Pandemija, potres, pandemija traje i traje, potres, pandemija. Nepoznato, razorno, ograničavajuće. Bespomoćnost, strah, gubitak, ljutnja, tuga, očaj. I poneki dobar dan. Živimo to već 10 mjeseci. Prilično intenzivno. I uz sve to događaju se i svi uobičajeni izazovi naših života, u školi, na poslu, u partnerskim i prijateljskim odnosima, u obitelji. Zahtjevna vremena.
Iskustvo života u doba pandemije povezuje nas ljude na globalnoj razini, kao i iskustvo potresa, ali i ostalih iskustava koje individualno doživljavamo u različitim trenutcima u našim životima. Patnja i bol dio su iskustva svakog čovjeka, ti su osjećaji univerzalni za ljudsku vrstu. Kao i radost, sreća. Postoji prilično jasno razumijevanje među ljudima u trenutcima intenzivnih osjećaja. I snažno povezivanje.
Kao da odjednom jasno prepoznajemo da smo u suštini svi jedno, vidimo druge kao ljudska bića, ne kao pojedince ili pripadnike pojedinih društvenih ili statusnih grupa, piše izv. prof. dr. sc. Martina Ferić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za portal Pukotine.hr
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet je uz podršku Ureda UNICEF-a za Hrvatsku pokrenuo digitalnu platformu Pukotine/PKTN koja prati odrastanje mladih. Platforma je zamišljena kao navigacija kroz odrastanje mladima te svim važnim odraslima kroz razne teme i pitanja koja su karakteristična i važna za to razdoblje.
Profesorica Ferić je članica Laboratorija za prevencijska istraživanja (PrevLab) zajedno s doc. dr. sc. Mirandom Novak i doc. dr. sc. Josipom Mihić.
Intervju s ove tri znanstvenice naslovljen “Cijela je 2020. obojena strahom, pa mentalno zdravlje (konačno) dolazi na dnevni red” najčitaniji je tekst od pokretanja Universitas portala.
