Mladi nam daju pravo na mali tračak nade u zeleniju i zdraviju budućnost

Brojni studenti koji su se okupili nedavno u Osijeku na izuzetno kvalitetno organiziranoj ISC Green konferenciji pokazali su da je novim generacijama itekako stalno do ekologije, čisto okoliša, zdravije prehrane, suživota s prirodom. Bila je to sjajna prilika da izmijene iskustva, ideje i projekte s kolegama iz svoje i drugih struka, a njihovim profesorima platforma da još više unaprijede svoja nastavno-istraživačka promišljanja o prirodi i čovjekovom mjestu u njoj.

Puno je bilo organizatora spomenute konferencije, no najveći dio tereta na svojim je leđima iznijela uvijek nasmijana i energijom prepuna prof. dr. sc. Mirna Habuda-Stanić s Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. 

– Današnje generacije posjeduju zavidna znanja, ali i interes za uključivanje odnosno rješavanje u globalne klimatske krize. Vjerujem da značajan utjecaj na njihove stavove i želje za aktivnim sudjelovanjem u rješavanju pitanja vlastite, ali i generacija koje slijede iza njih, imaju društvene mreže te mnogobrojne javne osobe iz Hrvatske i svijeta.  Koje svojim primjerom i djelima nastoje osvijestiti širu javnost o značaju problema koji je posljedica prekomjernog korištenja prirodni resursa i neracionalnog gospodarenja istima posljednjih desetljeća, govori za Universitas profesorica Habuda-Stanić i ne skriva oduševljenje mladim generacijama. Naročito velikim brojem studenata volontera koji su joj pomagali oko konferencije.

Brinemo li dovoljno o sutrašnjici našeg planeta?

Posljednjih godina, naročito uslijed svih okolnosti koje je donijela pandemija koronavirusa, primjetan je porast brige cjelokupnog društva o budućnosti okoliša. Jer, podsjeti ću vas, u dane najrestriktivnijih mjera socijalnog distanciranja, prigodom Velikog Petka 2020., i Sveti Otac je poslao jasnu i nedvosmislenu poruku. „Ne možete biti zdravi u nezdravom okolišu“.

U segmentu obrazovanja, ali i prilagodbe novim trenovima primjene zelenih tehnologija zaostajemo u odnosu na vodeće države koje žive današnju stvarnost klimatskih promjena

Kada bi odgoj za čišći okoliš trebao početi? U školama ili ranije?

Odgoj za čišći i zdraviji okoliš naravno treba poticati od samog procesa odgoja i obrazovanja, dakle još u vrtićima. No, vjerujete, budući da već dvadesetak godina intenzivno radim sa studentskom populacijom, svjedočim da u studentske klupe Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku dolaze iz godine u godinu osvješteniji studenti željni aktivnog uključivanja u donošenje smjerova i odluka o zaštiti okoliša i naše Planete.

Studenti kao garancija uspješnosti zelene tranzicije

Gdje kao društvo najviše kaskamo za europskim i svjetskim standardima zaštite okoliša?

Usudila bih se reći da upravo u segmentu obrazovanja, ali i prilagodbe novim trenovima primjene zelenih tehnologija ipak pomalo zaostajemo u odnosu na vodeće države koje žive današnju stvarnost klimatskih promjena. A to su prije svega, skandinavske zemlje.

Jedan od najvećih problema današnjice je prekomjerna „proizvodnja“ smeća. Koliko znanstvena zajednica može pridonijeti rješavanju tog problema?

Znanstvena zajednica, naročito STEM područja, ulažu svakodnevno izniman trud i napore iznaći nova rješenja kako smanjiti gomilanje otpada u okolišu, danas najvažnijeg pitanja naše civilizacije. Prijedlozi i osmišljene tehnologije su mnogobrojne, no vjerujem da je sljedeći korak na globalnoj politici i gospodarstvu jer samo implementacijom truda i rada znanstvenika u realan sektor imamo nadu za čistiju budućnost.

Europa je donošenjem Zelenog plana preuzela liderstvo na globalnoj razini u rješavanju ekoloških pitanja, a europski Zeleni plan postao je realan alat koji, uz zakonodavni okvir, treba biti pomoć usmjeravanja i financijskih tokova k rješavanju problema gospodarenja otpadnom. Racionalnog korištenja prirodnih dobara i resursa, ali i mijenjanja do danas uvrijeđenih načina poljoprivredne proizvodnje i svih drugih ljudskih aktivnosti koje će najintenzivnije osjetiti posljedice globalne klimatske krize.

