Hitna stanja u pedijatriji: stres ili prilika za učenje?

Piše: Ana Deškin, studentica šeste godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

U hitnoj medicini spajaju se potreba za brzim i pravilnim izvođenjem manualnih zadataka i donošenja ispravnih odluka temeljem liječničkog znanja i pacijentovog trenutnog stanja. Potrebno je i pravilno i jasno komunicirati odluke unutar tima. Odlučivanje u hitnim situacijama treba biti precizno i brzo, ali liječnik pritom treba ostati samouvjeren.

S ovim stresom suočava se velik broj mladih liječnika po završetku studija, jer se mnogi odlučuju za rad na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu ili vanbolničkoj hitnoj. Zbog toga je normalno da novopečeni liječnici osjećaju potrebu za vježbanjem i usavršavanjem svojih vještina kroz scenarije stvarnih situacija prije „izlaska na scenu“. Scenariji koji mogu biti posebno stresni su pedijatrijski jer pedijatrija sa sobom nosi vlastita pravila i znakove. Primjerice, znakovi hipovolemijskog šoka u odrasle osobe i u djeteta mogu se pojavljivati različitim redoslijedom.

Stoga, radionica hitnih stanja koju je organizirao CROMed – USA u suradnji sa Simulacijskim Laboratorijem i Zdravstvenim domom Ljubljana uvelike je vrijedna, kako za studente, tako i za mlade liječnike. 13. i 14. ožujka, kroz nekoliko tematskih radionica, sudionici su imali priliku doživjeti kako je to biti član tima hitne pomoći i na terenu sudjelovati u intervenciji. Svatko je dobio svoju ulogu u timu (liječnik, medicinski tehničar, vozač kola hitne pomoći…), a nakon intervencije vođena je diskusija gdje se prepoznalo što je ispravno učinjeno, a gdje su pojedini članovi pogriješili i što mogu poboljšati. Upravo takav direktan „feedback“ na osobnoj razini svakom je članu tima omogućio da dobije konkretne povratne informacije o svojim manualnim i komunikacijskim vještinama. Oprema koju su koristili bila je stvarna oprema koja se nalazi u kolima vanbolničke hitne, a lutka pacijenta bila je spojena na monitoring, poput EKG uređaja. Sam laboratorij nalazi se u „kombiju“ na kotačima, a u nadolazećim tjednima posjetit će i ostale medicinske fakultete u Hrvatskoj (Osijek, Rijeka i Split).

Naravno, usvojene vještine potrebno je iznova uvježbavati kako se ne bi zaboravile, stoga se nadamo da će ovakvih radionica biti što više. Teoretskog znanja u medicini ima mnogo te je važno usvojiti ga jer se njime treba voditi, bilo kod razmišljanja o diferencijalnim dijagnozama i odlučivanju za točnu, ili u propisivanju ispravnog oblika liječenja. No, svo teoretsko znanje pada u vodu ukoliko nemamo dovoljno prakse i sigurnosti u svoje sposobnosti. U tome leži i vrijednost SIM Lab radionica, koje su nam dale uvid u vlastito ponašanje u hitnim stanjima. Čak i u izmišljenom scenariju, osjetili smo užurbanost i zabrinutost za konačan ishod intervencije. Sada, kada smo se upoznali s tim oblikom stresa, možemo očekivati da ćemo se lakše snaći kada jednog dana budemo članovi stvarnih timova hitne medicine, u pedijatriji ili izvan nje.