Financiranje javnih sveučilišta strateška je zadaća države

Financiranje javnih sveučilišta jedna je od ustavnih obaveza države, a u Hrvatskoj su ona dosad financirana po nekoliko različitih modela. Trenutno je na snazi model programskog financiranja, ali ovaj model većina javnih sveučilišta nije prihvatila. S prorektorom za poslovanje Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Tonćijem Lazibatom stoga smo porazgovarali o razlozima zbog kojih zagrebačko Sveučilište nije potpisalo programski ugovor. Osim toga, upitali smo ga o povećanju izdvajanja za poslovanje Rektorata i dinamici obnove sveučilišnih objekata od posljedica prošlogodišnjeg potresa.

Možete li pojasniti trenutni model financiranja Sveučilišta?
– Sva javna visoka učilišta u Republici Hrvatskoj financiraju se temeljem Odluke Vlade o programskom financiranju javnih visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u akademskim 2018./2019., 2019./2020., 2020./2021. i 2021./2022. (dalje u tekstu Odluka Vlade, op. a.) kojom se propisuje model financiranja. U Odluci Vlade definiran je obračun iznosa financiranja redovne nastavne djelatnosti kroz visinu subvencije participacije školarina po vrsti studijskog programa i znanstvenom ili umjetničkom području programa te kriteriji za ostvarivanje prava na subvenciju participacije školarina, a obračun financiranja znanstvene i umjetničke djelatnosti prema broju zaposlenih znanstvenika i broju objavljenih radova te definiranim iznosima po područjima.

PROBLEMI PROGRAMSKIH UGOVORA

Zašto zagrebačko sveučilište nije potpisalo programski ugovor?
– Prije svega zato što ovaj model financiranja ne predviđa financiranje osnovnih materijalnih troškova direktno iz proračuna, a vrijednosti iznosa subvencija participacija koje na neki način zamjenjuju materijalne troškove ne odražavaju realne troškove provođenja osnovne nastavne djelatnosti pa potpisivanje programskog ugovora na razdoblje od 4 godine bez mogućnosti dodatnog pregovaranja oko uvjeta financiranja nije bila prihvatljiva opcija za Sveučilište u Zagrebu. Usprkos činjenici da Sveučilište u Zagrebu nije potpisalo programski ugovor, a zbog Ustavne obveze države da financira javna Sveučilišta, sredstva za subvencije participacija školarina i sredstva potpora za znanost doznačavaju se Sveučilištu prema uobičajenim procedurama, iako često s velikim vremenskim kašnjenjima.

U sveučilišnoj se javnosti raspravlja o postotku izdvajanja sastavnica za troškove Rektorata…
– Sveučilište u Zagrebu u užem smislu predstavlja Rektorat kojeg čine rektor, prorektori, 19 ureda i službi, 3 ustrojbene jedinice, koji su u funkciji cijelog Sveučilišta u Zagrebu i koji se je oduvijek financirao iz Državnog proračuna. 2015. godina je posljednja fiskalna godina kada je Sveučilište u Zagrebu primilo iz Državnog proračuna sredstva za materijalne troškove. Od 2016. ukinuto je financiranje materijalnih troškova direktno iz proračuna i oni su prebačeni u subvencije participacija školarina. Kako Sveučilište u Zagrebu nema redovnih studenata temeljem kojih bi se obračunale školarine nema niti prihoda za materijalne troškove. Zbog toga je bilo nužno da se donese Odluka po kojoj bi se dio sredstava raspoređivao za materijalne troškove Sveučilišta, a dio za zajedničke sveučilišne potrebe iz kojih se naknadno sredstva doznačavaju fakultetima ili studentima (interventna sredstva i sredstva za održavanje, posebna međunarodna suradnja, trošak profesora emeritusa, stipendije studentima).

