Međunarodna suradnja nužna za kolektivni, profesionalni i osobni rast

Asistent Kristijan Vuraić, mag. biol. exp., dio je istraživačke skupine doc. dr. sc. Bojana Žunara u Laboratoriju za biokemiju Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Istraživačka skupina unutar koje djeluje asistent Vuraić posvećena je razvoju eukariotskih biosenzora, temeljenih na alatima sintetske biologije i strojnoga učenja.

Biosenzori koje asistent Vuraić konstruira u sklopu svojega doktorskoga rada temelje se na upotrebi fluorescentnih proteina, čime omogućuju osjetljivu analizu čak i u kompleksnim matricama. U sklopu programa MOBDOK Kristijan je proveo tri mjeseca u Centru za molekularnu biofiziku (CBM, CNRS) u Orléansu u Francuskoj, gdje mu je mentor-domaćin bila dr. sc. Béatrice Vallée.

„Kao mlada i visokoobrazovana osoba mogu reći da nakon završetka fakulteta nažalost i nema toliko poslovnih prilika za ljude poput mene. Upravo iz toga razloga sam zahvalan svome mentoru, izv. prof. dr. sc. Bojanu Žunaru, koji je kao voditelj projekta Jačanje sintetske biologije u hrvatskom istraživačkom sustavu razvojem humaniziranih biosenzora i mikrobnih tvornica za detekciju i proizvodnju estrogenu-sličnih spojeva (croESTRO) prepoznao potencijal u meni i odabrao mene kao svojeg doktoranda za rad na istoimenom projektu“ – govori za Akademski list Kristijan Vuraić.

ZNANOST U SLUŽBI ZDRAVLJA

Cilj je toga projekta etablirati istraživačku skupinu koja će se baviti izradom biosenzora na modelnom organizmu kvasca Saccharomyces cerevisiae, koji bi bili u stanju detektirati estrogenu-slične spojeve poput fitoestrogena i sintetskih ksenoestrogena. Naime, fitoestrogeni nemaju štetan učinak na zdravlje u homeostatskim uvjetima, ali ksenoestrogeni imaju, i u tome zapravo leži važnost projekta.

„Različiti ksenoestrogeni mogu imati štetan učinak na zdravlje ljudi, životinja i okoliša, a u današnje užurbano i sve više moderno vrijeme, opasnost za time se povećava. No, još jedan važan dio projekta je izrada mikrobnih tvornica koje bi bile u stanju sintetizirati ekvol, fitoestrogen koji zapravo ima povoljan učinak na ljudsko zdravlje“ – objasnio nam je Kristijan.

Kristijan je kao doktorand zaposlen na mjestu asistenta Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta, na kojem se i upisao na doktorski studij, smjer Biotehnologija i bioprocesno inženjerstvo. Dolaskom na PBF, kaže, prihvaćen je otvorenih ruku od nastavnog i nenastavnog osoblja u laboratoriju u kojem radi i izvan njega.

Budući da je završio diplomski studij na drugom fakultetu, priznaje da nije bio toliko stručan u stvarima koje se izučavaju na ovom fakultetu. No, upravo zbog toga ističe kako su profesori PBF-a imali iznimno puno strpljenja u objašnjavanju i pomaganju oko učenja istih.

„Također se vidljivo trude izaći ususret po pitanju mojih studentskih obveza. Koliko god profesionalno odrađivali svoj posao, tim u labosu uvijek pronađe vremena da se izgovori neka šala u prolazu i podigne atmosfera. Što se tiče pitanja radne etike, mojim kolegama nema premca. Od mog dolaska pa do danas uvijek su voljni pomoći meni, a i jedni drugima kada je potrebno, nekad čak i bez potrebe da ih se uopće pita. Posebno je važno što se mladim znanstvenicima omogućuje razvitak karijere na razne načine, poput slanja zaposlenika na znanstvene skupove, izučavanja novih tehnika rada i nabavom novih instrumenata, te na kraju i pružanjem mogućnosti slanja na službena putovanja u inozemstvo“ – jasan je naš sugovornik.

