Hrvatska je teritorijalno i brojem stanovnika mala država, hrvatski jezik spada u „male“ jezike, a ekonomski se Hrvatska ubraja u zemlje u razvoju. Stoga Hrvatsku smatramo zemljom tzv. znanstvene periferije. Hrvatski znanstvenici djeluju u raznolikim znanstvenim područjima u kojima vrijede različite prakse objavljivanja – u nekim područjima važno je objavljivati na hrvatskome jeziku, dok je za druga područja ustaljena komunikacija na engleskom. Također, nekim je znanstvenicima važno objavljivati u domaćim časopisima, dok su drugima važniji strani. Razlozi su razni, od prirode samih istraživanja, preko raznih pravila (o napredovanjima u znanstvenim zvanjima, uvjetima raznih natječaja i sl.), do osobnih interesa i želja.
U svijetu je komunikacija znanstvenim časopisima započela 1665. godine i sve do danas je ostala najprihvaćeniji i najbrži način diseminacije provjerenih (recenziranih) znanstvenih informacija.
Iako je Hrvatska mala zemlja, iako nije ekonomski najrazvijenija, a hrvatski jezik razumije mali broj ljudi, Hrvatska ima relativno velik broj kvalitetnih znanstvenih časopisa.
Broj hrvatskih znanstvenih časopisa
Ukupan broj znanstvenih časopisa u Hrvatskoj moguće je pratiti u posljednjih 15-ak godina na temelju portala Hrčak koji omogućuje pristup hrvatskim znanstvenim i stručnim časopisima. Hrčak je pokrenut 2005. godine na Srcu (Sveučilišnom računskom centru Sveučilišta u Zagrebu) i djeluje na načelima otvorenoga pristupa te prihvaća samo one časopise koji su spremni objavljivati sve svoje brojeve na način da budu dostupni svima, bez plaćanja pretplate. Hrčak provjerava rad uredništava prije uvrštavanja časopisa, a obavezni kriteriji koje časopis mora zadovoljiti jesu: otvoreni pristup, povezanost s Hrvatskom, navođenje podataka o uredništvu, objavljivanje uputa za autore, postojanje razrađene politike recenziranja, provođenje kategorizacije radova te navođenje potrebnih podataka u impresumu. Postoje i dodatni, tj. preporučeni kriteriji kojima Hrčak nastoji podizati svijest o važnosti drugih aspekata uređivačke politike časopisa, poput etičkih pitanja i korištenja identifikatora.
Grafikon 1. prikazuje porast broja časopisa na Hrčku od 2006. godine, neposredno nakon pokretanja portala. Treba imati na umu da to nisu sve znanstveni časopisi, poneki su i stručni, neki su časopisi za popularizaciju znanosti, a ima i časopisa koji su prestali izlaziti (ali su stari brojevi i dalje dostupni na portalu). Ipak, većina časopisa su znanstveni, što znači da objavljuju rezultate znanstvenih istraživanja, a prije toga provode postupak recenzije.
Kvaliteta hrvatskih znanstvenih časopisa
Kada želimo analizirati kvalitetu znanstvenih časopisa, postoji niz mogućnosti. Svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Zadržat ćemo se ovom prilikom na analizi broja hrvatskih časopisa u svjetski priznatim relevantnim bazama podataka. Takav pristup može naići na kritike jer zaista postoje kvalitetni časopisi koji zbog objektivnih razloga nisu uvršteni u te baze, a moguće je da postoje i časopisi koji su u nekom trenutku zadovoljili kriterije i ostali u bazama iako možda trenutno ne zadovoljavaju kriterije (treba napomenuti da sve te baze rade provjere i moguće je da časopis „ispadne“ iz baze, ali ne baš odmah kada prestane zadovoljavati kriterije). Isto tako, moguće je postaviti pitanje kriterija uvrštavanja časopisa u određene baze. Ipak, usprkos kritikama i ograničenjima, oslonit ćemo se ovdje na te baze kao u svijetu prihvaćene pokazatelje kvalitete časopisa, a raspravu o eventualnim nedostacima takve evaluacije ostaviti za neku drugu priliku.
Prikazat ćemo broj hrvatskih časopisa u tri značajne baze podataka: WoS (Web of Science), Scopus i DOAJ (Directory of Open Access Journals). Prve dvije su citatne baze dok je treća vrlo slična Hrčku – na temelju postavljenih kriterija okuplja otvoreno dostupne znanstvene časopise iz cijeloga svijeta.
Budući da ovaj tekst nastaje u posebnim okolnostima i da autorici nisu trenutno dostupni svi podaci, ograničit ćemo se na broj hrvatskih časopisa u bazi Scopus i DOAJ te na broj hrvatskih časopisa u bazi Journal Citation Reports koja je dio baze WoS i omogućuje vrednovanje časopisa na temelju raznih pokazatelja od kojih je najpoznatiji faktor odjeka (IF, impact factor).
Baza DOAJ pokrenuta je 2003. godine s ciljem okupljanja svih otvoreno dostupnih časopisa. Važno je napomenuti da Hrčak od samih početaka promovira i potiče prijavu hrvatskih časopisa u DOAJ pa je stoga na Grafikonu 2 vidljiv značajniji porast hrvatskih časopisa u DOAJ-u u 2007. godini, neposredno nakon uspostave Hrčka, kao i daljnji kontinuirani porast.
