Kršćanstvo je temelj na kojem je izgrađena europska kultura

Marko Jerković je docent na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija, gdje održava nastavu o srednjovjekovnoj civilizaciji i kršćanskoj kulturi. Uključen je u nastavni proces na studijima povijesti, kroatologije i hrvatskoga latiniteta. Znanstveni interesi su mu institucionalna povijest Crkve te srednjovjekovno redovništvo i kaptoli. Usavršavao se na Institutu za usporednu povijest redovništva (Dresden, Njemačka). Objavio je jednu monografsku knjigu (Zagrebački kanonici u 14. stoljeću: institucionalna i društvena povijest katedralne zajednice), sedam suuredničkih knjiga, među kojima su zadnje The Fourth Lateran Council: An Even That Transformed Europe i Institutional Aspects of Church and Social History te brojne druge studije u časopisima i zbornicima radova o sličnim temama. S docentom Jerkovićem razgovarali smo o projektu Fakulteta hrvatskih studija pod nazivom Tihi pregaoci: redovnički prinosi hrvatskoj i europskoj kulturi, čijim je voditeljem imenovan 2020. godine.

Možete li nam, s obzirom na to da ste kao mladi znanstvenik sudjelovali u tim ranijim istraživanjima, malo više reći o tom projektu? Koje su aktivnosti obilježile rad na projektu?

– Sustavna istraživanja redovništva i znanstveno-izdavački niz Tihi pregaoci pokrenuti su na Fakultetu hrvatskih studija još 1999./2000. godine. Inicijatori su tada bili akademik Radoslav Katičić i prof. dr. sc. Pavao Knezović, koji spadaju u red naših najuglednijih humanističkih znanstvenika modernoga doba. Prvotna namjera projekta bila je kritički istražiti uglavnom zaboravljena i zanemarena djela hrvatskih franjevaca, da bi ih se potom moglo vrjednovati u suodnosu s njihovim poznatijim kulturno-znanstvenim suvremenicima. Svake godine, sve do 2016., održan je znanstveni skup Tihi pregaoci, a nakon skupa objavljivani su zbornici radova, njih ukupno sedamnaest (sve u nakladi Fakulteta hrvatskih studija). Poseban naglasak unutar svakog zbornika stavljen je na objavljivanje prvotiska djela pojedinoga franjevca, čime su Tihi pregaoci, osim znanstvenom obradom opusa nekoga hrvatskoga kulturnoga djelatnika, pridonijeli i osvjetljavanju izvornoga i uglavnom manje poznatoga hrvatskoga i latinističkoga arhivskoga gradiva. Uredništvo niza je na ovaj način na originalan način prezentiralo franjevačke ideje u svom izvornom obliku, način života i intelektualne horizonte starijih razdoblja te predstavilo organizaciju franjevačkoga reda, njegove postulate i djelovanje. Zbornici su pokrivali širok spektar tema. Zastupljeni radovi pripadaju području književnosti, kroatologije, filologije, filozofije, povijesti, teologije, umjetnosti, sociologije, pedagogije i drugim područjima. Takvim sveobuhvatnim pristupom zbornici Tihih pregalaca su se kompetentno ubrojili među kvalitetnu interdisciplinarnu domaću literaturu. Ovaj je redoviti niz skupova i zbornika postao dijelom znanstvenoga projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa pod nazivom Književnojezični latinizam u franjevačkoj baštini (2007. – 2013.), koji je na Fakultetu hrvatskih studija vodio prof. dr. sc. Pavao Knezović. Taj je projekt iznjedrio nekoliko doktorata znanosti, brojne znanstvene radove te nekoliko monografija, čime je svakako pridonio afirmaciji Fakulteta hrvatskih studija kako na Sveučilištu u Zagrebu, tako i u hrvatskoj znanosti uopće. Imao sam čast i zadovoljstvo raditi kao znanstveni novak na ovome projektu i steći svoj doktorat znanosti u njegovim okvirima.

Kako je došlo do obnove istraživanja redovništva u okvirima ovoga projekta?

– S namjerom ponovnoga simpozijskoga okupljanja i izdavanja zbornika radova, Odsjek za povijest Fakulteta hrvatskih studija je tijekom druge polovice 2020. godine inicirao pokretanje internoga projekta koji bi nastavio dosadašnji rad na istraživanju redovničke kulture i – s ciljem još bolje valorizacije hrvatske kulture u suodnosu s europskom – proširio tematski okvir koji je postavljen nizom Tihih pregalaca. Namjera je produbiti istraživanja redovničke tematike, pa shodno tome fokus istraživanja nije stavljen samo na franjevce, nego i na bogatu redovničku kulturu općenito. Ovu je inicijativu podržalo znanstveno-nastavno vijeće Fakulteta te je svojom odlukom od 21. listopada 2020. godine službeno odobrilo pokretanje projekta koji će trajati do 2026. godine. Suradnici na projektu su doc. dr. sc. Marko Jerković (voditelj); prof. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol; prof. dr. sc. Stipan Tadić; doc. dr. sc. Lucija Krešić Nacevski; te asistenti Petar Bilobrk, Marko Marina i Petar Ušković Croata. Projekt okuplja djelatnike s različitih odsjeka Fakulteta hrvatskih studija (zastupljeni su Odsjeci za povijest, sociologiju, kroatologiju i Studij hrvatskoga latiniteta), odnosno djelatnike različitih struka (zastupljene su teologija, sociologija, filozofija, povijest i klasična filologija). Različite struke i uključenost više odsjeka jamči interdisciplinarnost projektu, što je oduvijek bila jedna od njegovih glavnih karakteristika.

Namjera nam je na jasan način pozicionirati našu nacionalnu kulturu u okvirima općih svjetskih istraživačkih tendencija

Kojim se temama bavite u okvirima projekta?

– Teme obuhvaćaju literarni, teološki, žanrovski, teritorijalni, organizacijski, ustrojbeni, regulativni i svaki drugi aspekt, temeljen na komparativnoj, sinkronijskoj i dijakronijskoj obradi, čime se dosadašnje istraživanje pojedine ličnosti i njegovih djela uklapa u šire kontekste i općenacionalne te općeeuropske trendove. Ovakvim pristupom još se više primičemo nužnosti interdisciplinarne i multidisciplinarne obrade, koja je u današnje vrijeme uobičajena u humanističko-društvenim istraživanjima te se nalazi u srži metodologije rada na Fakultetu hrvatskih studija. U široko postavljenom kontekstu naglasak je stavljen na hagiografsko stvaralaštvo i oblikovanje karizme u redovničkim zajednicama, književnopovijesnim narativima i oblikovanju identiteta u redovničkim zajednicama te suodnosu normi, ideala i autoriteta u redovničkim zajednicama hrvatskoga i europskoga prostora. Tim se tematskim naglascima priključujemo suvremenim europskim i svjetskim trendovima u istraživanjima religijske povijesti i kulture.

Koliko je ovaj projekt važan za akademsku i znanstvenu zajednicu, ali i za hrvatsku povijest i kulturu?

– Kršćanstvo je temelj na kojem se izgradila europska kultura, odnosno kultura svih njezinih današnjih nacionalnih sastavnica. Crkvene su institucije bile nositelji intelektualnoga, društvenoga i vjerskoga razvoja europske civilizacije, kreirajući istodobno univerzalni kršćanski „nadidentitet“ i zasebne nacionalne identitete. Samostani spadaju među glavne generatore razvoja institucionalno-organizacijskih s jedne i konceptualno-duhovnih formi kršćanskoga društva s druge strane. Dovoljno je podsjetiti se da u benediktinskim skriptorijima nastaju ne samo prijepisi antičkih autora i originalna djela kršćanske kulture, nego i građa u kojoj prepoznajemo prve obrise novih državnih tvorevina i civilizacije nastale stapanjem starije rimske i doseljeničkih kultura. Crkveni, pak, redovi razvijenoga srednjega vijeka stvaraju inovativne organizacijske forme, odnosno obnavljaju konstitucionalno pravo, a iz njihovih redova dolaze autori teoloških remek-djela i karizmatici koji mijenjaju duhovnu paradigmu. Interni projekt o tihim pregaocima bi nastojao jače povezati općeeuropske trendove i hrvatsku kulturu. Time bi se pridonijelo istraživanju transmisije inovativnih ideja i organizacijskih modela iz europskih središta u hrvatske samostanske strukture. Drugim riječima, uz ostale teme istražilo bi se koje se upravne, duhovne, gospodarske, normativne i druge inovacije zrcale u hrvatskim samostanima. Time ukazujemo u kojim su segmentima hrvatski samostani bili inovatori, a u kojoj mjeri recipijenti suvremenih strujanja. Nadalje, upravo su članovi crkvenih redova bili autori povijesnih, jezikoslovnih, duhovnih i drugih djela koja su očuvala hrvatsku tradiciju i kulturu kroz povijest. Upravo su pripadnici crkvenih redova oblikovali ključne svjetonazorske postulate kakvi opstaju do danas. Prema tome, važnost se očituje u tome što se na projektu istražuju ključni segmenti razvoja naše i europske kulture, korijeni kršćanskoga svjetonazora te njegova transmisija u društvene zajednice. Nadalje, važnost se očituje i u primjeni komparativne metode koja je do sada manje korištena u hrvatskoj monasteriologiji, a koja omogućava stjecanje šire perspektive o učincima redovničkoga opusa na razvoj hrvatskoga i europskoga društvenoga nasljeđa.

U kratkom vremenu organizirali ste dva znanstvena skupa. Možete li nam reći malo više o njima?

– Prvi je znanstveni skup organiziran 20. – 21. svibnja 2021. godine na temu: Biografija, hagiografija, karizma. Funkcionalizacija teksta i kulturni spomen u hrvatskim i europskim redovničkim zajednicama. Drugi je znanstveni skup održan 28. – 29. listopada 2021. godine na temu: Autoritet i konsenzus u srednjovjekovnim redovničkim zajednicama/Authority and Consent in Medieval Religious Communities. Oba su skupa održana na Fakultetu hrvatskih studija te su okupila vrsne stručnjake za tematiku redovništva iz Hrvatske, ali i svijeta. Na prvom skupu održano je osamnaest izlaganja, koja su bila posvećena jednoj od središnjih tema redovničke i uopće kršćanske kulture, temi odnosa redovničkih zajednica prema svetom i karizmatičnom. Izlagalo se o načinima na koji pripadnici redovničkih zajednica pišu hagiografske tekstove te kako se stvaraju hagiografske predaje. Raspravljalo se o tome koja je uloga biografsko-hagiografskih tekstova u stvaranju identiteta zajednice te kako se u redovničkim zajednicama doživljava i definira karizma. Na koncu izlagači su razmatrali i koji su se pojedinci istaknuli u održavanju ili obnovi idealâ, al i kako društveno-kulturni konteksti utječu na doživljaj i spomen na istaknute (a manje poznate) pojedince te može se li o njima govoriti kao o karizmatskim osobnostima. Razmatranjem tih pitanja željela se potaknuti šira znanstvena rasprava o kulturnom spomenu europskoga i hrvatskoga društva u dugom trajanju, odnosno bolje razumjeti kako se kroz medij pisane riječi unutar redovničkoga stvaralaštva postupno oblikuju neka od temeljnih načela kršćanske kulture. Na skupu je uspostavljen dijalog između različitih struka, koje mogu na različite načine objasniti duhovnu motivaciju pojedinaca u različitim povijesnim razdobljima te kompleksnije i time kvalitetnije sagledati duhovnost hrvatskih i europskih prostora u starijim razdobljima, ali i danas. Drugi je skup bio međunarodnog karaktera – Fakultet hrvatskih studija ga je organizirao u suradnji s Tehnološkim sveučilištem u Dresdenu, Institutom za usporednu povijest redovništva u Dresdenu, Saskom akademijom znanosti u Leipzigu te Heidelberškom akademijom znanosti. Na skupu su sudjelovali znanstvenici sa Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilišta u Bariju, Sveučilišta u Bochumu, Sveučilišta u Dresdenu, Sveučilišta u Gentu, Sveučilišta u Heidelbergu, Sveučilišta u Milanu-Bresci, Sveučilišta u Tokiju, Sveučilišta u Utrechtu, te Saske akademije u Leipzigu. Na skupu se raspravljalo o različitim oblicima odlučivanja u redovničkim zajednicama te o shvaćanju autoriteta. Nametala su se pitanja o tome kako se tumačio i primjenjivao autoritet samostanskih predstojnika, odnosi između predstojnika i zajednice pod njegovom upravom u teoriji i stvarnosti te u kojim je sve vidovima redovničkog života bilo potrebno suglasje u odlučivanju svih članova zajednice. Drugi se niz pitanja ticao načina na koji se autoritet očitavao unutar institucionaliziranih redova 12. i 13. stoljeća te pitanjem stvaranja institucionalnih mehanizama i pravnog sustava koji će omogućiti razvoj zajedničkog odlučivanja na najvišoj upravnoj razini. Na koncu, skup je nastojao sagledati redovničke zajednice u suodnosu sa svjetovnim i dijecezanskim strukturama otvorivši pritom raspravu o međusobnim utjecajima. Istraživači okupljeni na skupu postavili su nove teorijsko okvire u istraživanju redovničkih struktura, kao i nove metodološke pristupe u istraživanju srednjovjekovnih izvora. Također, skup je na uspješan način znanstveno i organizacijski promovirao Fakultet hrvatskih studija, koji se – kako je to na kraju skupa istaknuo direktor Heidelberške akademije znanosti prof. dr. sc. Bernd Schneidmüller – ovime prometnuo u novo središte istraživanja europskoga redovništva.

