Dekan PMF-a: Naša je misija mijenjati društvo – znanjem!

Prema podatcima koje nam je dostavio Hrvatski zavod za zapošljavanje, u prvih šest mjeseci ove godine u sustavu hrvatskog osnovnog i srednjeg škola nedostajalo je 717 učitelja odnosno profesora matematike i fizike. Za usporedbu, u istome periodu 2020. godine nedostajalo ih je 680 učitelja. Dakle, polako, ali sigurno ta se brojka povećana i školama je, bilo osnovnim, bilo srednjim, sve teže pronaći stručne kadrove za ta radna mjesta.

Istovremeno, s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dakle krovne ustanove za školovanje gore spomenutih kadrova, bilježe blago povećanje upisa, odnosno porast zanimanja za STEM područje. Bilježe rast upisanih studenata na ljetnome roku. Odlične rezultate PMF bilježiu privlačenju maturanata koji su ostvarili najbolje rezultate na državnoj maturi iz matematike na višoj razini, fizike i kemije.

Stoga smo o toj diskrepanciji na tržištu, o neusklađenosti ponude i potražnje, porazgovarali s prvim čovjekom PMF-a, dekanom prof. dr. sc. Mirkom Planinićem, koji je i sam fizičar po struci, koji porast pisanih studenata ovako komentira:

– To je svakako pozitivno iznenađenje jer dolazi u vrijeme kad je pao broj srednjoškolaca koji su u ljetnom roku stekli pravo upisa na fakultete u RH za 7 posto. Posebno nas veseli što je upisano više budućih nastavnika matematike i fizike nego prošle godine, a znamo da su to deficitarna zanimanja. Bilježimo porast upisa za prof. matematike za 22 posto, miješanih profesorskih smjerova fizike za 44 posto i geofizike za 40 posto. Osim toga, popunili smo, kao i svake godine, istraživačke smjerove matematike, fizike, molekularne biologije, biologije, geografije i profesorski smjer biologije i kemije, a na kemiji je ostalo oko 10 posto mjesta. Nakon jesenskog upisnog roka, broj ukupno upisanih na PMF-u u Zagrebu trebao bi biti veći od 600 ove godine.

Dakle, raste interes mladih za STEM zanimanja?

Možemo reći da smo taj trend uočili ove godine i jako smo zadovoljni zbog toga. Nadamo se da će se ponoviti i sljedeće godine pa ćemo onda moći i potvrditi da to nije statistička fluktuacija.

NEDOSTATAK PROFESORA MATEMATIKE I FIZIKE

Što vam kažu studenti koji dolaze na PMF, zašto biraju upravo ta područja i zanimanja?

Studenti kažu da žele studirati nešto zanimljivo i razvijati svoje talente koje su prepoznali u dosadašnjem školovanju. Osim toga, žele biti cijenjeni u društvu i naći posao nakon završetka studija s primjerenom plaćom, a to im u većoj mjeri naši studijski programi mogu osigurati.

Nije tajna da godinama u Hrvatskoj nedostaje profesora matematike i fizike. Zašto je tome tako?

Najkraće rečeno, nastavničko zanimanje treba biti više cijenjeno u našem društvu. Nedostatak će se prvo osjetiti u nastavničkim strukama koje je teže završiti jer za istu plaću mladi ljudi rađe biraju lakše studije.

Osim toga, kad završite nastavničke smjerove matematike, fizike ili informatike, IT sektor će vam ponuditi daleko bolje početničke plaće i brže napredovanje nego što to nudi država u školama. Škole su ovisne o lokalnoj upravi pa opremljenost kabineta prirodoslovnih predmeta i mogućnost usavršavanja nastavnika ovisi o tome ima li lokalna uprava dovoljno novaca.

Što, ako uopće išta, PMF kao vodeći fakultet u obrazovanju tih kadrova može napraviti po tome pitanju?

