Filozof iz Njemačke na privremenom radu u Zagrebu

Odlazak Hrvata na privremeni rad u Njemačku tijekom proteklih pola stoljeća postao je gotovo pa naš način života. Posljednjih godina sve više mladih odlazi u Irsku, Englesku, Austriju, međutim gastarbajterizam u Njemačku i dalje je pojam za „odlazak trbuhom za kruhom“.

Stoga je vrlo rijetko, neobično, ali i dragocjeno kada jedan Nijemac odluči doći živjeti i raditi u Hrvatsku. A upravo je to napravio dr. Marcus Knaup, privatni docent (Privatdozent) iz filozofije na FernUniversität u Hagenu i stipendist Zaklade Alexander von Humboldt.

Knaup već gotovo dvije godine živi u Zagrebu i radi u Znanstvenom centru izvrsnosti za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu. Studirao je filozofiju (magistrirao) i katoličku teologiju (diplomirao) u Freiburgu i Paderbornu, a oba studija završio je 2005. godine. U ljetnom semestru 2011. doktorirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Albert-Ludwigs u Freiburgu. Između 2013. i 2022. bio je član znanstvenog osoblja Katedre za praktičnu filozofiju (etika, pravo, ekonomija, voditelj: prof. Thomas Sören Hoffmann) na FernUniversität u Hagenu.

U srpnju 2022. habilitirao je iz predmeta filozofija na Fakultetu za kulturalne studije i društvene znanosti FernUniversität Hagen. Fokus istraživanja su mu etika, bioetika, filozofija prirode, filozofija tehnologije, filozofska antropologija.

Sreli smo se s dr. Knaupom na zagrebačkom Zrinjevcu, jednom od njemu najdražih kutaka hrvatske metropole.

Recite nam, za početak, kako je filozof iz Njemačke završio u Hrvatskoj i na Sveučilištu u Zagrebu? Što je tome prethodilo i što Vas je navelo i možda motiviralo na put u Lijepu našu? Zašto baš Hrvatska?

Bavim se bioetikom, točnije integrativnom bioetikom koja ovdje u Hrvatskoj uživa veliki ugled. U lipnju 2022. dobio sam Feodor-Lynen istraživačku stipendiju za iskusne znanstvenike od Zaklade Alexander von Humboldt, koju sam počeo koristiti u rujnu 2022. Od tada živim u Zagrebu i radim na Sveučilištu u Zagrebu, u Centru izvrsnosti za integrativnu bioetiku. Zahvaljujući velikodušnoj potpori Zaklade Humboldt, uspio sam provesti svoj istraživački projekt o integrativnoj bioetici u Zagrebu.

 ŽIVOT U RAZNOLIKOSTI NJEGOVIH MANIFESTACIJA

 Pojasnite nam Vaše područje rada i interesa i objasnite nam što uviđate kao njegov poseban značaj i doprinos.

Moj Humboldtov istraživački projekt odnosi se na sustavno pojašnjenje onoga što je integrativna bioetika u svojoj srži: u kojem smislu je ona “integrativna”. Što znači pluriperspektivnost i kako se može opravdati? Kako se znanstvene i socio-kulturne perspektive mogu u konačnici dosljedno uskladiti? I, kakav je njihov odnos s drugim bioetičkim modelima i pokušajima odgovora? U svom istraživačkom projektu također raspravljam o klasičnim pitanjima medicinske etike, etici životinja i problemima etike okoliša.

Često sudjelujete na međunarodnom simpoziju Lošinjski dani bioetike – Integrativna bioetika i nova epoha. Što Vas veže za područje bioetike, odnosno kako ste došli u kontakt s bioetikom i gdje se Vaš rad uklapa u bioetički kontekst?

Na Sveučilištu u Zagrebu i drugim hrvatskim sveučilištima već nekoliko godina postoji visokorazvijena mreža istraživačkih i obrazovnih projekata o integrativnoj bioetici. U Zagrebu sam našao izvrsne uvjete za svoj rad. Imao sam sreću da sam imao dva domaćina koji su uvijek bili tu da mi pomognu i savjetuju me. Prof. dr. sc. Ante Čović, bivši ministar znanosti RH i ravnatelj Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu, podržao je moj istraživački projekt kao domaćin i član međunarodne Humboldtove mreže s velikim zanimanjem i nastavit će to činiti i u budućnosti. Posebno sam zahvalan prof. dr. sc. Hrvoju Juriću koji mi je pružio izuzetnu podršku u znanstvenim i svakodnevnim praktičnim pitanjima u Hrvatskoj.

