Komemoracija u spomen na professora emeritusa Zvonimira Šeparovića

Sveučilište u Zagrebu, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova te Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske zajednički su organizirali komemoraciju u spomen na professora emeritusa Zvonimira Šeparovića u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

Professor emeritus Zvonimir Šeparović obnašao je dužnost prodekana i dekana Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a rektorsku dužnost preuzeo je 1989. i obnašao je do 1991., upravo u godinama kada se stvarala politički samostalna Republika Hrvatska. Bio je i hrvatski ministar vanjskih poslova u trećoj Vladi Republike Hrvatske te ministar pravosuđa u šestoj Vladi Republike Hrvatske.

Na komemoraciju su uz gospođu Branku Šeparović, suprugu pokojnog professora emeritusa Zvonimira Šeparovića nazočili rektor i prorektori Sveučilišta u Zagrebu, dekani i prodekani fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao i mnogi uglednici iz akademske i političke zajednice. Bili su tu i Tomislav Šimičević, u svojstvu izaslanika predsjednika Hrvatskoga sabora te izaslanik predsjednika Hrvatske vlade, akademik Zvonko Kusić.  U svojim obraćanjima profesora Zvonimira Šeparovića prisjetili su se rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras, dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Ivan Koprić, ministar pravosuđa i uprave dr. sc. Ivan Malenica, i ministar vanjskih i europskih poslova dr. sc. Gordan Grlić Radman. Prodekanica Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu izv. prof. art. Martina Gojčeta Silić izvela je Schubertovu Ave Mariu.

Rektor Damir Boras od profesora Šeparovića oprostio se u ime Sveučilišta u Zagrebu i svih njegovih sastavnica istaknuvši značenje profesora Šeparovića za Sveučilište ali i za Republiku Hrvatsku. Govoreći o rektorskom mandatu profesora Šeparovića, u vrijeme kada je stvorena Hrvatska država, rektor Boras navodi da je on zaslužan za osnivanje Udruge bivših studenata Sveučilišta u Zagrebu (AMAC) koji su značajno utjecali na razumijevanje i percepciju Republike Hrvatske u svijetu, zaslužan je i za uspostavu suradnje s Katoličkim bogoslovnim fakultetom koji je 1996. godine vraćen u sastav Sveučilišta. Nadalje rektor Boras navodi:

-Sveučilište u Zagrebu se pod njim i njegovim vodstvom stavilo na raspolaganje, kao što se uvijek stavljalo na raspolaganje u svojoj dugoj višestoljetnoj povijesti, hrvatskom društvu i hrvatskoj državi. Dakle, stavio se na raspolaganje čim je završio rektorski mandat našoj diplomaciji koja je tada tek bila u povojima, gdje nije bilo puno Hrvata, državljana Hrvatske koji su imali diplomatska iskustva i pokazalo se da Sveučilište u Zagrebu ima snage, ima sposobnosti, ima znanja da preuzme tu ulogu koja je u tom času bila jako nezahvalna i uspije u onome što nitko nije vjerovao, dakle u doba njegova mandata ministra vanjskih poslova da sa sveučilišnim kadrovima pomogne priznanju Republike Hrvatske.

Prije nego je zaključio svoj govor čitajući tekst profesora Šeparovića  Moj brod – otok i ja objavljen u knjizi diplomatskih memorija “Diplomatski pečat – sasvim osobno” rektor Boras prisjetio se i riječi profesora Šeparovića izrečenih na Dan Sveučilišta – Dies Academicus – 3.studenoga 1998. kada je izabran u počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu: – U ime umirovljenih profesora rektoru i Senatu zahvalio se prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović. Izrazio je zahvalnost Sveučilištu što svojim umirovljenim profesorima priznaje doprinos napretku i boljitku, zahvalnost narodu iz kojega su potekli i kojemu pokušavaju vratiti nešto od onoga što im je dao Bog i zahvalnost za svaku prigodu da djeluju u okviru Sveučilišta koje ostaje njihova prva ljubav.

Dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. Ivan Koprić prisjetio se svojih studentskih dana na fakultetu na kojem su u to vrijeme kazneno pravo predavala dva profesora, i to prof. dr. sc. Franjo Bačić i prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović. Kao student pohađao je seminar kod profesora Šeparovića, u okviru kojeg su u sudnici tadašnjeg Okružnog suda u Zagrebu pratili suđenje zbog ubojstva, a vodio ih je i u kaznionicu u Lepoglavi, Psihijatrijsku bolnicu Vrapče te Zavod za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Nadalje prof. Koprić navodi kako ga je Šeparovićev govor o viktimologiji inspirirao da napiše seminarski rad “Psihologija žrtve i vrednovanje u krivičnom pravu” za koji je dobio, na prijedlog profesora Šeparovića rektorovu nagradu 1985. godine. Uz to je vezana još jedna zgoda koju navodi prof. Koprić:

– Po dobivenoj nagradi profesor Šeparović me na istu temu pozvao održati izlaganje na znanstveno-stručnom viktimološkom skupu u Zagrebu. Ne moram reći s kolikom sam tremom, ali i odlučnošću izložio svoje viđenje psihologije žrtve pred nizom tada značajnih imena hrvatske viktimološke zajednice. Rad mi je objavljen u časopisu Pravnik….

Ministar pravosuđa i uprave dr. Ivan Malenica u svom govoru istaknuo je da se Hrvatska oprašta s uglednim pravnikom, znanstvenikom, političarem ali i velikim čovjekom koji je neprestano radio da Republika Hrvatska postane ravnopravnom članicom međunarodne zajednice. Čovjekom koji je kao ministar pravosuđa inicirao pokretanje tužbe Republike Hrvatske protiv SR Jugoslavije vodeći se načelom da nitko uime žrtava ne može opraštati zločine. 2. srpnja 1999. tužba je podnesena. Šeparović je kasnije objasnio da Hrvatska treba prihvatiti židovsko pravilo: „Prema Ustavu Izraela, nitko nije ovlašten u ime žrtava opraštati zločine“.

Nadalje Malenica ističe da je profesor Šeparović kao osnivač Hrvatskog žrtvoslovnog društva ostaje upamćen kao doajen viktimologije, humanitarac i istinski zagovornik prava žrtava kao temeljnih ljudskih prava. Ministar Malenica navodi kako bogati znanstveni opus profesora Šeparovića ostaje u nasljeđu novim generacijama pravnika.

– Profesor Šeparović imao je život vrijedan poštovanja i spomena, njegova bogata biografija vrijedna je divljenja svakog pravnika, znanstvenika i političara, svakoga tko radi i djeluje u interesu zajedničkog dobra, zaključuje Malenica.

Dr. sc. Goran Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova, između ostaloga prisjetio se 320. obljetnice osnutka Sveučilišta u Zagrebu 1989. godine kada je upoznao profesora Šeparovića. Ministar Grlić Radman navodi kako je u osvit demokracije i slobode u svečanoj atmosferi u kojoj se osjećao dah promjena rodila ideja da se prva udruga AMAC u inozemstvu osnuje u Švicarskoj, što se i dogodilo 28. listopada 1989. Na osnivanje je bilo pozvano 20-ak najuglednijih hrvatskih intelektualaca iz Švicarske na čelu s Vladimirom Prelogom – švicarskim nobelovcem hrvatskog podrijetla kojem je rektor Šeparović uručio povelju grada Zagreba kojom je postao počasni građanin grada Zagreba. Nadalje ministar Grlić Radman ističe uspostavljanje do tada nezamislive suradnje s Katoličkim bogoslovnim fakultetom po čemu se vidjelo i osjećalo da su započele dugo iščekivane demokratske promjene.

Na kraju komemoracije nazočnima se obratio rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras koji je još jednom podsjetio da je profesor Šeparović obilježio velikim djelima, i kao rektor, kao ministar ali i kao čovjek, posljednjih trideset godina Republike Hrvatske i u to ime pozvao sve nazočne da minutom šutnje odaju počast pokojnom profesoru Zvonimiru Šeparoviću koji je preminuo 30. siječnja u Zagrebu u 94. godini života.