Edukativno predavanje o studentima s oštećenjem sluha

Često se pitamo zašto su članovi zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba manje aktivno zastupljeni u obrazovnom, poslovnom, društvenom i osobnom životu za razliku od, primjerice drugih osoba s invaliditetom, poput slijepih ili osoba s tjelesnim oštećenjima.  Laički odgovor je prilično jednostavan: „Zato što oni ne mogu čuti“… Upravo zbog tih predrasuda i činjenice da ih treba uključiti u sva područja života, a posebice u obrazovni sustav, doc. dr. sc. Marina Milković s Odsjeka za oštećenja sluha Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održala je u sveučilišnoj zgradi edukativno predavanje „Različitost je bogatstvo: podrška studentima s oštećenjem sluha“ namijenjeno prodekanima za nastavu i studente, koordinatorima za studente s invaliditetom i zainteresiranim nastavnicima.

Uoči predavanja okupljene je pozdravila prorektorica za upravljanje kvalitetom i etiku Sveučilišta u Zagrebu izv. prof. dr. sc. Anamarija Musa koja je istaknula kako je obveza i zadaća Sveučilišta osigurati kvalitetu nastave i pružiti podršku te prilagodbu studentima s invaliditetom među kojima su i oni s oštećenjem sluha. U ime organizatora, Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu, prodekanima i koordinatorima je zahvalila na odazivu Valentina Novak Žižić napomenuvši kako je samo 15 studenata s oštećenjem sluha od ukupno 560 s invaliditetom koji zbog bolesti, oštećenja ili poremećaja koriste individualizirani pristup u nastavnom procesu i tijekom provjere stečenih ishoda učenja. Dodala je i kako oblici prilagodbe ovise o vrsti teškoća, ali i o akademskim standardima koji moraju biti zadovoljeni. Razlog zašto je tako mali broj onih s oštećenjem sluha uključen u obrazovni sustav, istaknula je, leži sigurno u tome što se suočavaju s brojnim izazovima još od najranijih dana. Upravo zbog toga je organizirano i ovo predavanje kako bi se pridonijelo razvoju kompetencija nastavnika za primjenu načina poučavanja kojima se studentima daju jednake mogućnosti za akademski uspjeh.

Doc. dr. sc. Marina Milković koja ima bogato iskustvo u radu s osobama s oštećenjem sluha predavanje je koncipirala kroz rješavanje upitnika i projekciju dokumentarnog filma „Hear me out“. Na samom početku okupljene je zamolila da se podijele u grupe i  pokušaju odgovoriti na dva pitanja – „Je li znakovni jezik verbalni ili neverbalni sustav komunikacije?“ i „Je li gluhoća gubitak ili dobitak?“.  Odgovori su zaista bili raznoliki i svi su se složili kako malo znaju jer se u javnosti i medijima rijetko govori o problemima s kojima se suočavaju gluhe i nagluhe osobe.  Docentica Milković je napomenula kako je većina Gluhih osoba ponosna na svoju gluhoću i da se u pisanom jeziku riječ Gluha osoba piše s velikim slovom jer se oni identificiraju sa zajednicom i kulturom Gluhih. Također, važno je znati da ne postoji univerzalan znakovni jezik. Istina je da postoji više znakovnih jezika koje koriste zajednice Gluhih u svijetu i svaka jezična manjina zajednice Gluhih ima svoj nacionalni znakovni jezik, pa tako postoji i hrvatski znakovni jezik.

– Kako biste privukili pažnju Gluhe osobe tj. započeli komunikaciju, potrebno je prići i lagano je potapšati po ramenu. Ako znate barem tri znaka znakovnog jezika, iskoristite ih jer to otvara put ka komunikaciji, savjetovala im je docentica Milković.

U okviru predavanja prikazan je dokumentarni film „Hear me out“. Na vrlo zanimljiv način predstavljene su životne priče četiri mlade osobe povezane s oštećenjem sluha. Svi oni govore o problemima i preprekama s kojima se svakodnevno suočavaju, ali i načinima kako pobijediti te prepreke. Cilj dokumentarca je bio prikazati heterogenost populacije te podići svjesnost o teškoćama s kojima se susreću u čujućem svijetu. 

Za studente koji preferiraju znakovni jezik potrebno je osigurati komunikacijskog posrednika. Za čitanje s usana, u kombinaciji sa slušanjem, moguće je pružiti potporu komunikacijskog posrednika, a za one koji preferiraju slušanje potrebno je osigurati optimalno primanje govornih informacija korištenjem induktivne petlje, dok je za pisani jezik preporuka osigurati tzv. bilježničara.