
Filozofski fakultet: Prva konferencija školskih psihologa
Na skupu pod nazivom "Horizonti snage" sudjelovalo je 480 psihologa koji rade u sustavu obrazovanja Republike Hrvatske. Program skupa sastojao se od različitih aktivnosti koje su uključivale više od 60 usmenih izlaganja, 13 radionica, 5 plenarnih predavanja, te više okruglih stolova i primjera dobre prakse
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održana je 1. konferencija školskih psihologa Hrvatske pod nazivom “Horizonti snage”. Organizator konferencije bila je Hrvatska psihološka komora, a suorganizatori Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta i Agencija za odgoj i obrazovanje. Na skupu je sudjelovalo 480 psihologa koji rade u sustavu obrazovanja Republike Hrvatske. Program skupa sastojao se od različitih aktivnosti koje su uključivale više od 60 usmenih izlaganja, 13 radionica, 5 plenarnih predavanja, te više okruglih stolova i primjera dobre prakse.

Na svečanom otvaranju goste su pozdravili Snježana Kovač, predsjednica Programsko-organizacijskog odbora konferencije, David Zombori, predsjednik Hrvatske psihološke komore te Ivana Delač, predsjednica Stručnog razreda za školsku psihologiju pri HPK. Kao suorganizatori i domaćini konferencije ispred akademske zajednice skup su pozdravili Damir Ljubotina, pročelnik Odsjeka za psihologiju i Domagoj Tončinić, dekan Filozofskog fakulteta. Za sudionike skupa važna je prisutnost i podrška nadležnih agencija koje su predstavljali Dubravka Brezak Stamać, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje i Mile Živčić, ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje, kao i Jadranke Žarković, savjetnice Predsjednika Republike Hrvatske za odgoj i obrazovanje. Konferencija je održana pod geslom „Horizonti snage“ naglašavajući potrebu da se suvremene znanstvene spoznaje i rezultati psiholoških istraživanja primijene u praksi s ciljem poboljšanja opće kvalitete cjelokupnog sustava. Prema riječima potpredsjednice Hrvatske psihološke komore Snježane Kovač, jedan od temeljnih motiva za organizaciju prve konferencije školskih psihologa predstavljala je želja za pružanjem kolegijalne podrške i razumijevanja za svakodnevne izazove s kojima se psiholozi susreću u radu u sustavu obrazovanja.
Glavne teme konferencije usmjerene su na mentalno zdravlje u odgojno-obrazovnom kontekstu, rad s darovitim učenicima i učenicima s teškoćama, inovativne pristupe u nastavi psihologije te standarde rada psihologa.
Održano je pet plenarnih predavanja koja su pokrila široki raspon tema: od iskustava vezanih uz reakcije učenika na pandemiju izazvanu Covidom-19 (Bilha Paryente, Izrael), provjere modela pozitivnog razvoja mladih (Miranda Novak, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), nacionalnog istraživanja o učincima pandemije i potresa na odgojno- obrazovni sustav i važnosti škola u adresiranju potreba učenika povezanih s dobrobiti i zadovoljstvom različitim aspektima života (Boris Jokić, Institut za društvena istraživanja, Zagreb), važnosti brige za psihološku dobrobit i mentalno zdravlje psihologa (Nataša Jokić-Begić, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu) te ulozi školskih psihologa u podržavanju dječjih prava na participaciju (Aleksandra Huić, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu).

O važnosti i djelokrugu rada školskih psihologa govore i specifične teme raspravljane na konferenciji a koje uključuju identifikaciju i rad s darovitim učenicima, tretman straha od škole, razvoj uspješnih strategija suočavanja sa stresom, integraciju djece izbjeglica u školski sustav, podršku učenicima s teškoćama u učenju, prevenciju mentalnog zdravlja, emocionalno opismenjavanje, prevenciju vršnjačkog nasilja, poticanje pozitivnih vrijednosti i optimizma, ispitivanje slike o sebi i izvora stresa kod mladih, edukaciju nastavnika u području mentalnog zdravlja, definiranje standarda rada školskih psihologa i dr.
Domaća i međunarodna istraživanja i iskustva stručnjaka ukazuju na brojne promjene i izazove koji zahtijevaju intervencije u cjelokupni sustav obrazovanja kako bi se prilagodio potrebama i izazovima mladih u današnje vrijeme. Dinamične društvene promjene, razvoj suvremenih tehnologija, a u novije vrijeme pandemija, posljedice potresa i ratni sukobi mijenjanju uvjete u kojima mladi žive i odražavaju se na obrasce komunikacije i strategije rješavanja problema te posljedično na uspješnost prilagodbe na životne izazove, opću dobrobit i njihovo mentalno zdravlje. Istraživanja i klinička iskustva ukazuju na porast simptoma mentalnog zdravlja pri čemu važne zaštitne faktore predstavljaju programi prevencije, rano prepoznavanje problema od strane škole i obitelji kao i dostupan i kvalitetan sustav psihološke terapije, savjetovanja i podrške.

Rezultati istraživanja ukazuju na važnost pozitivne psihosocijalne klime u školama i razredima u kojima će se učenici osjećati ugodno i prihvaćeno te ozračja u kojima se potiču pozitivne vrijednosti solidarnosti, tolerancije, nenasilja, podrške i empatije. Sudionici su naglasili važnost dobre komunikacije između škole i roditelja kao i edukacije roditelja vezane uz kvalitetno roditeljstvo, a prikazani su i brojni primjeri dobre prakse. Struka je suglasna da je u sustavu obrazovanja važna uloga kognitivnih ishoda i obrazovanja, ali da se ne smiju zanemariti i odgojni ishodi te razvoj i osnaživanje općih životnih vještina i kompetencija kod adolescenata.
Neke od nužnih promjena odnose se na postupke vrednovanja znanja, koji su opterećeni zahtjevom za visokim prosječnim ocjenama bez uvažavanja specifičnih sposobnosti i interesa učenika što stvara pritisak na učenike, nastavnike i roditelje.
Pored toga preporuke su da se učini pomak od inzistiranja na činjeničnom znanju prema kritičkom mišljenju, razumijevanju sadržaja i vještinama učenja i pronalaženja informacija.

Možemo zaključiti da su mladima u sustavu obrazovanja i širem društvu u većoj mjeri potrebniji uzori nego kritičari. Sudionici skupa izrazili su vjeru da će donositelji odluka odgovorni za obrazovnu politiku prepoznati potrebe, uvažiti preporuke i znanja struke i akademske zajednice te omogućiti nužne promjene unutar sustava.
Napisao: prof. dr. sc. Damir Ljubotina, pročelnik Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu