Gdje je nestao Krešo Krijesnica?
Projekt ”Krešo Krijesnica – vratimo svjetla našeg djetinjstva” već dvije godine provodi skupina zabrinutih znanstvenika i studenata Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Wollongongu iz daleke Australije
U svijetu postoji oko 2000 vrsta krijesnica, dok u Hrvatskoj obitavaju dvije – ivanjska krijesnica (Lampyris noctiluca) i mala ivanjska krijesnica (Lampyris splendidula). Ipak, sve ih je manje, stoga ekipa s Agronomskog fakulteta već dvije godine provodi projekt „Krešo Krijesnica“ kojim istražuju što se događa, a uz pomoć dojava građana detektiraju gdje ih ima više, a gdje manje
Gdje su nestale krijesnice s hrvatskih livada i šuma? Zašto više ne viđamo krijesnice s kojima smo odrasli, gdje su nestale te male lampice iz ljetnih večeri naših djetinjstava? Ta su pitanja duže vrijeme mučila mladu docenticu dr. sc. Dariju Lemić sa Zavoda za poljoprivrednu zoologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Iako je entomolog po struci, središte njezina fokusa su uglavnom štetni kukci različitih poljoprivrednih kultura te je znala vrlo malo o krijesnicama. Početnu ideju o projektu koji bi se bavio nestankom krijesnica predstavila je kolegici iz Australije koja se bavi ugroženim i rijetkim vrstama, a ona joj je predložila da prouči kako funkcionira „Citizen Science: Građani znanstvenici“ sustav istraživanja. Ostalo je povijest, u šali nam govori docentica Lemić.
Nastao je projekt ”Krešo Krijesnica – vratimo svjetla našeg djetinjstva” koje već dvije godine provodi skupina zabrinutih znanstvenika i studenata Agronomskog fakulteta i Sveučilišta u Wollongongu iz daleke Australije. Vođeni željom da pomognu krijesnicama u Hrvatskoj, pokrenuli su ovaj volonterski pothvat, uz uključivanje svih građana Republike Hrvatske. Naime, upravo su građani bili važni partneri ovog istraživanja jer su obavještavali voditelje projekta preko službene Facebook stranice (Krešo Krijesnica), Instagram stranice (Krešo Krijesnica) te Twittera (#crofirefly) o područjima gdje su viđene krijesnice. Slanjem informacija o mjestu, vremenu, datumu i broju krijesnica, građani su izravno pridonosili boljem razumijevanju ovog kukca i pomoći njegovoj zaštiti kako u Republici Hrvatskoj, tako i diljem Europe.
POMOĆ GRAĐANA I KOLEGA S DRUGOG KRAJA SVIJETA
Vrlo brzo od pokretanja, projekt „Krešo Krijesnica“ postao je pravi hit. Znanstvenici su željeli doći do medijskog prostora kako bi informirali građane što žele od njih, a u konačnici su brojni novinski, radijski i televizijski mediji prenijeli njihovu priču o krijesnicama što je rezultiralo izuzetno dobrim odazivom. Cijeli projekt temelji se, dakle, na prikupljanju podataka (dojava) od naših sugrađana iz cijele Hrvatske – gdje su vidjeli krijesnice i u kojoj brojnosti.
– Naši sugrađani su taj zadatak shvatili vrlo ozbiljno te smo vrlo brzo dobivali i preko 100 dojava dnevno na našu Facebook i Instagram stranicu. Posebno smo se veselili kada su uz lokaciju i brojnost poslali i fotografije ili videa, jer na temelju boje svjetla krijesnice možemo determinirati vrstu o kojoj se radi. Premda smo inicijalno projekt pokrenule kolegica Katarina iz Australije i ja, a uskoro su nam se pridružili studenti Agronomskog fakulteta Marija i Matej, ovo je zapravo projekt svih građana koje su upravo krijesnice podsjetile na djetinjstvo. Bez samih građana projekt naravno ne bi uspio, jer četvero ljudi ne bi niti približno moglo popisati i pobrojati krijesnice na način na koji je to kroz ovaj projekt napravljeno, otkriva nam dr.sc. Darija Lemić.
Prvotnoj postavi istraživača lani su se pridružile družile njezine kolegice s fakulteta Ivana Pajač Živković i Helena Virić Gašparić te studenti Pave i Bruno koji su odradili lavovski dio posla popisivanja i kategoriziranja svih dojava s terena. Zbog COVID-19 epidemije i potresa koji je ozbiljno oštetio Agronomski fakultet, 2020. godina bila im je svima izuzetno teška jer nisu mogli zajedno raditi niti na fakultetu niti na terenu. Nisu uspjeli ni prezentirati projekt kako je bilo planirano, ali je ipak jako puno građana upravo ljetne mjesece čudne 2020. godine provelo čekajući i popisujući krijesnice. Na tome su im Darija i kolege iznimno zahvalni i baš zbog toga „Krešo Krijesnica“ ide dalje.
