Robotičarski genijalci donose medalje iz cijeloga svijeta

Hrvatska ekipa školaraca robotičara nedavno je osvojila je prvo mjesto na ‘Asia-Pacific’ natjecanju u kategoriji RCAP CoSpace Rescue do 12 godina, a mentor im je bio student varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike Ivan Kolarić.

Naša ekipa je kroz dva kvalifikacijska kola ušla u samo finale, gdje su se nalazile najjače ekipe svijeta (Kina, Japan, Iran, SAD). U samom finalu virtualnog simulacijskog spašavanja žrtve, Hrvatska ekipa je osvojila prvo mjesto s osvojenih 1590 bodova, što pokazuje da se hrvatski robotičari nalaze u samom svjetskom vrhu.

A ovo je samo jedan u nizu međunarodnih uspjeha hrvatskih robotičara. Zapravo smo u vrhu svjetske robotike od 2011. godine, i prvoga svjetskoga natjecanja u Istanbulu na kojem je nastupila naša ekipa.

– Gledajući unazad nekoliko godina, sa svakog svjetskog natjecanja smo se vraćali s medaljama, uvijek smo na prva tri mjesta i istaknuli smo se na robotičkoj sceni kao prava robotička velesila. Istaknuo bih možda natjecanja u Turskoj, Japanu, Australiji, Kanadi, Njemačkoj i Nizozemskoj gdje smo osvajali prva mjesta, no isto tako su važna za nas bila i druga i treća mjesta u Brazilu, Kini i Meksiku, govori za Universitas spomenuti student i mentor robotičara Ivan Kolarić.

ROBOTIČKA VELESILA

Poznavateljima hrvatske informatike i robotike nije strano prezime Kolarić. Naime, Ivanov otac Ivica također je bio mentor brojnim generacijama školaraca. Počeo se baviti robotikom 2001. godine i ta se aktivnost odmah pretvorila u veliku ljubav. Na državnim natjecanjima iz robotike njegovi su učenici  uvijek bili prvi te je osjetio potrebu da provjeri kakvo je njihovo znanje na međunarodnom i svjetskom nivou.

Kolarić stariji i njegovi robotičari potom su radili satima i satima, očito više od drugih i dokazali da im je samo nebo kraj.

– Neumoran je tata, svaki dan od kada ga znam, on živi za robotiku i prenosi tu ljubav, ne samo na mene, već i na moju braću Juraja i Luku koji su također svjetski šampioni i vrsni robotičari. Pa nije ni čudo da sam se i dalje nastavio baviti robotikom u vidu mentorstva, otkriva nam mladi Ivan dok pričamo hodajući ulicama njegovog Varaždina.

Osobno smatram kako je učenikova želja za radom jedna od glavnih osobina, budući da su svi svjetski prvaci bili spremni raditi koliko god je potrebno kako bi riješili neki problem koji se pojavio

Ivanov pak je put u robotici počeo 2004. godine kada je u prvom razredu osnovne škole osvojio drugo mjesto u državi iz tehničke kulture. Upravo kroz tehničku kulturu u osnovnoj školi nastavio je razvijati svoje robotičke vještine, te uz pomoć oca i dominirati na državnim natjecanjima iz tehničke kulture. A sve to se promijenilo kada su 2011. godine odlučili krenuti u smjeru RoboCup natjecanja i okušati se na međunarodnom i svjetskom nivou.

– Nisam ni bio svjestan da ću se već prve godine u Austriji kao šesti na ljestvici kvalificirati  na svjetsko natjecanje u Istanbulu, a još manje da ću biti svjetski viceprvak. Nakon toga sam osvojio još nekoliko medalja na natjecanjima u Brazilu, Meksiku, Kini i Australiji i potom upisao fakultet.

Dugo je, kaže, razmišljao što će upisati, gdje će nastaviti obrazovanje. Izbor se na kraju sveo na tri fakuleta – Fakultet strojarstva i brodogradnje, Fakulteta elektrotehnike i računalstva te Fakultet organizacije i informatike. Na kraju je, priznaje Ivan, pogriješio i upisao FSB, no ubrzo je shvatio da ga strojarstvo i ne zanima te se odlučio za jedini logičan izbor, a to je varaždinski FOI. Dom hrvatske akademske informatike.

