Mirjana Hruškar: Moj cilj je pravednija raspodjela sredstava sastavnicama

Kakvoća i sigurnost hrane, kroz utvrđivanje parametara kakvoće fizikalno-kemijskim, instrumentalnim, enzimskim i senzorskim analizama glavni su fokus znanstveno-istraživačkog rada prof. dr. sc. Mirjane Hruškar s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Sudjeluje u izvođenju nastave na preddiplomskim i diplomskim studijima kao suradnica na predmetima te kao nositeljica obaveznih predmeta. Na poslijediplomskim specijalističkim studijima nositeljica je više predmeta kao i dva predmeta na poslijediplomskom doktorskom studiju “Biotehnologija i bioprocesno inženjerstvo, prehrambena tehnologija i nutricionizam”.

Objavila je više od 60 znanstvenih radova, sudjelovala je na brojnim međunarodnim i nacionalnim znanstvenim skupovima. Koautorica je sveučilišnog priručnika “Likopen u rajčici – svojstva, stabilnost i značaj u prehrani” te e-priručnika “Upravljanje kvalitetom hrane”. Pod njenim su voditeljstvom obranjena su tri doktorska rada. Bila je mentorica na završnim i diplomskim radovima, znanstvenim magistarskim, završnim specijalističkim, stručnim magistarskim radovima te trima studentskim radovima koji su nagrađeni Rektorovom nagradom.

Na PBF-u je obnašala brojne funkcije. Od 2007. do 2011. godine bila je prodekanica za nastavu, a od 2011. do 2015. i dekanica. Na Sveučilištu u Zagrebu bila je članicom više radnih skupina i povjerenstava, članica Senata Sveučilišta u Zagrebu, predsjednica Odbora za upravljanje kvalitetom od 2012. do 2016. te prorektorica za prostorni razvoj i sustav kontrole kvalitete od 2016. do 2021. godine.

Trenutno je predstojnica Zavoda za poznavanje i kontrolu sirovina i prehrambenih proizvoda na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu.

Što Vas je motiviralo da se kandidirate za mjesto buduće rektorice Sveučilišta?

Ljepota mog posla definitivno se odražava u radu sa studentima. Oni su moja motivacija, moja snaga i sve što sam radila u proteklih trideset godina akademske karijere vezano je i ocrtava se isključivo na studentima s kojima sam radila, s kojima radim i s kojima ću raditi u budućnosti. S punom odgovornošću i predanošću kandidiram se na časnu dužnost rektora. Za taj odgovoran i častan položaj javljam se kao sveučilišna redovita profesorica u trajnom zvanju Prehrambeno-biotehnološkog  fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s dugogodišnjim iskustvom prodekanice za nastavu i dekanice, a onda i prorektorice za prostorni razvoj i sustav kontrole kvalitete. Kompetencije i znanje stečeni dugogodišnjim radnim iskustvom na čelnim pozicijama osnažili su me i motivirali u poticanju pozitivnih razvojnih promjena i unaprjeđenja kvalitete svih dionika na svim razinama Sveučilišta u Zagrebu. Svjesna sam zahtjevnosti službe i težine odgovornosti koji me očekuju.

Kako biste ocijenili aktualno stanje na Sveučilištu u Zagrebu?

Protekle dvije godine su kompletno društvo pa tako i Sveučilište dovele u jedno potpuno novo, nestabilno okruženje. Rad na daljinu postao je stvarnost od koje ne možemo pobjeći, a digitalna prilagodba morala se odviti gotovo preko noći. U takvom nestabilnom okruženju jedini oslonac bili su ljudskost, empatija i suradnja i to na razinama za koje nismo mogli ni zamisliti da će tako blisko surađivati.

Dosadašnja uprava na čelu s rektorom Borasom  nebrojeno je puta upozoravala da država u nedovoljnoj mjeri prati i financira visoko školstvo i znanost, da zaostajemo za europskim prosjekom. Kako vi gledate na tu problematiku?

Znanstvena istraživanja su preduvjet za kvalitetnu sveučilišnu nastavu, a znanstvena produktivnost Sveučilišta u Zagrebu treba biti temelj sveučilišnih studijskih programa.