S obzirom na to da je drugi skup organiziran u suradnji s inozemnim partnernima, kako je došlo do te suradnje i koliko je ona važna za ovaj projekt i za znanstvenu zajednicu?

– U nekoliko sam navrata boravio na Institutu za usporednu povijest redovništva u Dresdenu, kao stipendist, gostujući istraživač ili suradnik na projektu te sam upravo preko te institucije došao u kontakt s brojnim inozemnim istraživačima redovništva. Održavajući kontakt s čelnicima toga instituta, kao i akademija u Leipzigu i Heidelbergu, pokrenuli smo inicijativu tješnje suradnje njemačkih institucija orijentiranih na ovu tematiku i Fakulteta hrvatskih studija. Smatram da je suradnja s inozemnim patnerima od ključne važnosti, jer se na taj način postiže širina znanja te dolazi u priliku usporediti projektne (i vlastite) istraživačke rezultate s aktualnim trendovima. Nadalje, povezivanje s inozemnim institucijama omogućava stvaranje istraživačkih i suradničkih mreža koje doprinose afirmaciji hrvatske znanosti u okvirima europske i svjetske. Naš projekt, kao i Fakultet hrvatskih studija u cjelini, želi upravo povezivanjem s institucijama orijentiranima na kulturološka istraživanja kršćanstva na jasan način pozicionirati našu nacionalnu kulturu u okvirima tih općih svjetskih istraživačkih tendencija. Svi navedeni partneri s kojima smo ostvarili suradnju u okvirima projekta vodeći su europski centri za istraživanje redovničke i uopće kršćanske kulture te će nam dijalog i daljnja suradnja upravo s tim partnerima, poglavito iz Njemačke, omogućiti podizanje istraživačkih rezultata na još višu razinu.

Organizacijom novih skupova, publiciranjem zbornika radova i povezivanjem s novim partnerima želimo na primjeren način promovirati teme koje ne samo zbog svoje znanstvene relevantnosti, nego i zbog društvene vrijednosti zaslužuju veći prostor u hrvatskoj humanistici

Koji su budući planovi u okvirima rada na projektu?

– U okvirima projekta planiramo prvo objaviti dva zbornika, koji će okupiti radove s dva održana skupa, jedan o hagiografiji, a drugi o autoritetu. Potom, nastavit ćemo s organizacijom skupova te će se do kraja projektnoga razdoblja održati još najmanje dva znanstvena skupa: jedan posvećen odnosu normi i ideala u redovničkim zajednicama (planiran za 2023.) i drugi o književnopovijesnom nasljeđu redovničkih zajednica (planiran za 2025.). Osim toga, nastavljamo suradnju s našim inozemnim partnerima; već su u tijeku dogovori oko organizacije zajedničkoga istraživačkoga programa o svetačkim kultovima u koji bi bili uključeni djelatnici projekta Tihi pregaoci: redovnički prinosi hrvatskoj i europskoj kulturi i djelatnici Instituta za usporednu povijest redovništva u Dresdenu. Potom, u tijeku su dogovori oko uključivanja našeg projekta u program istraživanja crkvene povijesti Mediterana, koji je iniciralo Sveučilište u Bariju. Na koncu, uspostavljeni su i kontakti s istraživačima iz Mađarske akademije znanosti u Pečuhu i sa Sveučilišta u Mostaru, s kojima se djelatnici našega projekta također žele tješnje povezati i pokrenuti bilateralne suradnje. Organizacijom novih skupova, publiciranjem zbornika radova i povezivanjem s novim partnerima želimo na primjeren način promovirati teme koje ne samo zbog svoje znanstvene relevantnosti, nego i zbog društvene vrijednosti zaslužuju veći prostor u hrvatskoj humanistici.