Društvene mreže su nam tijekom pandemije donijele više štete nego koristi!

Protekle dvije pandemijske godine doslovno su nas zakovale za raznorazne ekrane. Bilo da smo bili prisiljeni raditi od kuće i komunicirati s ostatkom kolega i/ili svijeta preko ekrana, bilo da smo pratili presice The Stožera i proučavali razne teorije zavjera po društvenim mrežama. Svega smo na Fejsovima, Tviterima i Instagramima moglo pročitati i pogledati. Spomenimo samo čipove Billa Gatesa kojima je pratio lakovjerne Hrvate kada bi im popustio oprez i ipak primili cjepivo. Jer, eto, nema Billa siroti drugog posla.

E da, to su se društvene mreže. Veliki dio tereta u borbi protiv pandemije koronavirusa na svojim su leđima i na prvoj crti obrane podnijeli mnogobrojnih zdravstveni djelatnici, no ni oni nisu mogli izbjeći korištenje društvenih mreža. Stoga je tim Medicinskog fakulteta, predvođen prof. dr. sc. Teom Vukušić Rukavina pokrenuo projekt odnosno istraživanje “Opasnosti i prednosti društvenih mreža: e-profesionalizam zdravstvenih djelatnika“. Do pokretanja projekta preko Hrvatske zaklade za znanost, kako sama prof. Vukušić Rukavina kaže, došlo je temeljem profesionalno neformalnog poznanstva izv. prof. dr. sc. Joška Viskića, sa Stomatološkog fakulteta u Zagrebu i nje.

– Osmislili smo temu projekta koji će biti interdisciplinaran te omogućiti suradnju „javno-zdravstveno orijentirane psihijatrice“ i „implantologa koji je vrlo vičan s društvenim mrežama“. Imali smo sreću da su kolege koje smo zamolili da nam se priključe u projekt, rekli „da pristaju“ na moguću (u tom trenutku) petogodišnju aktivnost na projektu. A moja ljubav prema odnosu medija i zdravlja desila se još 2002. godine te sam se od te godine priključila organizaciji tečaja „Medija i zdravlja“ u okviru Motovunske ljetne škole unapređenja zdravlja. Ubrzo, već od 2004. godine postala sam jedan od voditelja toga tečaja, kojem je bio cilj unaprijediti suradnju zdravstvenih djelatnika i medija. U trenutku objave poziva na natječaj HRZZ-a za UIP projekte, imala sam više od 15 godina iskustva rada na odnosu medija i zdravlja tj. zdravstvenih djelatnika te sam to prepoznala kao potencijal za planiranje i osmišljavanje ovog projekta, govori za Universitas profesorica Tea Vukušić Rukavina.

Pandemija i potres snažno su uzdrmali naše gospodarstvo čiji će oporavak biti dugotrajan. Ali sigurno su uzdrmali psihosocijalno blagostanje i psihičko zdravlje

Naša sugovornica po zanimanju je doktorica medicine, specijalististica psihijatrije, a zaposlena je kao izvanredna profesorica na Katedri za medicinsku sociologiju i zdravstvenu ekonomiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od studenog 2017. godine imenovana je pomoćnicom ravnatelja za promociju zdravlja i odnose s javnošću Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od svibnja 2019. je glavna urednica MEF.hr, časopisa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Uže područje njenog znanstvenog interesa su promocija i prevencija mentalnog zdravlja, stigma duševnih bolesti, psihološka patnja populacije, odnos medija i zdravstva te socijalni marketing. Tijekom svoga znanstveno-stručnog rada prof. dr. sc. Tea Vukušić Rukavina sudjelovala je u brojnim domaćim i međunarodnim projektima, objavila je više javno-zdravstvenih, stručnih i znanstvenih radova, od kojih dvadesetak u međunarodno indeksiranim časopisima.

Zašto se odabrali baš tu temu projekta/istraživanja?

– Kolega Viskić i ja bili smo svjesni da na području Hrvatske dotad nisu bila provedena takva istraživanja, a imali smo i ideje kako ćemo razviti instrumente temeljem kojih ćemo naše rezultate moći usporediti s recentnim međunarodnim istraživanjima. Dodatan motiv za odabir teme istraživanja, e-profesionalizam zdravstvenih djelatnika u Hrvatskoj, su bile objave naših kolega na društvenim mrežama, koje smo viđali te smo ih smatrali neprofesionalnima ili potencijalno neprofesionalnima, ali nije bilo osnove da ih upozorimo na potencijalnu neprofesionalnost koju iskazuju tim objavama.

Koliko je na odabir teme utjecala pandemija, lockdown, kada smo zapravo svi, pa i liječnici, morali raditi na daljinu, nerijetko baš putem društvenih mreža?

S obzirom da se prijava ovog projekta održavala u svibnju 2017. godine, a rezultate da je projekt prihvaćen za financiranje smo dobili početkom 2018. godine, pandemija i lockdown, ni na koji način nisu utjecali na odabir teme „Opasnosti i prednosti društvenih mreža: e-profesionalizam zdravstvenih djelatnika“ ovog projekta.

Pandemija i lockdown su utjecali na dinamiku izvođenja projekta. Temeljem aktualnog aneksa Ugovoru, traje do 1. studenog 2023. godine.

Pandemija se odrazila na živote svih nas, u smislu prvog lockdown-a i svih kasnijih mjera koje je Stožer donosio, a poglavito na rad liječnika u sustavu zdravstva. Utjecala je na nemogućnost društvenog kontakta svih nas, u profesionalnom i privatnom segmentu, donijela negativne posljedice na mentalno zdravlje svih nas, koje ćemo objektivni i znanstveno utemeljeno moći procijeniti tek za pet ili više godina.

Dio naših kolega koji rade u sustavu zdravstva su bili preraspoređeni u COVID odjele unutar njihovih zdravstvenih, ili suradnih ustanova. Pri tome su oni podnijeli ogroman teret zdravstvene skrbi i njege za naše pacijente. Njihova pomoć svima, pogotovo u najgorim trenucima pandemija, a koja se održala i do danas, je „floskularno neprocjenjiva“.

Dio nas, koji smo također zdravstveni djelatnici, ali nismo direktno vezani uz rad u sustav zdravstva, nismo osjetili tako direktne posljedice COVID pandemije kao kolege koji su bili „na prvoj crti obrane“.

Ali iz perspektive nastavnika na Medicinskom fakultetu, koji predaje na mnogim kolegijima našeg integriranog preddiplomskog i diplomskog studija medicine, mogu svjedočiti manjkavosti održavanja nastave isključivo on-line putom. Nastava on-line je nama, kao nastavnicima, dala uvid u tehnološki-komunikacijske mogućnosti koje imamo te bismo ih trebali koristiti i dalje, ali direktnu komunikaciju student-nastavnik, niti jedna on-line platforma ne može zamijeniti. Bojim se da su nam društvene mreže načelno donijele više štete no koristi.

Kakvi su rezultati istraživanja: kako liječnici i zdravstvenih djelatnici stoje s društvenim mrežama, koje najčešće koriste i u koju svrhu?

Istraživanje je provedeno u sklopu našeg projekta Hrvatske zaklade za znanost „Opasnosti i prednosti društvenih mreža: e-profesionalizam zdravstvenih djelatnika (SMePROF projekt)“ te u partnerstvu s Hrvatskom liječničkom komorom (HLK) i Hrvatskom komorom dentalne medicine (HKDM). Konačan realizirani uzorak cjelokupnog istraživanja sadržavao je odgovore ukupno 999 ispitanika.

Rezultati istraživanja pokazuju da 75% ispitanika koriste društvene mreže. Najčešće koriste Facebook (90.1 MD/doktori medicine vs 96.7% DMD/doktori dentalne medicine) i Instagram (57.6% MD vs 74.4% DMD). Za obje društvene mreže postoji statistički značajna razlika u učestalosti korištenja u korist doktora dentalne medicine. Doktori medicine statistički značajni učestalije koriste LinkedIn (55.4% MD vs 45.1% DMD) te YouTube (36.1%MD vs 26.4% DMD).

Dodatan motiv za odabir teme našeg istraživanja, e-profesionalizam zdravstvenih djelatnika u Hrvatskoj, bile su objave naših kolega na društvenim mrežama, a koje smo smatrali neprofesionalnima

Statistički značajna razlika pokazale su veću učestalosti korištenja društvenih mreža koje koriste adolescenti, s puno većim udjelom prisutnosti na tim društvenim mrežama u korist doktora dentalne medicine, na Snapchatu (8.9% DMD vs 4.5% MD) te na TikTok-u (8.1% DMD vs 3% MD), čime se demonstrira njihove veća prisutnost u privatnom sektoru te oglašavanju/prezentaciji potencijalnim korisnicima putom tih društvenih mreža (Slika 1). Za razliku od doktora medicine, puno veći udio doktora dentalne medicine radi u privatnom sektoru (84.6% DMD vs 29.3% MD).

Svrha korištenja za doktore medicine i doktore dentalne medicine je prvenstveno ista, profesionalno umrežavanje i komunikacija, gdje DMD opet pokazuju značajnu razliku za tu istu domenu (Slika 2), dok su razlozi svrhe korištenja, tipa „za povezivanje sa starim prijateljima s kojima sam izgubio/la kontakt“ ili „kako bih ostao/la u kontaktu s trenutnim prijateljima i članovima obitelji“ podjednaki za obje profesije.

Budući da ste psihijatrica, kako je vama bilo pružati psihijatrijsku pomoć na daljinu?

Kao psihijatar radim u Multidisciplinarnom savjetovalištu za strane studente Sveučilišta u Zagrebu. Naš tim čine troje djelatnika, specijalistica školske i adolescentne medicine, specijalizant obiteljske medicine i ja kao specijalist psihijatrije. Svaki od nas ima šest do sedam radnih dana mjesečno, u kojem je „dežuran“ u našem Savjetovalištu.

Od 24. ožujka 2020. godine, Savjetovalište radi isključivo on-line. S dijelom pacijenata koji su prije potresa uživo dolazili na psihološku pomoć/psihijatrijski tretman nastavila sam taj način terapije on-line putom Zoom seansi. Puno novih studenata mi se javilo u potrazi za psihološkom/psihijatrijskom pomoći zbog COVID pandemije, potresa ili bilo kojih drugih stresogenih čimbenika koji su ugrozili njihovo mentalno zdravlje.

Raditi na daljinu s mojim pacijentima, zasigurno nije isto kao uživo. Rad na daljinu ne omogućava direktan kontakt, bliskost u stvarnom dojmu bivstvovanja u blizini koje meni uvelike olakšava prepoznavanje nekih nesvjesnih ili afektivnih reakcija, a ponajviše rad na daljinu, ugrožava osnovni postulat terapijskog odnosa psihijatar – pacijent, sigurnog i istog okruženja. Mojim pacijentima, koji su me vidjeli samo „na daljinu“, sigurno fali osobni kontakt kako bi stekli cjeloviti dojam o meni kao njihovom terapeutu.

Jeste li osobno tijekom pandemije savladali neke nove tehnološke alate, otkrili nove društvene mreže i vidove komunikacije, naučili nešto novo o sebi kao zdravstvenom djelatniku?

Jesam, silom prilika. Vjerujem da nije bilo pandemije kako za većinu od njih ne bih ni znala da danas postoje. U vrijeme pandemije, prvi puta sam počela koristiti platformu Zoom, Microsoft Teams, Google Meatings te razne opcije grupnih razgovora/soba za privatne komunikacije članova  na mrežama poput Faceboook-a ili WhatsApp-a. S obzirom potrebe održavanja nastave isključivo on-line, u periodu od dvije godine, izučila sam i primijenila mnogobrojne mogućnosti LMS sustava Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u nastavu kolegija na kojima sudjelujem.

Jesmo li kao društvo uopće svjesni kakve je sve posljedice ta pandemija, lockdown, pa onda i strah od potresa, depresija ostavila na nas kao individue, ali i društvo u cjelini?

Stručnjaci mentalnog zdravlja predviđaju da nas nakon pandemije COVID-19, očekuje „nova“ pandemija, pandemija mentalnih bolesti. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, posljedice pandemije COVID-19 na mentalno zdravlje već su sada očite u raznim oblicima: od stresa uzrokovanog rizikom od infekcije, karantenom ili samoizolacijom do traumatskih iskustava uzrokovanih iznenadnim gubicima života mnogih ljudi na globalnoj razini. A možemo očekivati daljnji porast osamljenosti, depresije, uporabe psiho-aktivnih supstanci te suicidalnoga ponašanja.

Povećana incidencija psihičkih smetnji i ograničena dostupnost usluga službi za mentalno zdravlje tijekom pandemije upućuju na mogućnost da problemi mentalnoga zdravlja stanovništva nastave trend daljnjeg rasta i prenesu se na postpandemijsko razdoblje. Rezultati recentnih istraživanja pokazuju da strah od zaraze sebe i svojih bližnjih, posljedice mjera socijalne distanciranosti i ekonomske posljedice pandemije mogu imati jak učinak na mentalno zdravlje svih ljudi. Da stvar bude nepovoljnija, u početku epidemije u Hrvatskoj, Zagreb, a nakon toga i područje Banije, pogodili su snažni potresi, najveći unazad 140 godina. Pandemija i potres snažno su uzdrmali naše gospodarstvo čiji će oporavak biti dugotrajan. Ali sigurno su uzdrmali psihosocijalno blagostanje i psihičko zdravlje nacije. Ovakvi događaji izravno ili posredno povezani su i s gospodarskim gubitcima, recesijom, financijskom neizvjesnošću, socioekonomskim problemima i padom standarda koji zahvaća većinu ljudi. A sve to dovodi do povećane depresivnosti.

Nekako su najizloženija bila djeca, zar ne? Kako im pomoći da se vrate u normalu, u ravnotežu?

Svjetska zdravstvena organizacija već godinama upozorava kako je mentalno zdravlje najveći izazov 21. stoljeća, a posebno depresija i to već kod djece i mladih. Oko 20 posto stanovnika Republike Hrvatske boluje od mentalnih bolesti. Čak i prije pojave pandemije COVID-19, djeca i mladi suočavali su se s izazovima mentalnog zdravlja bez značajnih ulaganja u njihovo rješavanje. Najnovije dostupne procjene ukazuju na to da na globalnoj razini s dijagnosticiranim mentalnim poremećajem živi više od 1 od 7 adolescenata u dobi od 10 do 19 godina. Izvršna direktorica UNICEF-a Henrietta Fore upozorila je: „Uz zatvaranja širom svijeta i ograničenja kretanja koja su bila usko vezana uz pandemiju, djeca su provela godine svog života daleko od obitelji, prijatelja, učionica i igre – ključnih elemenata djetinjstva. Utjecaj je značajan i to je samo vrh sante leda. Čak i prije pandemije, previše je djece bilo opterećeno težinom neriješenih problema mentalnog zdravlja. Vlade ulažu premalo u rješavanje ovih kritičnih potreba.“

Učestalost mentalnih poremećaja kod djevojčica i dječaka u Europi između desete i devetnaeste godine je 16,3 posto dok je za istu dobnu skupinu na razini svijeta učestalost 13,2 posto. U Hrvatskoj je, prema dostupnim podacima, učestalost mentalnih poremećaja u dobnoj skupini od 10 do 19 godina 11,5 posto, odnosno procjenjuje se da oko 49.272 djevojčica i dječaka živi s nekim od mentalnih poremećaja. S ulaskom u treću godine pandemije COVID-19, mentalno zdravlje i dobrobit djece i mladih i dalje je itekako ugroženo. Prema trenutno dostupnim podacima, psihijatrijska skrb u Hrvatskoj je apsolutno nedostatna za potrebe 900.000 djece i adolescenata u dobi do 19 godina, koja su jedna od najranjivijih populacija s obzirom na mentalne posljedice pandemije. Ne postoje kapaciteti i resursi koji bi omogućili pružanje adekvatne pomoći na razini zajednice

Psihijatrijska skrb u Hrvatskoj je apsolutno nedostatna za potrebe 900 000 djece i adolescenata u dobi do 19 godina, koja su jedna od najranjivijih populacija s obzirom na mentalne posljedice pandemije

Koje su, iz vaše perspektive psihijatrice, prednosti, a koje mane i opasnosti društvenih mreža?

Vodeći i radeći na ovom projektu, za koji sam uvodno naglasila da je izuzetno interdisciplinaran, omogućilo mi je uvid i spoznaje, koje iz uloge „isključivo“ psihijatrice, nikad ne bih spoznala. Proveli smo dvije godine analizirajući postojeću znanstvenu literaturu na temu prednosti i opasnosti društvenih mreža za zdravstvene djelatnike te došli do sjedećih zaključaka..

Naši rezultati pokazuju da smo prepoznali tri ključne koristi društvenih mreža-a za e-profesionalizam zdravstvenih djelatnika: (1) profesionalno umrežavanje i suradnja, (2) mogućnost edukacije, i (3) educiranje pacijenata i promicanje zdravlja. Također smo prepoznali pet opasnosti društvenih mreža za e-profesionalizam zdravstvenih djelatnika: (1) mogućnost negativnog utjecaja na odgovornost liječnika, (2) ugrožavanje povjerljivosti odnosa liječnik – pacijent, (3) nejasne granice profesionalne odgovornosti, (4) prikaz neprofesionalnog ponašanja i (5) pravna pitanja i stegovne posljedice.

Postoji li nekakva preporuka – koliko bi dnevno bilo dozvoljeno surfati po društvenim mrežama, a koliko je opasno po mentalno zdravlje?

Tijekom vremena socijalne distance i ograničenog kontakta s drugima, društvene mreže postale su još važnije mjesto za interakciju. Platforme društvenih mreža namijenjene su povezivanju ljudi i omogućile su da svijet postane „globalno selo“ u komunikacijskom smislu. Uporaba društvenih mreža značajno se povećala tijekom COVID-19 pandemije. Zbog socijalne distance, zatvoreni u našim domovima imali smo potrebu ostvariti barem virtualni kontakt s našim prijateljima, kolegama i poznanicima.

Recentna istraživanja pokazuju da vrijeme provedeno na društvenim mrežama, više od tri sata dnevno, značajno ugrožava mentalno zdravlje. Svakako je naše vrijeme provedeno na društvenim mrežama postalo puno veće tijekom pandemije i lockdown-a, ali trebamo paziti da pokušamo ograničiti taj udio vremena koji provodimo u „virtualnom okruženju“.

---

Infodemija i dežurni anonimni komentatori

Portali su nam prepuni svakakvih vijest, ali i još gorih komentara. Mnogi od njih nastaju pod pseudonimima, iza krinke anonimnosti. Što biste poručili osobama koje misle da na internetu mogu napisati sve i svašta? Koliko u cijeloj priči ulogu igra kućni odgoj, a koliko sustav vrijednosti koje nam nameću društvo, škola, poslovna okolina?

Uz zdravstvenu pandemiju pratila nas je i pandemija mnoštva informacija, dezinformacija i takozvanih fake news – što je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila infodemijom.

Infodemija je višak informacija uključujući lažne ili obmanjujuće informacije u digitalnom i fizičkom okruženju tijekom izbijanja bolesti. To uzrokuje zbunjenost i rizična ponašanja koja mogu naštetiti zdravlju. Istodobno to dovodi do nepovjerenja u zdravstvene vlasti i otežava adekvatan javnozdravstveni odgovor nadležnih institucija. Infodemija može intenzivirati ili produžiti epidemiju kada ljudi nisu sigurni što trebaju učiniti kako bi zaštitili svoje zdravlje i zdravlje ljudi oko sebe. Uz rastuću digitalizaciju – ekspanziju društvenih medija i uporabu interneta – informacije se mogu širiti brže. To može pomoći da se brže popune praznine u informacijama, ali može i pojačati štetne poruke.

Komentari, pogotovo anonimni, postali su također sve učestaliji, a pod krinkom anonimnosti nažalost lako je napisati sve i svašta, bez odgovornosti za istinitost i kredibilitet objavljenog sadržaja. Takvim osobama bih poručila da „skinu svoju masku“ te da objave komentare uz navođenje punog imena i prezimena.

---

TIM PROJEKTA

Uz prof. dr. sc. Teu Vukušić Rukavina kao voditeljicu projekta, istraživački tim SMePROF projekta čine: izv. prof. dr. sc. Joško Viskić, dr. dent. med., Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu / doc. dr. sc. Marjeta Majer, dr. med., specijalist školske i adolescentne medicine, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / dr. sc. Danko Relić, dr. med., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Lovela Machala Poplašen, mag. bibl., viši knjiž., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / Marko Marelić, mag. soc., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu / dr. sc. Kristijan Sedak, mag. comm., Hrvatsko katoličko sveučilište.