S vremenom su se, međutim, u svijetu pojavili i časopisi upitne kvalitete pa je DOAJ 2015. godine uveo strože kriterije i zatražio od časopisa da se ponovo prijave. Tada se broj svih časopisa, pa tako i hrvatskih, u DOAJ-u smanjio, ali ne nužno zato što su nekvalitetni, već zato što neka uredništva nisu odmah ponovo prijavila časopise. U tom svjetlu treba promatrati pad broja hrvatskih časopisa 2016. godine, nakon čega njihov broj ponovo raste.
Značajno je spomenuti da je Hrvatska trenutno (u ožujku 2020. godine) 23. na listi od 130 zemalja svijeta koliko ih je u DOAJ-u. Sve 22 države koje su ispred Hrvatske imaju najmanje nekoliko milijuna stanovnika više od Hrvatske, a poneke i znatno razvijeniju ekonomiju. Usporedbe radi, Irska trenutno ima 16 časopisa u DOAJ-u, Bosna i Hercegovina 24, Mađarska 36, Slovenija ih ima 53, a Austrija 55. Stoga, s obzirom na veličinu države, broj stanovnika i aktivnih znanstvenika, možemo reći da je Hrvatska na vrlo visokom mjestu u svijetu prema broju otvoreno dostupnih časopisa provjerene kvalitete. Prema jednom istraživanje iz 2017. godine (Van Noorden, R. Indonesia tops open-access publishing charts.” Nature News, May 15, 2019. https://www.nature.com/articles/d41586-019-01536-5) Hrvatska i Velika Britanija su vodeće europske zemlje prema broju znanstvenih radova u otvorenome pristupu (svjetski prosjek je 41%, a Hrvatska i Velika Britanija imaju 60%).
Pogledamo li bazu JCR u posljednjih 10 godina broj hrvatskih časopisa se kreće oko 40. Grafikon 3 pokazuje kretanje broja hrvatskih časopisa u bazi od 1997. do 2018. godine (za 2019. godinu podaci još nisu dostupni). Relativno veliki porast broja časopisa u 2009. godini rezultat je promjena unutar baze jer je odlučeno da će se, zbog primjedbi da baza daje prednost časopisima iz većih i razvijenijih zemalja, baza proširiti na više časopisa iz zemalja tzv. znanstvene periferije. Međutim, dosta je zemalja znanstvene periferije, pa i onih razvijenijih od Hrvatske, koje imaju manje časopisa od Hrvatske u toj bazi. Tako je, usporedbe radi, u 2018. godini Hrvatska u JCR-u imala 40 časopisa, a Bosna i Hercegovina 1, Slovenija 19, Irska 28, Mađarska 37, a Austrija 39.
Ako analiziramo broj hrvatskih časopisa u bazi Scopus, kako je prikazano u Grafikonu 4, ponovo vidimo konstantan porast, od 63 časopisa u 1999. godini do 172 prema najnovijim podacima (za 2018. godinu jer podaci za 2019. još nisu dostupni). Usporedbe radi, u 2018. godini je u bazi bilo 12 časopisa iz Bosne i Hercegovine, 73 časopisa iz Austrije, 76 iz Slovenije i 102 iz Mađarske.
Važnost kontinuiteta
Pogledamo li sve prikazane grafikone, uz sva spomenuta ograničenja vezana uz nedostatke pojedinih baza, moguće nedostatke ili nepravovremenosti primjene kriterija uključivanja te uz trenutnu nemogućnost preciznije provjere podataka, možemo zaključiti da Hrvatska ima zadovoljavajući broj kvalitetnih znanstvenih časopisa od kojih je većina u otvorenome pristupu. Razloge možemo tražiti u nacionalnim strategijama, u pravilima i uvjetima sufinanciranja, u kvaliteti hrvatskih znanstvenika i urednika. Teško je na temelju kratke analize utvrditi sve razloge, ali zasigurno je nacionalna politika poticanja izvrsnosti i međunarodne vidljivosti bitan čimbenik. Stoga je važno učiniti sve da zadržimo ili još više poboljšamo kvalitetu koju imamo.
Hrvatski znanstvenici i informacijski stručnjaci od samih se početaka, već dvadesetak godina, zalažu za otvorenost u znanosti. Danas je ta tema aktualna, svi govore o otvorenosti u znanosti i visokom obrazovanju, o otvoreno dostupnim časopisima i repozitorijima, o otvorenim istraživačkim podacima, softverima otvorenoga koda i sl. Osim svih dobrobiti za razvitak znanosti i obrazovanja, ovih dana, pogođeni pandemijom i potresima, svjedoci smo koliko su važne provjerene i otvorene informacije. Za ovaj tekst korišteni su neki „zatvoreni“ podaci do kojih u trenutnim uvjetima nije bilo lako doći. Zato hvala kolegicama iz knjižnica koje i u ovako teškim vremenima ne posustaju. Hvala i svim znanstvenicima koji istražuju i pišu, hvala urednicima hrvatskih znanstvenih časopisa, hvala izdavačima, financijerima… potrudimo se svi zajedno da zadržimo kvalitetu i otvorenost hrvatskih znanstvenih časopisa kako bi bili na korist i na čast hrvatskoj i svjetskoj javnosti.
