Hrvatski znanstvenici mogu se baviti kompetentnom znanošću na svjetskom nivou

Prof. dr. sc. Igor Štagljar poznato je ime koje ne treba previše predstavljati, on je znanstvenik svjetskoga glasa, jedan od vodećih molekularnih biologa, živi u Kanadi i na Sveučilištu u Torontu radi kao profesor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku. Štagljar je diplomirao  molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nakon čega je u Zürichu stekao doktorat znanosti molekularne biologije, zatim su uslijedila dva postdoktorska usavršavanja na Sveučilištu u Zürichu. Dobitnik je mnogih domaćih i međunarodnih priznanja, a također je i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Znanstvenik ste svjetskoga glasa, živite na relaciji Sveučilišta u Torontu i MedILS-a. Kažite nam na čemu radite u Torontu, a na čemu u Splitu?

– Moja oba laboratorija, onaj na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Torontu i ovaj na MedILS-u u Splitu bave se proučavanjem molekularnih osnova tumora, trenutno radimo na otkriću i sintezi novih kemijskih spojeva, tzv. “preciznim ili pametnim lijekovima”, koji specifično zaustavljaju rast tumora – naš fokus je na karcinomu pluća i gušterače. Prije dvije godine smo počeli primjenjivati i umjetnu inteligenciju kako bismo otkrili kemijske spojeve koji specifično djeluju na mutirane proteine u tumorskim stanicama te ih na taj način i uništavaju. Dotične spojeve selekcionirane putem algoritama umjetne inteligencije zatim testiramo u laboratorijima, i u Splitu i Torontu, te pokušavamo razumjeti mehanizam putem kojeg ti kemijski spojevi specifično uništavaju tumorske stanice, dok one zdrave ostavljaju intaktnima.

Ova će pandemija biti stvar prošlosti tek kada velika većina ljudi (oko 85 posto cjelokupne odrasle populacije diljem svijeta) bude imuna na ovaj novi SARS-CoV-2 virus, bilo zbog preboljele infekcije ili zbog cijepljenja

Uže područje vašeg rada su karcinomi, naročito karcinom pluća. Mogu li se oni zaustaviti, odnosno mogu li se barem umanjiti njihove šanse nastanka?

– Visoka pojavnost malignih bolesti ili karcinoma je prvenstveno posljedica duljeg životnog vijeka, no unatoč percepciji da genetika ima dominantnu ulogu u patogenezi malignih bolesti, okolišni čimbenici su oni koji uzrokuju više od 90 posto karcinoma. Stoga je i pojavnost karcinoma pluća, čime se bavim već 20 godina, u Hrvatskoj, koja se prema broju oboljelih od karcinoma pluća po broju stanovnika nalazi na visokom petom mjestu u EU, posljedica velike učestalosti pušenja (25 posto odraslih Hrvata svakodnevno puši cigarete) i prekomjerne konzumacije alkohola (odrasle osobe u Hrvatskoj u prosjeku godišnje popiju 12 litara alkohola). Kada općenito govorimo o karcinomima, onda moram naglasiti da postoji oko 150 različitih vrsta karcinoma, a svaki se razlikuje po mehanizmu njegova nastanka. Neke od tih karcinoma danas uspješno liječimo. Htio bih naglasiti da se skoro svaka vrsta tumora može uspješno liječiti ako se dotični tumor otkrije rano. Upravo zbog toga je bitno da se tumor detektira u ranoj fazi, idealno u prvom stadiju, kada se još nije proširio na okolna tkiva. To se pogotovo odnosi na ranu detekciju raka dojke, pluća, debelog crijeva te vrata maternice. Primjerice, osobe koje puše od rane mladosti trebale bi pregledati pluća 1-2 puta godišnje od njihove četrdesete godine života. Rana detekcija je ključ prema našoj pobjedi nad karcinomima. Gotovo je nemoguće izliječiti osobu koja ima tumor detektiran u četvrtom stadiju jer se raširio po cijelom tijelu.

Jesmo li na dobrom putu da u skoroj budućnosti možemo govoriti o izlječenju tumora?

– Definitivno jesmo, a to potvrđuje činjenica da se stope smrti zbog karcinoma smanjuju – u posljednjih 30 godina globalna smrtnost zbog tumora u muškaraca je smanjena za 32 posto, a kod žena za 17 posto. Otkriće imunoterapije i “preciznih” lijekova, po mom mišljenju, najznačajniji su iskorak u liječenju karcinoma, jer su omogućili ciljano liječenje i znatno unaprjeđenje ishoda. U budućnosti će kombinacija imunoterapije i preciznih lijekova predstavljati standard u liječenju prethodno neuspješno liječenih malignih bolesti. Zbog toga sam mišljenja da ćemo u skoroj budućnosti, u sljedećih 15-20 godina, skoro sve karcinome smatrati kroničnom bolešću s kojom se živi i koju se uspješno kontrolira, ako već potpuno izlječenje neće biti moguće.

Što mislite kada ćemo moći proglasiti pobjedu nad pandemijom COVID-19, odnosno kada bi se život mogao vratiti u normalu?

– U ovom trenutku je teško dati odgovor na to pitanje. Najvažniji parameter koji određuje kada će prestati pandemija jest visoka procijepljenost stanovništva dostupnim cjepivima protiv bolesti COVID-19. Vidimo da se život u državama koje imaju visoku procijepljenost (75-80 posto sveukupne populacije), kao što su to Portugal, Danska, Kanada, Norveška, polako potpuno vraća u normalu. Dakle, da sumiram, ova pandemija će biti stvar prošlosti tek kada velika većina ljudi (oko 85 posto cjelokupne odrasle populacije diljem svijeta) bude imuna na ovaj novi SARS-CoV-2 virus, bilo zbog preboljele infekcije ili zbog cijepljenja.

Vaše mišljenje o napretku znanosti i izvrsnim znanstvenicima koje ima Hrvatska?

– U Hrvatskoj postoje izvrsni znanstvenici koji rade odličnu znanost na svjetskom nivou. Ovdje bih htio spomenuti prof. Ivu Tolić s Instituta “Ruđer Bošković”, zatim prof. Rosu Karlić sa zagrebačkog PMF-a, prof. Janoša Terzića i prof. Ivanu Novak sa Sveučilišta u Splitu, te prof. Stipu Jonjića, prof. Bojana Polića i prof. Sinišu Volarevića s Medicinskog fakulteta u Rijeci. Mislim da je izvrsna stvar što su naši znanstvenici u Hrvatskoj sada u prilici povući znatna financijska sredstva iz EU fondova koji im omogućavaju bavljenje kompetentnom znanošću na svjetskom nivou, te da publiciraju radove u vrhunskim znanstvenim časopisima.

Sveučilište u Splitu je još jednom na cijenjenoj Times Higher Education ljestvici ocijenjeno kao najbolje u Hrvatskoj. Vaše mišljenje, ide li Sveučilište dobrim putem?

– Splitsko sveučilište pod vodstvom rektora prof. Dragana Ljutića, kojeg iznimno poštujem i cijenim, izvrstan je primjer kako se uz predan rad i odličan odabir rukovodećih kadrova mogu postići izvanredni rezultati. Također bih htio spomenuti da mi je iznimna čast što sam odnedavno i službeno postao dio Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu kao gostujući profesor, i što na taj način mogu doprinijeti njegovu boljitku. Naime, ove godine je moj laboratorij publicirao već sedam radova u renomiranim svjetskim časopisima na kojima je i moja afilijacija s MedILS-a i splitskog Sveučilišta, te mi je stoga drago da moj laboratorij direktno doprinosi visokom međunarodnom rangu Sveučilišta u Splitu.

I za kraj, bavili ste se i rukometom, imali ste priliku potpisati profesionalni sportski ugovor, ali ljubav prema znanosti je ipak pobijedila?

– Vjerujte mi, nije uopće bilo jednostavno trenirati sedam puta na tjedan pa onda vikendom igrati utakmice diljem gradova bivše države. Na kraju sam se ipak odlučio za studij molekularne biologije jer sam bio odličan učenik, a kao dječaku mi je bio san da jednoga dana radim na otkriću novih antitumorskih lijekova. Tako mogu slobodno reći da su mi se, nakon doktorata koji sam završio na ETH-u u Zürichu te specijalizacije u Seattleu, ispunili dječački snovi. Radim posao koji obožavam, a to onda znači da sam potpuno ispunjen na profesionalnom nivou.