PMF radi najviše što može, ali to je kompleksan i višeslojan problem koji traži istovremenu akciju više dionika sustava. Inicirali smo raspravu saborskog Odbora na tu temu. Prijavili smo osuvremenjene studijske programe nastavničkih smjerova na recenziju koji su u novoj verziji 3+2 umjesto dosadašnjih integriranih 5+0 što osigurava bolju horizontalnu i vertikalnu mobilnost studenata. Istovremeno smo malo i olakšali studije ne bi li bili prohodniji, što sve skupa može povećati interes i sljedeće godine kad se nadamo da će ti programi biti odobreni. Imamo dosta zanimljive i posjećene promidžbene aktivnosti Fakulteta: WiSe – Work in Science, Dan i Noć na PMF-u, Meet the Mathematicians i posjete školama iz kojih nam tradicionalno dolaze najbolji studenti. U suradnji s IRB-om, FESB-om, MZO-om i CERN-om organiziramo studijski boravak na CERN-u svake godine za četrdesetak nastavnika fizike iz cijele RH.

Bi li i na kakav način trebala intervenirati država, prvenstveno resorno ministarstvo?

Obrazovna politika države je jedna od najvažnijih politika, ali donosi plodove na duži rok pa se njoj ozbiljno nerado posvećuju vlade koje su dosad vladale. Prvi korak bi bio da se postigne konsenzus svih stranaka oko toga koji su to problemi koje želimo riješiti u našem obrazovnom sustavu, a nakon toga sustavno pristupimo rješavanju tih problema. To može trajati godinama, ali ako imamo zacrtani put i njega se držimo bez obzira na to tko dođe na vlast mogli bismo našim mladima osigurati vrhunsko obrazovanje u svim dijelovima Republike Hrvatske. Što se ovog konkretnog problema tiče, država bi trebala razmisliti o poticajnijim plaćama za deficitarna zanimanja. Sličan problem postoji za liječnike koji ne žele ići u ruralna  područja, ali je problem riješen većim plaćama u tim područjima. Rješavanje stambenog pitanja ili povoljniji stambeni krediti, kao i bolji uvjeti rada, moguća su rješenja za problem koji imamo s deficitarnim nastavničkim zanimanjima. STEM stipendije koje je država daje u zadnje dvije godine su nešto povećale interes za ta zanimanja ali to nije dovoljno jer student studira pet godina, a radi četrdeset godina pa mu je od stipendije bitnija plaća koju će poslije imati.

Razmišljate li o povećanju upisnih kvota, ima li PMF za time potrebe?

To ima smisla samo za smjerove za koje postoji veliki interes kao što je molekularna biologija (omjer prvih izbora i broja upisnih mjesta je 3:1), ali su nam za to potrebni bolji prostorni uvjeti na Fakultetu (nova zgrada Biologije, Geografije i Geologije s pripadnim laboratorijima) za koje treba osigurati sredstva. Također, broj maturanata koji mogu studirati STEM područje je znatno manji od broja učenika koji završe srednju školu. Samo oko tisuću učenika godišnje položi maturu iz matematike na višoj razini i fizike s ocjenama vrlo dobar i odličan, što otprilike daje procjenu broja studenata koji mogu bez problema studirati STEM studijske programe.

(NE)USKLAĐENOST OBRAZOVANJA I TRŽIŠTA RADA

Stav je javnosti da već godinama upisujemo previše pravnika i ekonomista, koji potom nerijetko završavaju u drugim strukama, pa i na burzi. Slažete li se?

Slažem se da problem postoji. Prevelike upisne kvote na pojedinim fakultetima snižavaju kvalitetu nastave i o tome bi brigu trebale voditi državne agencije zadužene za kvalitetu obrazovanja. Država bi za početak trebala znati koliko joj godišnje treba pojedinih struka i za to dati novce. Mi, recimo, znamo da u Republici Hrvatskoj radi oko 2000 profesora fizike. Ako taj broj podijelite s četrdeset (toliko godina jedan nastavnik može raditi do mirovine) dobivate da godišnje trebate završenih pedesetak studenata tih smjerova. Ove godine smo ih u cijeloj RH upisali oko pola (neće svi završiti u školi na kraju) što jasno ukazuje na dimenziju problema. Ako pustite da vrijeme teče, problem će nažalost biti samo još veći.

Danas je puno potrebnije poticati na stjecanje kompetencije, razmišljanje, a ne na usvajanje što više gradiva

Godinama se priča i o usklađenosti obrazovnog sektora i potreba tržišta rada. Koliko smo trenutno (ne)usklađeni po tome pitanju?

