Nakon što su Ujedinjeni narodi 3. prosinca proglasili Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, Komisija za ljudska prava je u rezoluciji od 5. ožujka 1993. godine pozvala zemlje članice da ističu obilježavanje tog datuma kako bi se postigla jednakost u ostvarivanju ljudskih prava i sudjelovanju osoba s invaliditetom u društvu. Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom uključuju one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na jednakoj osnovi s ostalima.
Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj živi više od pola milijuna osoba s invaliditetom, od čega je 60 % muškaraca i 40 % žena, a u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske osobe s invaliditetom čine 12 % stanovnika.
Akademija za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera iz Osijeka upravo organizira 2. po redu međunarodnu umjetničku i znanstvenu konferenciju Osobe s invaliditetom u umjetnosti znanosti, odgoju i obrazovanju. Iako prvotno planirano da se održi uživo, zbog loše epidemiološke situacije u Hrvatskoj i ostatku Europe, konferencija se održava u online okruženju, točnije preko Zoom sesija.
U radu konferencije sudjeluje 180 aktivnih sudionika, koji dolaze iz 12 zemalja (Amerika, Australija, Bosna i Hercegovina, Slovačka, Hrvatska, Litva, Republika Sjeverna Makedonija, Mađarska, Nizozemska, Slovenija, Srbija), kao i predstavnici svih razina obrazovanja, različitih znanstvenih profilacija i umjetničkih grana. Predavanja prati i preko dvije stotine odgajatelja i učitelja umjetničkih i općeobrazovnih škola koji su ovu konferenciju odabrali kao mjesto vlastita usavršavanja.
Dr. sc. Mirna Sabljar, predsjednica Organizacijskog odbora Konferencije, u uvodnome je govoru istaknula da su oblikovali ovu konferenciju s ciljem približavanja najvišim standardima znanstvenoga rada kakvu im je u zalog ostavila nacionalna povijest razvoja znanosti koju čuva i promiče HAZU, pri tome ne isključujući umjetnost kao neminovan, nužan i potreban čimbenik cjelovita pojedinca i utemeljenog, svjesnog i kulturnog društva:
– Potaknuti mišlju kako uvijek trebamo težiti djelovati bolje i više odlučili smo u ovoj, drugoj konferenciji u fokus postaviti temu Inkluzivnih politika i praksi inaugurirajući ju kao poticaj i umjetnicima i znanstvenicima na razmišljanje i djelovanje. Željeli smo potaći promišljanja o politikama u najširem značenju te riječi. Zanimalo nas je kakve su, koliko su dobre, koliko su upotrebljive i kako se mogu poboljšati da bi osobe invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju imala okvire prema kojima mogu ostvarivati svoja prava, uključivati se aktivno u sva područja ljudskih djelovanja, imati kvalitetno i dostupno opće i umjetničko obrazovanje te cjelokupno uključivo življenje. Također, željeli smo potaći dijalog, znanstveni i umjetnički, potaći međusobnu diskusiju o aktualnim, prošlim ili budućim inkluzivnim praksama, poručila je Sabljar.
Na otvorenju Konferencije, okupljenima u cyber prostoru obratio se i prof. dr. art. Robert Raponja, osječki prorektor za umjetnost, kulturu i međuinstitucijsku suradnju. Tražeći odgovore na pitanje kako se umjetnost i znanost odnose prema osobama s invaliditetom, objasnio je da valja tražiti znanstvene odgovore i na pitanja koliko smo kao pojedinci i društvo spremni zalagati se i propitivati te tragati za odgovorima o pitanjima pristupačnosti umjetnosti, kulture, znanosti, obrazovanja osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju.
– Važno je stoga visokoškolsko obrazovanje za osobe s invaliditetom, koje potiče put ka samostalnosti i uključivosti i prisutna podrška Sveučilišta studentima s invaliditetom kroz rad Ureda za studente s invaliditetom. Moraju se donijeti politike koje će utjecati na oblikovanje programa koji će zagovarati praktičnu iskoristivost umjetnosti kao medija za terapije, medija za izričaj osoba s invaliditetom. Politike koje promoviraju oblikovanje kulturnih sadržaja prilagođenih osobama s invaliditetom, te umjetničke prakse koje su uključive i koje promiču inkluzivnost – od prilagođenih prostora do prilagođenih umjetničkih izvedbi da ih mogu pratiti i osobe s oštećenjima vida, sluha, rekao je Raponja te smatra da valja ojačati kompetencije nastavnika za rad s djecom s teškoćama.
U prvome radnome dijelu Konferencije, plenarna su predavanja održale prof. dr. sc. Dejana Bouillet sa zagrebačkog Učiteljskog fakulteta na temu „Rani i predškolski odgoj i obrazovanje kao resurs socijalne inkluzije djece“ te izv. prof. dr. sc. Jerneja Herzog s Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mariboru na temu „Analitički prikaz razvoja umjetničkih sposobnosti djece iz različitih skupina u inkluzivnim školama“.
Podteme konferencije:
Implicitne i eksplicitne politike i prakse inkluzije
Politike i prakse inkluzije u umjetnosti
Politike i prakse inkluzije u kulturi
Politike i prakse inkluzije u umjetničkom obrazovanju
Politike i prakse inkluzije u općem odgoju i obrazovanju
Politike i prakse kreativnih terapijskih djelovanja
Politike i prakse inkluzije u digitalnim medijima
Politike i prakse inkluzije u različitim aspektima društva
UNICEF-ova nova statistička analiza invaliditeta navodi da u svijetu ima 240 milijuna djece s teškoćama u razvoju. Za djecu s teškoćama u razvoju je:
- 24 posto manje vjerovatno da će dobiti ranu stimulaciju i njegu koja im odgovara.
- 42 posto manje vjerovatno da će imati osnovne vještine čitanja i računanja.
- 53 posto veća vjerovatnost da će imati simptome akutne respiratorne infekcije.
- 49 posto je veća vjerovatnost da nikada nisu pohađali školu.
- 47 posto je veća vjerovatnost da će biti izvan osnovne škole
- 51 posto veća vjerovatnost da će se osjećati nesretno.
- 41 posto veća vjerovatnost da će se osjećati diskriminirano.
- 32 posto veća vjerovatnost da će doživjeti teške tjelesne kazne.
Izvješće UNICEF-a pročitajte OVDJE.
