto pedeset murala, kao konkretna potvrda da umjetnost ima izravnu terapijsku i društvenu ulogu“, ističe dr. art. Melinda Šefčić snagu umjetničkog izričaja.

POZITIVNE REAKCIJE PACIJENATA I MEDICINSKOG OSOBLJA

Tijekom istraživanja koja je provodila u sklopu projekata pokazalo se da estetizacija prostora izravno utječe na smanjenje stresa, povećanje zadovoljstva korisnika i poboljšanje percepcije bolničkog okružja. To je potvrdilo i ono što je intuitivno osjećala od samog početka: da umjetnost u ovim prostorima nije samo dekoracija nego aktivni alat potpore pacijentima i osoblju.

„Reakcije pacijenata bile su vrlo snažne i emotivne. Djeca su često prva pokazivala spontanost – ulazak u prostor prepun boja odmah bi im izmamio osmijehe, znatiželju i osjećaj igre. Roditelji su isticali da im je lakše boraviti u takvom okružju jer se dijete odvraća od straha i nelagode, a bolnički prostor prestaje izgledati hladno i zastrašujuće. Pacijenti, posebice oni na onkologiji i radioterapiji, znali su reći da im zidovi „odvuku misli“ i da se osjećaju mirnije dok čekaju pregled ili terapiju. Neki su naglašavali da im se prostor čini humanijim, gotovo domaćim, što je u kontekstu bolnice izuzetno važno. Bolničko osoblje također je davalo izrazito pozitivne povratne informacije: medicinske sestre i liječnici isticali su da im je ugodnije raditi u takvom ambijentu, da se i sami osjećaju rasterećenije te da im umjetnost pomaže održati ravnotežu u zahtjevnim i stresnim okolnostima posla“, otkriva nam Melinda reakcije pacijenata i medicinskog osoblja.

Njezin je rad postao referentan i u europskom kontekstu: 29. rujna 2025. Europska komisija službeno je lansirala novi dokument Culture and Health – Time to act, u koji su uvršteni projektni portfelj i fotografije s njezinih projekata, a kao primjer dobre prakse na razini Europske unije istaknut je projekt Healing Nature – Animation for Health and Well-being in Children Hospital Environments (2024. – 2026.), čime je Melindin dugogodišnji rad na spoju umjetnosti, zdravlja i istraživanja prepoznat kao relevantan model u europskoj kulturno-zdravstvenoj politici.

MEĐUNARODNO PRIZNATI PROJEKTI

 „Danas, kroz projekt Healing Nature – Animation for Health and Well-being in Children Hospital Environments“ (2024. – 2026.), koji provodim u suradnji s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika (HDLU) i europskim partnerima na razini Europske unije, moj fokus ostaje isti: istraživati i dokazivati kako umjetnost može imati terapijski učinak u širem smislu, kroz estetiku, participaciju i stvaranje. Cilj je ostvariti učinak pozitivne distrakcije kod djece i mladih, ali i pružiti potporu roditeljima, skrbnicima i djelatnicima bolničkih institucija, čime umjetnost postaje važan saveznik u procesu ozdravljenja i emocionalne stabilnosti. Ako moram sažeti, rekla bih da je moja želja nastala vrlo rano, iz uvjerenja da umjetnost može i treba biti humanitarni čin, a ne samo estetski objekt. Od prvih istraživanja i preventivnih radionica s djecom do međunarodnih projekata u bolnicama i kaznionicama, moj je rad samo rastao u tom smjeru – spajajući umjetnost, istraživanje i društvenu odgovornost“, iskrena je Melinda.

Iz Pariza se nedavno vratila u Zagreb s novim samopouzdanjem i potvrdom vrijednosti svojega dugogodišnjeg rada te s otvorenim vratima za buduće međunarodne suradnje i povezivanja s institucijama i pojedincima koji se bave umjetnošću i zdravljem.

„Moj boravak u Cité internationale des arts u Parizu bio je iznimno inspirativan i važan za moj umjetnički i istraživački rad. Cité je zaista jedinstveno mjesto koje okuplja umjetnike iz cijeloga svijeta i otvara prostor za međukulturni dijalog, razmjenu iskustava i razvijanje novih suradnji. Upravo ta dinamika da u svakom trenutku imate priliku susresti se s umjetnicima iz različitih područja, podijeliti ideje i otvoriti mogućnost zajedničkih projekata čini ovu rezidenciju posebno poticajnom. Tijekom rezidencije imala sam Open Studio, gdje sam publici, kolegama umjetnicima i profesionalcima iz umjetničkog polja predstavila dio svoga rada. Tom prigodom izvela sam prezentaciju koja je obuhvatila moje dosadašnje projekte u području umjetnosti u institucijama, s naglaskom na umjetničke i istraživačke aspekte. Posebno sam predstavila dva pilot-projekta, realizirana u suradnji s umjetnicom Leom Vidaković, usmjerena na djecu u bolničkom prostoru, gdje smo kroz umjetnost i animaciju istraživale mogućnosti stvaranja okružja koje potiče dobrobit i mentalno zdravlje djece“, govori Melinda, ističući kako joj je zanimanje publike potvrdilo koliko je tema aktualna i međunarodno prepoznata.

ŠARENA BOLNICA

Istraživanja su pokazala kako umjetničke intervencije u bolničkom prostoru pozitivno doprinose terapijskom učinku te smanjuju, stres, tjeskobu, krvni tlak, utječu na brži oporavak, bolju komunikaciju pacijenata i osoblja. Murali koje je oslikala u prostoru Klinike za onkologiju i Kliničke jedinice za radioterapiju KBC-a Zagreb svakodnevno uljepšavaju dane tamošnjih posjetitelja, pacijenata i osoblja, čineći to mjesto toplijim i humanijim.

„Projekt Šarena bolnica nastao je kao nastavak mojeg dugogodišnjeg umjetničkog i istraživačkog rada u području rehumanizacije i reestetizacije bolničkog prostora, koji kontinuirano provodim još od 2016. godine. Posebno je važan jer je realiziran upravo na Klinici za onkologiju i u Kliničkoj jedinici za radioterapiju KBC-a Zagreb, gdje pacijenti prolaze kroz iznimno zahtjevne i stresne terapijske procese. Oslikavanjem prostora željela sam stvoriti atmosferu koja pruža podršku, nadu i osjećaj topline. Projekt je ostvaren uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a veliku podršku pružila je i sama bolnica“, svjedoči ova vrsna umjetnica.

KREATIVNOST, EMPATIJA I ZAJEDNIŠTVO

Melinda aktivno surađuje i s udrugama za potrebe djece i mladih te s dječjim vrtićima i školama, organizirajući radionice. Koje im poruke želi prenijeti i koje vrijednosti usaditi dok su još mali?

„Već petnaest godina intenzivno radim s djecom kroz radionice, projekte i suradnje, i to uvijek doživljavam kao prostor zajedničkog učenja – djeca uče od mene, ali i ja od njih. Želim im prenijeti poruku da je umjetnost puno više od ‘lijepog crteža na zidu’. Ona je alat za izražavanje emocija, razvijanje samopouzdanja i mašte, ali i način da osjete da imaju pravo sudjelovati u oblikovanju prostora i zajednice u kojoj žive. Kroz kreativne procese naglašavam vrijednosti poput empatije, timskog rada, uvažavanja različitosti i suradnje. Kada zajedno oslikavamo zid ili stvaramo zajednički rad, djeca uče kako njihova individualnost dolazi do izražaja, ali i kako u sinergiji s drugima nastaje nešto što je veće i važnije od pojedinačnih doprinosa. Suradnja s udrugom Mali zmaj, kao i projekti koje provodim s SOS Dječjim selom Lekenik ili Kućom Sv. Franje, dječjim bolnicama, vrtićima i školama, pokazali su mi koliko djeca snažno reagiraju kada ih se uključi i kada im se pruži glas. Njihovi osmijesi i ponos pred papirom ili zidom koji su oslikali govore više od riječi. Posebno je dirljivo vidjeti djecu iz osjetljivih skupina kako reagiraju kada osjete da ih se poštuje, da su važna te da i ona mogu ostaviti trag“, govori Melinda o suradnji sa školama i dječjim vrtićima.

UMJETNICI MOGU MIJENJATI SVIJET

Umjetnost nije samo usamljeni čin – ona je živa mreža odnosa, suradnje i potpore u kojoj svatko od nas ima svoju ulogu. Umjetnost nadahnjuje, pokreće društvene promjene i čini ovaj svijet ljepšim i humanijim mjestom za život. Mogu li umjetnici mijenjati svijet?

„Umjetnici zasigurno mogu mijenjati svijet oko sebe – možda ne uvijek kroz velike političke ili društvene preokrete, ali mogu kroz one ‘male revolucije’ koje u konačnici imaju dubok i trajan učinak. Kada obojite bolnički hodnik, zatvorsku društvenu prostoriju ili dvorište u dječjem domu, vi neposredno mijenjate svakodnevicu stotina ljudi. To nije apstraktna promjena nego vrlo konkretna i mjerljiva transformacija prostora i doživljaja onih koji u njemu borave. U Hrvatskoj se u posljednjih desetak godina sve više prepoznaje vrijednost takvih intervencija premda još uvijek postoji uvriježeno shvaćanje da je umjetnost ‘dodatak’ ili ‘ukras’, a ne nužnost. To se vidi i u percepciji javnosti i u institucionalnim okvirima – umjetničke intervencije u bolnicama ili zatvorima često se doživljavaju kao iznimka, a ne kao sastavni dio brige o zajednici. Međutim, činjenica da Ministarstvo kulture i medija, Grad Zagreb, Ministarstvo pravosuđa i uprave, a potom i zaklade, kao i europski fondovi, podupiru projekte estetizacije i rehumanizacije prostora, pokazuje da smo ipak na dobrom putu“, zaključuje dr. art. Melinda Šefčić.

---

Predavačica na Akademiji likovnih umjetnosti

Doc. dr. art. Melinda Šefčić međunarodno je priznata vizualna umjetnica, istraživačica i edukatorica koja sustavno djeluje na sjecištu umjetnosti, psihologije, zdravstva i društvene inkluzije. Diplomirala je slikarstvo 2012. godine na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilištu u Zagrebu u klasi red. prof. Zoltana Novaka, a 2018. godine doktorirala je u umjetničko-znanstvenom području obranivši disertaciju Rehumanizacija i reestetizacija bolničkoga prostora – primjer likovnoga rješenja jednoga bolničkoga odjela pod mentorstvom prof. art. Svjetlana Junakovića i prof. dr. sc. Vere Turković.

U svome radu Šefčić je razvila interdisciplinarne projekte posvećene estetizaciji i rehumanizaciji institucijskih prostora (bolnice, zatvori, centri za djecu), pri čemu je realizirala više od 250 murala, od kojih četrdesetak autorskih. Svojim djelovanjem neprestano dokazuje da umjetnost u zajednici nije dekoracija nego alat za pozitivnu distrakciju, kolektivni izraz i terapijsko djelovanje. Od 2020. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu kao vanjska suradnica na Slikarskom odsjeku, gdje vodi svoj izborni kolegij Estetizacija javnog prostora umjetnošću. U sklopu nastave razvila je model projektno orijentirane pedagogije, kroz koji su studenti realizirali više od 100 murala u KBC-u Zagreb, KBC-u Sestre milosrdnice i Klinici za dječje bolesti Zagreb, čime se umjetničko obrazovanje povezuje s društvenokorisnim praksama. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama ne samo u Hrvatskoj nego i diljem svijeta: od Italije, Portugala, Grčke, Srbije, Makedonije, Indije, Poljske, Njemačke, Francuske i SAD-a. Sudjelovala je na brojnim umjetničkim festivalima i rezidencijalnim programima, u sklopu čega je izvela brojne umjetničke intervencije u javnom prostoru. Autorica je više od 35 umjetničkih projekata s naglaskom na estetizaciju bolničkoga i zatvorskoga prostora. U okviru autorskih interdisciplinarnih projekata realizirala je više od 250 murala u suradnji s umjetnicima i studentima ALU-a, od kojih 40 autorskih. Također, autorica je brojnih istraživačkih radova o estetizaciji zatvorskoga i bolničkoga prostora u Hrvatskoj. Članica je HDLU-a od 2011. godine te HZSU-a od 2014. godine.