Kvalitete dobrog povjesničara su radoznalost, široko (pred)znanje i puno strpljenja

“Povijest je učiteljica života”, glasi poznata Ciceronova izreka. Znati vlastitu povijest, ali i zbivanja u prošlosti, uokolo i šire, znači biti svjestan složenosti života u sadašnjem trenutku. Poneke kompleksne i višeslojne životne situacije među narodima, poput različitih kulturoloških praksi (stila življenja), ali i negativnih pojavnosti poput sukoba, vuku svoje zametke iz ranijih razdoblja ljudskog razvitka. U znanstvenoj i nastavnoj sferi povijesne struke nerijetko se polemizira o pojedinim “epizodama”, ponajviše iz suvremene povijesti, no što je sa stvarnošću koja je proživljena u starijim povijesnim razdobljima? Koliko se pažnje u Hrvatskoj posvećuje proučavanju i naučavanju upravo rane povijesti ljudskog roda te može li se, i kako, to polje aktualizirati u društvu, samo su neka od pitanja o kojima smo razgovarali s povjesničarkom doc. dr. sc. Evom Katarinom Glazer s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Povjesničarka ste na Odsjeku za povijest zagrebačkog Fakulteta hrvatskih studija. Kroz predavanja, ali i istraživački rad primarno obrađujete razdoblje stare povijesti, dotičete se arheologije, zatim su tu i teme koje sežu u kulturno-društvenu povijest. Odakle vam motivacija za bavljenjem najstarijim razdobljem ljudske povijesti?

– Moje zanimanje za povijest započelo je već tijekom osnovne škole, kada je profesor povijesti Davor Krnjeta organizirao izvannastavnu povijesnu grupu. Ta aktivnost bila je iskra koja je zapalila moju strast prema povijesti. Otkrila sam da se zadirući dublje u povijesna razdoblja susrećemo s brojnim nepoznanicama. Fascinantno mi je istraživati kako su se prve ljudske zajednice razvijale, kako su komunicirale, unaprjeđivale tehnologiju, prilagođavale se okolišu i formirale društvene strukture.

U mojem istraživačkom radu fokusiram se na brončano i željezno doba. Razlog tome je što ta razdoblja obiluju prvim pisanim izvorima. Stoga, iako me privlači proučavanje ranih razdoblja ljudske povijesti, prava strast leži u istraživanju prvih društvenih i religijskih sustava, odnosno prvih pravih povijesnih razdoblja.

Ulaganje u arheološka istraživanja pridonosi unaprjeđivanju vlastitih metoda istraživanja i tehnologije i svako ulaganje u znanost je poželjno

Što je Uopće najvažnije da bi netko danas bio kvalitetan povjesničar?

– Povjesničar prije svega mora posjedovati niz analitičkih i istraživačkih sposobnosti. Danas se kvaliteta posebno očituje u prilagodbi novim metodama istraživanja i inovativnim pristupima prezentaciji, kao i implementaciji interdisciplinarnih pristupa. Ono što smatram važnom odlikom kvalitetnog povjesničara je sposobnost održavanja objektivnog i nepristranog stava, bez subjektivnih interpretacija povijesnih događaja.

Što sve mladi ljudi koji studiraju povijest, a poslije se odluče ostvariti u grani stare povijest, trebaju imati na umu? Koja su dodatna znanja i vještine nužni za bavljenje ovom povijesnom domenom?

– Prije svega – strpljenje. Stara povijest često zahtijeva detaljno i dugotrajno istraživanje te je važno posjedovati strpljenje i posvećenost za materiju. S obzirom na to da su mnogi izvori iz stare povijesti fragmentarni, važno je razviti sposobnost analiziranja i interpretiranja drevnih tekstova i artefakata. Uz tu vještinu potrebno je integrirati znanja iz drugih disciplina, poput arheologije, antropologije, religijskih studija i povijesti umjetnosti, kao i učenje jezika relevantnih za odabrano razdoblje.

Kako danas u hrvatskoj povijesnoj struci, ali i unutar europskih znanstvenih okvira, kotiraju povjesničari koji se bave razdobljem stare povijesti?

– Povjesničari specijalizirani za staru povijest uživaju visoki ugled unutar znanstvene zajednice u Europi zahvaljujući bogatoj i raznolikoj povijesnoj baštini kontinenta. Europski stručnjaci za staru povijest često surađuju u međunarodnim projektima, a sama vrijednost očituje se i u brojnim EU fondovima za istraživanja jer je tradicija proučavanja stare povijesti u Europi ključna za oblikovanje i razumijevanje identiteta suvremene Europe. Odličan primjer priznavanja i vrednovanja u struci su nagrade i priznanja koja dodjeljuju društva i institucije, kako pojedincima tako i muzejima koji čuvaju kulturnu baštinu i promiču staru povijest kroz svoje javno djelovanje, primjerice Muzej krapinskih neandertalaca i Muzej vučedolske kulture.

