Budući rudari skočili „preko kože“
Tradicionalni Skok preko kože Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilište u Zagrebu organizira od 1940. godine. Toni Vlahović, Ivan Velić, Luka Perković, Karlo Jovanović, Juraj Banić, Borna Oreč, Tomislava Matijaš, Lana Šteko, Leon Pezić, Tina Jerković, Magdalena Mirt i Lucija Balaić obavili su svoj Skok preko kože, pod budnim okom brucmajora David Aščića
Dvanaest studenata Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu preskočilo je kožu i na taj način svečano primljeno u časni rudarski stalež. Riječ je o tradiciji RGNF-a koja se seže u 1940-tu godinu.
Toni Vlahović, Ivan Velić, Luka Perković, Karlo Jovanović, Juraj Banić, Borna Oreč, Tomislava Matijaš, Lana Šteko, Leon Pezić, Tina Jerković, Magdalena Mirt i Lucija Balaić obavili su svoj Skok preko kože, pod budnim okom Brucmajora David Aščića u zagrebačkome hotelu Westin. A svi studenti i alumni RGNF-a koji nisu „skakali“ na prijašnjim ceremonijama mogli su to učiniti na tzv. Skoku u ponoć. Njih je bilo desetak.
– Tradicija je poput slojeva piramide ljudske civilizacije, izgrađena od blokova iskustava. Stoga mlađi naraštaji, studenti, mudro je uzeti ta iskustva kao temelj za nova znanja, nove spoznaje, nove tehnologije i naravno nove pustolovine. Skok preko kože je događaj kojim se prisjećamo prošlosti, pokušavamo zamisliti našu budućnost te nastojimo utvrditi mjesto, ciljeve i uloge u sadašnjem društvu. Iako danas nekima naša struka može svojim obilježjima – uniforma, pozdrav Sretno, manifestacija Skok preko kože, proslava zaštitnice sv. Barbare – izgledati kao anarhizam, ona u sebi sadrži duboki smisao jednog poziva koji zahtjeva: znanje, srčanost, ljudskost, požrtvovnost, te neraskidivu suradnju i solidarnost, poručio je brucošima dekan RGNF-a izv. prof. dr.sc. Vladislav Brkić.
Prvi Skok preko kože, kao što napomenusmo na početku, organiziran je u proljeće 1940. godine. Prvi Brucmajor bio je Ivan Beltram, a časni prezidijum ing. Nikola Belančić. Držači kože su bili dipl.ing. Oskar Robos i prof. Ivan Arar. Povorka brucoša na čelu s Brucmajorom prošla je tada Ilicom do Glazbenog zavoda u Gundulićevoj ulici. Prvi barmen je bio student Karlo Mevald, čovjek širokih pogleda i mekana srca pa je svakom od kolega natočio po koju času besplatnog pića. Organizacijski odbor je sa žalošću morao konstatirati odmah nakon svečanog ceremonijala da su glavni barmen i 10 studenta izvan stroja. Novi glavni barmen postaje Zvonimir Grozaj. No, Grozaj je dijelio besplatno piće kolegama daleko širokogrudnije nego prvi barmen. No, takvi su rudari, širokih grudi i velikih srca. Zanimljivo je da je prvo slikanje mladih rudara zakazano za 11 sati idućeg jutra, no kako je zabilježeno u ljetopisima, nažalost mnogi od studenata zamoreni od prvog teškog rudarskog posla nisu uspjeli doći na vrijeme.
– Naša struka nije puka tradicija. U podzemnim kopovima, kamenolomima i tunelima, vrhovima katedrala, na naftno-plinskim kopnenim i odobalnim poljima, pri geološkim i geofizičkim istraživanjima, svugdje se traži inženjer/inženjerka izuzetnih kvaliteta. Znanost i tehnologija, ekološki zahtjevi kroče brzim koracima, ali rastuća potreba modernoga svijeta za energijom zahtijeva sve više mineralnih sirovina, sve više vode i geoenergije, one obnovljive i neobnovljive, zaključio je dekan Brkić.
Nekoliko dana prije Skoka preko kože, RGNF- proslavio je Dan fakulteta, uoči Dana sv. Barbare, zaštitnice rudara, arhitekata, ljevača i topnika, a isti su dan studenti brucoši, tzv. Ophodari, posjetili rektora Sveučilišta gdje su pjevali blagdanske i rudarske pjesme.
Obilježen Dan Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta
