Izlazak sastavnica iz Sveučilišta u Zagrebu

Odredbe statuta Sveučilišta o statusu njegovih sastavnica

Statut Sveučilišta u Zagrebu u članku 8., pod nazivom „Status sastavnica“, stavak 1., propisuje da „Odluku o osnivanju, statusnoj promjeni i ukidanju sastavnice donosi Senat Sveučilišta dvotrećinskom većinom svih svojih članova“.

Svako osnivanje nove sastavnice, dobivanja statusa sastavnice Sveučilišta za neku vanjsku instituciju, kao i izlazak sastavnice iz Sveučilišta u Zagrebu, ako se provodi na pravno regularan način, treba biti usklađeno s prethodno navedenom odredbom Statuta.

Kao primjer uporabe članka 8. Statuta, na mrežnim stranicama Sveučilišta u Zagrebu i drugdje na webu moguće je pronaći sljedeću vijest: „Senat Sveučilišta u Zagrebu donio je na petoj redovitoj sjednici u akademskoj god. 2015./2016., održanoj 8. prosinca 2015. godine, Odluku o uključenju Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove kao ustanove u sastav Sveučilišta u Zagrebu.“ Tu su odluku članovi Senata donijeli jednoglasno, a tekst odluke moguće je pročitati ovdje.

Mnogima su poznate višegodišnji problemi vezani uz Hrvatske studije. Oni su davne 1992. godine počeli svoj rad kao dvosemestralni Sveučilišni komparativni studij hrvatske filozofije i društva, a već 1995. godine postali su Sveučilišni centar. Zanimanje javnosti za Hrvatske studije poraslo je u siječnju 2017. kad su, kao prijelazno rješenje, transformirani u Sveučilišni odjel. Nepune tri godine kasnije, 10. prosinca 2019., Senat Sveučilišta u Zagrebu sa 61 glasom za, uz dva glasa protiv i jednim suzdržanim glasom, donio je Odluku o osnivanju nove sastavnice Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta hrvatskih studija. Poveznica na zapisnik sa te sjednice Senata je ovdje, a dokument odluke Senata ovdje.

Statuti sastavnica i njihov izlazak iz Sveučilišta u Zagrebu

Kako je položaj sastavnica Sveučilišta u Zagrebu iz STEM područja opisan u njihovom statutima? Uzmimo za primjer Statut Fakulteta elektrotehnike i računarstva u kojem piše „Fakultet je sastavnica Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Sveučilište) koje, u skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Zakon) i Statutu Sveučilišta, ima nad Fakultetom osnivačka prava.“ Slično je zapisano i u Statutu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta: „Sveučilište je osnivač Fakulteta i ostvaruje osnivačka prava nad fakultetom na temelju zakona i Statuta Sveučilišta u Zagrebu.“ Nešto je kraći tekst u Statutu Medicinskog fakulteta: „Osnivač Fakulteta je Sveučilište u Zagrebu.“ Evo i kako Fakultet organizacije i informatike svojim Statutom definira status unutar Sveučilišta: „Prava i dužnosti osnivača Fakulteta prenijeta su na Sveučilište u Zagrebu“.

Budući da „odluku o osnivanju, statusnoj promjeni i ukidanju sastavnice donosi Senat Sveučilišta dvotrećinskom većinom svih svojih članova“, a većina sastavnica Sveučilišta u Zagrebu u svojim statutima navode da je Sveučilište u Zagrebu osnivač sastavnice, moguće je pretpostaviti da je izlazak jedne sastavnice iz Sveučilišta u Zagrebu izazovan pothvat, ukoliko se za to prethodno ne osigura podrška u obliku dvotrećinske većine glasova članova Senata sveučilišta.

Statut Sveučilišta u Zagrebu ne precizira postupak izlaska neke sastavnice iz Sveučilišta, a to također nije definirano u statutima pojedinih sastavnica. Kad bi se pokušalo provesti izlazak neke sastavnice iz Sveučilišta u Zagrebu, za poduzimanje odgovarajućih radnji dekan te sastavnice prethodno bi trebao dobiti odobrenje fakultetskog vijeća ili vijeća akademije. Poželjno bi bilo da to bude dvotrećinskom većinom glasova, iako to da li bi to trebala biti natpolovična ili dvotrećinska većina nije propisano statutima sastavnica. Na kraju, izlazak neke sastavnice iz Sveučilišta u Zagrebu može započeti i pokušajem promjene njenog statuta, ali ovdje treba naglasiti da Senat Sveučilišta, na prijedlog Odbora za statutarna pitanja, daje suglasnost na statute sastavnica.