OD KAMPUSA DO KOPANJA U PUSTINJI

Pojednostavljena slika povjesničara je ona koja ga opisuje kao znanstvenika koji sate provodi nad starim dokumentima i knjigama – iščitava, prepisuje, otkriva zaboravljene sinteze. Je li tome tako i u bavljenju prapovijesti? Opišite svoja iskustva.

– U pravu ste. Slika povjesničara koji provodi sate nad dokumentima ne odražava u potpunosti složenost i raznolikost rada. U bavljenju prapoviješću ključne su razlike dostupnost i ograničenost izvora. U samom razdoblju prapovijesti ne postoje pisani izvori, tako da je oslonac isključivo na arheološkim nalazima poput oružja, alata, umjetnina kako bi se rekonstruirali povijesni događaji, životni uvjeti i kultura ljudi. S pojavom pisanih izvora situacija nije puno bolja, jer su iz prvih razdoblja pismenosti izvori često fragmentarni. Zbog toga se često poseže za teorijskim interpretacijama i hipotezama. Kasnija istraživanja i novi nalazi mogu pomoći u tome da se potvrde vlastite hipoteze, a ponekad ih se mora i odbaciti, ali to je glavni razlog zašto je povijesna znanost prije svega složena i nadasve dinamična.

Koja biste tri aktualna lokaliteta u svijetu istaknuli, a da se tiču prapovijesti?

– Samo tri? Gotovo je nemoguće pratiti što je sve aktualno u svijetu arheologije jer postoje lokaliteti koji se desetljećima istražuju i još uvijek se na njima radi, poput Gobekli Tepe u današnjoj Turskoj, koji je, prema prvim rezultatima, datiran kao sklop velikih građevina u vrijeme prije prvih velikih gradova država. Da se vratimo na prethodno pitanje, hipotetski se pretpostavlja da su ga izgradili ljudi koji još nisu posve usvojili poljoprivredni sjedilački način života, nego su živjeli kao sakupljači nomadi, zbog čega se postavlja pitanje potrebe i uopće tehničke mogućnosti za izgradnjom takvom kompleksa.

Osim toga, gotovo svakodnevno se otkrivaju novi lokaliteti, poput špilje u En Gediju u današnjem Izraelu, gdje je prije nekoliko mjeseci slučajno otkrivena ostava mačeva, i uz već postojeći lokalitet koji se godinama istraživao, sada će se morati i ta špilja cjelovito istražiti kako bi se lakše shvatilo na koji su način i kada ti mačevi tamo ostavljeni. No, uz sva ta brojna terenska istraživanja, ne smije se zaboraviti ni lokalitete koji postaju aktivni jer su tek sada dostupni neki izvori, na primjer fotografije koje su snimljene tijekom Drugog svjetskog rata i čuvane kao vojna tajna, a danas ih se može koristiti i uz pomoć njih otkrivati zaboravljene lokalitete. Takav je primjer s fotografijama tzv. rimskih logora u današnjoj Siriji, za koje tek predstoje prava terenska istraživanja, koja bi trebala potvrditi ono što je vidljivo na snimkama.

Jako je teško odvojiti stvarne događaje od priča, zbog toga moramo koristiti različite metode i interdisciplinarni pristup te prije svega kritičku analizu

Opišite nam specifičnosti jordanskog lokaliteta (nalazišta) Khirbet Safra.

– Lokalitet Khirbet Safra smješten je jugozapadno od grada Madabe u današnjoj Hašemitskoj Kraljevini  Jordan. Specifičnost ovog lokaliteta očituje se u samom nazivu, naime, Khirbat označava lokalitet na kojem su vidljivi ostaci arhitekture iz ranijih povijesnih razdoblja. Lokalitet istražuje grupa arheologa s Andrews University iz SAD-a, pod lokalnim nadzorom i uz međunarodnu suradnju. Osim mene, koja dolazim iz Hrvatske, u timu su i kolege iz Brazila i Belgije uz brojne volontere iz cijeloga svijeta. U preliminarnom istraživanju 2017. godine otkriveni su ostaci keramike iz željeznog doba II, no već su u prvoj sezoni istraživanja hipoteze o starosti lokaliteta ispravljene.

