Mladi ne biraju glumu zbog novca, nego zbog njegovanja svoje kreativnosti

Zanimljivo je iz godine u godinu, iz jednog upisnog ciklusa u drugi, pratiti trendove i interes mladih ljudi, maturanata koji se tijekom jednog ljeta odlučuju za nastavak svog obrazovnog puta. Biraju tada karijeru, lakši ili teži studij, biraju svoju budućnost, počinju oblikovati ostatak svog života.

I kao što je prije dvije godine kod budućih zagrebačkih brucoša na prvome mjestu njihova odabira bio Kineziološki fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, tako je to ove godine gluma. Naime, studij glumu pri Akademiji dramske umjetnosti ljetos je bio najpoželjniji studij prema omjeru broja prijava prvog prioriteta i kvote te je imao i ukupno najveći broj prijava prvog prioriteta.

Time je još jednom pobijana ona fama i urbana legenda kako maturanti najviše žele biti pravnici i ekonomisti. Vremena se očito mijenjaju pa ih sve više zanimaju i druge grane gospodarstva i osobnog razvoja, sport (KIF) i umjesto (ADU) ponajviše. I dobro da je tako.

Vijest o „poželjnosti“ studija glume stoga nije iznenadila prvog čovjeka Akademije dramske umjetnosti, dekana izv. prof. art. Davora Švaića, koji nam otkriva kako se posljednjih nekoliko godina na prijemnom ispitu Odsjeka glume nije bitno mijenjao:

– To što je studij ove godine postao najpoželjniji moglo bi značiti da se interes za neke druge studije smanjio. Svjedoci smo svake godine sve manjeg broja studenata na Sveučilištu, to je ono što bi trebalo analizirati, napominje Švaić.

Naš je sugovornik izvanredni profesor na Odsjeku za montažu. Već tijekom studija, od 1998. radi na profesionalnim filmskim i televizijskim projektima kao slobodni filmski radnik, u sektorima produkcije, postprodukcije i režije, na projektima za domaća i strana tržišta. Nakon zaposlenja na ADU 2006. godine, uz brojne nastavne i izvannastavne aktivnosti, intenzivno se bavi svojom prvoodabranom profesijom – montažom. Usavršava se kroz profesionalni umjetnički i stručni rad, kao i kroz međunarodne radionice i programe umjetničkog i stručnog usavršavanja, među njima se ističu Symposium on Creative Postproduction, NFTS, UK, 2010.; Cameraimage Workshop, The National Film,Television and Theatre School, Łódź, Poljska 2007. i 2008. godine.

Od samog početka se, uz profesionalni rad u audiovizualnom sektoru, bavi i prenošenjem znanja, kolegama profesionalcima i mladima. Pa je njegova uloga kao vođe kolektiva Akademije dramskih umjetnosti nekako logična, prirodna.

Što mislite, zbog čega je došlo do takvog interesa mladih za glumu?

Kao što sam rekao, interes mladih za glumu uvijek je postojao. Interes je kod velikog broja kandidata prisutan još od osnovnoškolske dobi, mnogi naši kandidati kroz svoju su mlađu dob bili uključeni u dramske grupe, radionice glume, plesne škole te tako razvijali svoje sposobnosti, nakon čega je prijemni ispit na Akademiji došao kao prirodan nastavak njihovog puta.

NAŠI SU NASTAVNICI AKTIVNI UMJETNICI

Što biste rekli, po čemu je ADU specifična? Osim naravno po sadržaju svojih studijskih programa.

Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu posebna je prije svega po tradiciji umjetničkog obrazovanja koju odgaja i njeguje tijekom više od sedam desetljeća. Od njenog osnutka kroz Akademiju su prošli ili uz nju djelovali velikani hrvatskog kazališta, kasnije filma, a danas i plesa, čime je Akademija oduvijek bila dijelom domaće kulture i umjetnosti. Gotovo svi nastavnici Akademije i danas su aktivni umjetnici, što nije uvijek odlika umjetničkih akademija u svijetu. Usto, Akademija je fakultet na kojem danas pod istim krovom studiraju i rade studenti kazališnih, filmskih i plesnih studija, što omogućuje upoznavanje, suradnju i rad blizak onom u budućem profesionalnom radu, kao i rad na najrazličitijim interdisciplinarnim projektima. Ova vrsta raznolikosti studijskih programa različitih područja na jednoj akademiji doista nije česta.

Tko može biti uspješan student Akademije dramske umjetnosti? Koliko je talent važan u tome?

Talent je predispozicija koju velik broj kandidata koji nam dolaze na prijemne ispite ima. Ono što čini razliku je rad i posvećenost, i u konačnici razvoj znanja i vještina kroz rad koji je temeljen na talentu. To je ono što daje rezultat – na prijemnom ispitu i za trajanja studija. Tako je i u područjima, ne samo u umjetničkim.

S kakvim očekivanjima vam zadnjih godina dolaze studenti? Sanjare li mladi o inozemnoj karijeri ili bi se zadovoljili hrvatskim produkcijama i honorarima?

Mladi ljudi koji danas upisuju Akademiju studiraju u državi koja je dio europske obitelji pa je nekako prirodno da svoju buduću karijeru vide u tom kontekstu. Mislim kako honorari nisu presudan kriterij, kao ni motivacija zbog koje mladi upisuju umjetničke studije. Presudna je želja da svoje ideje, kreativnost i stvaralaštvo podijele s drugima, kako domaćom publikom i umjetnicima, tako i s onim inozemnim.

Može li se u Hrvatskoj živjeti od glume, od dramske umjetnosti?

Kao niti u bilo kojoj drugoj profesiji – nije lako ni jednostavno. No sve ono što sam ranije rekao, što je vezano za posvećenost i predan rad uvijek daje rezultat pa je tako i u području umjetnosti.

 NIJE LAKO ŽIVJETI OD UMJETNOSTI

 Mnogi umjetnici ipak javno i nerijetko govore kako je umjetnost u potpunosti marginalizirana u Hrvatskoj i da se od umjetnosti ne može živjeti, tek možda životariti. Komentar?

Upravo to što se riječi umjetnika prenose u javnosti pokazuje kako srećom umjetnost i umjetnici ipak još nisu potpuno marginalizirani u našem društvu, no doista nigdje nije lako od živjeti od umjetnosti pa tako ni u Hrvatskoj. Ono što po mom mišljenju u Hrvatskoj nedostaje je kultura i to je uzrok većine problema koje prepoznajemo. Mislim na nedostatak kulture koja je vezana za razumijevanje i uvažavanje umjetnosti, no i kulture općih pozitivnih društvenih vrijednosti – znanja, uvažavanja, prihvaćanja i dijaloga.

Je li takva situacija razlog što se sve više domaćih glumaca okreće sapunicama i TV reklamama?

Komercijalni audiovizualni sadržaji za velik su broj umjetnika, ne samo glumica i glumaca, kontinuiran izvor prihoda, a od nečega se treba živjeti. I u drugim umjetničkim područjima umjetnicima se nudi mogućnost da obavljaju komercijalne vrste poslova, mišljenja sam kako bi situacija za umjetnike bila još lošija da nema tih mogućnosti.

Talent je predispozicija koju velik broj kandidata koji nam dolaze na prijemne ispite ima. Ono što čini razliku je rad i posvećenost, i u konačnici razvoj znanja i vještina kroz rad koji je temeljen na talentu. To je ono što daje rezultat

Srozavaju li sve te silne sapunice, domaće serije koja se štancaju kao po traci, kvalitetu hrvatskog glumišta u globalu?