STRPLJENJE ISKUSNIJIH KOLEGA

Jedno od takvih putovanja, financirano putem natječaja Hrvatske zaklade za znanost, Kristijanu je predložio profesor Žunar. Riječ je bila o tromjesečnom radu u Orléansu na Institutu za molekularnu biofiziku (CBM). Istu priliku imale su i dvije kolegice iz istoga laboratorija: Antonia Paić, mag. ing. biotechn., asistentica, i dr. sc. Dina Franić, viša asistentica.

Spomenuti francuski institut međunarodno je poznat po vrhunskom radu i objavama u cijenjenim i međunarodno priznatim časopisima, a zahvaljujući profesoru Žunaru postoji dugogodišnja suradnja PBF-a sa znanstvenim timom s Instituta pod vodstvom dr. sc. Béatrice Vallée. Upravo je ona bila mentorica Kristijanu i njegovim kolegicama tijekom njihova rada i boravka u Francuskoj.

Institut je smješten u kampusu u sklopu kojega je smještaj za gostujuće istraživače, pa je udaljenost od radnoga mjesta tek pola minute laganog hoda.

„Period prilagodbe na novo radno mjesto i okolinu je bio iznimno kratak i jednostavan zahvaljujući prisutnosti kolegice Paić. Naime, uvijek se vodilo računa da po dolasku svakog novog istraživača iz našeg tima uvijek bude prisutan još jedan član tima čiji službeni boravak se bliži kraju, čime bi se olakšalo snalaženje u novom prostoru, pa i državi. Tako je bilo i za kolegicu Paić, koju je dočekala kolegica Dina, a kolegicu Dinu je dočekao sam profesor Žunar. Još jedna stvar koja mi je osobito pomogla u radu je bilo smještanje mog radnog mjesta u ured s Christine Mosrin-Huaman. Za nju nije postojalo pitanje koje sam mogao postaviti, a da nije znala na njega odgovoriti ili barem dati nekakav dobar savjet“ – iskren je Vuraić.

Također, u planiranjima eksperimenata i tumačenju rezultata dr. sc. Vallée svojim je dugogodišnjim iskustvom iznimno pomogla u usmjeravanju Kristijanovih eksperimenata tumačenjem rezultata i davanjem potencijalnih objašnjenja za neočekivane rezultate, kojih nažalost uvijek ima.

„Osoba s kojom sam proveo najviše vremena provodeći eksperimente je bio David Gosett, a glavna osobina kojom bih ga mogao sumarizirati kao osobu je beskonačno strpljenje. On je glavna osoba zadužena za nadzor konfokalnog mikroskopa, protočne citometrije i ostalih uređaja. Pa sam tako, naravno, pomicao termine eksperimenata, zbog same prirode eksperimentalnog rada, na što je on uvijek bezupitno pristao, čak i na sam dan termina. Što se tiče ostalih ljudi na institutu, mislim da valja napomenuti da su uvijek bili pristupačni. Dapače, ako je ikad ponestala nekakva aminokiselina za izradu određene hranjive podloge, kolege i voditelj tima koji se bave bakterijama bi uvijek ponudili i više nego što je potrebno, u zamjenu za čokoladu kao znak zahvale“.

TEAM BUILDING UZ ROŠTILJ I RIJETKE HOBIJE

Kristijan je Institut za molekularnu biofiziku u Orléansu doživio kao jednu ustanovu ispunjenu odličnom suradnjom između istraživačkih skupina, kao i dobrim međuljudskim odnosima. Primjerice, za svojevrsni team building održava se godišnji roštilj u kojem svi sudjeluju u pripremi i organizaciji te, naravno, u stvaranju dobra ozračja. Također, pojedine osobe koje imaju nekakve zanimljive hobije, organiziraju male radionice o tim hobijima tako da bilo tko može pokušati, na primjer, odapeti strijelu iz profesionalnog luka.