Naime, nakon te sezone, tijekom koje su otvorena istraživanja na četiri polja, otkriveno je da su najstarije naselje osnovali tijekom samog početka željeznog doba, čime je ovaj lokalitet postao važno mjesto istraživanja za dotad vrlo slabo istraženo povijesno razdoblje. Razdoblje na prijelazu iz brončanog u željezno doba obilježeno je raznim uništenjima gradova država na prostoru Starog istoka, kao i uspostavom novih, a još uvijek su brojne aktivne hipoteze o narodima s mora, migracijama, ratovima i drugim razlozima za objašnjenje tih događaja. Specifičnost lokaliteta očituje se i u tome što je naselje nakon željeznog doba bilo napušteno, osim sporadičnih tragova iz bizantskog razdoblja te, za razliku od brojnih drugih lokaliteta koji skrivaju naslage iz kasnijih razdoblja i u kojima je iskopavanje zbog toga otežano i usporeno, ovaj lokalitet vrlo brzo otkriva svoje početke naseljavanja i prve građevine koje su njegovi stanovnici izgradili. Jedna je od specifičnosti istraživanja ovog lokaliteta korištenje digitalnih alata za bilježenje podataka, uključujući iPad aplikaciju i GPS za geoprostorne informacije, a važan dio istraživanja posvećen je i prikupljanju uzoraka tla za botaničku analizu, čime je pažnja istraživača usmjerena i na mikroarheologiju.

ARHEOLOŠKE MISIJE

Koliko je toga tamo već otkriveno i što se dosad zna o tom prostoru?

– Kao što sam rekla, lokalitet Khirbat Safra izuzetno je značajan zbog svojih ostataka iz razdoblja željeznog doba I. Uz ostatke gradskog zida i glavnih gradskih vrata (ulaza u grad) sačuvani su ostaci kuća, koji svjedoče o načinu života ljudi koji su se pretežito bavili poljoprivredom i stočarstvom – brojni ostaci alata za pripremu hrane i obradu tekstila, kao i ostaci životinjskih kostiju. Arhitektonski ostaci omogućuju nam i rekonstrukciju samih stambenih kuća, a samim time i interpretaciju načina života i hipoteze o veličini obitelji i broju stanovnika. Na svim poljima koja se istražuju, a trenutno ih je pet, potvrđeni su i dokazi o velikom potresu koji je uništio većinu građevina i uzrokovao rušenje dijelova zidova. Iako smo u pet godina sustavnih istraživanja otkrili dosta o društvenim, gospodarskim i kulturnim uvjetima tog vremena, nažalost još uvijek nismo otkrili pisani izvor, no to je samo jedan od razloga zašto je lokalitet još uvijek aktivan i zašto svaka nova sezona donosi još dublje spoznaje i jasniji uvid u povijest tog razdoblja.

Treba li se Republika Hrvatska zalagati za pokretanje arheološke misije na prostoru Bliskog istoka?

– Ulaganje u arheološka istraživanja pridonosi unaprjeđivanju vlastitih metoda istraživanja i tehnologije i svako ulaganje u znanost je poželjno. Naravno da su međunarodne znanstvene suradnje poželjne za jačanje diplomatskih veza i jačanje međunarodnog ugleda. Ali ako se uzme u obzir koliko je u samoj Hrvatskoj bogato arheološko nasljeđe i koliko još lokaliteta čeka na istraživanje, jasno je da financiranje arheoloških misija izvan Hrvatske nije prioritet. Nas povjesničara koji se bavimo starim vijekom i koji smo pozvani sudjelovati u međunarodnim projektima je nekolicina. Iskustvo koje nam takva suradnja donosi vrlo je važno za naš znanstveni rad, kao i za nastavu koju držimo na fakultetima. Samim time što sam članica istraživačkog tima na Khirbet Safri, kroz više izbornih kolegija sam iz prve ruke mogla prenijeti studentima iskustva rada na lokalitetu i od brojnih zainteresiranih studenata, nekolicina se odvažila i priključila istraživanju. Danas već bivše studentice povijesti, Ivona Jozak, Margareta Filipović-Srhoj, Ana Rebrina i Dolores Antunica, sudjelovale su u istraživanjima i stekle vrijedno iskustvo i edukaciju koju na samoj nastavi nije moguće ostvariti.

Naravno da bih voljela sve svoje studente voditi na terensku nastavu u sklopu koje bi sudjelovali u istraživanjima, ali troškovi puta, smještaja i samo vrijeme trajanja istraživanja nepremostiva su prepreka u većini slučajeva.

Jedno pitanje za kraj – je li teško razlučiti istinu od mitološke priče kad je u pitanju neka važna osoba ili događaj iz stare povijesti?

– Da, razlučivanje istine od mitoloških priča u staroj povijesti može biti izazovno. Već spomenuti problem rijetkih pisanih izvora često navodi na oslanjanje na isključivo arheološke nalaze ili usmene tradicije. To može uključivati mitove i legende koje su se prenosile kroz generacije. Zbog toga je jako teško odvojiti stvarne događaje od priča, pogotovo ako se radi o značajnom događaju ili osobi. Zbog toga moramo koristiti različite metode i interdisciplinarni pristup te prije svega kritičku analizu kako bismo pokušali razjasniti što je stvarnost, a što mit.