Zašto se postotak izdvajanja za Rektorat u nekoliko navrata povećavao?
– U razdoblju od ak. god. 2015./2016. do ak. god. 2017./2018. za koje je Sveučilište potpisalo programski ugovor s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, izdvajanja za Rektorat su bila u prvoj godini 4%, a u sljedeće dvije 5%. Analiza je pokazala da navedena sredstva nisu dostatna da se pokriju svi materijalni troškovi koje Rektorat ima za provođenje svoje osnovne djelatnosti. Od ak. god. 2018./2019. izdvajaju se sredstva od 10% što nominalno odgovara materijalnim troškovima koji ne pripadaju nekim projektima, programima ili specijalističkim studijima koji se provode na Sveučilištu, a financiraju se isključivo iz svojih prihoda.

Koliki su ukupni troškovi Rektorata?
– Ukupni materijalni troškovi za 2020. godinu, bez troškova plaća, iznose 48.006.524,00 kn pri čemu je oko 65% (31 mil. kn) pokriveno iz drugih izvora financiranja, a 35% (cca 17 mil. kn) se pokriva iz izdvajanja participacija školarina za Rektorat. Prilikom analiziranja pojedinih stavki financijskih izvješća treba uzeti u obzir da stavke koje se prikazuju po pojedinim vrstama troškova pripadaju različitim organizacijskim jedinicama odnosno projektima, kao što je to slučaj i s troškovima službenih putovanja.

Detaljan pregled navedenog troška jasno daje do znanja da se trošak putovanja osoblja Rektorata kreće oko 30% ukupnog troška, a preostali iznosi se odnose na projekte, programe i aktivnosti pokrivene iz drugih izvora financiranja.

OBNOVA NAKON POTRESA

Prošla je godina dana od potresa u Zagrebu. U kojoj je fazi priprema obnove sveučilišnih objekata?
– Sveučilište je prikupljalo podatke od svojih sastavnica o stanju objekata te je utvrđeno da je oštećeno 113 zgrada fakulteta/akademija, od čega je njih 70 ocijenjeno kao uporabljivo (zelena oznaka), 40 privremeno neuporabljivo (žuta oznaka) i 3 neuporabljivo (crvena oznaka). Tijekom 2020. godine iz Državnog proračuna su doznačena sredstva u ukupnom iznosu od 7.763.254 kuna, koja su Odlukom Senata raspoređena sastavnicama za hitne intervencije.

Kolika je ukupna šteta, odnosno procijenjena vrijednost obnove?
– Prema dostavljenim podacima naših sastavnica ukupan procijenjeni iznos šteta je 682.928.501 kn bez PDV-a odnosno 852.410.627 kn s PDV-om. U tijeku su prijave projekata po Pozivu na dodjelu bespovratnih financijskih sredstava „Obnova infrastrukture i opreme u području obrazovanja oštećene potresom”; FSEU.2021.MZO na koji se Sastavnice Sveučilišta u Zagrebu samostalno prijavljuju sukladno uvjetima iz Poziva. Ukupan raspoloživ iznos bespovratnih sredstava za dodjelu u sklopu ovog Poziva je 953.868.867,49 HRK, a osiguran je u Državnome proračunu RH, iz Fonda solidarnosti Europske unije (FSEU) i drugih izvora.

Za koji se model financiranja sveučilišta osobno zalažete?
– Financiranje javnih Sveučilišta pa tako i Sveučilišta u Zagrebu mora ostati jedan od strateških zadaća svake Vlade RH i Ministarstva znanosti i obrazovanja. U prethodnih 6 godina na čelu Ministarstva znanosti i obrazovanja izmijenilo se 5 ministara i bilo je teško ostvariti kontinuitet u pregovaranju o financiranju, suradnji i razvoju sveučilišta. Jedini prihvatljivi model financiranja u ovom trenutku za Sveučilište u Zagrebu jest da se iz Državnog proračuna direktno financiraju, osim plaća, osnovni materijalni troškovi za provođenje nastavne i znanstvene djelatnosti, takozvani režijski troškovi, a dodatnim programskim ugovorima se mogu ugovarati dodatna sredstva za koja će postojati kriteriji uspješnosti. Generalno, Republika Hrvatska obrazovanje mora staviti u svoje prioritetne strateške razvojne ciljeve te povećati postotak BDP-a koji izdvaja za cjelokupno obrazovanje, a samim time i za visoko obrazovanje.