Francontraste 2023 – međunarodni znanstveni frankofonski skup

Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održana je četvrta međunarodna znanstvena konferencija Francontraste 2023 Conceptualisation, contextualisation, discours u organizaciji Odsjeka za romanistiku.

Konferencija je okupila stotinjak sudionika, ugledne međunarodne i hrvatske znanstvenike s područja francuske lingvistike, glotodidaktike, prevoditeljstva i znanosti o književnosti. Plenarna izlaganja održali su ugledni znanstvenici: Samir Bajrić (Université de Bourgogne), Jean-Claude Beacco (Université Sorbonne Nouvelle), Nenad Ivić (Sveučilište u Zagrebu), Dominique Legallois (Université Sorbonne Nouvelle), Patrick Quillier (Université Côte d’Azur), Bogdanka Pavelin Lešić (Sveučilište u Zagrebu), Julio Murillo Puyal (Universitat Autònoma de Barcelona), Olivier Soutet (Université Paris-Sorbonne) i Dražen Varga (Sveučilište u Zagrebu).

Konferencija se održala pod visokim pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a njom su obilježene stogodišnjica rođenja akademika Vojmira Vinje i stodesetgodišnjica rođenja akademika Petra Guberine, uglednih znanstvenika i profesora Odsjeka za romanistiku i Filozofskoga fakulteta.

U okviru konferencije, održano je i predstavljanje knjige prerano preminuloga profesora Mire Kačića (1946. – 2001.), redovitoga profesora Odsjeka za lingvistiku, pod naslovom L’analyse linguistique et la théorie des ensembles (2021.)

Konferencijom Francontraste Hrvatska akademska zajednica i Sveučilište u Zagrebu dali su izvorni doprinos poticanju i promicanju istraživanja o francuskome jeziku, o frankofonskim književnostima i kulturama i time pokazali da istinski podržavaju vrijednosti za koje se zalaže Frankofonija, zajednica pojedinaca, regija i zemalja kojima je zajednička uporaba francuskoga jezika i duboka povezanost s frankofonskim kulturama.

Više na MREŽNOJ STRANICI konferencije.

Za Universitas portal napisala prof. dr. sc. Ivana Franić, Odsjek za romanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

---

Akademik Petar Guberina (1913. – 2005.) istaknuti hrvatski i svjetski znanstvenik, utemeljio je Institut za fonetiku, Odsjek za fonetiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Polikliniku SUVAG. Njegova istraživanja lingvistike govora dovode do kopernikanskog obrata u nastavi živih jezika, rehabilitaciji i obrazovanju gluhih i osoba oštećena sluha, te do primjene audiovizualne globalnostrukturalne metode koju je razvio s Paulom Rivencom i verbotonalne fonetike i metode rehabilitacije i/ili poučavanja slušanja i govora.

Opus akademika Petra Guberine iznimno je raznolik i dinamičan. U njem su se neprestano prožimala vrlo različita područja. Ta se znanstveno-nastavna i istraživačka djelatnost zapravo ne može omeđiti ni formalnim ni čvrstim međama pa se, pristupajući Guberininoj djelatnosti, neprestano mora upozoravati na njegove prinose romanistici, općoj lingvistici, teoriji i metodologiji učenja i poučavanja jezika, osobito stranih, isticati poveznice njegova rada s psihologijom, medicinom općenito i otorinolaringologijom posebno te drugim disciplinama. Akademik Guberina nije se u svojem radu ni htio ni dao svesti u okvire jedne uske discipline.

Guberinina teorijska polazišta utemeljena su u znanstvenom nasljeđu Ženevske škole: Ferdinanda de Saussurea i njegovoj najavi lingvistike govora i Charles Ballyja i njegovoj lingvističkoj stilistici. Polazeći od velikih Učitelja 20. stoljeća, Guberina je pronašao svoj vlastiti znanstveni put. Njegovo prvo veliko znanstveno djelo, doktorska teza zahtjevnoga francuskoga državnog doktorata na pariškoj Sorboni, posvećeno je složenim rečenicama u francuskom i u hrvatskom (god. 1939.). Guberina je na nizu primjera pokazao kako za pravilnu interpretaciju rečenica nije uvijek dovoljno polaziti od rečenice kao hijerarhijski najviše jezične jedinice, nego valja uzimati u obzir i veće jezične jedinice kao što su odlomak i tekst (razmatraju se dakle također kontekst i situacija) tako se profesor Guberina može smatrati jednim od preteča onoga smjera istraživanja u lingvistici i sintaksi koji je od 1960-ih poznat pod nazivom lingvistika teksta ili lingvistika diskursa. Autor je u disertaciji sustavno pratio i odgovarajuća rješenja u hrvatskom. Pritom ističe kako se svi elementi rečenice pouzdanije mogu ocijeniti u jeziku koji nam je materinski, upozorivši među prvima na važnost izvornog govornika. Usporedno je i sustavno dao opis cijele jedne strukturne razine, sintakse složene rečenice u francuskom i hrvatskom jeziku, te je time navijestio buduća supostavna ili kontrastivna proučavanja. U svojoj disertaciji koju je obranio s 26 godina, Guberina je krenuo putem lingvistike govora. Među prvim lingvistima dvadesetog stoljeća opredijelio se za lingvistiku govora i otvorio put istraživanjima 21. stoljeća. Originalnost teorijskih stajališta P. Guberine najavljuje i otvara poglavlja istraživanja jezika i jezične djelatnosti, iskazivanja i diskursa.

Akademik Vojmir Vinja (1921. – 2007.) jedan je od najvećih i najutjecajnijih hrvatskih romanista koji je najveći dio svojih znanstvenih istraživanja posvetio hrvatsko-romanskim jezičnim vezama na jadranskom području kao i nazivlju jadranske faune. Jednako je važna i njegova plodna suradnja s inozemnim lingvističkim krugovima (napose u izradi Mediteranskoga lingvističkog atlasa). Otkako je profesor Vinja preuzeo vođenje Odsjeka za romanske jezike i književnosti, nastojao je da se uz francuski, kao tada osnovnu romanističku struku (dakako i uz talijanski, koji se studirao izvan Odsjeka za romanistiku), pokrene i nastava ostalih glavnih romanskih jezika (španjolskog, portugalskog, rumunjskog). Na podlozi koju su već bili pripremili predavanja i napisi Petra Guberine, profesor Vinja je sredinom pedesetih godina prvi na Sveučilištu u Zagrebu uveo u nastavu sustavno izlaganje i razmatranje teorijskih načela Saussureova „Tečaja opće lingvistike“  kao osnovice ukupne obnove lingvistike. Valja upozoriti i na to da je u tim okvirima profesor Vinja prvi na Sveučilištu u Zagrebu, u okviru studija francuskoga jezika, počeo sustavno predavati modernu lingvističku semantiku, kojom se toliko temeljito služio u svojim lingvističkim studijama. Vinja bio je jedan od pokretača i glavnih organizatora poslijediplomskih studija lingvistike na Međunarodnom interuniverzitetskom centru u Dubrovniku (s izričitom orijentacijom na proučavanje jezičnih pitanja jadranskoga i sredozemnog područja. Treba također istaknuti da je prof. Vinja niz godina znatno doprinosio organizaciji visokoškolske nastave općenito te izgradnji kulturnih veza s inozemstvom, posebice organizaciji nastave hrvatskoga jezika na inozemnim  sveučilištima. Pored strogo lingvističkih studija i većeg broja leksikografskih radova (među kojima se ističe posebice monumentalan Španjolsko-hrvatski rječnik), profesor Vinja nastojao je što vjernije u hrvatski pretočiti nekoliko klasičnih djela (staro)francuske i drugih romanskih književnosti te srednjovjekovnoga latinskog. Istaknimo prijevod Sabranih djela Michela de Montaignea (2007.), koji je objavljen nekoliko dana nakon prevoditeljeve smrti, jedno od vrhunskih postignuća u hrvatskom prevođenju europskih književnih klasika. Preveo je i ključna djela jezikoslovne literature kao što su Danteov Nauk o pučkom jeziku, 1998; Opća i obrazložbena gramatika iz Port-Royala, 2000; Saussureov Tečaj opće lingvistike, 2000; Benvenisteove Riječi indoeuropskih institucija, 2005.