Digitalne tehnologije mogu preporoditi Hrvatsku

Nedvojbeno je da su pojmovi digitalizacija i digitalna transformacija postali dijelom našega svakodnevnog života koji se drastično mijenja. Naši privatni i poslovni životi, suočeni s korona-pandemijom, ali i bez nje, ulaze u budućnost koju dominantno kreiraju tehnološki napreci. Globalni tehnološki napredak diktirat će, kao i do sada, uglavnom moćne svjetske korporacije spregnute s interesima i kapitalom globalnih sila. Kakvu tehnološku ulogu u takvom svijetu mogu igrati “male države” kao što je  Hrvatska? O odgovarajućoj viziji hrvatskoga gospodarstva i društvenih odnosa u okolnostima globalne neizvjesnosti i volatilnosti, razgovarali smo s prof. Nedjeljkom Perićem, profesorom na FER-u i ravnateljem Inovacijskoga centra “Nikola Tesla”.

Što je, u osnovi, digitalna transformacija društva?

– Digitalna transformacija je pojam koji se odnosi na uspostavljanje novih procesa i odnosa u gospodarstvu i društvu općenito korištenjem novih, digitalnih tehnologija. Digitalizacija je skup različitih tehnoloških alata i pomagala koje koristimo u svakodnevnom životu radi povećanja učinkovitosti našeg rada. Ona sa sobom donosi niz operativnih prednosti za privatni i javni život te razvoj gospodarstva zasnovanog na digitalnim platformama. Pritom valja istaknuti da su konceptualni modeli digitalne transformacije u složenom procesu stalnog kreiranja zasnovanog na novim znanstvenim i tehnološkim spoznajama.

Riječ je, dakle, o novoj eri naše civilizacije?

– Apsolutno. Digitalizaciju i digitalnu transformaciju, kao pokretače četvrte industrijske revolucije, treba promatrati u kontekstu tehnološkog razvoja svijeta od 19. stoljeća do danas. Prva industrijska revolucija obilježena je invencijom parnog stroja, Nikola Tesla dao je neprocjenjiv doprinos drugoj industrijskoj revoluciji obilježenoj elektrifikacijom, a Tesline ideje značajno su ugrađene i u treću i četvrtu industrijsku revoluciju. Treća je uvela ljudsku civilizaciju u eru automatizacije proizvodnih i radnih procesa visoke razine, zahvaljujući snažnom razvoju elektronike, računala i informatizacije. Dramatičnom ekspanzijom treće industrijske revolucije dolazimo do četvrte, koju karakterizira razvoj i primjena mnogih disruptivnih tehnologija koje ili jesu ili će biti integrirane u fizičke, digitalne i biološke megatrendove. Posve je vjerojatno da će digitalizacija usmjeriti i razvojne trendove nadolazeće pete industrijske revolucije, čiji su izgledni fokusi: energija i pohrana energije te energetska učinkovitost sa snažnim utjecajem na ublažavanje klimatskih promjena, znanost o materijalima, daljnji napreci u znanosti o podacima i informacijama.

INTERNET STVARI

Koje su najvažnije poluge za ostvarenje transformacije?

– Sve kreće od znanosti o podacima i informacijama. Umjetna inteligencija – UI (strojno učenje) skup je metoda i pristupa koji koriste razne vrste podataka s ciljem donošenja odluka umjesto čovjeka. U tom kontekstu koristi se paradigma “data-driven” pristup. Kad promatramo digitalizaciju, onda imamo u vidu fizikalni i virtualni svijet. Poveznica između ta dva svijeta je Internet stvari (usluga i ljudi). Fizikalni svijet čine realni objekti (naprave) koji se nalaze u kućanstvu, uredu, proizvodnom procesu, svugdje oko nas… Tehnološki razvoj iznjedrio je brzorastuće (eksponencijalne) tehnologije u koje, primjerice, spadaju inteligentni roboti, autonomni dronovi, 3D printeri… Važna poluga digitalizacije su i organizacijski oblici imanentni četvrtoj industrijskoj revoluciji: vertikalno umrežavanje (kibernetičko-fizikalni proizvodni sustavi) na kojem počivaju napredne tvornice (smart factories), umrežavanje napredne logistike, proizvodnja i marketing te napredni servisi; horizontalna integracija – umrežavanje poslovnih partnera i klijenata; sveobuhvatni inženjering (troughengineering) koji obuhvaća životni ciklus proizvoda. I na kraju, ključna je poluga raspoloženje ljudi prema novim tehnologijama.

Mnoge europske politike idu u tom smjeru…

– Točno, Europska unija snažno potiče mjere koje pridonose digitalizaciji i digitalnoj transformaciji jer želi održati i proširiti konkurentnost svoje industrije. Četvrta industrijska revolucija se u najvećoj mjeri zasniva na digitalizaciji industrije. Inicijativa digitalizacije europske industrije iz 2016. ima za cilj povećati konkurentnost EU-a u digitalnim tehnologijama i osigurati da svaki poslovni subjekt u Europi – bez obzira na veličinu – ima koristi od digitalnih inovacija. Važan potporanj u digitalizaciji europske industrije jesu digitalna inovacijska središta (DIH) koja umrežavaju zainteresirane dionike s ciljem potpore malog i srednjeg poduzetništva u izgradnji njihove spremnosti za prihvat digitalnih digitalnih tehnologija. Tu su i programi Obzor Europe i Digitalni europski program koji se snažno zalažu za proširenje digitalnih kapaciteta. Europski strukturni i investicijski fondovi također snažno podupiru primjene digitalnih tehnologija. Riječ je, dakle, o čvrstom opredjeljenju u svrhu razvoja, ali i nadmetanja s konkurencijom – Kinom i SAD-om.

Prati li Hrvatska te trendove?

– DESI indeks (Digital Economy and Society Index) kompozitni je indeks koji objedinjuje relevantne indikatore digitalnih performansi Europe te prikazuje evoluciju članica EU-a u pogledu digitalne kompetentnosti. U razmatranje  je uzeto pet indikatora: povezljivost (fiksna i mobilna širokopojasna mreža i cijene); ljudski kapital (upotreba interneta, osnovne i napredne digitalne vještine); upotreba internetskih usluga (upotreba sadržaja, komunikacije i online transakcija); integracija digitalnih tehnologija (poslovna digitalizacija i e-trgovina); digitalne javne usluge (e-vlada i  e-zdravstvo). Hrvatska se nalazi na 20. mjestu DESI rangiranja (od ukupno 28 članica EU-a, podatak za 2019. godinu).

U mnogim smo sferama i niže u tom poretku pa ovo zvuči solidno…

– Samo donekle. Najkritičniji indikator je povezljivost (rang 27). Ruralna širokopojasna povezljivost i brza širokopojasna mreža su ograničeni, a cijena za širokopojasnu mrežu najveća je u Europi. Da bi se mogla snažnije provoditi digitalna transformacija, Hrvatska treba unaprijediti svoju širokopojasnu infrastrukturu. Ohrabrujuće je da poduzeća bitno ne zaostaju za prosjekom EU-a u pogledu primjene digitalnih tehnologija. Shvaćajući važnost digitalne transformacije, Vlada je ustanovila Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva, čija je uloga podrška Vladi u razvoju ICT infrastrukture i digitalnih javnih usluga, kao i popularizacija digitalnog društva među građanima. Digitalizacija  nije samo proces koji se odnosi na IT sustave i uređaje. Ona uključuje promjene u fundamentalnim poslovnim dimenzijama: proizvodnim procesima, proizvodima i poslovnim modelima.

PAMETNA PROIZVODNJA

Digitalizira se i proizvodnja i sami proizvodi?

– Digitalizacija proizvodnih procesa odnosi se na automatizaciju u proizvodnji potpomognutu robotizacijom, a ona se zasniva na računalnim simulacijama i prediktivnoj analitici kompletnog nabavnoproizvodno-prodajnog lanca. Proizvodi će gubiti na tržišnoj konkurentnosti ako u njih nisu ugrađeni elementi “pameti” koji omogućavaju njihovo povezivanje u IoT sustave (Internet of Things). Poslovni se modeli mogu, zahvaljujući digitalnim tehnologijama, izgrađivati kao kooperativni adaptivni modeli koji uvažavaju navike i potrebe kupaca. Dakle, proizvodnja i poslovanje poduzeća mogu biti ustrojeni prema načelima kibernetičko-fizikalnih sustava kao temelju Četvrte industrijske revolucije. Hrvatska ima solidne početne uvjete da dinamičnije krene u digitalnu transformaciju svoga gospodarstva i društva. Važno je istaknuti da raste i svijest hrvatskog stanovništva i javne uprave o potrebi i pogodnostima koje donosi digitalizacija i digitalna transformacija.

U kojim područjima vidite najviše razvojnog potencijala?

– U (post)korona vremenu prilika je da se postave prioriteti gospodarskog razvoja koji uvažavaju nacionalne potrebe i komparativne prednosti. Činjenica je da Hrvatska ne podmiruje ni približno svoje potrebe za hranom iz vlastite proizvodnje. Uz odgovarajuću strategiju razvoja poljoprivrede i prehrambeno-prerađivačke industrije, ključan čimbenik je digitalizacija. S obzirom na stanje u ruralnim područjima i na otocima, nameću se imperativi: izgradnja konkurentnih plastenika, nadgledanje poljoprivrednih usjeva i prediktivna analitika; nadgledanje stočnog uzgoja i prediktivna analitika. Digitalne tehnologije trebaju biti također i u službi zaštite prirode; treba čuvati prirodne datosti – zemlju, vodu i zrak.

Što je s tradicionalno jakim hrvatskim granama poput turizma, ali i javnim sektorom?

– S obzirom da je Hrvatska bila poželjna turistička destinacija, a vjeruje se da će tako i ostati, uz poljoprivredno-prehrambeni sektor i turizam treba osnažiti logistiku u opskrbi hranom zasnovanoj na digitalnim tehnologijama. Sustav javnog zdravstva od vitalnog je značenja za stabilnost društva, što se pokazalo i u vremenu korona-pandemije. Stoga treba taj sustav učiniti još robusnijim uz pomoć digitalizacije. Nacionalna energetska sigurnost i primjerena energetska neovisnost osiguravaju razvoj i funkcioniranje praktički i svih proizvodnih sektora i društvene zajednice. Današnja moderna energetika sa snažnim trendom primjene obnovljivih izvora i pohranom energije (vodikova tehnologija) nezamisliva je bez digitalnih hardverskih i softverskih tehnologija. Neizvjesna vremena u koja ulazimo zahtijevaju od donositelja strateških smjernica i brigu o društvenoj harmoniji, što uključuje mentalno zdravlje nacije. Za sve navedeno mogu se očekivati izdašni EU poticaji; spomenimo Europski zeleni plan koji je pred usvajanjem na Europskom parlamentu (poljoprivreda, ekologija, kružno gospodarstvo).

HUMANA DIGITALIZACIJA

Može li digitalizacija pomoći i u rješavanju vitalnih problema, poput demografskih?

– Naš demografski problem mogao bi se pretvoriti u nacionalnu kataklizmu ako se ne poduzmu  odgovarajući strateški iskoraci. Ruralna područja u gotovo čitavoj Hrvatskoj, kao i otoci, demografski su opustošeni. Potrebno je vratiti vjeru u život na tim područjima učinkovitim mjerama, koje su se u nekim segmentima počele i provoditi. Na koji način i u kojoj mjeri digitalne tehnologije mogu pomoći u transformaciji ruralnih područja i otoka? Preduvjet je da se neuređeni i uneređeni poljoprivredni sektor konsolidira (komesacije s osjećajem) imajući na umu primjere dobre prakse iz svijeta. Kako digitalne tehnologije mogu pomoći u oživljavanju ruralnih područja, dobro znaju napredni OPG-ovi koji su počeli koristiti digitalne tehnologije. Ovo podrazumijeva i digiaktivnosti (gdje je moguće ili potrebno): instaliranje primjerenih sustava OIE (distribuirana energetika), instaliranje primjerenih sustava navodnjavanja, instaliranje komunikacijske infrastrukture (širokopojasna komunikacijska mreža). To će motivirati ljude na ostanak jer će im se povećati standard življenja. Neke studije pokazuju da bi se mogla očekivati i migracija ljudi iz gradova u sela i na otoke, posebno umirovljenika.

Što biste poručili donositeljima odluka, vladajućima?

– Razvoj i primjena digitalne tehnologije polazište je za digitalnu transformaciju gospodarstva i društva. To su prepoznale gotovo sve zemlje EU-a, koje ulažu golema sredstva u organizacije za razvoj tehnologija (RTO). To je prilika da i Inovacijski centar “Nikola Tesla” (ICENT), kao hrvatski RTO, krene dinamičnije u svoj daljnji razvoj. Quo vadis Croatia? Ili, ima li Hrvatska viziju svoga razvoja? Teško ju je i imati jer je svijet previše složen i volatilan, a njegova unutarnja dinamika odveć nestabilna. Cinično je pitanje može li Hrvatska postojati bez korupcije; ovo se pitanje nerijetko čuje… Naravno da može – procesom promjena, i to snažno potpomognuto digitalnim tehnologijama koje omogućuju visoku razinu transparentnosti. Ključna je spremnost na promjene koje u kontinuiranom procesu dovode do općeg društvenog i gospodarskog napretka.

Vjerujete li u spremnost na takve korake?

– Ne biti spreman na promjene, pitanje je odgovornosti.  U kontekstu korona-pandemije i (post)korona razvoja gospodarstva, Hrvatska se sučeljava s izazovom dugoročnije transformacije svoga gospodarstva. Korona-pandemija veliki je test spremnosti za novo digitalno doba. Ima jedna izreka: “U međunarodnim odnosima nema trajnih prijatelja, postoje samo trajni interesi.” Stoga, gledajmo hrvatske interese i poštujmo globalna politička načela. Vjerujem da će buduća Vlada RH znati usmjeriti sve one mogućnosti napred naprednih tehnologija, posebno digitalnih, koje će unaprijediti naše gospodarstvo u tehnološkom i organizacijskom smislu. “Platformska ekonomija” zasnovana na interoperabilnim digitalnim platformama prilika je koju se ne smije propustiti. Moja je poruka novoj hrvatskoj Vladi (kao što je bila i dosadašnjim vladama): ulažite u razvoj tehnologija kao temelja za inovativne proizvode i usluge. To je zalog za uspješnu i sustavnu provedbu digitalne transformacije našega Gospodarstva i društva. Vjerujem da će buduća hrvatska Vlada imati ispravni pogled, ispravne namjere i ispravno djelovanje u pogledu digitalne transformacije. I još nešto: nedavni parlamentarni izbori nisu bili posebni samo po tome što su se provodili u postkorona vremenu. Ovi izbori nisu bili samo za mandat od četiri godine. Ovo su bili izbori za budućnost RH, za novo doba RH temeljeno na viziji koja u punoj mjeri primjenjuje digitalne tehnologije i provodi digitalne transformacije. A tu nema mjesta političkoj kratkovidnosti.

Za kraj, može li sva ta digitalizacija ugroziti humanost i društvenost?

– Široki spektar društvenih i humanističkih znanosti, posebno sociologija, psihologija, etika i ekonomija, dobivaju izazovno područje istraživanja. Očito se digitalnim transformacijama stvaraju i novi društveni odnosi koji će staviti na kušnju mnoge etablirane društvene vrijednosti. Trebat će sačuvati čovjeka koji ima dušu i osjećaje, solidarnost, iskrenost, poštenje, empatiju i potrebu za prirodnim komuniciranjem. Trebaju biti sačuvane one iskonske vrijednosti “analognog” čovjeka, a “digitalnog” trebamo tek izgraditi u moralnom i etičkom smislu. Promjene su neizbježne i nužne, one su u isto vrijeme razlog za veliku nadu i za poprilični strah. “Digitalni” znanstvenici bavit će se naglašeno: informacijsko-tehnološkim znanostima, neuroznanošću, biotehnologijom i  nanotehnologijom. Rezultate istraživanja treba staviti u službu humanog razvoja čovječanstva i očuvanja prirode; sve drukčije može voditi kataklizmi.