Koliko vaš Prehrambeno-biotehnološki fakultet sudjeluje u promociji zdravog života, zdravije prehrane, organskog uzgoja hrane?

Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku već godinama intenzivno usmjerava svoje ljudske i znanstvene resurse, a time i svoje studente k traženju novih načina prilagodbe novonastalim okolišnim uvjetima te ostvarivanju zdravijeg načina života.

Naši se studenti vrlo rado uključuju u sve akcije i promocije na navedenu temu te sam mišljenja da smo kao institucija, s ljudskim potencijalima, ali prije svega i obrazovanjem studenata, na dobrom putu davanja vlastitog doprinosa u ostvarivanju zdravijeg i klimatskim promjenama, prilagođenijeg načina života.

Vode li mladi, studenti osječkog sveučilišta, računa o tome što uopće jedu?

Naravno. Ne samo da vode računa o vlastitom jelovniku, već daju značajan doprinos i u širenju znanja o toj temi aktivnim sudjelovanjem u svim aktivnostima popularizacije znanosti našeg Prehrambeno-tehnološkog fakulteta koje aktivno tijekom godine provodimo.

Globalna pandemija koronavirusa nam je na vrlo jasan i nedvojben način pokazala da i uz najjače mjere izolacije – nitko na ovom svijetu nije otok za sebe

Zabrana jednokratne plastike (na papiru) se činio kao veliki uspjeh Europske unije, međutim, u praksi vidimo da to baš ne funkcionira. Dućani su i dalje prepuni jednokratnih vrećica za voće i povrće, kafići i dalje poslužuju plastične žličice, slamke… Kako to komentirate?

Navike potrošača se teško i sporo mijenjaju. Međutim, smatram da, neovisno o činjenici da je, i nakon donošenja i stupanja na snagu značajne inicijative i zakona o zabrani, jednokatna plastika i dalje prisutna na tržištu, najvažnije je da je postavljen temelj i zauzet dobar smjer po tom pitanju. Pa će navedene mjere dugoročno i zasigurno rezultirati čistijim okolišem i manjom količinom plastike oko nas.

Zašto u Hrvatskoj tranzicija u zelenu, obnovljivu energiju ide tako sporo?

Za primjenu smjera zelene tranzicije i rješenja korištenja zelene energije potrebni su kako financijski, tako podjednako i ljudski resursi. Prethodno sam navela da smatram da upravo segment obrazovanja kasni za tempom kojeg ima većina razvijenih i ekološki osviještenih europskih zemalja. Već danas se postavlja pitanje na stručnoj razini hoćemo li imati dovoljne ljudske resurse da koristimo financijske potpore kojima će Europska komisija snažno podupirati zelenu i digitalnu tranziciju gospodarstava svojih članica. Mišljenja sam da upravo po tom pitanju moramo brzo i više nego učinkovito djelovati kao društvo i kao država.

Neki znanstvenici upozoravaju da smo već prešli „point of no return“ po pitanju onečišćenja, eksploatacije prirodnih resursa. Očekuje li nas crna budućnost?

Bojim se da budućnost koja dolazi, upravo kako ste naveli, ne nudi opciju „povratka na staro“. Jer to nije i realno za očekivati. Živimo u vremenu intenzivnih promjena načina življenja naše civilizacije i suočavanja s posljedicama vlastite nebrige za Planetu na kojoj živimo.

Uvjerena sam da generacije koje dolaze imaju pred sobom niz izazova koji će zahtijevati globalno jedinstvo i pristup rješavanju svih okolišnih problema. Granice među državama su samo administrativne prirode, a globalna pandemija koronavirusa nam je na vrlo jasan i nedvojben način pokazala da i uz najjače mjere izolacije, nitko na ovom svijetu nije otok za sebe te da najcrnji scenariji uzrokovani desetljećima nebrige za okoliš, jednako pogađaju i pogađat će sve stanovnike naše Planete.

Dozvolite da istaknem, upravo mladost koja se nedavno okupila u Osijeku na 2. međunarodnoj studentskoj GREEN konferenciji, uključenost studenata svih znanstvenih i umjetničkih grana u temu ove konferencije, ostavlja i daje pravo na mali tračak nade u zeleniju i zdraviju budućnost.