Cijele su obitelji zajedno u ljetnim večernjim satima šetale i tražile krijesnice. Odrasli su se prisjetili svoga djetinjstva, a djeca su stupila u kontakt s prirodom i shvatili da su upravo njihova opažanja i ponašanja ključna za uspjeh projekta
Doc. dr. sc. Darija Lemić, inicijatorica projekta
U 2019. godini prikupili su preko 1200 dojava iz cijele Republike, a u teškoj 2020. na oduševljenje svih uključenih prikupljeno je preko 500 dojava te je sada karta krijesnica u Hrvatskoj – potpuna.
– Istraživanje krijesnica donijelo nam je brojna poznanstva s entuzijastima iz cijele Europe, koji su nas upoznali s brojnostima krijesnica u njihovim državama. Na temelju toga moj bi najvažniji zaključak bio da krijesnica kod nas još uvijek ima te još uvijek nije kasno da se svi skupa educiramo i očuvamo njihova staništa kako bi i buduće generacije mogle uživati u tim živim lampicama. Ono što bih također željela istaknuti su brojne poruke koje smo dobili od naših građana znanstvenika, a zapravo govore o tome da smo svi skupa pomalo zaboravili na život s prirodom, otkriva nam docentica Lemić.
Posebno je vesele poruke da su cijele obitelji zajedno u ljetnim večernjim satima šetale i tražile krijesnice. Odrasli su se prisjetili svoga djetinjstva kada je mnogima upravo ta aktivnost bila posebno draga. A djeca su stupila u kontakt s prirodom, tako da su shvatili da su upravo njihova opažanja i ponašanja ključna za uspjeh projekta i očuvanje ovih važnih kukaca u Republici Hrvatskoj.
PESTICIDI I SVJETLOSNO ZAGAĐENJE
Prema dojavama kolega s australskog Sveučilišta u Wollongongu, Darija i njezin tim spoznali su da je i u zemlji „down under“ situacija s krijesnicama zapravo vrlo slična kao i u Hrvatskoj. Unatoč navodima literature o 25 različitih vrsta, zapravo je vrlo malo podataka o lokacijama i brojnosti u kojoj se javljaju. U Australiji se zbog drugačijeg rasporeda godišnjih doba, odrasli oblici koji svijetle javljaju u prosincu, a nažalost, lanjski požari su upravo u tom periodu godine bili najjači i zasigurno su značajno smanjili njihovu populaciju.
Srećom, iako rjeđe nego prije, u Hrvatskoj su krijesnice prisutne gotovo na području cijele zemlje. Uz tek malu prazninu na samome istoku, ali dr. sc. Lemić ne smatra da ih tamo više nema, već da projektom nisu dosegli do tog područja države.
– Nadam da ćemo u 2021. moći otići osobno tamo, na krajnji istok naše zemlje, i provjeriti stanje s krijesnicama. Ono što svakako možemo zaključiti prema dojavama da su veće brojnosti (rojevi) uočavani u ruralnim područjima, a u gradovima isključivo na područjima parkova bez većeg osvjetljenja. Krijesnicama smeta umjetno svjetlo i to je razlog zašto dolazi do opadanja njihove brojnosti.
Krijesnice vole vlažna i topla mjesta poput raslinja oko jezera, rijeka ili močvara, uz more ili šumske putiće. Urbanizacija i gradnja novih prometnica i stambenih objekata smanjuje broj takvih prirodnih staništa zbog čega krijesnice gube svoje domove. Moderan život za sobom donosi mnoštvo umjetnog osvjetljenja.
– Svi smo svjesni velikog broja rasvjetnih tijela, LED lampi reklama kao i pojačanom noćnom prometu. Sva ta umjetna svjetla štete živim bićima u okolišu. Takva pojava naziva se svjetlosno zagađenje odnosno polucija koja je razlog smanjenom broju krijesnica. Naime, krijesnice koriste svoje svjetlo kako bi se međusobno prepoznale i sinkronizirale što je preduvjet za parenje. Prolazak jednih automobilskih svjetala pored krijesnica poremeti njihovu sinkronizaciju i na nekoliko minuta. Konstantno ometanje umjetnim svjetlom otežava krijesnicama komunikaciju i umanjuje šansu za parenje što direktno utječe na smanjenje broja krijesnica buduće generacije, upozorava docentica s Agronomskog fakulteta.
Krijesnice zovu i ivanjskim kukcima jer lete u noći Svetog Ivana, između 23. i 24. lipnja. Njihova se svjetla najčešće vide noću oko 21, 22 sata
A kakva je zapravo uloga tog kukca u nekoj biozajednici? Što se događa nakon njegova nestanka?
U stadiju ličinke krijesnice najčešće jedu puževe i ličinke drugih kukaca čime doprinose u poljoprivredi sprječavajući da njihov plijen čini štete na poljoprivrednim proizvodima. Iz toga razloga možemo ih nazvati prirodnim neprijateljima štetnih organizama. Nakon razvoja u odrasli oblik, hrane se biljnim peludom i nektarom, ili se uopće ne hrane. Niti jedna vrsta krijesnica ne pričinjava štetu ni čovjeku ni biljkama. Nestanak takvog organizma možda se ne ni značajno osjetio u biozajednici jer uglavnom primjećujemo kukce koji ili jako pričinjavaju štetu ili su nam jako korisni, ali svakako bi osiromašio faunu područja u kojem bi se nestanak dogodio.
Ono što je projekt „Krešo Krijesnica“ donio jest i spoznaja koliko su ljudi zapravo emotivno vezani za točno ovu specifičnu vrstu kukca, napomenula je naša sugovornica:
– Na moje veliko iznenađenje, od milijun drugih, možda ljepših, možda za biosustav „važnijih“ životinjskih vrsta, velikom broju građana upravo krijesnice izazivaju nostalgiju na neka lijepa vremena i sjećanja na djetinjstvo. Svi smo svjesni da u ovom vremenu do nas svakodnevno dolaze milijuni informacija, koje uglavnom ignoriramo, a ipak priča o Kreši je pronašla svoj put. Uz malo edukacije svatko od nas može učiniti da krijesnice i dalje svijetle u našim područjima, što je u konačnici i cilj ovoga projekta.
ZAINTERESIRATI MLADE DA OSLUŠKUJU PRIRODU
Primjetan je, dakako, negativan utjecaj razvoja i na druge vrste kukaca. Nažalost, nedavno se dogodio pomor pčela u Međimurju, smanjena je i populacija leptira kako u našoj državi tako i šire. Vrlo često su za takve tragedije optuženi pesticidi, sredstva za zaštitu bilja. Rješenje je – edukacija:
– Često se zaboravlja koliko je važan posao proizvodnja hrane i koliko je veliko znanje potrebno da bi ta proizvodnja bila sigurna za krajnjeg korisnika, ali i za sve organizme prisutne u tome lancu!
Geslo projekta glasi „Vratimo svjetla našeg djetinjstva“. Budući da je krijesnica sve manje, a danas već i trogodišnjaci trčkaraju okolo s mobitelima u rukama, zanimalo nas je moramo li se svi skupa bojati da su smartphoneovi postali svjetla djetinjstava novih generacija? Sigurno je istina da je današnjoj djeci atraktivnije tipkati po mobitelima nego vrijeme provoditi u prirodi. Zato i jesu važni ovakvi projekti koji uključuju sve građane, ističe docentica Darija Lemić:
– Samim time što se na ovaj način na sve jednako „prebacuje“ odgovornost, ljudi su spremni pokrenuti se i zaista pridonijeti istraživanju. Mislim da ljudima puno znači kada sudjeluju u ovakvoj akciji, geslo je smišljeno s ciljem da odrasle vrati u djetinjstvo, a ako se odrasli prisjete kako je to bilo kad su bili mali, možda oni sami uspiju zainteresirati i svoju djecu da osluškuju prirodu i žive s njom. Voljela bih ovdje dodati da je Krešo Krijesnica tim održao i brojna predavanja i radionice za djecu u sklopu projekata Sveučilišta (Noć istraživača, Festival znanosti), sudjelovali smo i na Danu očaranosti biljkama, te se odazvali pozivima na predavanja u sklopu dana gradova, ljetnih manifestacija, edukacija vrtićanaca… I zapravo nikada nismo naišli na situaciju da djeca nisu zainteresirana za kukce. Neka ih vole na prvu, poneki se boje, ali zapravo uvijek postoji veliki interes. Tako da uz pravi motiv i dobru edukaciju sigurno postoji način da se djecu makne od telefona i usmjeri ka prirodi.
Urbanizacija te gradnja novih prometnica i stambenih objekata smanjuje broj prirodnih staništa zbog čega krijesnice gube svoje domove. Smeta im i velika količina umjetne rasvjete
Imamo li stoga snage svi skupa povući ručnu kočnicu, othrvati se nekako novoj tehnologiji, vratiti se prirodi, jedni drugima? Kako po tom pitanju dišu mladi ljudi, studenti na Agronomskom fakultetu?
– Kao i kod male djece i kod studenata preferencija prema prirodi je vrlo individualna. Generalno ljudi koji vide sebe u agronomskoj struci jesu skloniji biološkim znanostima i vole provoditi vrijeme na terenskoj nastavi, pokušalištima i sl. I mi nastavnici često smo preokupirani s papirologijom i uredskim poslovima, ali zbilja kod nas na Agronomiji ima jako puno predmeta koji podrazumijevaju praktičnu nastavu na poljima kojima je naš fakultet okružen, a i u neposrednoj blizini smo i Parka Maksimir gdje je vrlo lako provoditi praćenje i bilježenje brojnih vrsta kukaca, biljaka i sl.
Na zagrebačkoj Agronomiji već godinama postoji veliki izbor preddiplomskih i diplomskih studijskih programa i premda zadnjih nekoliko godina nisu popunili sva raspoloživa mjesta na ponekim studijima, u akademskoj godini 2020./2021. gotovo su sva mjesta popunjena. Je li veći interes za agronomiju rezultat teške situacije s COVID-om i spoznaje koliko nam je svima važna proizvodnja hrane, teško je reći. Naša sugovornica tek se nada da će svi upisani studenti „pronaći sebe“ na ovome fakultetu bez obzira za koji smjer su se odlučili. Nema boljeg ili lošijeg studija (smjera), svi su jednako važni i imaju zajednički cilj proizvodnje zdravstveno ispravne hrane u dovoljnim količinama prema svim načelima održive poljoprivrede. Za kraj svim budućim studentima poručuje: Vjerujte pravim zaljubljenicima u ovu struku jer agronomija ionako nije posao, nego poziv.
Što napraviti da se zajednice krijesnica vrate u hrvatske šume i livade?
Konstantna svjetlost koja dopire iz domova, uličnih svjetiljki, automobila i dućana uvelike ometa njihovu komunikaciju koja im je, kao što znamo, ključna za pronalaženje partnera za parenje, a izostanak razmnožavanja znači i manji broj budućih jedinki. Kako bi očuvali krijesnice u našim dvorištima ne upotrebljavajte pesticide širokog spektra djelovanja oko kuće, povećajte i obnovite staništa krijesnicama tako što ćete posaditi grmlje i visoko cvijeće u vrtovima, jer krijesnice trebaju više mjesta za sklonište, instalirajte male bazene u vrtovima ili fontanice jer se zna da krijesnice vole vodu, poruka je dr. sc. Darije Lemić.
Docentica Darija Lemić objašnjava: Kako krijesnica stvara svoju svjetlost i čemu joj služi?
Krijesnice su kukci koji žive na svim kontinentima s tropskom i umjerenom klimom. U svome zatku imaju svjetlosni organ, a njime proizvode efikasniju svjetlost nego žarulje! Naime, žarulje prilikom rada proizvode 90% svjetlosti i 10% topline, dok krijesnice proizvode stopostotnu svjetlost.
Proizvodnja svjetla im služi za komunikaciju, pronalaženje partnera i parenje te ponekad za upozoravanje predatora kako bi zaštitile sebe ili teritorij. Kod većine vrsta krijesnica (a ima ih oko 2000) oba spola imaju svjetlosni organ, a kod manjeg broja vrsta je to karakteristika samo jednog spola. U nekim slučajevima čak i ličinke i jajašca mogu proizvoditi svjetlost kao reakciju na vanjske podražaje. Ličinke krijesnica žive jednu do dvije godine, dok odrasli oblik živi najviše dva mjeseca što im je taman za parenje i odlaganje jajašaca.
Bioluminiscencija je hladno svijetljenje kod ponekih živih organizama koji procesom izmjene tvari proizvode energiju, koja se gotovo potpuno pretvara u svjetlost, a samo se neznatan dio pretvara u toplinu. Osim krijesnica, poneki jednostanični organizmi također svijetle, a bioluminiscencija je osobito raširena u moru, a uzrok svjetlucanja mora jesu mnoge praživotinje, mješinci, rakovi, mekušci, ribe. Svjetlucanje je značajnije ljeti, kada u toplim morima svijetli bičaš Noctiluca miliaris, a u hladnijim morima svijetle račići svjetlari (Euphausiacea). Bioluminiscencija u životinjskom svijetu koristi za zbunjivanje ili plašenje neprijatelja, privlačenje plijena, orijentaciju u dubini oceana, privlačenje spolnih partnera, prepoznavanje vrsta.