Ne srozavaju. Samo u Zagrebu djeluje desetak gradskih i nacionalno kazalište, mnogo je i drugih javnih prostora u kojima djeluje vrlo aktivna nezavisna kazališna scena. Naravno da je mnogo problema, no ako govorimo o kvaliteti rada u dramskom području, smatram kako u njemu ne nedostaje ni talenta, ni prilika za rad pa onda ni kvalitete u onome što i kako se radi.

Gdje se sve usavršavaju vaši nastavnici i kakva znanja s tih usavršavanja donose na Akademiju?

Kao što sam ranije rekao, najveći dio naših nastavnika aktivni su umjetnici. Ova dvojna uloga traži velik angažman u vidu rada na Akademiji i na umjetničkim projektima, no s druge strane nudi mogućnost kontinuiranog usavršavanja na način da su nastavnici u toku sa svim novim umjetničkim praksama koje kasnije imaju priliku uvoditi u nastavu i studijske programe. U proteklim godinama vrlo je aktivna međunarodna suradnja kroz koju se i nastavnici i studenti upoznaju s metodama rada na inozemnim akademijama, a ono što prepoznaju kao kvalitetno i vrijedno uvode u svoj rad. Od prošle godine započeli smo i s radionicama za razvoj nastavničkih kompetencija u vidu suvremenih nastavnih pristupa i metoda, nastavničke kompetencije i njihov razvoj smatramo iznimno bitnima te na njima pokušavamo kontinuirano raditi.

Kako je ADU funkcionirala i preživjela kroz pandemiju korone i razne lockdownove?

U pandemiji se pokazala snaga i zajedništvo Akademije, jedan vrlo kratak period radili smo distancirano, no vrlo brzo smo uspjeli organizirati rad uživo te smo kroz najveći dio lockdowna funkcionirali normalno, uz kontaktno izvođenje nastave i strogo pridržavanje propisanih protuepidemijskih mjera.

NEZAMJENJIVOST NASTAVE UŽIVO

Može li se gluma uopće studirati u online modelu, kroz nastavu na daljinu ili je ključna ljudska interakcija studenta s profesorom, i drugim studentima, dakako?

Studirati glumu online se ne može, no ne može se tako studirati ni u našim drugim područjima – filmu, plesu, fotografiji… Studenti su nam se u prvo vrijeme pandemije, kada smo nastavu održavali online, javljali kako bi ispitali mogućnost upisivanja mirovanja studija dok se ne stvore preduvjeti da se nastava ponovno počne izvoditi uživo.  I iz tog razloga smo se vrlo brzo odlučili na povratak u izvođenje kontaktne nastave.

Jeste li zadovoljni postojećim prostorima Akademije, koliko su vaši objekti stradali u prostorima?

Na sreću, naši prostori u potresu gotovo da nisu stradali. No, većinu naših nastavnih iznajmljujemo te oni, nažalost, nisu u potpunosti prilagođeni svojoj funkciji – održavanju nastave i adekvatnom izvođenju umjetničko-nastavne produkcije. Dodatan problem je taj da se Akademija kontinuirano razvija i raste, što zbog financijske situacije nismo u mogućnosti pratiti u smislu prostornog razvoja.

Dosta se prošle godine diglo prašine oko seksualnog uznemiravanja na zagrebačkim fakultetima. Vi osobno suspendirali ste dvoje zaposlenika Akademije zbog takvih optužbi. Kakva je situacija trenutno po tome pitanju na vašoj sastavnici i kakav je vaš stav o cijeloj problematici?

Po svim pristiglim prijavama postupali smo u skladu s pozitivnim propisima, usto smo na Akademiji razvili sustav koji se i dalje time bavi. Osim uznemiravanja, iznimno su bitne teme ravnopravnosti i uključivosti kojima se želimo i namjeravamo baviti u nadolazećem razdoblju. Temelj svega je zdrava i pozitivna institucijska kultura koju pokušavamo razviti.

Kojim se bivšim studentima najviše ponosite, ima li neko ime koje je danas veliko u svijetu glume i dramske umjetnosti, a da je ponikao baš s ADU?

