Međunarodni uspjeh hrvatskog filozofa

Jedan od najprestižnijih časopisa u području filozofije uma, posebice svijesti, Journal of Consciousness Studies u svom najnovijem broju (Vol. 27., No.3-4, March/April 2020), donosi tematsku zbirku članaka pod naslovom Acting Ahead of Actuality: On the Temporally Extened Mind.

Filozofija uma danas je zasigurno jedna od najvitalnijih grana filozofije. Nije pretjerano reći da joj je Zdravko Radman uspio dati nemali doprinos svojim inovativnim pristupom i kreativnim propitivanjima …

Profesor Radman, koji je odnedavno vanjski suradnik na Odsjeku za filozofiju Fakulteta hrvatskih studija, autor je međunarodno zapaženih publikacija u području interdisiciplinarnog istraživanja uma u kojima redovito povezuje i potiče na suradnju, kako filozofe tako i neuroznanstvenike i istraživače mozga, kognitivne psihologe, antropologe, lingviste i dr. Njegov je rad, kao rijetko kojeg od naših stručnjaka u tom području istraživanja, prepoznat na međunarodnoj sceni, a svoju afirmaciju zaslužio je ponajviše trima uredničkim knjigama koje je objavio u zadnjih nekoliko godina kod vrhunskih svjetskih izdavača pa ćemo se uvodno, i ukratko, osvrnuti na njih.

Knjige kod uglednih izdavača

U knjizi sabranih eseja pod naslovom Knowing Without Thinking: Mind, Action, Cognition and the Phenomenon of the Background (Palgrave Macmillan, 2012) Radman je okupio niz renomiranih autora s motivom da objasne pojam pozadinskog znanja (the background), o kojemu je u filozofiji bilo pojedinačnih priloga, no ovo je, čini se, prva cjelovita knjiga posvećena tom složenom i važnom, ali mahom zanemarenom, fenomenu. Uvodni esej napisao je nedavno preminuli Hubert Dreyfus, veliko ime američke i svjetske filozofije, posebno zaslužan za afirmaciju kontinentalne filozofije u anglo-američkoj kulturi, te jedan od prvih istaknutih kritičara umjetne inteligencije.

U svojoj sljedećoj knjizi, The Hand, an Organ of the Mind: What the Manual Tells the Mental (The MIT Press, 2013), Radman je ponovno uspio motivirati na suradnju veći broj istaknutih filozofa i znanstvenika. Posebnost ove publikacije jest u pokušaju da se prevlada jaz između motoričkog (što redovito kategoriziramo kao niži oblik spoznaje) i mentalnog (koje asociramo s višom kognicijom). U odvojenim poglavljima tematizira se dodir i interpersonalnost, gesta i govor, manualne vještine te umjetna ruka. Predgovor zborniku napisao je Jesse Prinz, a među ostalim autorima su imena kao što su Andy Clark, Shaun Gallagher, Jonathan Cole, Natalie Depraz, Dan Hutto, Richard Menary, Michael Wheeler i dr.

Treća knjiga u nizu – Before Consciousness: In Search of the Fundamentals of Mind (Imprint Academic, 2017) – bavi se propitivanjem uloge i značaja nesvjesnoga za cjelovitije razumijevanje uma, koji je zapravo (suprotno uvriježenoj predodžbi) tek manjim dijelom svjestan. Tu ponovno nailazimo na neka značajna imena suvremene filozofije uma, fenomenologije i neuroznanosti. Uvodni esej napisao je jedan vodećih suvremenih autoriteta u području istraživanja mozga, Joseph LeDoux, pa je već njegov odaziv da napiše prilog specijalno za tu priliku potvrda izvrsnosti projekta. Tu su još, iz ove sfere istraživanja, Alain Berthoz i Chris Frith. Potonji je napisao sadržajan Postscript, koji lijepo sažima i sintetski zaokružuje zbirku.

Fokus na “mozak koji predviđa”

Svoj četvrti urednički uradak Radman je odlučio objaviti kao poseban tematski blok (special issue) u časopisu. Taj put, prema njegovim riječima, zahtjevniji je od uređivanja knjige sabranih eseja utoliko što je za svaki članak u časopisu potrebno osigurati tri neovisne (peer review) recenzije, čiji autori imaju kritičke i konstruktivne primjedbe, koje se onda dostavljanju autorima na reviziju, pa povratno na uvid uredniku i ponekad recenzentima. Takav postupak zahtjeva od urednika mnogo kontinuiranog i koncentriranog angažmana, pa u načelu od prihvaćanja tematskog bloka do izlaska iz tiska prođu dvije godine ili više. No publiciranje u časopisima danas se više vrednuje u akademskoj zajednici, a među autorima se preferira jer je dostupnost (visibility) – pa onda i citiranost – znatno brža nego što je to slučaj s uredničkim knjigama.

Valja napomenuti kako značaj i ‘težinu’, časopisa uvelike određuje sastav uređivačkog savjeta, koji u slučaju JCS, osim ostalih, čine eminentna imena kao što su: David Chalmers, Daniel Dennett, Karl Friston, Stuart Hameroff, George Lakoff, Roger Penrose, David Rosenthal, Max Velmans. Može se pretpostaviti da je upravo zato konkurencija za objavljivanje u časopisu takvoga ranga iznimno velika, a posebice to vrijedi za uređivanje tematskog broja.

U svojoj najnovijoj publikaciji Zdravko Radman se usredotočuje na svojstvo i sposobnost našeg živčanog i mentalnog sustava da neprestano stvara scenarije onoga što se čini najizglednijim da će se dogoditi. Naime, suprotno popularnoj predodžbi kako nam naš mozak/um dostavlja vjernu sliku svijeta kakav jest u aktualnom trenutku, novija istraživanja pokazuju kako naš um čini više od toga: projicirajući situacije koje se čine najvjerojatnijima priprema nas na ‘sljedeći korak’, a to je od iznimna značenja za nas kao aktivna bića u stalnoj dinamičnoj interakciji s okruženjem. U protivnom bismo uvijek kasnili u svojim reakcijama. U zadnjih desetak i više godina ta anticipatorna moć mentalnog svodi se mahom na ‘mozak koji predviđa’ (predictive brain). Smatrajući kako anticipiranje podrazumijeva više od samog predviđanja (u smislu minimiziranja moguće pogreške), Radman sugerira odmak od mainstreama tako što proširuje postojeći spektar elementa koji uključuje: očekivanja, nade, želje, emocionalne reakcije, raspoloženja, iskustvo, stavove i sl. U svom prilogu – u Postscriptu – on u tu svrhu uvodi i promovira novi izraz aheadness (kojega bismo uz dosta poteškoća mogli prevesti kao ‘ono unaprijed’), kako bi naglasio da anticipacija nije puko kalkuliranje rizika već je složeni proces utjelovljenog uma koji se u oblikovanju očekivanja rukovodi dosad zanemarenim komponentama mentalnog.

Među autorima nailazimo na imena kao što su: Shaun Gallgher, Michael Graziano, Ezequiel Morsella, Mauro Maldonato, Michael Kirchhoff, Scott Jordan, David Huron i dr., koji svaki iz svoje istraživačke perspektive donosi najnovije spoznaje vezane za ovo intrigantno svojstvo ljudskog mozga i uma.

Filozofija uma danas je zasigurno jedna od najvitalnijih grana filozofije. Nije pretjerano reći da joj je Zdravko Radman uspio dati nemali doprinos svojim inovativnim pristupom i kreativnim propitivanjima.