GMO predstavlja dvostruki mač – može spasiti svijet od gladi, ali predstavlja i veliku opasnost
Za rješavanje problema očuvanja okoliš, političari i mediji uvijek traže - Nadčovjeka - koji će sve riješiti. Ali, nema Nadčovjeka. Svi mi zajedno smo taj – Nadčovjek. Ako radimo zajedno, možemo pronaći mnoga rješenja od kojih svako može dati mali doprinos poboljšanju okoliša, govori u razgovoru za Akademski list Mohammad Taherzadeh, znanstvenik sa švedskog Sveučilišta u Boråsu
Na nedavno održanoj međunarodnoj Green konfereciji u Vodicama, plenarno je predavanje održai i Mohammad J. Taherzadeh, profesor bioprocesne tehnologije od 2004. godine na Sveučilištu Borås u Švedskoj i predsjednik Švedskog centra za oporavak resursa. Profesor Taherzadeh je doktorirao bioznanost u Švedskoj, te magistrirao i diplomirao kemijsko inženjerstvo u Iranu.
U znanstvenome svijet poznato je po razvijanju procesa za pretvaranje otpada i ostataka u proizvode s dodanom vrijednošću, s fokusom na predobradu i fermentaciju. Objavio je više od 500 publikacija, a od 1999. radi na razvoju industrijske primjene filamentoznih gljiva.
U Hrvatsku je došao, kaže, s ciljem i željom razmjene znanja i ideja o tome kako pristupiti ciljevima održivog razvoja s manje emisija i fosilnih goriva, jer moramo promijeniti način razmišljanja za drastične promjene. Od prije godinu dana razvijamo kontakte i suradnju s prof. Marinom Tišma na PTFOS sveučilištu u Osijeku.
U svom predavanju gljive uglavnom opisujete kao „spasitelje“ našeg planeta? Možete li malo detaljnije opisati gdje vidite ulogu ovih organizama?
Gljive su dio prirodnog recikliranja, i bez njih svijet bi izgledao potpuno drugačije nego što je sada. Upravo istražujemo kako one mogu pridonijeti smanjenju naših emisija i pretvaranju ostataka u proizvode s dodanom vrijednošću. U našem najnovijem radu, razvili smo gljive kao hranu za zamjenu mesa s više od 97 % smanjenja ugljičnog dioksida u usporedbi s govedinom. Osim toga, njihov okus i tekstura također su savršeni pa nećete prepoznati da to nije meso.
Je li to rješenje za hranu budućnosti? Jer mnogi znanstvenici predviđaju da čovječanstvo jednostavno neće moći proizvesti onoliko hrane koliko je potrebno da prehrani – sve?
Vjerujem da je to budućnost naše hrane.
Za usporedbu, od 25 kg zobi može se „dobiti“ samo jedan kilogram govedine, dok se od gljiva može proizvesti 50 kilograma hrane. To može biti revolucija u tome kako prehraniti stanovništvo u svijetu, kada imamo više stanovništva, a manje hrane zbog klimatskih promjena.
Kakvo je vaše mišljenje o porastu proizvodnje GMO hrane? Koliko sam shvatio, postoje dvije suprotne frakcije – jedna koja je protiv bilo kakvog oblika genetske manipulacije i druga koja tvrdi da ćemo, opet, bez GMO-a u budućnosti gladovati?
Vjerujem da je GMO dvostruki mač, jer može spasiti svijet od gladi, a može biti i velika opasnost. Iako nisam protiv GMO-a, moramo paziti da nema negativnih učinaka na zdravlje. Dosad smo imali slične izume kao što su azbest ili PFAS s velikim funkcijama i koristima, ali i velikom opasnošću.
Mislite li da je ljudima općenito stalo što jedu ili uglavnom kupuju i konzumiraju ono što si mogu priuštiti? Kako riješiti ta dva problema, spojiti ih i eliminirati – siromaštvo i glad?
Mislim da je svijest javnosti o zdravstvenim i klimatskim učincima hrane u porastu, iako se dosta razlikuje u različitim regijama i zemljama. No, trendovi su uzlazni. Na primjer, mlađe generacije više razmišljaju o ovim aspektima nego starije osobe. Jedan opći problem je taj što zdrava hrana znači višu cijenu i manje ljudi koji si je priuštaju. No, naš je posao napraviti zdravu hranu po pristupačnim cijenama, što vjerujem da je moguće. U našem radu s gljivicama kontinuirano paralelno radimo na nekoliko aspekata nutritivnih vrijednosti hrane, čiste oznake zdrave hrane (npr. bez kemikalija, veziva itd.), niske emisije ugljika, pristupačne cijene za normalne ljude, a također razvijamo dobre okuse i teksturu. Bio je veliki izazov imati sve te faktore zajedno, ali vjerujem da smo uspjeli.
Treba li prehrambena industrija više slušati znanstvenike ili im je profit glavni cilj, bez obzira na posljedice? Što vas je na početku pokrenulo u svijetu znanosti?
Mislim da je to međusobno uvažavajući odnos. Prehrambena industrija bi trebala slušati znanstvenike, a i znanstvenici trebaju slušati prehrambenu industriju. Istraživači obično razvijaju samo jedan aspekt, ali kao što vidite iz ranijeg razgovora, imamo mnogo aspekata koje treba razvijati paralelno. Moja motivacija u znanosti bila je sloboda da radim na onome što volim, ali sam i čovjek industrije. Mislim da je razlog mog uspjeha to što razumijem obje strane, kako bih mogao razviti nešto što bi moglo biti korisno za društvo.
Osjećate li se ponekad depresivno gledajući kako svijet postaje sve zagađeniji, mora sve punija plastikom, sve više sječe šuma; unatoč svim upozorenjima koja su nam znanstvenici davali tijekom godina?
Da, mislim da su svi znanstvenici depresivni, uzrujani ili ljuti zbog svih ovih događaja o okolišu, politici, ratu, društvenim podjelama, itd. Ali, ja nisam aktivist za zaštitu okoliša da samo pokazujem problem. Kad vidim probleme, pokušavam razmisliti postoji li rješenje i mogu li nekako doprinijeti da bude bolje. Za rješavanje problema očuvanja okoliš, političari i mediji uvijek traže -Nadčovjeka koji će sve riješiti. Ali, nema nadčovjeka. Svi mi zajedno smo taj –„Nadčovjek“. Ako radimo zajedno, možemo pronaći mnoga rješenja od kojih svako može dati mali doprinos poboljšanju okoliša.
GLJIVE ĆE NAS HRANITI U BUDUĆNOSTI
Nitaste gljive igraju ključnu ulogu u prirodnom svijetu, temeljno oblikujući okoliš u kojem živimo. Ovi organizmi sposobni su razgraditi različite materijale, u rasponu od šećera, polimera ugljikohidrata i lignoceluloze do masti i proteina koji se nalaze u raznim izvorima i otpadu. Tim procesom stvaraju razne enzime i metabolite, a nastala gljivična biomasa može se primijeniti i kao stočna hrana i kao hrana. Posljedično, filamentne gljive drže ključ za pionirske biorafinerije dizajnirane za prenamjenu ostataka i otpada u vrijedne proizvode kao što su hrana, hrana za životinje, metaboliti, enzimi i biopolimeri. Od 1999. godine, naša istraživačka skupina je na čelu istraživanja potencijala filamentnih gljiva, fokusirajući se na razvoj biorafinerija na bazi gljiva.
Istražujemo sposobnost gljiva da pretvore široki spektar otpada i nusproizvoda u etanol, enzime, bioplastiku, hranu za ribe i ljudsku hranu. S obzirom na rastuće globalno zanimanje za održive i alternativne izvore proteina koji bi zamijenili meso i životinjske proteine, naši nedavni napori usmjereni su na dobivanje ljudske hrane iz gljivičnog micelija. Ova inicijativa ima za cilj stvoriti prehrambene proizvode koji ne samo da nude nutritivne prednosti, već također vrlo dobro ponavljaju okus i teksturu hrane na bazi mesa ili piletine.
Naravno, sve takve vrijedne istraživačke rezultate valja naposljetku prebaciti iz akademske zajednice u industriju.
SVJETSKI ČELNICI VIDE PROBLEM, ALI SE NE SLAŽU OKO RJEŠENJA
Koliko mračna i teška će biti budućnost Zemlje? Neki znanstvenici strahuju da smo već prešli točku s koje nema povratka…
Mislim da će kratkoročno biti mračno, ali vjerojatno ne dugoročno. Ako pogledamo razinu CO2 kao primjer, sada je prošlo otprilike 40 godina od kada potičemo da je smanjimo, ali još uvijek imamo veću proizvodnju, a nemamo globalno rješenje. Nakon toliko sastanaka COP-a, svjetski se čelnici još uvijek ne slažu oko rješenja iako svi vidimo učinke klimatskih promjena sa sušom, poplavama, toplinskim valovima, šumskim požarima itd. Ali, naša je dužnost razgovarati o problemima, povećati javnu svijest, a ujedno i neka rješenja i nade!