„Još jedna bitna stvar koja me ugodno iznenadila je da sam na hodnicima Instituta mogao čuti riječi poput: “Bok!”, “Što ima?”, “Ručak u 12?” ‒ i to na hrvatskom jeziku. Naime, puno istraživačkih grupa ima doktorande iz Hrvatske, koji su me uzeli pod svoje i rekli mi sve bitne stvari o životu u Orléansu i Francuskoj. Uz njih sam imao priliku i saznati nešto više o Francuskoj izvan posla. Bio sam na srednjovjekovnom festivalu i festivalu Fête de la musique, gdje se na jednu noć svaki ugao svakoga grada u Francuskoj pretvori u glazbenu pozornicu s izvođačima i rasplesanim ljudima.“

Zaključno, Kristijan boravak u Francuskoj opisuje kao jedinstvenu i rijetku poziciju i čast, jer je mogao iskusiti rad u inozemstvu, surađivati s međunarodnim kolegama i time težiti prema nečem novom i većem te, na kraju krajeva, stvoriti još veće međunarodne veze i učvrstiti postojeće odnose i suradnju.

„Mislim da je ovo bila prilika koja se ne pruža puno ljudi, a smatram da je nužna za kolektivni, profesionalni i osobni rast“ – zaključuje mladi asistent Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

---

Sažetak Kristijanova usavršavanja

Steroidi i steroidima slični spojevi, čak i u malim koncentracijama, mogu značajno utjecati na ljudsko zdravlje i razvoj. Kako bi se učinkovito pratila njihova prisutnost i biodostupnost u okolišu, ključno je razviti tzv. humanizirane cjelostanične biosenzore – žive stanice koje oponašaju specifične aspekte ljudskog metabolizma i ujedno prepoznaju prisutnost tih spojeva. Kako bi takvi biosenzori ispravno funkcionirali, potrebno je osigurati da proteini koji simuliraju ljudske biološke procese budu funkcionalni i djeluju očekivano.

U tu svrhu je, tijekom ovog usavršavanja, testirano smještaju li se proteini od interesa na očekivana mjesta unutar stanice modelnog eukariota, kvasca Saccharomyces cerevisiae. Dobiveni rezultati omogućuju razvoj preciznijih humaniziranih cjelostaničnih biosenzora, koji bolje odražavaju stvarne uvjete te su relevantniji za ljudsko zdravlje.

Ovakva nova generacija biosenzora ima potencijal značajno doprinijeti očuvanju zdravlja ljudi i zaštiti okoliša, omogućujući bolje praćenje i kontrolu štetnih spojeva. Istodobno, Kristijan je stekao nova znanja i vještine iz molekularne biologije, što mu otvara daljnje mogućnosti za međunarodnu suradnju, razvoj inovativnih projekata i objavu visokokvalitetnih znanstvenih radova.

---

Suradnja s Orléansom traje od 2007. godine

Suradnja Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Orléansu na diplomskom studiju iz područja bioindustrije temelji se na Sporazumu o suradnji koji su čelnici dviju institucija potpisali još u studenomu 2007.

Na temelju toga sporazuma, studentima Sveučilišta u Zagrebu koji studiraju na diplomskom studiju Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta iz područja molekularne biologije te na diplomskom studiju Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta iz područja molekularne biotehnologije, omogućeno je pohađati dio nastave koju izvodi Sveučilište u Orléansu, kao i obavljati praksu u francuskim tvrtkama i znanstvenim ustanovama, čime će steći preduvjete za stjecanje francuske diplome Sveučilišta u Orléansu na razini magistra iz područja bioindustrije (Diplôme de Master du domaine Sciences et Technologie, mention Sciences du Vivant, spécialité techniques bio-industrielles).

Program je usklađen s bolonjskim procesom, a u izvođenju nastave na drugoj godini diplomskoga studija sudjeluju profesori Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Orléansu na francuskom, engleskom i hrvatskom jeziku. Osim Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Orléansu, realizaciju programa podupire Veleposlanstvo Francuske Republike u Republici Hrvatskoj.

Praktični dio ovoga studijskoga programa – vrijeme studijskoga boravka u Francuskoj na partnerskom Sveučilištu Orléans, u svrhu laboratorijskoga istraživanja za diplomski rad ‒ i ove je godine, kao i prijašnjih, sufinanciran za sve studente u sklopu EU programa Erasmus+ mobilnosti. Riječ je o aktivnostima u okviru stavke stručna praksa, unutar projekta KA131 i bespovratnih sredstava dobivenih na javnom pozivu Europske komisije, uz provedbeno-savjetodavnu potporu Središnjega ureda za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu.