Država mora bolje uvažavati predškolske djelatnike i odgojitelje – na njima sve počiva!

U vremenu u kojemu se svi zaklinju u vrijednost i važnost ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja, u vremenu u kojemu se sva ta stremljenja usmjeravaju na infrastrukturalna ulaganja, gradnju  i izgradnju novih dječjih vrtića ili adaptaciju postojećih, dužni smo zapitati se tko su nositelji i pronositelji vrijednosti u sustavu ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja? Odgovor je vrlo jednostavan, to su odgojitelji i djeca.

Poručila je to prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar, dekanica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti, na otvorenju prve po redu međunarodne KOMPAS konferencije „Kompetentni sustavi u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju“ koja je održana na osječkome Kampusu. Točnije u prostorijama spomenutog FOOZOS-a te Građevinskog i arhitektonskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera Osijek.

KOMPAS je zamišljena kao konferencija s ciljem povezivanja sudionika različitih razina odgojno-obrazovnoga sustava te stvaranja platforme za sustavnu, recipročnu i svrhovitu interakciju usmjerenu na promicanje kulture kvalitete i profesionalizma.

POLA STOLJEĆA TRADICIJE

Kao dekanica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti, jedne od najvrsnijih institucija koja obrazuje prvostupnike i magistre ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja, Berbić Kolar naglasila je kako je ova konferencija savršeno mjesto s kojega treba poslati jasnu poruku:

– Poruku politikama i strukturama koje provode službene politike odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj da se jedine prave strukturalne promjene događaju iznutra. Da to nikada nisu i ne mogu biti izgradnje i adaptacije objekata same po sebi, nego da se sustav može i treba oplemeniti iznutra. Ulaganjem u standard i položaj svakoga odgojitelja bez obzira u kakvom i čijem dječjem vrtiću radio, njegova materijalna sigurnost mora biti neupitna i dostojanstvena, tu je i pitanje pedagoškoga standarda, broja djece u skupini, prostorno-materijalnih uvjeta.

Inicijativa za organiziranje KOMPAS-a proizašla je iz višegodišnjeg osluškivanja različitih segmenata sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja što u Republici Hrvatskoj, ali i izvan nje. U tom empirijskom osluškivanju uočeni su izazovi koji su se nažalost posljednjih godina intenzivno počeli pretvarati u prepreke, objasnila je okupljenim sudionicima doc. dr. sc. Ida Somolanji Tokić, predsjednica Organizacijskog odbora. Napomenula je kako se ove godine slavi pola stoljeća obrazovanja odgojitelja na osječkome sveučilištu te je više nego ikada važno uspostaviti kompetentne sustave u ranome i predškolskome odgoju:

– Nastale prepreke, naime, nije moguće razriješiti oslanjajući se na motivirane pojedince ili isključivo na nadređene institucije. Nije moguće niti ponuditi jednostavan i jednostran odgovor ili rješenje. Ovakvim izazovima moguće je pristupiti ponajprije kroz kvalitetnu interakciju i kritičku refleksiju. A svi izazovi o kojima progovaramo – profesionalni razvoj, cjeloživotno učenje, inicijalno obrazovanje, temeljna znanja, kritička refleksija, hijerarhijski uspostavljeni sustavi – nisu izazovi samo u Republici Hrvatskoj, nego  je to problem koji zaista nadilazi granice.

Zato je kao središnja tema KOMPAS konferencije postavljeno „Povezivanje sustava“, o čemu je raspravljalo preko 150 sudionika iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Rumunjske i Poljske.

Veliki je interes vladao za plenarne predavače: prof. dr. sc. Ariannu Lazzari s talijanskog Sveučilišta u Bolonji, prof. dr. sc. Mathiasa Urbana iz irskog Dublin City University te domaće stručnjakinje prof. dr. sc. Edite Slunjski s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Plenarno je predavanje održala i prof. dr. sc. Lidija Vujičić, voditeljica Centra za istraživanje djetinjstva Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci o povezivanju istraživanja i prakse, odnosno o svim izazovima inicijalnog obrazovanja odgajatelja.

FLEKSIBILNOST I ENTUZIJAZAM

Prema njenim riječima, glavnu kariku cijelog sustava ranog i predškolskog odgoja čine odgojitelji, odnosno njihovo obrazovanje. I važno je otkriti način kako ulaganje u obrazovanje odgojitelja učiniti što kompatibilnijim potrebama odgojno-obrazovnog procesa, potkrijepivši izlaganje primjerom sa svoje ustanove:

– Od ove godine na našem riječkome sveučilištu vodim projekt „UNIRI CLASS”, razvoj kompetencija za budućnost, gdje unutar Sveučilišta razvijamo model stručne prakse studenata, budućih odgojitelja. Uz obvezni rad u dječjem vrtiću. Kroz taj tromjesečni rad, student je svakodnevno involviran u odgojno-obrazovne procese. A čime smo ujedno doskočili gorućem problem u hrvatskome društvu, a to je nedostatak odgojitelja.

Doc. dr. sc. Adrijana Višnjić Jevtić sa zagrebačkog Učiteljskog fakulteta predstavila je najnovije spoznaje o profesionalnome razvoju odgojitelja u vrijeme COVID pandemije. Za razliku od primarnog obrazovanja gdje postoji razvijen digitalni sustav i elektronički identitet, što je omogućavalo pristup različitim webinarima i platformama, odgojitelji su se morali snalaziti sami, rekla je naša sugovornica:

– Svjesni smo svi skupa kako nam informatičke kompetencije nisu baš najjača strana, pa se vidjelo da bi se trebalo sustavno poraditi na svim segmentima, od pretraživanja do korištenja digitalnih alata. Nažalost, kao i obično, veći dio tog profesionalnog rasta odgojitelja počivao je na njihovu vlastitu entuzijazmu i predznanjima, a manji dio na sustavnoj pomoći. Između ostalog, naučili smo, i to dobro, da moramo biti spremni na krizne situacije i da moramo biti fleksibilniji. Srećom, po prirodi svog posla i svojoj vokaciji, odgojitelji jesu fleksibilni, brzo prilagodljivi i zato naš predškolski sustav počiva na tako čvrstim temeljima.

Ipak, teško je bilo izbjeći pitanje o sve većem nezadovoljstvu odgojitelja, ponajprije zbog činjenice da je financiranje ranog i predškolskog odgoja prepušteno jedinicama lokalne samouprave. Pa standard u vrtićima često ovisi o tome koliko neka jedinica lokalne samouprave ima ili nema novca. Daleko je to od Ustavom zajamčene ravnopravnosti i jednakost sve djece u Hrvatskoj, slažu se svi koji rade u vrtićima i jaslicama, pa i naša sugovornica s Učiteljskog fakulteta:

– Dok s jedne strane pričamo kako su mladi budućnosti, kako su prve tri najvažnije, s druge ne pokazujemo da su nam i odgojitelji važni. A upravo oni s djecom rade te spominjane prve tri. Odgojitelji su prevažni za društvo, a nisu dovoljno vrednovani!

KAVA S PROFESOROM

Posebno je zanimljiva bila njena prezentacija o dječjoj perspektivi vremene provedenog u vrtićima. Višnjić Jevtić kaže da djeca poručuju kako nije važno što se radi, nego s kim se radi. Puno je važnije, objašnjava, okruženje, prijatelji i odgojitelji, vrijeme koje imaju za slobodnu, nestrukturiranu igru.

– Djecu ne muči koliko su sati u vrtiću, pa makar to bilo veći dio dana. Naprimjer, u francuskim vrtićima djeca od tri godine imaju školski raspored, vremena za slobodnu igru pa i nemaju. Ako im guramo aktivnosti koje im nisu prilagođene, onda su im i dva sata preduga. Također, brojna djeca ni nemaju mogućnost stimulativnog okruženja u obiteljima. Pa je za njih onda u svakome slučaju bolje okruženje vrtića gdje se vodi računa o njihovim interesima i sposobnosti.

Sudionici konferencije naročito su se oduševili takozvanom Kavom s profesorom. Bio je to neformalni susret sudionika i sveučilišnih profesora gdje su u opuštenom okruženju (i doslovno, uz kavu) razgovarali o relevantnim temama iz struke. Cilj ovakvog oblika susreta jest razvijanje kulture uvažavanja, otvorenosti i pristupačnosti kao i razvoj profesionalnog odnosa.

I zapravo, svi su ciljevi tog vikenda u Osijeku ostvareni, potvrdila nam je na kraju konferencije doc. dr. sc. Tijana Borovac, predsjednica Programskog odbora konferencije:

– Naš prvi i osnovni cilj bio je postati mjesto susreta, dijaloga, razmjene iskustava, znanja, mjesto rješavanja profesionalnih i istraživačkih pitanja i dilema. I to smo postigli. Imali smo zaista veliku posjećenost, velik broj sudionika u oba dana, zainteresiranih kako za plenarna predavanja tako za pojedinačne sesije. Jedni smo drugima pokazali da se slične stvari odvijaju u različitim dijelovima Hrvatske, pa i susjednih zemalja. Međutim, upravo su nam ti dijalozi pomogli da shvatimo kako nismo sami, pa je, rekla bih, to umrežavanje i međusobna podrška najvrjedniji segment naše KOMPAS konferencije. Stoga se svi skupa radujemo sljedećoj konferenciji, ujesen 2024. godine!

 

---

U Osijeku konferencija, u Zagrebu prosvjed

Održavanje konferencije u Osijeku podudarilo se s velikim prosvjedom odgojitelja i predškolskih djelatnika u Zagrebu, zbog sustavnog višegodišnjeg marginaliziranja i premalih financija. Profesorica Borovac solidarna je s kolegicama koje rade u jaslicama i vrtićima te ističe kako se kroz dva dana KOMPAS konferencije jasno pokazalo da postoji puno problema u sustavu koje je potrebno čim prije rješavati:

– Društvo mora dati na važnosti odgojiteljima, jer od njih sve počinje. Njihova je uloga nemjerljiva u podizanju novih generacija, naše djece, za koju volimo reći da na njima budućnost počiva. No, tu budućnost oblikuju i odgojitelji, djelatnici u sustavu ranog i predškolskog odgoja, i zato bi se država trebala bolje pobrinuti za njih.