Za ovako malu državu, kao i u mnogim drugim područjima, pomalo je nevjerojatno koliko je naših alumna ostvarilo zapaženu međunarodnu karijeru – vjerujem kako većina znaju za imena Rade Šerbedžije, Mire Furlan, Gorana Višnjića i Rene Bitorajca, u recentnijim generacijama to su Marija Škaričić, Leon Lučev, Zrinka Cvitešić, Goran Bogdan, Tihana Lazović, Filip Majer i mnogi drugi. Malo ljudi zna kako je jedan od naših filmskih oskarovaca – Branko Lustig završeni student glume, iako je domaću i međunarodnu karijeru napravio kao filmski producent. Na Vaše pitanje na koga ili što sam posebno ponosan, odgovor bi bio kako sam ponosan na sve generacije studenata koji su se od njenog osnutka obrazovali na Akademiji, nakon studija doprinijeli razvoju naše kulture i umjetnosti, kao i na sve one koji su se, uz svoje umjetničke karijere, odlučili vratiti se na Akademiju i tako doprinijeti njenom napretku i razvoju. Na ovaj je način Akademija već više od 70 godina neizostavan dio nacionalne kulture u području dramske umjetnosti, filma i plesa.

Iznimno su nam bitne teme ravnopravnosti i uključivosti kojima se želimo i namjeravamo baviti u nadolazećem razdoblju

---

VOLJNO SMO POMOĆI U TRANSFORMACIJI SVEUČILIŠTA

Kakva su vaša očekivanja od nove sveučilišne uprave i novog rektora Stjepana Lakušića?

Rektoru Lakušiću i novoj upravi Sveučilišta prije svega moramo iskazati zahvalu za motivaciju i posvetu Sveučilištu u preuzimanju ove iznimno važne i odgovorne funkcije, u vrlo složenoj situaciji. Sveučilište treba obnoviti, ne samo u građevinskom smislu, već u smislu društvene uloge i ugleda; i kulture o kojoj sam ranije govorio. Svi se nadamo normalizaciji odnosa s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, bez čega napredak i razvoj nisu mogući. Pred nama je i novi Zakon koji pretpostavlja nove odnose između Ministarstva i Sveučilišta. Za umjetničke akademije je u ovom trenutku ključno u okviru novog zakona iznaći model koji će osigurati adekvatno financiranje, koje će značiti održivost i razvoj. Nova uprava je dobila naše povjerenje za vođenje Sveučilišta, no moramo biti svjesni naše odgovornosti i uloge u postizanju ciljeva koji su nam bili predstavljeni u rektorskom programu. Kao što u ovom trenutku mi imamo puno povjerenje u novu upravu, smatram kako i oni mogu imati povjerenje u nas za pomoć u procesu transformacije Sveučilišta u moderno, otvoreno, uključivo sveučilište pozitivnih vrijednosti koje će doprinositi razvoju i napretku društva u cjelini. Kada kažem nas mislim na sastavnice, nastavnike, studente i službe, jer svi smo mi zajedno kao i ime vaših novina – universitas, Sveučilište u Zagrebu.

---

SPECIFIČNOST UMJETNIČKOG OBRAZOVANJA

Dekan Muzičke akademije Igor Lešnik često ističe kako se ne uvažava dovoljno specifičnost visokoškolskog umjetničkog obrazovanja koje se temelji na individualnoj mentorskoj poduci, naročito u segmentu financiranja. Kakva su vaša razmišljanja o tome?

To je, nažalost, istina, Stiga polažemo velike nade i imamo povjerenje u novu upravu Sveučilišta, kako će nam, uz suradnju s nadležnim ministarstvom, pomoći osigurati temeljne preduvjete za normalan rad i razvoj. Dio tih temeljnih preduvjeta je onaj formalni, koji se odnosi na uvažavanje specifičnosti umjetničkog obrazovanja, a onaj drugi, jednako važan, je financijski okvir koji proizlazi iz tih specifičnosti.