To je vječno pitanje. Kako u ovom stoljeću brzih promjena možemo uopće znati koje gradivo u pojedinim predmetima treba djecu podučavati, kad već nakon završetka školovanja to gradivo može biti zastarjelo?

Danas je puno potrebnije poticati na stjecanje kompetencije, razmišljanje, a ne na usvajanje što više gradiva. Osim radoznalosti, kreativnost ili sposobnost stvaranja novih ideja i njihovo provođenje u djelo je kompetencija koju želimo razviti. Važno je podučavati studente kritičnosti odnosno izvlačenju vlastitih zaključaka iz podataka koje dobivaju. Treba ih učiti suradnji, a ne samo natjecanju. Zato dobri fakulteti imaju timske projekte u kojima se studenti uče organizirati, raditi kompromise i rješavati konflikte u grupi. Struke koje obrazujemo na PMF-u su idealne i za razvoj ovih nabrojanih kompetencija pa je i to dio razloga da su naši završeni studenti traženi na tržištu rada jer se puno lakše prilagode novim zahtjevima.

Znanstvenici i praktičari iz društveno-humanističkog područja upozoravaju da je skraćenica STEM (Science, Technology, Engeneering, Mathematics) preuzeta pogrešno, odnosno nedostatno pa je Art ispala iz originalnog STEAM-a. Po vašem mišljenju, jesmo li u tome pogriješili? Jel li Art/Umjetnost ravnopravna s promišljanjem prirodoslovlja?

Kreativnost je univerzalna kompetencija i čini mi se da područje umjetnosti lijepo nadopunjuje STEM kad se zapitamo što sve čovjeku treba za skladan život. Jako cijenim umjetničko područje, ali moje osobno mišljenje je da ga ne bi trebalo stavljati u istu kategoriju kao i STEM jer su po načinima vrednovanja dosta različiti.

Mnogi vaši profesori sudjeluju u pripremama naših mladih matematičara, fizičara, robotičara, koji iz svojih osnovno i srednjoškolskih klupa odlaze na svjetska natjecanja i olimpijade, te se redovito vraćaju s najsjajnim medaljama oko vrata. Bi li trebalo nagraditi te profesore, koji tu mladu djecu nerijetko pripremaju u svoje slobodno vrijeme?

Svakako da treba nagraditi mentorski rad na pripremama naših mladih natjecatelja. Nisu to jedine aktivnosti u kojima sudjeluju naši profesori,  a ne vrednuju se dovoljno. Popularizacija znanosti u kojoj potičemo znatiželju djece je drugi primjer. Briga o usavršavanju nastavnika osnovnih i srednjih škola je također aktivnost koju treba cijeniti i tu je PMF dosta aktivan.

Koliko uopće vlastodršci, donositelji političkih odluka, slušaju struku, odnosno znanost?

Donositelji političkih odluka bi trebali slušati struku i često to i rade. Ipak, kad je odluka koju moraju donijeti u suprotnosti s političkim ciljem ostanka na vlasti, onda su u dvojbi kako postupiti. Nekad i sama znanost ne može sa sigurnošću odgovoriti na pitanje donositelja odluka. U svakom slučaju, potrebna je suradnja politike i struke s međusobnim poštivanjem, ne bi li se odluke donosile za opće dobro.

Bi li akademska zajednica trebala biti glasnija i proaktivnija „u teškim vremenima“, poput pandemije koronavirusa, migrantske krize, prespore obnove nakon potresa?

Akademska zajednica bi općenito trebala biti glasnija jer je danas puno teže razabrati što je istina, a što nije i što je važno, a što ne. Nekad se cenzura sastojala u tome da su se važne informacije skrivale, a danas je cenzura zapravo obasipanje bezvrijednim informacijama.

MORAMO POČETI ŽIVJETI SKLADNIJE S PRIRODOM

PMF je osnovao Centar za klimatološka istraživanja, nabavili ste nedavno opremu od 2 milijuna eura za bolje razumijevanje potresa… Netko bi u šali rekao da se pripremate za „smak svijeta“?

