Himalajska pustolovina: pogled s vrha oduzimao je dah

Članovi ekspedicije „MEF Himalaja 2025“ održali su na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu putopisno predavanje o svojoj pustolovini na veličanstvenu Himalaju. Predavanje je privuklo brojne studente i zaljubljenike u planinske vrhove, a o nezaboravnom putovanju su govorili Martin Bobek, Mila Kostić, David Beck, Paula Bulić, Jakov Kožić, Filip Jakov Klisović i Marta Krpan, studenti završnih godina i ujedno članovi Sekcije „MEF Planinarenje“. Ekspedicija je trajala 19 dana – od 26. listopada do 13. studenoga 2025. godine. Putovanje je bilo puno izazova od neočekivanih avantura, ludih vožnji uskim planinskim putovima, fascinantnih uvida u bogatu kulturu Nepala, posjeta hramovima i šarenim lokalnim tržnicama do nepovoljnih vremenskih uvjeta, odgađanja planova i mučnine zbog trovanja hranom.

NEZABORAVNO PUTOVANJE

Hrabri i odvažni, budući liječnici, skoro su dvije godine provodili opsežne organizacijske i kondicijske pripreme do odlaska na krov svijeta. Osmislili su jedinstven projekt koji spaja izazov, planinarenje, ljubav prema medicini, volontiranje u tamošnjim medicinskim centrima, upoznavanje nepalske kulture i izradu znanstvenog rada na temelju prikupljenih podataka o pružanju liječničke pomoći u ekstremnim uvjetima.

– Ekspedicija na Himalaju u početku se činila kao apsurdna ideja i nitko nam zapravo nije vjerovao da ćemo se tamo zaputiti. Ali, kad smo naglas počeli govoriti o tome i kad smo priopćili roditeljima i prijateljima što planiramo, krenuli smo u realizaciju i ozbiljne pripreme. Zahvalni smo Franji koji nam je bio podrška i agenciji koja nas je povela na to putovanje, našem Medicinskom fakultetu i KBC-u Zagreb te Gradu Zagrebu, kao pokrovitelju. To nam je dalo vjetar u leđa da krenemo dalje. Potom smo kontaktirali neke utjecajne ljude i liječnike u Nepalu te ih obavijestili o našim planovima. Onda smo osmislili i napisali projekt, prijavili Studentskom centru i dobili zeleno svjetlo od njih za financiranje. Nakon toga pobrinuli smo se i za sponzore jer je putovanje u Nepal vrlo skupo, rekao je na početku predavanja voditelj ekspedicije „MEF Himalaja 2025“ Martin Bobek.

Kad su stigli u Kathmandu, dočekala ih je posve druga kultura, promet bez semafora, život potpuno drukčiji od onoga kakav se odvija na zapadu. U međuvremenu, zbog loših vremenskih uvjeta i jake kiše, morali su promijeniti planove.

– Pomalo neispavani sjeli smo u mini bus i drmuckajući se šest sati kroz korita rijeke, stigli smo do jedne male zračne luke kako bismo nastavili put do našeg cilja. Međutim, ondje smo saznali da ipak ne možemo poletjeti avionom zbog lošeg vremena. Druga opcija je bila da se prebacimo helikopterom, no i ona je nažalost otpala pa nam je ostalo da se vozimo džipom kroz litice i uske blatnjave puteljke. To je zaista bila pustolovina života, prepričala je Mila Kostić kako je to izgledalo na početku.

ČAJ OD ĐUMBIRA LIJEČI SVE

Ta je luda i prilično neizvjesna vožnja trajala punih 20 sati. Poskakivali su na sjedištima auta, udarali glavama o prozorsko staklo, modrica je bilo po svim dijelovima tijela.

– Imali smo privilegiju cijelo putovanje piti vrući čaj od đumbira. Naslušali smo se rečenice „Ginger tea, please!“, svaki dan, svako jutro. Iskreno, velika preporuka svima koji ga još nisu probali. Fakat sve liječi, toliko je dobar!, prisjetio se David Beck kako ga je čaj od đumbira vraćao iz „mrtvih“.

Iskustvo ulaska u hram također nikada neće zaboraviti. Zatekli su se ondje dok se odvijala ceremonija. Svi su pjevali, a domaćini su im dali jabuke i nezaobilazni čaj od đumbira.

– Potpuno produhovljen, samo sam se prepustio trenutku i baš je bilo odlično, dodao je David kako ga je posjet hramu oduševio.

Nakon obilaska hrama posjetili su bolnicu u Kundeu. U svom domu ugostio ih je i njihov glavni vodič Sonam. Čaj, druženje, tradicionalna hrana i fotografiranje s obitelji duboko im se urezalo u sjećanje jer su ih svi dočekali s veseljem i otvorena srca.

Kako su se penjali do viših nadmorskih visina, tako se mijenjala i njihova prehrana. Obroke s mesom, zbog sigurnosti zamijenili su finim juhicama i čajevima, a posebno im se svidjela pita od banane.

EVEREST BAZNI KAMP JE OSVOJEN

U sklopu ekspedicije studenti su obišli i nekoliko bolnica kako bi stekli znanja kako se pacijentima pruža pomoć u ekstremnim uvjetima. Među njima posjetili su najveću bolnicu u mjestu Kunde.

– Na visini od 5000 metara dočekalo nas je sunce, a UV indeks raste otprilike 10 do 12 posto. Naravno, koristili smo zaštitu od sunca, jer je SP bio zaista potreban. Penjući se do Everest Base Campa, naše odredišne točke, prošli smo i kroz Everest Memorial, područje u spomen na žrtve, odnosno planinare poginule u usponu na Everest. Nije nam bilo svejedno vidjeti koliko je bilo poginulih, ali smo svejedno odlučno nastavili put ka cilju, prisjetila se Paula Bulić.

Dan uoči uspona na Everest Bazni Kamp je bio vrlo uzbudljiv. Buđenje prije sedam, pakiranje i doručak. Krenuli su prema Lobucheu, na gotovo 4900 metara, gdje su prenoćili. Uz vodiča i ostale planinare nastavili su pješačiti, snage je bilo sve manje, ali su izdržali do kraja. Ondje ih su ih dočekali spektakularni prizori, bijeli vrhovi poput divova su se uzdizali u nebo. Ušli su u čudesni svijet Himalaje: golemi vrhovi, oštre stijene, snijeg i vjetar koji ih je neprestano podsjećao koliko je priroda moćna. Glavobolja im je stvarala probleme, ali nastavili su grabiti dalje. Unatoč naporu, dobro su se zabavljali stigavši do najviše točke trekinga – Everest Baznog Kampa na 5364 metra nadmorske visine. Napokon su stigli, a dojam je, složit će se svi bio veličanstven jer Himalaja je čudo! Pogled s vrha oduzimao je dah.