Uključivanje hrvatskih znanstvenika i institucija u europski istraživački prostor jedino je moguće uz stabilno financiranje znanosti na nacionalnoj razini kao i osiguravanje sredstava iz EU fondova te suradnje s uspješnim hrvatskim tvrtkama čijem razvoju upravo doprinose profesori i studenti naših sastavnica.

Koji bi bili vaši prvi potezi kao nove rektorice u osiguravanju boljeg financiranja Sveučilišta?

Moj cilj je pravednija raspodjela sredstava sastavnicama te konstantno iznalaženje načina kako bi se financiranje Sveučilišta i sastavnica dodatno osnažilo i u konačnici povećalo.

Što za vas kao potencijalne nove rektorice znači „autonomija Sveučilišta“?

Smatram da je autonomija prije svega akademska odgovornost, kako prema državi tako i prema cijelom društvu. Temeljne vrijednosti europskih sveučilišta su moralna i intelektualna neovisnost, akademska sloboda istraživanja i naobrazbe te otvorenost prema dijalogu.

Kako gledate na zakonodavni okvir u kojem djeluje Sveučilište? Treba li ga mijenjati i na koji način?

Treba raditi na poboljšanju zakonodavnog okvira, kako bi položaj svih dionika uključenih u nastavni proces bio što bolji, a sve u skladu s Europskim prostorom visokog obrazovanja i Europskim istraživačkim prostorom.

Kako komentirate međunarodni položaj Sveučilišta? Što u tom kontekstu znače međunarodna rangiranja?

Konkurencija među sveučilištima je pozitivna i dobra jer nas tjera da budemo bolji, konkurentniji i da postižemo bolje rezultate. Kada naš mukotrpan rad bude nagrađen visokom pozicijom na međunarodnom rangu, to nije samo potvrda dobrog i kvalitetnog rada, već i svojevrstan poziv kako domaćim tako i stranim studentima da budu aktivni članovi naše akademske zajednice odnosno studenti našeg Sveučilišta. Takva vrsta promocije nema cijenu!

Jeste li zadovoljni ponašanjem i postupcima Sveučilišta u zadnje dvije godine pandemije koronavirusa?

Pandemija koronavirusa koja je zahvatila cijeli svijet odrazila se na cjelokupnoj promjeni načina života te prisilnoj prilagodbi kako institucija tako i Sveučilišta u Zagrebu na novi način rada, provođenja istraživanja te održavanja nastave. U tom kratkom periodu svaka sastavnica pod okriljem Sveučilišta poduzela je sve korake kako bi se nastava i dalje odvijala te kako bi se studentima osigurala adekvatna zamjena za način studiranja na koji su naviknuli. Sveučilište u Zagrebu je svim sastavnicama putem pisanih priopćenja i odluka davalo jasne upute i podršku o načinu postupanja i izvođenja nastave. Provođenje nastave na daljinu, kao novi alat podučavanja, zahtijevao je povećan angažman i nastavnika i studenata, a zajedničkom suradnjom rezultirao je pokazanom spremnošću, da se odupremo teškoćama, savladamo prepreke koje su se našle pred nama te pokažemo složnost i zajedništvo uspješnim provođenjem nastave radi postizanja višeg cilja.

Vaš stav, kao buduće rektorice, spram COVID potvrda na Sveučilištu? Studenti izražavaju sve veće nezadovoljstvo.

Uzevši u obzir trenutno stanje oko pandemije moram istaknuti da kao profesori i kao stručnjaci prije svega trebamo poštovati sve važeće zakone Republike Hrvatske te slušati struku. Stoga smatram da i sve odluke trebaju biti temeljene na preporukama nadležnih tijela.

Jeste li zadovoljni proaktivnošću naših studenata? Neki će reći da su današnje generacije previše uspavane, inertne, nezainteresirane za društvene promjene oko njih. Recimo, u usporedbi sa studentima Hrvatskog proljeća…

Na proaktivnost studenata najviše utječemo mi kao njihovi profesori. Ako me pitate postoji li razlika između studenata koji su dolazili na predavanja i vježbe pod uzbunom, studenata kojima je računalo postalo osnovni alat za rad i današnjih studenata koji su gotovo uvijek online, sa sigurnošću mogu reći da je nema. Na nama je da pobudimo želju studenata za studijima koje su upisali i stvorimo im poticajno i pozitivno okruženje studiranja uz brigu za otvoreni pristup kvaliteti studentskog života i standarda.