Naša je misija mijenjati društvo znanjem. Sve ovo što navodite se uklapa u naša nastojanja da budemo što bolji u onome što radimo, ne bismo li svojim razumijevanjem prirode mogli dati savjete korisne za život. Npr. kako graditi na nekom trusnom području, kako se prilagoditi klimatskim promjenama, kojih se stvari trebamo odreći ne bismo li usporili promjene klime itd.

Koliko su vaši profesori, pa onda i studenti, zapravo svjesni čovjekova utjecaja na okoliš? Jesmo li kao čovječanstvo pretjerali s eksploatacijom Zemlje?

Jedan od smjerova na našem fakultetu je znanost o okolišu u kojem sudjeluju naša tri odsjeka: Biološki, Geološki i Geografski. Tu se intenzivnije nego u drugim područjima istraživanja bavi i s čovjekovim utjecajem na okoliš. Eksploatacija Zemlje je korelirana sa stalnom težnjom za rastom gospodarstva.

U svojoj knjizi Manje je više Jason Hickel kaže da bi bogate ekonomije trebale napustiti rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) kao jedinog cilja i smanjiti destruktivnu i nepotrebnu proizvodnju, ne bi li smanjili potrošnju energije i materijala koja dovodi do ekološkog sloma. Ekonomska aktivnost bi se trebala fokusirati na osiguravanje stvarnih ljudskih potreba kao što su dobra zdravstvena skrb, obrazovanje, briga o starijim osobama i djeci. Smanjivanje destruktivne proizvodnje uključuje smanjivanje upotrebe fosilnih goriva, mesne i mliječne industrije, brze mode, oglašavanja, automobilske i industrije privatnih aviona. Svi bi se trebali zalagati za održiv rast gospodarstva.

Bojite li se – i osobno i znanstveno – da smo već prešli „point of no return“?

Mislim da još nismo prešli „point of no return“ i da imamo šanse usporiti klimatske promjene. Treba i dalje istraživati, tražiti nova rješenja jer neke probleme možemo riješiti znanstvenim inovacijama. Međutim, istovremeno trebamo razmišljati o tome čega se sve možemo  odreći ne bismo li skladnije živjeli s prirodom.

---

LJUDSKU KREATIVNOST UMJETNA INTELIGENCIJA (JOŠ UVIJEK) NE MOŽE ZAMIJENITI

Kako PMF-ovci gledaju na sve veću ulogu i primjenu umjetne inteligencije? Kako regulirati to područje, da se minimalizira zlouporaba? Od toga da ChatGPT piše studenteske seminarske radove, kao najbanalnijeg primjera, do toga da se AI-u prepusti donošenje nekih krucijalnih odluka….

Nemamo neki zajednički stav na PMF-u o umjetnoj inteligenciji jer njezina upotreba zadire i u etička pitanja u kojima možemo imati različita stajališta. Na primjer, nije jasno kako odrediti odgovornost tog alata za tvrdnje koje generira. Budući da se generativni jezični modeli obučavaju metodom pokušaja i pogrešaka, točni su onoliko koliko su točni podaci i algoritmi na kojima se temelje. Mogu biti potpuno sigurni u ono što govore i biti potpuno u krivu. Jedini način da ih uhvatite u laži je da unaprijed znate točan odgovor na pitanje koje ste postavili ili da ste stručnjak u temi za koju tražite odgovor. Za sve teme o kojima ne znamo ništa, nećemo imati pojma govore li nam istinu pretraživači u koje će biti ugrađen ChatGPT ili neki drugi generativni jezični model. Prema tome, traženje istine i dalje ostaje vrijedan pothvat, a znanstvenici na fronti istraživanja neće biti zakinuti postojanjem ovih alata.

Budući da taj alat može biti pomoć u pisanju raznih radova, možda vrednovanje radova treba usmjeriti na ocjenu originalnosti i kreativnosti rješenja problema. U slučaju da se pokaže da je umjetna inteligencija efikasnija u donašanju neke odluke od ljudi, ne vidim problem u tome da se AI-u prepusti taj posao.

Ljudsku kreativnost umjetna inteligencija još uvijek ne može zamijeniti, ali pitanje je koliko stvarno kreativnih ljudi ima i što će raditi ostali koji to nisu. Empatija, briga o starijim osobama i djeci čine se u ovom trenu izvan dosega umjetne inteligencije, ali i tu treba biti oprezan.