Upisao je usmjerenje Informatika u obrazovanju i smatra kako je to idealno za njega, jer će mu omogućiti nastavak djelovanja u robotici kada završi fakultet, a uz to će i steći znanja potrebna za još bolje mentoriranje svojih učenika. Stoga ga pitamo što je važno da bi neko dijete bilo dobar robotičar? Koliko je bitna matematika, poznavanje programiranja, a koliko sposobnost rješavanja problema i logičkog razmišljanja:

– Osobno smatram kako je učenikova želja za radom jedna od glavnih osobina, budući da su svi svjetski prvaci bili spremni raditi koliko god je potrebno kako bi riješili neki problem koji se pojavio. Bitna su naravno i predznanja iz STEM područja, no ukoliko je učenik spreman na rad i voljan uložiti svoj trud, sve se može naučiti; konačno, zbog toga smo ovdje moj otac i ja kako bi ih poučili.

PRIMJENA ZNANJA

Naš se sugovornik primijeti kako je sa napretkom tehnologije posljednjih godina došlo do povećanog interesa djece za robotikom. Ipak, dodaje, i kvalitetan rad s učenicima te rezultati koje uporno ostvaruju, također su faktor koji je pridonio povećanju interesa za robotikom.

A koliko je STEM zapravo važan u razvoju te djece? Mnogi nastavnici zamjeraju što se prilikom preuzimanja tog pojma/skraćeni iz engleskog jezika nije uzeo izvornik oblik – STEAM. Pa ispada da se Art / Umjetnost kod nas zanemaruje. Mladi Kolarić na to kaže:

– STEM područje je zapravo vrlo važno, budući da robotika povezuje sva znanja tog područja u cjelinu. Roboti koje naši učenici izrađuju su prava mala umjetnička remek-djela. Nijedan robot nije isti kao prethodni, svaki učenik dodaje dašak svoje vizije u svaki robot kojeg napravi, tako da je moje mišljenje kako umjetnost nije izostavljena, barem ne u robotici.

Što se tiče same robotike, ovaj student i uspješan mentor smatra kako je premalo zastupljena u hrvatskim školama, no to je mlada znanost, pojašnjava, i smatra kako će se razvoj same robotike u obrazovanju pozitivno kretati. I sam je upisao usmjerenje Informatika u obrazovanju na fakultetu, tako da će nastojati biti jedan od pokretača te pozitivne struje na robotičkoj i informatičkoj sceni u Hrvatskoj i u svijetu.

A kakve ga uspomene vežu uz njegove učitelje u osnovnoj i srednjoj školi? Priznaje da o njima ima samo pozitivna mišljenja. Uvjeren je da su ga oblikovali u pozitivnog pojedinca koji može doprinijeti ovom društvu, zbog čega im je veoma zahvalan. Međutim, kada ga pitamo mišljenje o cijeloj odgojno-obrazovnoj vertikali i sustavu čiji je i sam dijelom dio, Ivan Kolarić ne libi se izreći kritiku, s kojoj se slaže većina roditelja, ali i samih prosvjetara:

– Velika je pogreška u tome što je sve podređeno ocjeni i što učenici, da bi upisali željenu školu ili željeni fakultet, moraju imati sve dobre ocjene. Zaboravlja se da pojedinac može biti jako dobar u samo jednom području i da i tada treba iskoristiti njegove sposobnosti. Pravo znanje je primjena znanja, a to se u školi malo vrednuje.

---

NEDOVOLJNA PODRŠKA SUSTAVA I DRŽAVE

Koliko Hrvatski robotički savez broji članica i jeste li zadovoljni podrškom sustava, lokalne uprave i države? Tu pritom najviše mislim na financiranje vaših aktivnosti…

Hrvatski robotički savez je kod osnivanja 2015. godine imao pet udruga među kojima je bila udruga RoboFreak, u kojoj provodim funkciju tajnika, kao i udruga Hrvatsko društvo za robotiku, čiji sam i ja član. Danas Hrvatski robotički savez ima 25 udruga članica. Podrška sustava je nedovoljna, pa Hrvatsko društvo za robotiku i udruga Robofreak konstantno trebaju tražiti donacijska i sponzorska sredstva za svoj rad. To nije dobro jer udruga bi trebala raditi sa djecom, a sredstva bi trebala biti osigurana u proračunu, kao što je to u Austriji, Njemačkoj ili Portugalu.

Koje projekte pripremate, koja vas natjecanja čekaju u skoroj budućnosti?

Uz radionice robotike koje održavamo u sklopu Centra izvrsnosti Varaždinske županije, Hrvatskog robotičkog saveza, Hrvatskog društva za robotiku i udruge Robofreak, još ćemo i organizirati državno natjecanje RoboCup Junior Zagreb 2023. Po prvi puta u hrvatskoj povijesti organizirat ćemo Europsko RoboCup Junior natjecanje na kojem će nastupiti oko 900 učenika iz cijele Europe, a samo natjecanje će se održati u Varaždinu od 7. – 10. lipnja 2023. Također, kao i svake godine, nastupit ćemo i na svjetskom RoboCup Junior natjecanju u Bordeauxu u Francuskoj.