Uloga AZVO u izdvajanju neke sastavnice iz Sveučilišta u Zagrebu

Sastavnica koja bi se odlučila na izlazak iz Sveučilišta ima barem dvije opcije: (a) pridružiti se nekom drugom sveučilištu ili (b) zajedno s još nekom institucijom sa Sveučilišta u Zagrebu, ili izvan njega, pokušati osnovati novo sveučilište. Budući da osnivanje nekog novog sveučilišta može potrajati, nejasno ja kako bi pravno, ekonomski i ustrojbeno funkcionirala sastavnica Sveučilišta u Zagrebu koja bi iz njega istupila, a potom godinu-dvije čekala do osnivanja novog sveučilišta. Isto tako, može se postaviti pitanje da li bi sastavnica koja je istupila iz Sveučilišta u Zagrebu pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) trebala proći kroz (a) postupak inicijalne akreditacija visokih učilišta ili (b) postupak reakreditacije visokih učilišta (vidjeti na mrežnim stranicama AZVO ovdje i ovdje). Međutim, neko novo sveučilište u osnivanju zasigurno bi prolazilo postupak inicijalne akreditacije. Upućeni bi pridodali i da bi političke protekcije te „igrice“ mogle (re)akreditacijski postupak barem malo ubrzati ili usporiti.

Primjeri novijih polemike o odvajanju sastavnica i „razbijanju“ Sveučilišta u Zagrebu

Posljednji napisi u medijima o tome treba li se neka sastavnica Sveučilišta u Zagrebu izdvojiti te treba li Sveučilište u Zagrebu razbijati na manje dijelove imaju pomirljive tonove nakon što je u utorak, 16. veljače 2021., za obnašatelja dužnosti dekana Filozofskog fakulteta imenovan prof. dr. sc. Miljenko Jurković. Tako je, već sljedećeg dana, u Jutarnjem listu od 17. veljače 2021., za video prilog „U krupnom kadru“, prof. dr. sc. Neven Budak sa Filozofskog fakulteta utvrdio da je Filozofski fakultet, još u vrijeme dok je on bio dekan, prije dvadesetak godina, razmišljao o tome da bi mu bilo bolje izdvojiti se iz Sveučilišta (spomenuti članak s video prilogom potražite ovdje). Međutim, istaknuo je da u to nije siguran jer je potencijalna kvaliteta zagrebačkog sveučilišta u njegovoj veličini i raznolikosti struka koje se na njemu studiraju, te da u ovom trenutku nije za njegovo razbijanje. U istom video prilogu, doc. dr. sc. Mislav Balković, dekan visokog učilišta Algebra, zaključuje da Sveučilište u Zagrebu nije preveliko, da djeluje kao konfederacija samostalnih organizacijskih jedinica ili sastavnica, te uspoređuje Sveučilište u Zagrebu sa Sveučilištem u Londonu (University of London) koje je federacija 17 članica i dobro funkcionira.

Nešto je stariji primjer preporuke prof. dr. sc. Nilsa Paara, koji je dao ostavku na mjesto u Senatu Sveučilišta u Zagrebu, a u pismu kojeg je 15. srpnja 2020. uputio dekanici Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. On je, između ostaloga, u tom pismu napisao: „Mišljenja sam da bi Prirodoslovno-matematički fakultet trebao raspraviti želi li i dalje biti dio ovakvog Sveučilišta ili je potrebno zajednički s drugim zainteresiranim fakultetima tražiti nova rješenja izvan Sveučilišta u Zagrebu” (pismo je dostupno ovdje, u članku na portalu Indeks.hr). Također, u 2020. godini moguće odvajanje Filozofskog fakulteta od Zagrebačkog sveučilišta navodili su više puta prof. dr. sc. Neven Jovanović i novinari koji su kontaktirali druge zaposlenike istog fakulteta, ali takav pokušaj niti u jednoj izjavi nije ocijenjen kao realan.