Smatrate li integrativnu bioetiku važnom i zašto? Što je po Vašem mišljenju njezina jakost i posebnost?

Integrativna bioetika ima veze sa činjenicom da stvari koje se uzimaju zdravo za gotovo postaju krhke i da postoje različiti odgovori o tome što treba ili ne treba činiti pred raznim biotehnološkim izazovima. Integrativna bioetika u svoja razmatranja uključuje različite oblike znanja i odvaguje vrijednosti zadataka i alternativne pravce djelovanja. Cilj integrativne bioetike je uzeti u obzir život u raznolikosti njegovih manifestacija.

Autor ste dvije objavljene knjige. Ukratko nam prezentirajte pozadinu i tematiku Vaših djela.

Moj doktorski rad bavio se važnom i aktualnom temom: problemom odnosa duše i tijela. Polazeći od spajanja aristotelovskog hilemorfizma i fenomenologije tijela, pokušao sam dati odgovore na aktualne izazove istraživanja mozga. Disertaciju je 2012. godine objavila nakladnička kuća Karl Alber pod naslovom Leib und Seele oder mind and brain? Zu einem Paradigmenwechsel im Menschenbild der Moderne. 2017. godine objavljen je engleski prijevod u izdanju izdavačke kuće Springer VS pod nazivom A Unity Of Body And Soul Or Mind-Brain-Being? Towards A Paradigm Shift In Modern Concepts Of Personhood.

U srpnju 2022. uspješno sam završio habilitaciju iz predmeta Filozofija na Fakultetu za kulturalne studije i društvene znanosti FernUniversität Hagen. Habilitacijski rad nosi naslov Gewachsenes und Gemachtes. Philosophische Grundlegungen und bioethische Perspektiven. Temom međusobnog odnosa prirode i tehnologije zahvaćeno je temeljno pitanje filozofske refleksije koje postaje posebno aktualno i društveno-politički relevantno zbog rezultata istraživanja koje prezentiraju bioznanosti. Dok prvi dio predstavlja filozofsku raspravu o tome što čini `prirodu´, `tehnologiju’ i `život’, drugi dio teze raspravlja, između ostalog, o sljedećim tematskim područjima iz bioetičke perspektive: nanotehnologija, sintetička biologija, reproduktivna medicina, genetičko inženjerstvo, poboljšanje, posthumanizam, himera. Rad je objavila  izdavačka kuća Karl Alber 2023. godine. Navedeni istraživački projekt ovdje u Hrvatskoj rezultirat će i monografijom.

LJEPOTE HRVATSKE I BOGAT KULTURNI ŽIVOT

Kako ste se nosili s tzv. korona krizom? Objavili ste radove vezane na tematiku pandemije korona virusom, o čemu ste točno pisali?

Da, kriza izazvana koronavirusom bila je izazov za sve nas. A budući da smatram da to nije samo tema za virologe, nego da je treba sagledati iz različitih perspektiva, u tome sam sudjelovao i kao filozof. U dva časopisa JAHR i Synthesis Philosophica objavio sam dva eseja o ispitivanju razumijevanja i uloge zdravlja, sve većoj medikalizaciji društva, bavljenju kontingencijom i smrću. U proljeće 2024. izlazi zbornik o revalorizaciji Corona razdoblja u izdavačkoj kući “Wissenschaftliche Buchgesellschaft” (WBG) u Njemačkoj, koji uređujem zajedno s prof. dr. sc. Hrvojem Jurićem.

U jednom zagrebačkom antikvarijatu pronašao sam njemačke prijevode knjiga Miroslava Krleže, Ranka Marinkovića i Slobodana Novaka, od kojih niti jednu nisam poznavao prije zagrebačkog boravka. A tu sam za sebe otkrio i  Ivu Andrića

Kako Vam se sviđa život i rad u Hrvatskoj? Što bi izdvojili kao „ono nešto“ što Vas posebno veseli, oduševljava i fascinira ovdje?

U Znanstvenom centru izvrsnosti za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu uvijek sam mogao razmjenjivati ideje s istraživačima koji rade na području bioetike. Sudjelovanjem na događanjima i konferencijama Hrvatskog filozofskog društva, Hrvatskog bioetičkog društva, Sveučilišta u Zagrebu i Znanstvenog centra izvrsnosti ostvario sam nove kontakte i proširio svoju znanstvenu mrežu. Mogao sam koristiti istraživačku infrastrukturu Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu koji se sastoji od sedam bioetičkih institucija iz Zagreba, Rijeke, Splita i Osijeka te više od 100 međunarodnih znanstvenika. Jedna od prednosti mog istraživačkog rada bio je pristup dokumentacijskom prostoru Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku te mogućnost sudjelovanja u redovitim projektnim aktivnostima Centra.

Stvarno sam uživao u životu u Hrvatskoj. Ljudi su ovdje vrlo srdačni i prijateljski raspoloženi. Uvijek sam se osjećao dobrodošlo. Naravno, treba spomenuti i bogat kulturni život u Zagrebu, kao i impresivna mjesta poput otoka Cresa i Lošinja, gdje sam bio nekoliko puta na kongresima.

Drago mi je što su mi se ovdje otvorile i nove kulturne perspektive. Primjerice, hrvatske skladatelje kao što su Vatroslav Lisinski, Anđelko Klobučar, Miroslav Miletić, Bruno Bjelininski i Frano Parać prvi sam put čuo ovdje u Hrvatskoj, što me obogatilo. U jednom zagrebačkom antikvarijatu pronašao sam njemačke prijevode knjiga Miroslava Krleže, Ranka Marinkovića i Slobodana Novaka, od kojih niti jednu nisam poznavao prije zagrebačkog boravka. A tu sam za sebe otkrio i  Ivu Andrića.

​Do kada planirate živjeti u Hrvatskoj? Kakvi su Vam planovi za budućnost?

Nažalost, moje vrijeme ovdje u Hrvatskoj završava u proljeće 2024. To je velika šteta, ali drago mi je što ću moći nastaviti svoj istraživački rad na Sveučilištu u Freiburgu.

Vidite li mogućnost ponovnog dolaska i rada u Hrvatskoj odnosno na koji način možete nastaviti suradnju s našim Sveučilištem u Zagrebu?

Ovdje sam upoznao drage kolege i stekao prijateljstva. To će i ostati. Uskoro ću pozvati svoja dva domaćina da održe predavanje u Njemačkoj. Nastojat ću i dalje posjećivati filozofsko-bioetičke skupove na Lošinju i Cresu. Nedavno sam se pridružio Hrvatskom filozofskom društvu. I nastavit ću učiti hrvatski u Njemačkoj – ali tada samo na online tečaju.

Za kraj, kako bi saželi Vaše osobno i stručno iskustvo boravka u Hrvatskoj?

Vrlo sam zahvalan Zakladi Alexander von Humboldt, Sveučilištu u Zagrebu i mojim domaćinima prof. dr. sc. Anti Čoviću i prof. dr. sc. Hrvoju Juriću na podršci. Moje vrijeme u Hrvatskoj bilo je obogaćujuće iskustvo za mene, akademski i osobno.

---

PRECIZNOST I FILOZOFIJA HRVATSKOG JEZIKA

Ne samo da živite u Hrvatskoj nego i učite hrvatski jezik. Odakle ta želja ili potreba i kako Vam se sviđa hrvatski, kako napredujete, s obzirom da naš jezik prema iskustvima i mišljenju stranaca nije nimalo lagan?

Moji domaćini govore tečno njemački i vole njemačku kulturu. Sretni su što mogu samnom pričati njemački. Govorim engleski sa studentima na fakultetu. Ali kada živim u drugoj zemlji kao gost, vjerujem da je izraz poštovanja i zahvalnosti prema zemlji i tamošnjim ljudima potruditi se naučiti jezik barem elementarno. Za mene osobno tu je bila i činjenica da su mnoge publikacije o integrativnoj bioetici napisane na hrvatskom jeziku. U tom smislu sam pohađao i tečajeve jezika na kojima smo se upoznavali s hrvatskim jezikom i kulturom. Kao Nijemcu, zapravo mi nije bio težak izgovor ili vokabular, već mnogi padeži. U njemačkom su samo četiri padeža, a u hrvatskom sedam. Na kraju mi se otvorio jedan novi svijet jezika, na čemu sam zahvalan. Hrvatski je vrlo precizan, što mi se sviđa: gotovo filozofski jezik.