Hrvatski latinitet nezaobilazan je dio našega kulturnog nasljeđa

Čitanjem latinističkih autora stječe se znanje o specifičnostima hrvatske kulture, ali i nekim općim trendovima koje su hrvatski autori prenosili ili ih pak sami kreirali i time postali inovatori europske kulture …

Marko Jerković je docent na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija, gdje održava nastavu o srednjovjekovnoj civilizaciji. Studentima predstavlja tekovine srednjovjekovne kulture, ponajprije na kolegijima “Opća povijest srednjega vijeka” i “Kaptoli i samostani: žarišta srednjovjekovne civilizacije”. Održava nastavu i o hrvatskome latinističkom nasljeđu na studiju kroatologije te o kršćanskoj i srednjovjekovnoj kulturi na studiju hrvatskoga latiniteta. Znanstveni interesi su mu institucionalna povijest Crkve, srednjovjekovni kaptoli i poredbena povijest redovništva. Istraživačke je rezultate predstavio u monografskoj knjizi “Zagrebački kanonici u 14. stoljeću: institucionalna i društvena povijest katedralne zajednice”, u šest suuredničkih knjiga među kojima je zadnja “The Fourth Lateran Council: An Even that Transformed Europe” te ostalim studijama u časopisima i zbornicima radova o sličnim temama. Usavršavao se se na Institutu za poredbenu povijest redovništva (Dresden, Njemačka). S docentom Jerkovićem razgovarali smo o važnosti istraživanja latinističke kulturne baštine i budućnosti studija latinskoga jezika i hrvatskoga latiniteta.

Kako se razvijao vaš znanstveni interes?

– Zajedno s antičkim nasljeđem, kršćanstvo predstavlja temelj na kojem se izgradila Europa. Crkvene institucije tijekom povijesti bile su nositelji idejnoga, intelektualnoga, društvenoga, vjerskoga, a onda i gospodarskoga te političkoga razvoja. U tom smislu, baviti se temama iz crkvene i redovničke povijesti znači razmatrati suštinu europskoga mentaliteta, odnosno to omogućava stvaranje jedne šire slike o razvoju europskih društava. Moj interes, stoga, proizlazi iz želje za razumijevanjem univerzalnih odrednica koje su oblikovale lokalne i nacionalne identitete s jedne i općeeuropske vrijednosti s druge strane. Upravo zbog toga studentima Fakulteta hrvatskih studija mogu pružiti uvid u suodnos nacionalnoga i globalnoga, odnosno na poredbeni način prikazati kako se razvija hrvatski identitet u okvirima europskoga.

Kako vidite trenutačnu situaciju i perspektivu razvoja hrvatske humanistike?

– Čini mi se da u hrvatskoj humanistici nedostaje konsenzus o tome što bi bila temeljna istraživačka pitanja. Također, nismo razvili sustavnost u istraživanjima. Čest je problem i izostanak želje za uklapanjem istraživanja (lokalnoga ili partikularnoga karaktera) u šire nacionalne ili globalne trendove. Nažalost, “stemizacija” znanosti (naglašavanje prirodnih, tehničkih i informacijskih znanosti) – trend koji se uočava i na svjetskoj i na hrvatskoj razini – ne ide u prilog humanistici. Dakako da u modernome društvu STEM područje ima svoju bitnu ulogu, ali humanistika je ta koja donosi pojašnjenja o temeljnim kulturološkim i duhovnim pitanjima. Potpuno je jasno kako su pitanja vlastitoga identiteta i identiteta društva u kojem pojedinac živi ključna pitanja koja sebi postavlja većina ljudi. Ključ pozitivnoga razvoja humanističkih studija leži u sposobnosti njezinih institucija da društvu prezentiraju adekvatne odgovore na ta pitanja.

Kakva je trenutačna situacija na Fakultetu hrvatskih studija?

– Fakultet hrvatskih studija kao svoju temeljnu zadaću ima istraživanje hrvatskoga nacionalnoga identiteta, i to u okvirima europskoga i svjetskoga. Baš zbog takvoga, poredbenoga pristupa, studenti mogu dobiti potrebnu širu perspektivu i razumjeti procese koji su oblikovali cijelu jednu kulturu tijekom prošlosti i koji je oblikuju danas. Ideja studija o nacionalnoj kulturi temelji se na interdisciplinarnom i kulturološkom pristupu. Time se naglasak stavlja na razumijevanje procesa iz različitih kutova gledanja, odnosno omogućava se potpunija slika o kulturnim procesima. Upravo u kontekstu globalizacije s jedne i potrage za vlastitim i kolektivnim identitetima s druge strane, Fakultet hrvatskih studija kao studij jedne nacionalne kulture može pružiti balans, odnosno na znanstveni način pristupiti pitanjima koja su dio svakodnevice, i koja se tiču i Hrvatske i svijeta. Profiliranje Fakulteta u instituciju koja stranoj javnosti predstavlja obilježja hrvatske kulture, a domaćoj hrvatsku uklopljenost u povijesne i moderne suvremene trendove, vidim također kao metodološku prednost u radu sa studentima. Osim toga, bitna je odrednica Fakulteta hrvatskih studija i jedna praktična stavka – tradicionalno ovu instituciju krasi lakoća komuniciranja te sinergija nastavnika i studenata, odnosno studenti mogu na vrlo jednostavan način postati uključeni u znanstveno-nastavne procese kojima su na čelu njihovi predavači i time obogatiti svoju osobnu izgradnju tijekom studija.

Što se sve može usvojiti na studiju latinskoga jezika i studiju hrvatskoga latiniteta?

– Studij latinskoga jezika i hrvatskoga latiniteta obrazuje studente koji kasnije mogu raditi u školi ili raznim kulturnim, odnosno znanstvenim ustanovama. Studij povezuje antičku kulturu (preddiplomski studij) s hrvatskom latinističkom baštinom (diplomski studij). Upravo je diplomski studij hrvatskoga latiniteta odličan primjer orijentacije Fakulteta hrvatskih studija, jer se na studiju kulturološki razmatra hrvatska latinistička baština, odnosno naglasak nije samo na učenju jezika. Pod izrazom hrvatski latinitet podrazumijevamo svu građu i djela hrvatskih autora nastala na latinskome, odnosno na hrvatskim povijesno-kulturnim područjima. Riječ je, dakle, o autorima i djelima koja zrcale razvoj jednoga društva, u srednjem i ranom novom vijeku. Studenti imaju mogućnost svoja znanja stečena o rimskome društvu, književnosti i civilizaciji primijeniti na diplomskome studiju i uočiti koliko je hrvatska kultura u svoj korpus integrirala antičkoga, a koliko kršćanskoga, renesansnoga, baroknoga ili prosvjetiteljskoga nasljeđa. Također, čitanjem latinističkih autora stječe se znanje o specifičnostima hrvatske kulture, ali i nekim općim trendovima, koje su hrvatski autori prenosili ili ih pak sami kreirali i time postali inovatori europske kulture.

Koliko je važno i danas proučavati latinistička djela?

– Smatram da je, kao i u slučaju s drugim humanističkim disciplinama, potrebno mladim ljudima ukazati na svrhovitost i širu uporabnu vrijednost studija. Ako je jezik (na primjer kao i povijest) sredstvo razumijevanja kulture, povijesno-kulturoloških procesa, ali i današnjice, onda latinitet dobiva svoju novu i veću važnost. Studij hrvatskoga latiniteta je interdisciplinaran i usmjeren na razumijevanje većih struktura (kulture u cjelini, nacije, države i sl.). Na takvom studiju se onda otvara mogućnost razmatranja komunikacijske uloge latiniteta, odnosno njegovo posredovanje između pisane riječi i stvaranja identitetskih obrazaca. Prema mojem mišljenju, studij latiniteta koji naglasak stavlja na hrvatski korpus djela, kao na Fakultetu hrvatskih studija, jest atraktivan obrazac istraživanja ne samo latinskoga jezika nego i uopće oblikovanja novoga kulturološkoga pristupa.

Koje su perspektive studija hrvatskoga latiniteta?

– Mislim da je ideja studija hrvatskoga latiniteta veoma dobra i održiva, dok je god naglasak na kulturnoj komponenti. Nadalje, ne smijemo zaboraviti da je latinski jezik temeljno istraživačko oruđe svakomu tko se bavi bilo kojim vidom predmodernoga društva. U tom kontekstu, studij hrvatskoga latiniteta, koji donosi znanje latinskoga jezika, ali i širi kontekst njegova razvoja u Hrvatskoj, može postati privlačan i doktorskim, odnosno poslijedoktorskim istraživačima starijih razdoblja koji žele obogatiti svoje znanje. Svaki se student može specijalizirati za neko područje ili pojedinoga autora. Također, studenti imaju mogućnost izabrati književnu, jezičnu ili kulturološku temu za pisanje diplomskog rada. Bitno je da se teme diplomskih radova i specijalizacija općenito odnose na korpus hrvatskih latinističkih djela. Također, preko sklopljenih ERASMUS ugovora, studenti hrvatskoga latiniteta imaju mogućnost posjetiti inozemne ustanove, ondje steći iskustvo i dodatno znanje te nove metodološke obrasce koje će primijeniti u radu u Hrvatskoj. Različiti interesi nastavnoga kadra također su prednost prilikom odabira preferiranoga razdoblja ili autora. Studenti mogu izabrati teme iz bilo kojega razdoblja, o žanrovima ili jezičnim karakteristikama pojedinoga djela, jer za sve teme postoji odgovarajući personal. Studij hrvatskoga latiniteta obuhvaća i poznate i manje poznate, tj. neistražene autore i njihova djela. Upravo se na taj način stječe dodatna širina u znanju studenata. Na taj se način umjesto o klasičnim autorima (koji su obrađeni na preddiplomskom studiju) dobiva više informacija o djelima koja su kreirala hrvatski tekstualni latinistički korpus, odnosno oblikovala “tekstualnu zajednicu” preko koje su prenošene kršćanske i humanističke vrijednosti i ideali. Povezivanje istraživanja latinističke baštine s historiografskim, kroatološkim i filozofskim istraživanjima na Fakultetu hrvatskih studija donosi dodatnu interdisciplinarnu komponentu u istraživanjima hrvatskoga bogatoga latinističkog opusa.

Što mislite na koji bi način valjalo “brendirati” hrvatski latinitet i hrvatsko kulturno nasljeđe u cjelini?

– Hrvatska kultura se može “brendirati” suradnjom znanstvenih (humanističko-društvenih) institucija i kulturnih te javnih institucija. Kulturne institucije, ali i država, moraju prepoznati potrebu za promidžbom prepoznatljivoga nacionalnoga identiteta, dok s druge strane znanstvene institucije moraju biti spremne na veće predstavljanje svojih rezultata javnosti. Od takve suradnje korist može imati hrvatsko društvo u cjelini, jer se time definira imidž kojim se predstavljamo unutar i izvan granica Hrvatske. “Brendiranje” treba uključiti tri komponente: definiranje što je hrvatska kultura (što je određuje u povijesnome i suvremenom smislu), što je hrvatski način života te koja su hrvatska vanjska obilježja prepoznatljivosti. U popularizaciji znanstvenoga rada leži veliki potencijal za “brendiranje” hrvatske kulture. Kraće sinteze hrvatske povijesti ili književnosti, kao i slični pothvati koji bi bili dostupni široj (ne samo znanstvenoj) javnosti mogu biti dobar smjer predstavljanja važnosti humanistike. Također, hrvatsko povijesno nasljeđe može pronaći svoje mjesto i u popularnoj kulturi, na primjer u filmskoj industriji. Hrvatski latinitet se može ukomponirati u okvire “brendiranja” promocijom ključnih autora, priređivanjem njihovih djela, ali i objavljivanjem knjiga popularnoga sadržaja o značajnim hrvatskim latinistima. S obzirom na studij hrvatskoga latiniteta, Fakultet hrvatskih studija ima potencijal i ovdje se nametnuti kao nezaobilazna instancija, te tradicionalno dobrom suradnjom studenata i nastavnika promovirati hrvatske latinističke autore.

Koja je vaša poruka gimnazijalcima i studentima humanističkih usmjerenja?

– Gimnazijalcima i ostalim srednjoškolcima želim mnogo uspjeha u obrazovanju i pozivam ih da se ne ustručavaju upisati studij humanističkoga usmjerenja. Ondje mogu saznati mnogo toga korisnoga i važnoga o povijesti, kulturi, umjetnosti, društvu itd., ali se i osobno razviti. Sa znanjima humanističkih struka mladi ljudi postaju noseći stupovi našega društva, koji donose pozitivne promjene, razvijaju sve pozitivne vrijednosti i čuvaju humanost. Studentima poručujem da ustraju u svojem studiju i da spomenute pozitivne vrijednosti uspješno prenesu u lokalnu zajednicu u kojoj će raditi. Studentima latinskoga jezika i hrvatskoga latiniteta čestitam na odabiru studija koji im na posve neposredan način otkriva hrvatsko i europsko kulturno bogatstvo.