Ne ulazeći u to koliko su razlozi za izdvajanje neke sastavnice iz Sveučilišta u Zagrebu opravdani i racionalno zasnovani, subjektivnih razloga i emocija, kao i osjećaja nepravde sigurno ima. Ipak, potrebno je naglasiti da je rektor Damir Boras u „zadnjoj četvrtini“ od 8 godina svojeg upravljanja Sveučilištem u Zagrebu, te će do prosinca 2021. godine biti pokrenut izbor novog rektora.

Prijedlog za osnivanje STEM sveučilišta iz 2016. godine

Prvi ozbiljniji pokušaj mogućeg „razbijanja“ Sveučilišta u Zagrebu u posljednjih desetak godina odigrao se 2016. godine pod dirigentskom palicom dr. sc. Tome Antičića, tadašnjeg ravnatelja Instituta „Ruđer Bošković“.

U Večernjem listu od 31. listopada 2016. godine objavljeno je da je „Ruđer idealna institucija za pokretanje novog doktorskog istraživačkog sveučilišta kojem bi se, kaže, odmah na početku moglo priključiti nekoliko instituta, a u drugoj fazi i fakulteta iz STEM područja“. Također, u tom članku navedeno je i sljedeće mišljenje dr. sc. Tome Antičića: „već je nekoliko instituta pokazalo zanimanje za tu mogućnost, a računa se da će i dio fakulteta ili njihovih dijelova pristupiti novom sveučilištu“ (izvor je ovdje).

Pod naslovom „Hrvatskoj treba STEM sveučilište“ na portalu ideje.hr objavljen je prikaz izlaganja dr. sc. Tome Antičića, ravnatelja Instituta Ruđer Bošković, koje je održano tri tjedna kasnije, tj. 24. studenoga 2016. godine, kao dio serije „Razgovori o aktualnim pitanjima“ u organizaciji Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO). Nakon njegovog uvodnog izlaganja pod naslovom „Perspektivama razvoja znanosti i visokog obrazovanja u Hrvatskoj“ provedena je i diskusija koja uglavnom nije podržala osnivanje novog, tzv. STEM sveučilišta. Tijekom svojeg izlaganja dr. sc. Tome Antičić istaknuo je mogućnost osnivanja novog „Hrvatskog instituta za tehnologiju i znanost“ u kojem „bi se ujedinili u jedno novo sveučilište svi instituti i fakulteti koji su povezani sa STEM područjem“ i to „sa novim pravilima koja bi bila bliža zapadnima“. Također je izjavio da su u tom smjeru „vođeni brojni neformalni razgovori, na više fakulteta i instituta i na više razina“, uz sljedeću opasku: „nekima je to fantastična ideja, neki ne žele za to ni čuti i da će to zatući u začetku“. Slajdove s izlaganja moguće je naći ovdje, a transkript izlaganja i kasnije diskusije te njihov audiozapis ovdje.

U diskusiji, koja je uslijedila nakon izlaganja dr. sc. Tome Antičića, s osnivanjem posebnog sveučilišta nije se složio prof. dr. sc. Neven Budak s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Slično je u nastavku diskusije izjavio i prof. dr. sc. Hrvoje Kraljević, bivši ministar znanosti i tehnologije, koji je rekao: „Što se tiče ideje o formiranju nekog instituta sastavljenog od STEM područja, pa bi se to onda podupiralo, prvi je problem da se to ne može napraviti. Postoji kod nas autonomija sveučilišta, a to je ono što Ustavni sud smatra da je autonomija sveučilišta. Zato se iz zagrebačkog Sveučilišta, na primjer, ne može izdvojiti neki fakultet. Ali kad bi se to i uspjelo, mislim da bi to bio jedan neuspješan projekt“.

„Rektor Aleksa Bjeliš: ‘Sveučilište žele razbiti i privatizirati!’“

Prethodni naslov nalazi se u članku objavljenom 17. studenog 2010. godine na tportalu (vidjeti ovdje). Na početku članka zapisano je „Na Sveučilište u Zagrebu u posljednje se vrijeme vrši snažan pritisak, osobito kroz medije, kako bi ono prihvatilo nove prijedloge Zakona o znanosti i visokom obrazovanju koji će omogućiti njegovo razbijanje i privatizaciju, upozoreno je danas u rektoratu“. Uz to, u članku je za tadašnjeg rektora prof. dr. sc. Aleksu Bjeliša navedeno: „Upozorio je također da je više članova Senata jučer na sastanku intenzivirane medijske napade na Sveučilište – poput napisa o zloporabama kartica za kockanje te neprimjereno visokim plaćama i troškovima na Filozofskom i Metalurškom fakultetu – povezalo s konačnim ciljem njegova dijeljenja.“ Za tadašnju prorektoricu prof. dr. sc. Kseniju Turković u članku piše da je izjavila: „Pokušava se prikazati da je Sveučilište nesposobno i zapravo imamo osjećaj da se želi pokazati da Sveučilište treba razbiti i s njim nešto napraviti, što bi za visokoškolski prostor cijele Hrvatske bilo vrlo loše. Imamo Sveučilište s tradicijom od 340 godina, jedino koje je u Hrvatskoj sposobno uključiti se u globalne trendove i jedino koje je pravo istraživačko. Posljedice bi bile pogubne.“

„Puhovski: Sveučilište treba podijeliti“

Ovakav (gornji) naslov nalazi se u članku objavljenom na mrežnim stranicama Poslovnog dnevnika 29. rujna 2006. godine (vidjeti ovdje), a prof. dr. sc. Žarko Puhovski sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu to je izjavio povodom izbora prof. dr. sc. Alekse Bjeliša, sa Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, na mjesto rektora Sveučilišta u Zagrebu. Evo kako se u tom članku navode riječi prof. dr. sc. Puhovskog: “Između pojedinih sastavnica Sveučilišta više nema nikakvih poveznica, ni fizičkih ni individualnih. Preveliko je i toliko razgranato da ga se vrlo teško može staviti u kontrolu. Niti sastavnice funkcioniraju jedinstveno, niti se koriste iste znanstvene metode”. U članku je navedeno njegovo mišljenje „kako je izborom Bjeliša opstojnost ovakvog Sveučilišta dovedena u pitanje“, kao i da je „pitanje vremena kada će se ono morati podijeliti na manje sastavnice, samo što se to mora učiniti na što bezbolniji način“. Na kraju članka navedno je i da novoizabrani rektor prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš nema namjeru pokretati inicijative o podjeli sveučilišta, ali da će u takvim raspravama rado sudjelovati.

„Jeren laže da se miješam u autonomiju Sveučilišta“

Svakako treba istaknuti i navode objavljene u Večernjem listu od 24. travnja 2001. godine (str. 7), kojeg, nažalost, nije moguće naći na internetu/webu. Gornji naslov, u kojem piše da rektor prof. dr. sc. Branko Jeren (profesor sa Fakulteta elektrotehnike i računarstva, obnašao je dužnost rektora od 1998.-2002. godine) „laže“ da se tadašnji ministar znanosti i tehnologije, prof. dr. sc. Hrvoje Kraljević,  miješa u autonomiju Sveučilišta u Zagrebu, odnosi se tadašnji prijedlog novog Zakona o visokom školstvu, kao i na intervencije ministra Kraljevića u vezi upisnih kvota na neke studijske smjerove Sveučilišta. U vezi druge verzije spomenutog Zakona, prof. dr. sc. Kraljević, prema napisima u tom članku, izjavio je sljedeće: „Zakon će inzistirati na tome da pravne osobe budu sveučilišta, a ne fakulteti.“ Također je, u vezi strukture hrvatskih sveučilišta naglasio: „Predložit ćemo samostalno udruživanje fakulteta u sveučilišta. Fakulteti koji to ne žele moći će ostati samostalni, no takvi studiji neće moći biti ocijenjeni kao kvalitetni jer im organizacija nije sveučilišna. Prema tome, od države će dobiti manje novca.“

Deset mjeseci ranije, s datumom od 15. lipnja 2000. godine, u broju 164. Vijenca, novina Matice hrvatske za književnost, umjetnost i znanost, objavljen je intervju s tadašnjim rektorom prof. dr. sc. Brankom Jerenom u kojem je on, između ostaloga, upitan da li pitanje Sveučilišta u Zagrebu, koje je prema nekim mišljenjima preveliko, može riješiti inicijativa da se Sveučilište podijeli na dva ili više sveučilišta, a koju je u to vrijeme bilo pokrenulo Ministarstvo znanosti i tehnologije. Odgovor rektora Jerena na to pitanje bio je: „Ta inicijativa, nažalost, nije usmjerena na rješavanje problema, pa sam je stoga i nazvao destruktivnom. Usmjerena je prema sasvim drugim ciljevima i zapravo, nakon što je splasnuo medijski interes za Hrvatske studije, ministar njome želi sveučilišnu zajednicu zaokupiti novim lažnim dilemama. Zar doista postoji dilema treba li 330 godina staro sveučilište razbiti na nekoliko manjih i upropastiti taj tradicijski kapital? Ali nametanje takve lažne dileme može veoma uspješno prikriti činjenicu da ministar nema strategiju ni koncepciju razvoja visokoga školstva. Dva ili više sveučilišta u Zagrebu, potakla bi nove ambicije svakog od njih i uskoro bismo u Zagrebu mogli očekivati puno više od 60000 studenata. Svakom bi ministru zato morao biti glavni strategijski cilj jačanje sveučilišta u Splitu, Rijeci i Osijeku, a ne otvaranje novih sveučilišta u Zagrebu. Jaka sveučilišta izvan Zagreba jedino su jamstvo ravnomjernog gospodarskog, demografskog i kulturnog razvitka Republike Hrvatske. Glavni problem zagrebačkog Sveučilišta — na koji stalno upozoravaju europske institucije, a napose stručnjaci iz Vijeća Europe — predstavlja njegova dezintegriranost. Razbijanje Sveučilišta na nekoliko manjih značilo bi dovršavanje procesa dezintegracije. Rješenje stoga nije u razbijanju nego u integriranju Sveučilišta.“ Navedeni članak potražite ovdje.

Od 1995. do početka 2020. godine – najmirnijih četvrt stoljeća u novijoj povijesti Sveučilišta u Zagrebu

Unatoč pokušajima smanjenja autonomije i inicijativama da se dezintegrira Sveučilište u Zagrebu, razdoblje od 25 godina prije pandemije SARS-CoV-2 virusa, tj. od 1995. do početka 2020. godine, vjerojatno je najmirnijih četvrt stoljeća u njegovoj novijoj povijesti.

Tome svjedoče i sadržaji članka „Sveučilište u Zagrebu u Republici Hrvatskoj“ autorice prof. dr. sc. Mirjane Polić Bobić, koji je 2019. godine objavljen u tematskom broju Hrvatske revije, a povodom 350. godišnjice od osnivanja Sveučišta (taj tematski broj 4. iz 2019. godine dostupan je ovdje).

Nekoliko godina tijekom kojih je, prije više desetljeća, autor ovog teksta studirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu vjerojatno su najmirnije i najsretnije godine u njegovom životu. To nažalost nije slučaj kod mnogih studenata Sveučilišta u Zagrebu u posljednjih godinu dana. Zbog početka pandemije SARS-CoV-2 virusa u veljači 2020. godine, „lockdowna“ i prelaska na online nastavu 16. ožujka 2020., potresa u Zagrebu 22. ožujka 2020., drugog pandemijskog vala u zimskom semestru 2020./2021. akademske godine, razornog potresa kod Petrinje 29. prosinca 2020. godine, kao i izazova online nastave, proteklih 12 mjeseci bili su vrlo zahtjevni i stresni studentima Sveučilišta u Zagrebu. Treba li im, uz sve navedeno, još i zabrinutost hoće li njihov fakultet ili akademija ostati u sastavu Sveučilišta u Zagrebu? Cijenjene čitateljice i čitatelji, članice i članovi akademske zajednice, kolegice i kolege sa Sveučilišta u Zagrebu, odgovorite na ovo pitanje sami.